DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 58 <-- 58 --> PDF |
PODIZANJE OGRADA OD KAMENOG SUVOZIDJA I ŽIVICA Medju najneekonomičnijim i izrazito rasipničkim objektima u našoj, još zasada zaostalog poljoprivredi i šumarstvu, na prvom mjestu se nalaze´ ograde oko imanja i zemljišta. Nigdje možda, kao kod upotrebe i ekonomisarija sa materijalom oko podizanja ograda, ne ispoljava se tako oštro sklonost našeg svijeta, da rasipava ne samo sa vrijednim sirovinama, nego i sa radnom snagom. Za ogradjivanje zemljišta kod nas se, (sa vrlo malim izuzetkom u kraškim krajevima) upotrebljava gotovo isključivo drvo u raznim oblicima. U blizini naselja upotrebljavaju se ograde od razapetih (4—5) redova bodljikave žice i drvenog (najčešće hrastovog, a i drugovrsnog) drvenog kolja. Ove ograde su vrlo skupe, a na selu su prodrle nešto jače tek za vrijeme okupacije, kada je bilo dosta besplatne »žice«- od fašističkih bunkera. Trajnost ovakvih ograda isto tako nije velika, a niti pružaju najsigurniju zaštitu, jer se često kvare (a dovoljno je da se samo na jednom mjestu otvori »klanac« na ogradi, kroz njega će pasuća stoka brzo proći i oštetiti usjeve ili voćke u ziratnom zemljištu), te tako zahtijevaju stalne popravke. Opravke se moraju često vršiti naročito,, kada, većinom nedovoljno ili nikako katranom premazani ili napaljeni kolci ha dijelovima koji idu u zemlju, istrunu. U centralnoj Bosni vrlo su česte ograde od proštaca i od tesanih šimli. Negdje vjerski običaji traže visoke i guste ograde, pa za njih se troši i pretjerano mnogo drveta. Najveći zator naših mladih šuma su ograde od tako zvanih baskija (dugačkih dvostrano otesanih proštaca), koje se razapinju izmedju dvostrukog kolja (ili kolaca koji su izdubljeni na odgovarajućim visinama gdje dolazi pojedina baskija), a povezuju se najčešće gužvama. Takve ograde u okolici Fojnice i drugih ravničarskih predjela glavni su uzrok propadanju bosanskih hrastovih šuma. U planinskim predjelima baskije se sjeku od četinjastog "mladog drveća (smrče i jele), najčešće se ne otesavaju. Deblja se stabla u tu svrhu cjepaju na dva ili četiri dijela. Ograde od baskija (i kolci i baskije) najčešće se postavljaju pod korom i tako pružaju odlično sklonište potkornjacima i drugim štetnim insektima, koji se u njima razmnažaju i otuda prelaze na zdrava stabla. Kod prošlogodišnje velike zaraze potkornjaka u našim šumama pokazalo se, da su najviše stradale sastojine u blizini svježih krčevina oko kojih su bile postavljene dugačke ograde od neoguljenih baskija. U ogradama se je našlo bezbroj legla potkornjaka. Slično se ponašaju drvene ograde u odnosu spram šurriskih požara. Tamo gdje su unutar šuma ili na njihovim rubovima bile postavljene ograde od velike količine iskrčenih stabala, one su služile kao prenosioci vatre ili su sprječavale potpuno lokaliziranje požara, koji je zahvaljujući iskrama, koje su ostale u suhom materijalu ograda, ponovo znao da se razbuktava kod prvog jačeg povjetarca. Možda su najštetnije one ograde, koje se u nekim krajevima upotrebljavaju za ogradjivanje zirata samo za vrijeme ljetnih radova, do tako zvane pustopaše. Dok su žita u poljima, da ih stoka ne bi napadala, podižu se vrlo primitivne ograde od šilja i čitavih graha, koje´se medjušobno isprepletu. Takve ograde stoje sve dok se ne pokupi plod´sa zemljišta, a onda, kada nastupi pustopaša (kada, po´ starim običajima, stoka može pasti gdjegod se namjeri) ograde se skidaju i služe kao´ ogrjevno" drvo. Ove ograde imaju dosta udjela na stvaranju i održavanju naših šikara/kojih je puna Bosna i Hercegovina. Moglo bi se nabrajati još niz slučajeva neracionalnog iskorištavanja drveta za podizanje, i\\ nepotrebnih, ili kratkotrajnih ograda. Treba navesti i to, da često obnavljanje drvenih ograda traži mnogo radne snage, koja se nije ranije kod nas dovoljno cijenila. Za ograde se obično upotrebljavaju mlada nezrela stabla, pa je i to šteta i osjetan gubitak za našu šumsku privredu.. Razlog takvog neracionlnog iskorištenja drveta leži donekle´ i u tome, što kod, nas postoji besplatno davanje drveta za sve potrebe seoskog gazdinstva, pa se nije s te strane osjećala potreba, da se o drvetu 152 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 59 <-- 59 --> PDF |
