DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 31 <-- 31 --> PDF |
savladati. Plansko gospodarstvo dati će i poljoprivredi nov pravac i mogućnost razvoja, što će se i na šumarstvu povoljno odraziti. Katastrofalni načini gospodarenja. Posebno poglavlje tvore t. zv. »novine« u Savinjskoj dolini (najviše oko Gornjeg grada) i u Koruškoj. To je način sistematskog paljenja mlade šume, što ga praktikuju i imućniji seljaci, čak kraj 50 ha posjeda i 20 komada goveda u staji. U ophodnji od cea 50 godina sav svoj posjed predu vatrom, tako da onda na garištu kroz nekoliko godina siju zob i sade krumpir. Poslije napuštenog obrađivanja zemlja se sama zasije ponovno smrekom i johom iz susjedstva. To je starodrevni običaj, kojega raniji političari nisu voljeli dirati .Budući se,to događa na vapnenim tlima, prirodno je, da se bujični perimetar rijeke Savinje proširuje. Ne siromaštvo već arhajski običaj je ovdje uzročnik zla. Slično je i sa »fratama« na Pohorju. Sječine sa svim granjem i otpacima zapale. Pri tome znade palež zahvatiti i komad susjedne šume. Paljevinu poslije nekoliko godina obrađivanja konačno zasiju zobi sa smrekovim sjemenom. Tako dobiju odveć gust smrekov podmladak. Tvrde, da su ovaj običaj donijeli k nama svojevremeno češki šumari. Kako bilo, na nama je, da ih predočimo kao pogibeljne za narodno gospodarstvo te predložimo narodu, da ih sam dokine. Oba ova načina imaju mnogo sličnosti sa »lazinanjem« na otoku Mljetu. Kotarskog šumara, bez pomoćnog terenskog osoblja, te pojave neće možda ni mnogo uzrujavati, jer će ih u svome zaposlenju jedva stići i registrirati. Inventarizacija svih šuma. Istovremena inventarizacija svih šuma, koja se prvi puta provodi i koja će biti završena do jeseni 1947, dat će sliku o stanju šuma i šumarstva čitave republike. Nije važna samo drvna.masa, o kojoj do sada nismo imali ni prave predodžbe. Rezultat toga rada bit će od vanredne važnosti za vođenje planskog šumskog gospodarenja. Tek na osnovu toga rada moći će šumska industrija da postavi svoj plan. Šumska industrija. Šumska industrija sastoji se skoro isključivo iz postrojenja za primarnu preradbu drveta. Postrojenja su zastarjela, većinom primitivna. Kao najzapadnija pokrajina Jugoslavije imala je Slovenija već prije prvog rata vrlo povoljan položaj za razvoj pilanske industrije. U gospodarskom haosu onog doba razvijala se je u nezdravom pravcu. Nicala je svuda, nabavljala zastarjele i demontirane strojeve iz susjednog inostranstva. Kraj velike moguće zarade nije joj bilo stalo, da se modernizira. Glavno joj je bilo, da ispili što više materijala. Vodstvo bilo je većinom u rukama empirika i špekulanata. 90% predratne pilanske industrije kadro je danas da bez natezanja ispili dvostruki sječni etat. Prije rata mogla je da konkurira na stranom tržištu ne kvalitetnom robom već obaranjem cijena, sve na štetu malog šumskog posjednika (svoga glavnog dobavljača sirovina), radnika i vozara. Trgovina drvetom bila je potpuno slobodna te za nju nije trebala ni koncesija. To je prouzrokovalo pravu bujicu trgovaca i špekulanata drvetom. Takovoj šumskoj industriji i trgovini imamo uglavnome da zahvalimo, što mnoge seljačke šume pretstavljaju samo još zelenilo — kulise. Dioničarska društva, iza kojih je neposredno stajala »čaršija«, znala su izigrati propise zakona o šumama o potrajnom gospodarenju za izvjesne kategorije šuma. Danas je šumska industrija NR Slovenije mahom sva pod rukovodstvom republikanske vlade. Ona ima da se racionalno rasporedi i modernizira. Izgleda, da bi koncentracija postrojenja sa po 50.000 mi oblovine godišnje najbolje odgovarala. Kako je velik dio etata predviđen za izvoz na strana tržišta, biti će umjesno, da izvjesna poduzeća rade sključivo za izvoz, probirući najskuplju robu sa čitavog područja. Tako ćemo sa manjim izvozom na masi moći postizavati veću novčanu vrijednost, pri čemu ne smijemo zaboraviti, da yanjsko tržište ima svoje zahtjeve, koj i čest o nis u drugo do li hirovi, ali ti se hirovi međutim dobro plaćaju. Za nutarnju potrošnju možemo si standarde sami po volji krojiti. Kad nam cerovina za pokućtvo dobro odgovara, zašto bi umjesto nje trošili kod kuće hrastovinu, koju možemo skupo prodati. Poglavlje za sebe je još 1800 malih pila »venecijanki«. Bez sumnje će jedan dio i nadalje raditi za mjesne potrebe. Apsurdi pak, da vidiš na jednom potoku na potezu od nekoliko kilometara 43 potočare i jednu veću pilanu, moraju u nteresu zajednice čim prije nestati. Vrijedno je naglasiti, da su šuma, režijska šumska izrada, preradba drveta na pilani kao i trgovina za državni gospodarski sektor bili od oslobođenja do danas uvijek i bez prekida u jednim rukama, što je vanredno povoljno uplivalo na efekt rada. Danas državni sektor vodi 80°/o cjelokupne industrije. 93 |