DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 17 <-- 17 --> PDF |
2. Ako se pri direktnom mjerenju otstojanja (kod instrumenata druge kategorije) ne izvrši potrebna redukcija na horizont. 3. Kada se visina stabla mjeri sa većeg ili manjeg otstojanja od približne visine samoga stabla. 4. Ako mjerač, pri mjerenju visine stabla, stoji ispod ili iznad njega. 5. Uslijed ljuljanja stabla u momentu mjerenja njegove visine. Postoji još čitav niz grešaka, koje se javljaju pri mjerenju visina stabala, ali najvažnije su one, koje nastaju zbog netočnog odmjeravanja otstojanja i koje zavise od same konstrukcije hipsometra. Dokazano je* da kod h´ispometra druge kategorije »apsolutni iznos visinsk e pogreške, skopčane sa pogrešnom izmjerom horizontalne distancije, jednak produktu odnosne distancijsk e pogreške sa kvocijentom između visine stabla i navedene horizontalne distancije«. Odnosno »relativn i (postotni) iznos visinsk e pogreške, nastale poradi manjkave izmjere navedene distancije, uvijek je kod upotrebe geometrijskih hipsometara druge kategorije jednak relativnom (postotnom) iznosu distancijsk e pogreške«. Kod hipsometara prve kategorije, kod kojih se mjeri k o s a otstojanje, greška, odnosno veličina njena, zavisi od konstrukcije hipsometra. Tako kod Sanlavilovog dendrometra visinska je greška uvijek manja od distancijske, dočim kod instrumenata iste kategorije Klajnovog, Klausnerovog i dr. pri direktnom mjerenju otstojanja, »distancijska pogreška upliva na rezultat visinske izmjere jednako kao i kod geometrijskih hipsometara drug e kategorije i trigonometrijskih hipsometara«. Iz gornjeg proizlazi da, ako razdaljinska greška iznosi, recimo 3 metra, skoro isto tolika greška pokazaće se i u izmjerenoj visini stabla. Ta greška može biti pozitivna ili negativna, već prema tome da li je pogrešno izmjereno otstojanje veće ili manje od stvarnog otstojanja. Pri indirektnom mjerenju udaljenosti greške takve vrste u pravilu su manje od grešaka prouzrokovanim netačnim direktnim mjerenjem, jer zavise samo od tačne dužine letve, koja se za mjerenje upotrebljava, od njenog ispravnog (vertikalnog) držanja kraj stabla. Najzad, od »oštrine vizovanja« na krajeve letve. Ovo važi, naravno, samo u onom slučaju, ako je upotrebljena letva takve dužine, za koju je dužinu konstruisan hipsometar. Naprimjer, instrumenat je konstruisan za indirektno mjerenje otstojanja pomoću letve duge 2 metra, u tom slučaju letva i mora biti dugačka 2 metra, a za koliko je postotaka veća ili manja, za toliko postotaka biće već ili manja dužina stabla, koje se mjeri. Pogledajmo sad, dali gore navedene greške imaju stvarnog značaja kod taksacionih radova? Kao što je poznato kod uređivanja šuma, odnosno kod procjene masa za uređajne elaborate, visine stabala igraju i te kako važnu ulogu. One služe za određivanje boniteta sastojina, i greška od 1—2 metra često prebacuje dotičnu sastojinu u viši ili niži bonitet. Ta razlika može često da se izrazi u desetinama kubika po ha., a u cijelom području ona se izražava desetinama hiljada kubika drvne mase. Otuda, između ostalog, dolazi do toga, da se u mnogim područjima prilikom eksploatacije pokaže da je procjena podbacila na više ili na niže. Često se je dešavalo, da kod previsokih procjena, u nastojanju da se predviđena masa doznači i posjede, dolazilo je do prekoračivanja intenziteta sječa. Pri nižoj pak procjeni, bilo je potrebno izvršiti doznaku druge etape, da se iskoriste sva stabla zrela za sječu u granicama propisanog intenziteta. Sve to unosi izvjesnu zabunu, otežava i poskupljuje rad, a u prvom slučaju ide direktno na štetu same sastojine, i često vrlo osjetno, * Prof. Dr. A. Levaković: »O pogreškama skopčanim sa mjerenj.em dužine stabala u oborenom i osovnom stanju«, »Šumarski list« za god. 1924, br. 12, str. 654—662. 79 |