DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1947 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Šta je u Bosni urađeno u tom pogledu? Ni za vrijeme vladavine Austrije, niti za vrijeme bivše Jugoslavije, gornji, glavni cilj šumarstva nije ni postavljen a kamo li provođen. Doduše, bilo je pokušaja sa strane pojedinih šumarskih službenika da šumarstvu u pojedinom području bar donekle dade taj pravac, ali bez uspjeha. I zvanična uprava Austrije i kapital, koji je s njome došao u Bosnu i Hercegovinu, gledali su u njene prašume onim očima kojim gleda rudar-kapitalista u naslage uglja: da uz što manje troškove iskoristi drvnu masu i iz nje izbije što veću zaradu. Onim putem koji je Austrija utrla produžila je stara Jugoslavija. Negativna strana tog gledanja i rada u našim prilikama ogleda se, apstrahirajući najordinarniju pljačku narodnog dobra, u slijedećem. Karakteristika je prašume pored ostalog da u njoj ima prezrelih stabala, ^atim natrulih, defektnih, slabih tehničkih svojstava i t. d. Na jednoj strani jedna stabla rastu, dok druga trunu ili čak isto stablo u isto vrijeme i raste i trune, tako da je ukupan efekat godišnjeg prirasta jednak nuli. Zadatak je šumarstva u prašumi da prvenstveno pristupi uklanjanju natrulih i uopće nepoželjnih stabala nastojeći pri tome da se postepeno približi rečenom idealnom stanju, a kad mu se približi da koristi godišnji prinos trajno. Tim putem nije se pošlo. Nije se pošlo stoga što bi se moralo u tom slučaju za prvih 30—50 godina da zadovolji manjim količinama manje vrijednog drveta, a to nije bilo u interesu kapitalu. Oni su ti-ažili što veće količine i što vrednije drvo pa su radi toga šume sječene velikim intenzitetom, a ostavljena su lošija i natrula stabla. Na taj način otišlo se iz jedne krajnosti u drugu: iz prašume u suviše ili nepravilno sječenu šumu. Umjesto prašuma bez prinosa dobili smo šume sa malim prinosom lošijeg drvnog materijala, jer su šume suviše isječene i pune natrulih stabala, stabala sa lošom deblovinom, granatih ili slabo razvijene krošnje i t. d. Ono idealno stanje šume kome treba zapravo da teži šumarstvo, ukoliko se hoće da krsti tim imenom, na području Bosne i Hercegovine moglo je da se javi samo kao neka slučajnost, posljedica zalaganja nekog službenika, dezinteresovanost firme bilo s kojih razloga za neku šumu i slično, a ne kao pravilo. Stoga sve šume na području Bosne i Hercegovine, u kojima je vršena eksploatacija, nose manje ili više pomenuta negativna obilježja. Loše stanje kakovo je ostavljala eksploatacija odnosno drvna industrija pogoršali su kalamiteti koji su došli kao logična posljedica. Prašuma predstavlja jednu uravnoteženu zajednicu drveća, mikroflore i mikrofaume i insekata, koji se vrlo često pojavljaju kao paraziti gljiva. Ako se izvrši u njoj, a i u opće u šumi, jaka sječa, narušava se uravnoteženo stanje, stvaraju se bolji ili lošiji uslovi za razvoj neke vrste iz životinjskog ili biljimskog svijeta. Velika je vjerovatnost da ćemo i nekom parazitu stvoriti bolje uslove za razvoj i, ukoliko su opće vremenske prilike povoljne, lako prelazi pojava parazita u kalamitet najširih razmjera. Mi smo u Bosni doživili takva dva slučaja, pojavu potkomjaka u 1929.—1932. i duvne nešto kasnije, što je izazvalo sušenje na milione stabala. To je unakazilo mnoge naše šume. Šumarstvo (u užem smislu riječi) i za vrijeme Austrije i stare Jugoslavije igralo je podređenu ulogu. Ono se nalazilo u službi eksploatatora šuma — drvne industrije. Ono nije postavilo sebi zadatak, koji bi u krajnjoj liniji trebao da se podudara sa zadatkom narodne industrije, nije izrađivalo planove za njegovo ostvarenje nego t. zv. eksploatacione planove, koji su trebali da riješe ona pitanja koja su m.teresovaIa tadanju industriju. Svaki onaj, koji je posvetio barem malo pažnje šumarstvu do rata, uočio je lako, da je sve bilo postavljeno na glavu i da se radilo naopako. Bosna je zemlja ,koja oskudijeva u komunikacijama, naročito željezničkim prugama, koje su do nedavna pretstavljale jedino saobraćajno sredstvo za prebacivanje drva na duže relacije, kao robe koja je, s obzirom na težinu, jeftina. Prostrani kompleksi šuma ostali su po strani van domašaja i stoga je za njihovo otvaranje bilo potrebno graditi vrlo duge šumske željeznice čija je duljina često prelazila na stotine kilometara. To je tražilo i velika novčana sredstva. Da bi se omogućio rentabilitet firmama, tražio se izlaz u povećanju sječa. Firmama je, bez mnogo razloga, dozvoljavano da grade izvozne šumske željeznice vrlo nesolidno i sa privremenim karakterom. U pravilu je dozvoljavano da mogu demontirati tračnice u predjelima gdje su završile eksploatacijom i da ih upotrebe za gradnje u predjelima koja su dolazila na red za sječu. Iza završene eksploatacije ostajao je samo donji stroj koji je uslijed nesolidne izrade i neodržavanja brzo stradavao tako da na koncu, zapravo, nije od pomenutih sredstava ništa ostajalo. Kao primjer neka nam posluži područje Gornje Krivaje. U njoj su-demontirane sve pruge koje je podigla u toku eksploatacije bivša firma Eisler i OrtKeb (kasnije »Krivaja 57 |