DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ako se ležište iskrivi u pravcu meračevog oka, dobijaju se manje visine spram stvarnih, a ako se iskrivi u suprotnom pravcu, dobićemo veće visine. U koliko je stablo više, u toliko je i greška veća. Često puta prođe više dana dok mjerač uoči iskrivljenje ležišta. Druga je mana ta, što u gustoj šumi mjerač nije siguran dali je na ogledalu uhvatio lik podnožja i vrha od jednog istog stabla. I u ovom slučaju greška može biti znatna. Radeći na taksacionim radovima od godine 1935. do 1939. uočio* sam dobre i loše osobine gornjih instrumenata, te sam pokušao konstruisati jedan novi tip, koji" bi omogućio što brže, što tačnije i spretnije mjerenje. Rezultat tih nastojanja jeste: redukcioni hipsometar koji je opisan u ovom članku. Imajući u vidu teorijske i praktične mane gore navedenih hipsometara pokušao sam da ostvarim: 1) mogućnost indirektnog merenja horizontalnog odstojanja; 2) da uklonim greške koje nastaju usljed toga, što odstojanje od stabla do mjerača kod instrumenata druge (b) kategorije gotovo redovno nije jednaka odstojanju koje mjerač namjesti na instrumentu (recimo kod Fäustmanovog hipsometra izvlačenjem vertikalnog ravnala), što dolazi zbog toga, jer mjerač reducirajući od oka kosu udaljenost na horizonat, uvijek pogriješi, a zvuče vertikalno ravnalo za onoliko, koliko iznosi tako dobiveno otstojanje. Recimo poslije redukcije mjerač je dobio horizontalno odstojanje od 22 m. on će i vertikalno ravnalo na instrumentu namjestiti na 22 m., međutim faktično horizontalno odstojanje iznosi, recimo 20 ili čak 18 m. Koliki je uticaj ovakve greške na tačnost merena vidjet ćemo kasnije. Osm toga ni samo mjerenje pantlikom kosog odstojanja skoro nikad nije tačno; 3) da postignemo sigurnost očitanja visine stabla uklanjanjem uzroka koji to zaziva kod Fäustmanovog hipsometra, t. j . povećanjem težine onog dijela koji služi za očitanje. Uklanjanjem ovih mana instrumenat bi se izjednačio ili pak skoro izjednačio sa instrumentima a) kategorije glede tačnosti, spretnosti i brzine rada. Iz opisa instrumenta i načina rada sa njim vidjet će se na koji su način riješeni gornji problemi. Nu prije nego što pređemo na opis samog hipsometra osvrnut ćemo se na greške do kojih obično dolazi pri mjerenju visine stabala. Ako se vrpca ne zategne dobro ako joj na putu smeta kakav grmić, već samim tim dobija se netačna kosa dužina, tome se pridruži procjena nagiba i redukcija na horizonat od oka. Uzmimo na, primjer da je stvarno odstojanje 28. m. Pošto je pantlika obično duga 20 m. to odstojanje radnici moraju da izmjere u dva puta i kod toga obično´ pogriješe, jer promjene manje ili više pravac mjerenja. Osim toga griješke se povećavaju time, što mjerač na samom instrumentu namjesti distancijsku skalu (vertikalno ravnalo) pogrešno, redukujući »od oka« kosu udaljenost na horizonat. Nu još gore je to, što u praksi, koliko sam imao prilike da vidim, mnogi i mnogi mjerači uopće ne reduciraju kose udaljenosti na horizonat. ^ Griješke koje nastaju prilikom mjerenja visina stabala su mnogobrojne i raznolike. One mogu biti hotimične (usljed nesavjesnosti mjerača) i nesvjesne, a koje ipak proizlaze iz površnog obavljanja posla. Veličinu takvih grešaka je nemoguće utvrditi One mogu biti male, a mogu biti i veoma velike. No postoji niz grešaka, koje nastaju nehotice, a koje zavise ili od konstrukcije samog instrumenta, kojim se visine mjere, ili pak od načina izvođenja predradnji, koje su skopčane sa mjerenjem visina. Takve greške mogu nastati u prvom redu zbog netačnog odmjeravanja otstojanja od"mjerača do s t a b 1 a, ili pak se nalaze u direktnoj ili indirektnoj vezi sa netačnim mjerenjem otstojanja. Naime, mogu nastati ovi slučajevi. 1. Ako se otstojanje na terenu izmjeri direktnim putem manje ili veće od faktičnog. 78 |