DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 53     <-- 53 -->        PDF

..&......


. ISHRANI JELENSKE I SRNEĆE DIVLJACI . -.-»*


Unatrag desetak godina istraživana su i promatrana pitanja u koliko ishrana
na temelju kemijskog sastava biljaka paše upliva na razvoj rogova cervida. Tako
su u Njemačkoj ustanovili pokusima da je gnojenje sa superfosfatom i vapnom od
izvanredne važnosti za uzgoj jelenske i srneće divljači. Ako je moguće povećati
sadržaj fosforne kiseline livadske trave od 0,83% na l,41°/o i dodavanjem vapna povećati
sadržaj istoga kod crvene djeteline od 2,44 na 4,16%, lucerne od 2,16 na 3,80%,
tada je moguće podići vrlo znatno težinu kako tijela tako i rogova jelena, bez ikakovog
ili üz posve male dodatke, izdašnih hranivih sretstava. Time je ustanovljena
važnost mineralnog sadržaja biljaka za ishranu čovjeka i životinje.


Naročito jedanaestgodišnji pokusi prehrane u ogradi (košutnjak) Schneeberg
dokazali su bez ikakove dvojbe, da je samo ona hrana, koja sadržava dovoljne množine
fosforno-kiselog vapna, u stanju proizvesti izgradnju jakog tijela i jakih rogova.
Povišenje tjelesne težine može se, kako kod jelenske tako i srneće divljači, postići
trajno time, da bremenita košuta odnosno bremenita srna prije i poslije mlađenja
(lanenja) kroz nekoliko mjeseci imade dovoljno krmivih biljaka ili prehrambenih
sretstava, koja su bogata na vapnu, fosfornoj kiselini i bjelančevini. Time se stvara
zdrav i čvrst kostur embriona, Ianetu i jaretu koje je na sisi ne manjka na taj način
mlijeka bogatog na mineralnim tvarima. To su najvažniji temelji za snažan razvoj
jareta i laneta, dok god ono nije u stanju da samo odabere pašu. Na temelju tih
principa uspjelo je, u košutnjaku Schneeberg, povisiti tjelesnu težinu laneta, koje je
u početku prehrambenih pokusa pod kraj decembra iznosilo oko 50 kg, u drugoj
generaciji na oko 100 kg, šestogodišnjeg jelena od 180 do 200 kg na 300 do 350 kg
i košute od 100 do 120 kg na 180 do 200 kg. Težinu srneće divljači od otprilike 20
kg na početku pokusa na oko 35 kg, a težinu rogova od 250 do 300 g na 500 do 650 g.
Samo je regeneracija srneće divljači napredovala teže i polaganije nego kod jelenske,
a uzrok tome leži djelomice u prilikama koje su u savezu sa bucanjem (parenjem) i
navikama srneće divljači. Na temelju tih prehrambenih pokuša uzgajači su mišljenja,
da kod tamošnje jelenske i srneće divljači ne postoji degeneracija t. j . nasljedno biološko
propadanje, već zakržljanje zbog manjkave prehrane, koje je uza otstrijel kroz
decenije najboljih plemenjaka uzrok nazadovanju jelenske i srneće divljači i na tjelesnoj
težini i na jakosti rogova. .


To što je u Schneebergu postignuto vještačkom ishranom moglo bi se planskim
uzgojem postići i kod divljači u drugim krajevima i slobodnim lovištima, i ako tek
iza nekoliko generacija.


Ovim pokusima dokazana je činjenica, da se na organski razvoj sisavaca, kako
pojedinog individua tako i onih od generacija, može najjače djelovati prikladnim
kemijskim sastavom hrane. Za takove pokuse od svih sisavaca najprikladniji je
jelen, jer on nosi na glavi »termometar« kojim pokazuje utjecaj svoje ishrane 6vake
pojedine godine.


Daljim istraživanjima na ovome području došlo se još do daljih zanimivih rezultata,
koji nisu važni samo za uzgoj divljači već su još važniji za uzgoj domaćih
životinja. Tako se dokazalo da se kemijski sastav hranivih biljaka i uopće svega bilja
u toku njihova rasta (razvoja) može izvanredno mijenjati. Među primjerima najupadljivija
je crvena djetelina, koja sadržava fosfor u najvećoj množini u prvoj trećini
svoga razvoja, poslije ga u daljem rastu gubi u većem dijelu preko polovine. Prema
tome došlo se do toga, da se za prehranu divljači pronađu takove biljke, koj e bi
pokošene (p ožete) u pravom momentu svoga razvoja sadržavale u
svom sastavu ono, što je za divljač potrebito. Ovi bi pokusi bili izvanredno važni i
za uzgoj domaćega blaga. Iz toga izlazi, da bi košnju livada a djelomično i djeteline


