DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 53 <-- 53 --> PDF |
..&...... . ISHRANI JELENSKE I SRNEĆE DIVLJACI . -.-»* Unatrag desetak godina istraživana su i promatrana pitanja u koliko ishrana na temelju kemijskog sastava biljaka paše upliva na razvoj rogova cervida. Tako su u Njemačkoj ustanovili pokusima da je gnojenje sa superfosfatom i vapnom od izvanredne važnosti za uzgoj jelenske i srneće divljači. Ako je moguće povećati sadržaj fosforne kiseline livadske trave od 0,83% na l,41°/o i dodavanjem vapna povećati sadržaj istoga kod crvene djeteline od 2,44 na 4,16%, lucerne od 2,16 na 3,80%, tada je moguće podići vrlo znatno težinu kako tijela tako i rogova jelena, bez ikakovog ili üz posve male dodatke, izdašnih hranivih sretstava. Time je ustanovljena važnost mineralnog sadržaja biljaka za ishranu čovjeka i životinje. Naročito jedanaestgodišnji pokusi prehrane u ogradi (košutnjak) Schneeberg dokazali su bez ikakove dvojbe, da je samo ona hrana, koja sadržava dovoljne množine fosforno-kiselog vapna, u stanju proizvesti izgradnju jakog tijela i jakih rogova. Povišenje tjelesne težine može se, kako kod jelenske tako i srneće divljači, postići trajno time, da bremenita košuta odnosno bremenita srna prije i poslije mlađenja (lanenja) kroz nekoliko mjeseci imade dovoljno krmivih biljaka ili prehrambenih sretstava, koja su bogata na vapnu, fosfornoj kiselini i bjelančevini. Time se stvara zdrav i čvrst kostur embriona, Ianetu i jaretu koje je na sisi ne manjka na taj način mlijeka bogatog na mineralnim tvarima. To su najvažniji temelji za snažan razvoj jareta i laneta, dok god ono nije u stanju da samo odabere pašu. Na temelju tih principa uspjelo je, u košutnjaku Schneeberg, povisiti tjelesnu težinu laneta, koje je u početku prehrambenih pokusa pod kraj decembra iznosilo oko 50 kg, u drugoj generaciji na oko 100 kg, šestogodišnjeg jelena od 180 do 200 kg na 300 do 350 kg i košute od 100 do 120 kg na 180 do 200 kg. Težinu srneće divljači od otprilike 20 kg na početku pokusa na oko 35 kg, a težinu rogova od 250 do 300 g na 500 do 650 g. Samo je regeneracija srneće divljači napredovala teže i polaganije nego kod jelenske, a uzrok tome leži djelomice u prilikama koje su u savezu sa bucanjem (parenjem) i navikama srneće divljači. Na temelju tih prehrambenih pokuša uzgajači su mišljenja, da kod tamošnje jelenske i srneće divljači ne postoji degeneracija t. j . nasljedno biološko propadanje, već zakržljanje zbog manjkave prehrane, koje je uza otstrijel kroz decenije najboljih plemenjaka uzrok nazadovanju jelenske i srneće divljači i na tjelesnoj težini i na jakosti rogova. . To što je u Schneebergu postignuto vještačkom ishranom moglo bi se planskim uzgojem postići i kod divljači u drugim krajevima i slobodnim lovištima, i ako tek iza nekoliko generacija. Ovim pokusima dokazana je činjenica, da se na organski razvoj sisavaca, kako pojedinog individua tako i onih od generacija, može najjače djelovati prikladnim kemijskim sastavom hrane. Za takove pokuse od svih sisavaca najprikladniji je jelen, jer on nosi na glavi »termometar« kojim pokazuje utjecaj svoje ishrane 6vake pojedine godine. Daljim istraživanjima na ovome području došlo se još do daljih zanimivih rezultata, koji nisu važni samo za uzgoj divljači već su još važniji za uzgoj domaćih životinja. Tako se dokazalo da se kemijski sastav hranivih biljaka i uopće svega bilja u toku njihova rasta (razvoja) može izvanredno mijenjati. Među primjerima najupadljivija je crvena djetelina, koja sadržava fosfor u najvećoj množini u prvoj trećini svoga razvoja, poslije ga u daljem rastu gubi u većem dijelu preko polovine. Prema tome došlo se do toga, da se za prehranu divljači pronađu takove biljke, koj e bi pokošene (p ožete) u pravom momentu svoga razvoja sadržavale u svom sastavu ono, što je za divljač potrebito. Ovi bi pokusi bili izvanredno važni i za uzgoj domaćega blaga. Iz toga izlazi, da bi košnju livada a djelomično i djeteline 147 |