DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 29 <-- 29 --> PDF |
se stanoviti dio u investicije, preostali bi se dio podijelio među zadrugare prema njihovom udjelu u radu. Naravno, da ni šumski posjednici tu ne mogu da gube, jer se podizanjem efektivnosti i racionalizacijom rada osigurava šumska taksa. (Iz govora M. Marinka »Naše seljačke zadruge« u januaru 1947). Nepovezan i usitnjen mal i šumsk i posje d sačinjava preko 400.000 ha površine te obuhvata kojih 140.000 malih, mahom seljačkih, šumskih posjednika. Taj je posjed problem za sebe. Većina tih šuma pretstavlja kulise: izvana zelene, unutra prazne, isječene, zanemarene, negajene. Pitanje tih malih privatnih posjeda spada među najteža pitanja slovenskog šumarstva, koje se uz dobru volju dade razmjerno lako riješiti. O tim bi šumama imali voditi računa kotarski (sreski) šumari kod odnosnih 27 kotarskih N. O-a. Budući otpada na jednog kotarskog šumara, koji nema ni jednog pomoćnika, cea 20.000 ha šume privatnika i zadrugara sa 5.000 posjednika, možemo si lako pretstaviti njegovu jadnu ulogu u velikom zadatku povezivanja privatnog sektora u izvađanju sječno etata. Pri tome ne smijemo pustiti iz vida, da ni šumske zadruge nemaju skoro nikakovu stručnu upravu. Da bi kotarskom šumaru, osim vođenja najosnovnije evidencije i statistike, bila data prilika za izvođenje šumsko gospodarske politike i unapređenja toga zaostalog seljačkog šumskog gospodarstva, posve je nemoguće. Da se tome konačno jednom doskoči, potrebno je dodijeliti kotarskim šumarima terensku pomoć u vidu šumarskih pomoćnika, čija bi glavna i najvažnija dužnost bila poučavanje malog seljačkog posjednika u pravilnom gajenju i iskorišćivanju šuma. Zanimljivo je, da su mnoge kotarske skupštine uvidjele potrebu, da se kod kotarskih N. O-a namjesti potreban broj täKOvog pomoćnog šumarskog terenskog osoblja na teret samih vlasnika šuma, uz njihov godišnji doprinos od 12 dinara po hektaru šumske površine. U Slovenskom Primorju to je uvedeno već godine 1946. (Iste nedaće taru i Istru, Hrvatsko Primorje i Dalmaciju: svuda, gdje postoji mali šumski posjed ili zajednički seoski). Bez sumnje je država sama najjače zainteresovana na najvišoj šumskoj proizvodnji, t. j. na najvećem prirastu drvne mase, to će kad tad morati naći sretstava za namještenje nekih 200 šumarskih pomoćnika za sve kotarske N. O-e. To će biti najbolje uložena mala investicija od nekih 5,000.000 dinara godišnje, koja će se u proizvodnji neminovno odraziti. Sječu drvne mase i ne možemo nazvati proizvodnjom. To je tek berba! Proizvodnja jeste samo godišnji prirast drvne mase. Gdje ima, lako je ubrati! Šumske štete. Jasno je, da u Sloveniji, uz ovakovu strukturu šumskog posjeda, gdje svatko na selu ima svoj gaj, uz dobru priliku zaposlenja u obrtu i industriji, to pitanje praktički ne postoji. Regeneracija šuma. Moramo nažalost utvrditi, da je velik dio slovenskih šuma, pod uticajem njemačke šumsko gospodarske politike 19. vijeka i njezinih sljedbenika, pa po zakonu inercije, skoro do nedavna, denaturiran . Ideal njemačkog šumara 19. vijeka bila je smreka i čista smrekova sastojina. Pod uplivom toga gledanja i tadanje dri. posjed ;~1.> dri. uprav! norgdno WTŠuma\ ^zadrugara. 91 |