147




ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 54     <-- 54 -->        PDF

trebalo ranije obaviti, a u mnogim"..;našim" krajevima se prekasno kosi. Prema tome bi
mnogi gospodar mogao podvostručiti vrijednost svojega uroda i ako bi masu sijena


"smanjio ha jednu trećinu. Svakako je kasna košnja livada, koje se samo jedamput
kose (ne zaotavljuju se), pa makar tlo bilo kako mršavo, očiti gubitak. Jednaka je
stvar i sa lišnjacima (lisnici)´kako za prehranu divljači tako i domaćeg blaga. Za
lišnjake treba nasjeći grana za to prikladnih vrsta drveća p o potpuno m razvoj u
lista t. j. najzad do juna; kasnije lišće ne vrijedi mnogo kao hrana. A naš
seljak radi baš obratno, kad pokosi livade i vidi da je slab urod, onda tek u julu,
augustu i još kasnije siječe grane i sadijeva lišnjake.


Načelo je, da šuma sama po sebi prehranjuje divljač naročito srne čitavu
godinu. U normalnim prilikama je umjetno krmljenje srna u većini naših lovišta nepotrebno.
Ako je već stiska za hranu, to dajemo srnama prirodnu hranu koja je u
lovištu na taj način, da im posiječemo ili okrešemo različito lisnato drveće, u prvom


-redu topolu, vrbu, jasen i uopće drveće i grmlje sa nekom sočnom korom i debelim
pupovima, ili pak otkopamo i razgrebemo snijeg da srne mogu doći do zelenih kupina.
Sa stabala potegnemo- bršljan a-sa grana skinem´o imelu, koju srne osobito rado grizu.
U nuždi dobri su vrhovi i grančice jela i smreka, od koje divljač ne zazire, jer je
njihova Cetina još uvijek neuporedivo bolja hrana od umjetnog krmljenja.


Na domaćem staništu divlje izrasle biljke i trave bez ikakovog umjetnog
gnojiva najbolja su paša naše divljači. U tome leži sva taj-na zdravlja,
jakosti i otpornosti naše divljači. Uza to moramo dobre plemenjake
(nasljednike) jelene i srnjake čuvati i ostaviti ih da ostare sve do njihova nazado vanja
. Jednako moramo i kotilje (žensku divljač) čuvati do starosti, jer nažalost
ne znamo koje od njih nose u sebi elemente nazadovanja budući da ne nose
rogove. Kad smo to sve upoznali, tak smo na dobro m put u ishrane i uzgoja naše
papkarske divljači.


Sadrža j : Autor navada uspjeh, u inostranstvu provedenih istraživanja, kako
kemijski sastav prehrambenih biljaka upliva na tjelesnu jačinu i razvoj rogova kod
cervida i kako se umjetnim gnojivima povisuje hranidbena vrijednost pojedinih biljaka
i trava. Na temelju tih pozitivno provedenih pokusa autor izvodi svoje dalje zaključke,
da su divlje izrasle biljke i trave na domaćem staništu bez umjetnih gnojiva
najbolja prirodna hrana.


Ing. Z. Turkalj


ULOGA ŠUMARSTVA U OBNOVI NR BOSNE I HERCEGOVINE


Naša federalna jedinica Narodna Republika Bosna i Hercegovina imala je čast da
sudjeduje u narodno-oslobodilačkoj borbi sve od njenog početka pa do konačnog
pobjedonosnog završetka. Narodno-oslobodiiačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije
pružali, su pune četiri godine na prostranom području Bosne´i Hercegovine gigantski
otpor okupatoru i njegovim satelitsko-kvizlinškim trupama nanoseći im ogromne gubitke
u ljudstvu i materijalu.


Bosna i Hercegovina je radi toga bila trn u oku okupatora. Ona je radi toga
podnijela u toku rata teške žrtve. Njezino je stanovništvo u velikom procentu prorijeđeno,
ä velikim dijelom sa svojih ognjišta rastjerano. Bezbrojna su sela popaljena,
gradovi razoreni, ceste, željeznice i mostovi porušeni, telegrafske i telefonske linije
pokidane, industrija sa njenim mnogobrojnim postrojenjima i uređajima uništena,
privreda do temelja rastočena, a ekonomski život sveden u granice opšteg siromaštva
i primitivizma kakvog novija historija nije zabilježila. U Bosni i Hercegovini palo je
u toku rata preko 700.000 života poginulih i ubijenih. Izgorjelo je, porušeno i teško
oštećeno preko 130.000 javnih i stambenih zgrada i preko 220.000 gospodarskih: zgrada.
Srušeno je oko 18.500 m. cestovnih mostova, preko 4.600 m. mostova na državnim
željezničkim prugama i preko 3.500 m. mostova na željezničkim prugama industrijskog
karaktera. Ugljenokopi, željezna, hemijska i druge industrije uništene su odnosno
onesposobljene u toku rata za preko 80°/o njihovog predratnog stanja.


148