DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 30 <-- 30 --> PDF |
konjunkture u smrekovini i naš je mali seljački šumski posjednik zaveo svoje šumsko gospodarenje u tom smislu. Provodi ga još i danas, neznajući, da je njemačka nauka i praksa zadnjih decenija prekinula gajenjem šuma na protuprirodnoj osnovi, ponukana teškim i skupim iskustvima. Bukva i jela utamanjene su i kod nas čistim sječama na velikim površinama. Na njihovo je mjesto zasađena smreka. Posljedice toga protuprirodnog forsiranja smreke primjećuje se i kod nas u opadanju prirasta. Bukva i grab kao podstojna sastojina jedva još negdje postoje. Smreka je unesena na vještački način u nizine Dolenjske mjesto bukve i jele. Stalna borba sa potkornjakom u tim predjelima najbolje dokazuje, da smreki tamo nije prirodno stanište. Mnoga prirodna staništa crne jalše silom su zasađena smrekom. Podstojnih lišćara u borovim i hrastovim sastojinama nema. Slovenska je šuma jakim dijelom degenerirana. Njezina regeneracija ne bi pretstavljala problem, kad bi bilo dovoljno stručnog kadra. Propaganda bez neposrednog rada na samom terenu ne bi bila kadra mnogo postići. Ne radi se o objavi rata smreki, koja će i nadalje u našem šumarstvu igrati odličnu ulogu, već o principu gajenja šuma na prirodnim temeljima. Sječa i prirast. Sječa i prirast stoje u omjeru 2:1. Naše nastojanje ima biti, dovesti taj omjer do 1:1, odnosno još više u prilog prirastu, da se u predviđeno dugačkom roku naše iscrpljene zalihe popune. Uludo bi bilo vikati, da je sječni etat prevelik i da ga treba prepoloviti. Svakom je svjesnom šumaru poznato, da je danas nemoguće smanjiti sječni etat. Preostaje nam dakle: podići svim silama prirast! Računamo, da je godišnji prirast po ha u Sloveniji nešto jači od 2 m3. Tko poznaje jezgru naših šuma, naš mali posjed, vjeruje, da prirast nije ocijenjen prenisko. Znamo međutim, iz prakse i iz literature, da poneki predjeli bivšeg Windischgraetzovog posjeda oko Postojne na pravom kršu davaju prirast u jelovini do 10 (deset) m3 po ha. Nije to, naravno, puki neki slučaj već rezultat ispravnog rada i stručnog gajenja šuma. Svaka vrst drveta na njezinom prirodnom staništu, gajenje šuma u skladu sa prirodnim zakonima, uz obilnu primjenu ´čišćenja i proređivanja sastojina te dovoljan stručni kadar za sve kategorije vlasništva moraju u dogledno vrijeme podići prirast do zamjerne visine. Relativno dobra mreža prometnih sretstava omogućuje ove mjere. Kada se u 5-godišnjem planu predviđaju investicije za podizanje raznih postrojenja za preradu drveta, moramo dobro voditi računa o proizvodnji sirovina-prirasta, pa i za tu proizvodnju predvidjeti dovoljne investicije. Šta bi značilo ostati kod kobnog omjera 2:1, pokazala bi najskorija budućnost. Domaća potrošnja drveta za loženje. Potrošnja drveta za loženje u većim je gradovima prilično umjerena, jer je dobro i obilno zamijenjuje kameni ugalj. Teže je na selima. Velike, upravo ogromne, peći na selu, na kojima djeca zimi i spavaju, najneracionalniji su potrošač drva. Slovenija popali godišnje 1,5 do 2 milijuna prm drva,, od čega najmanje Vi materijala sposobnog za tehničku upotrebu po dosadanjim standardima (uzancima). Ne mijenja mnogo na stvari, ako možda jednu trećinu toga materijala čine otpaci, šiblje i granje. Od prijeke je potrebe, da se i u najzabačenijem selu zavedu divne primitivne a jeftine i dobre peći, kakove poznaju neka sela Bosne i Like,sa svim svojstvima »Zephir« peći. Jednako moraju i gradovi posvetiti najveću pažnju pitanju peći i ispravnoj tehnici loženja, jer svaka ušteda znači čisti dohodak u narodnom gospodarstvu. Šta znači zaštedjeti pola milijuna prm drveta za tehničke svrhe! Osim toga je potrebno i u selima duž željeznice uvesti loženje ugljenom. Dobro je barem to, što ni seljak ne loži više toliko sirovim drvetom. Steljarenje. Do danas je steljarenje u mnogim slovenskim predjelima po seljačkim šumama redovita pojava. Steljarenje je pravi i vjerni odraz stanja poljoprivrede nekoga kraja. Skoro potpuno pomanjkanje dobrih gnojišta (dobro gnojiste ne mora biti identično sa pojmom skupoga gnojišta/), silosa za stočnu hranu, slaba upotreba umjetnih gnojiva i skoro nikakva primjena vapna kao gnojiva na kiselim poljoprivrednim tlima, jesu začarani krug, kojega mora spašavati steljarenje u seljačkoj sumi. Slovenija ima 70% svih poljoprivrednih tala na podzolu. Akcija za kalcifikaciju, koja je u toku, upotrebom prirodnog vapnenog i dolomitnog pijeska i mekanog materijala po uzoru Korduna i Bosne iz temelja će popraviti te neprilike. Izgradnja gnojišta i silosa za stočnu hranu sa svoje strane doprinijet će svoje. Činjenica da su agronomi na kotarevima, isto kao i šumari, prije rata mogli biti samo propovjednici i statističari, kao i to da je većina seljaka van brdskih područja krparila manjak svojih prihoda od zemljoradnje raznim zaposlenjima u šumi, obrtu´i sitnoj industriji, nije pogodovala napretku poljoprivrede, razbijene u mozaik sitnog posjeda. Na tom je posjedu seljak gajio sve i sva. Stotinu zanata i k tome još enciklopediju poljoprivrede seljak ne može 92 |