DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 4 <-- 4 --> PDF |
. lako je snagom narodnoga otpora feudalizam bio poljuljan u svojimtemeljima, uz pomoć policijske države točnije snagom njenog apsolutizmaon se uporno borio za svoje održanje. Revolucija 1848 pokrenula je kidanje feudalnih odnosa i ostvarivanjesamostalnih kmetovskih (urbarskih) općina. Kako je tadanja vlast bila na strani feudalca, dakle protunarodna, kmetovske općine dobile su izdvajanjem (segregacijom) najlošije šume, koje su bile već vijekovima iskorišćavane. Te šume izdvojene su u suviše malenim površinama. Stvaranjenovih općinskih šuma bila je samo iluzija, jer one nisu bile kadre da namiruju potrebe naroda. Zbog toga je traženje revizije segregacije ostalo na dnevnom redu sve do pred drugi svjetski rat. Pa i te nove općinske šume bile su od koristi ekonomski i socijalno jačim članovima tih općina. Učešće u koristima od šume mjerilo se veličinom seljačkoga posjeda a ne ekonomskom potrebom i socijalnom pravdom. Tako je došlo do nezdravoga stanja, da su se najbogatiji seljaci mogli najviše koristiti općinskom šumom. Najbogatiji seljaci bili su u mogućnosti da majoriziranjem ostvare diobu zajedničkih posjeda. Taj sistem nesocijalnosti nije moglo da popravi ni donošenje naročitih Zakona po Hrvatskom saboru (1894); takovo stanje općinskih šuma održalo se sve do dana današnjega. Važnu ulogu u šumarskoj privredi odigrale su političke godine sklapanja nagodbe sa Ugarskom (1868) i razvojačenjem Vojne Krajine. Nagodba je dala zamalia mađarskom imperijalizmu. Mađarska kao posjednik i vlasnik državnih šuma iskorišćivala je te šume za učvršćivanjemađarske državne misli. Pod tim svojim šumama mađarska državna uprava na teritoriju Hrvatske bila je država u državi. Ona se od narodnoga života i potrebe ogradila neprobojnim zidom državnoga imperijalizma. Ona jestala na gledište: pošto su iz bivših carskih šuma izdvojene velike površineza Imovne općine, osnovan naročiti fond (Investiciona zaklada) a izdvajarnjem feudalnoga posjeda stvorene zasebne općinske (urbarske) šume, seljak nema više šta da traži u šumama mađarskoga državnog erara. Nije teško razumjeti, da je takovo gledanje moralo izazvati borbeni stav seljaka, ne samo naprama nenarodnoj državi već i naprama šumi, koja je stvarno po prirodi pripadala narodu, a narod se njome nije mogao koristiti. Jednu čest kasnijeg nasrtanja na državne šume treba opravdavati ovim iskonskim borbenim stavom. Za Imovne općine, pored formalno-pravnog, postojalo je izvjesno psihološko stanje. Bivši krajišnici, koji su stotine godina služili vojskuaustrijskoga cara, dobili su u svoje vlasništvo prostrane komplekse šuma. Naprotiv, oni koji kao vojnici nisu služili, nisu mogli da budu učesnici tih koristi. Neke od Imovnih općina bile su već od iskona osuđene da budu pasivne, jer nisu mogle da izdržavaju same sebe. Dakle, za te općine šume su bile zapravo teret a ne blagodat. Investicioni fond, koji je trebao da posluži širokim narodnim potrebama, služio je zapravo mađarskom državnom imperijalizmu. Njegovimsredstvima građene su državne željeznice. A te željeznice bile su žile, kroz koje se u naš narodni organizam trebala da pretoče krv mađarske državne misli. Poznato je, da su državne željeznice bile stvarno najjače sredstvo mađarizacije u Hrvatskoj Željeznička pragmatika bila je povod najžešćimborbama u ugarsko-hrvatskom parlamentu. No u historiji šumarske privrede Hrvatske najkobniju i najodlučnijuulogu odigrao je kapitalizam. Po afirmiranju mađarske državne misli — 186 |