vodi više računa nego o zraku, jer se je računalo da će naše šume uvijek imati, dovoljno drveta za svakoga, — da nikad neće nestati. , Našem seoskom gazdinstvu svakako nisu danas više potrebne ograde oko svake i najmanje parcele, ali će se ipak i nadalje morati povesti računa o ogradjivanju pašnjaka od oranica, voćnjaka j sjenokosa, zatim o ogradjivanju poljoprivrednog zemljišta oko puteva i prolaza stoke. Svagdje tamo, gdje postoji opasnost, da će stoka ili šumska divljač oštetiti neku poljoprivrednu kulturu trebaće podizati ograde. Za sada ne treba da se zanosimo sa ogradama od stupova iz armiranog betona sa bodljikavom žicom ili o željeznim stupovima, koji su trajniji od drvenih, jer naše tvornice imaju važnije zadatke. Za nas je važnije da uvedemo druge trajnije ograde, koje će štedljivo postupati ne samo sa materijalom, nego i sa radnom snagom naših ljudi, a pokraj toga zadovoljavati potrebama. Nama su potrebne trajne i sigurne ograde, koje se mogu bez velikih poteškoća i kod nas izgraditi. Pokazalo se je, da su najtrajnije ograde kameni suvozidi, ali su ovi ograničeni više manje samo na naše kraško područje i na takva mjesta gdje ima dovoljno odgovarajućeg krupnog kamena. Kameni suvozidi nisu vrijedni samo kao ograde, nego koriste i za čišćenje zemljišta od slobodnog pokretnog kamenja, koje u velikoj mjeri sprečava potpuno njegovo iskorištavanje. S druge strane, vrlo su vrijedne ograde živice, ili, tako zvane žive odnosno Älene ograde, koje ne samo da su trajnije od ostalih, nego mogu davati i vrijedne neposredne koristi. Ako se u žive ograde primješaju vrste medonosnog šiblja i drveća ili vrste koje davaju jestive plodove (kao na primjer šipurak - divlja ruža), one će nam koristiti više nego mrtve ograde od drveta. Jedan od najvažnijih zadataka ne samo šumara, nego i agronoma, pa i svakog dobronamjernog gradjanina naše domovine jeste, provoditi propagandu racionalnog čuvanja naših šuma i ekonomičnog upotrebljavanje drveta (koje dvije stvari su jedno te isto, samo rečeno drugim riječima). Jedan od tih puteva jeste i propaganda podizanja suvozida, odnosno trajnih živih ograda oko poljoprivrednog i drugog zemljišta. Da bi taj posao bio olakšan donosimo praktične upute o njihovom podizanju, odnosno uzgoju i održavanju. Suvozidi Suvozid kao ograda imade svakako velike prednosti i prevazilazi vrijednost svake druge ograde. Dobro izgradjen suvozid može se često pretpostaviti čak i živici, koja se ne održava u redu ,jer živica koristi hranjive sastojke zemljišta, zahtijeva prilično mnogo njege, lahko se razredjuje, a može često da posluži kao leglo i zaklon raznim štetočincima iz biljnog i životinjskog svijeta, ako se o njenom održavanju ne vodi dovoljno računa. Suvozid imade nadalje prednost, što sa njegovom izgradnjom čistimo površinu pašnjaka ili kulture od pokretnog kamenja i time se povisuje produktivna sposobnost zemlji. Prema tome podizanje suvozida ima veliku vrijednost i njirne se osim zaštite odredjene površine od pristupa stoke postizava često i zaštita mladih; biljaka od neposrednog udarca vjetra. Na kršu su vjetrovi snažni i česti, najviše ometaju razvitak kultura i pošumljavanje -— išušavanjem i odnošenjem zemljišta/ Na mjestima gdje se biljke mogu razvijati pod zaštitom suvozida, one najbolje uspjevaju, a i najbolje se na taj način sačuva površinski sloj zemljišta od raznašartja. U odnosu´ spram drvenih ograda, osim trajnosti, suvozid nam štedi drvo na kojem se toliko oskudijeva u krškim krajevima, pa se je već i ranije pomišljalo na to, da se posebnim nagradama za zamjenu drvenih ograda suvozidom pojača i proširi njegova upotreba. Na izloženim položajima suvozid je jedina moguća ograda, jer tu živica obično ne.uspijeva, a drvene i druge ograde obara i šteti snijeg ili vjetar. Međutim nije na svakom mjestu moguće podizati suvpzide. Suvozid je samo tamo umjestan, gdje ima u blizini dovoljno dobrog kamena. Loš kamen, koji se na zrak« 153 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 60 <-- 60 --> PDF |
pod uticajem kiše i mraza raspada nije dobar za suvozid. Na mokrom i močvarnom zemljištu suvozid je teško održati´u ispravnosti. Dobar materijal za suvozid daju naši kraški vapnenci (krečnjaci), zatim razne vrste progorja, silikati, pločasti škriljevci, a vrlo slab pješčenici, dolomit i glinenci. Troškovi oko podizanja suvozida su prilični, rastu i mjenjaju se prema visini i širini zida, prema udaljenosti i teškoći dobave kamena i prema radnoj snaži. Najbolje suvoziđe podižu u Hercegovini i zapadnoj Bosni sami domaći seljani. Prije rata je jedan tekući metar suvozida koštao oko 8.— dinara. Kod izgradnje suvozida preporučuje se podizanje temelja, t. j . iskopavanje i popločavanje jarka širokog oko 1 m i dubokog oko 20 cm. Time zid dobiva siguran oslonac. Zemlja iz takvog jarka može da korisno posluži i za ispunjavanje i dopunjavanje jama u kojima se sade biljke. U našim kraškim krajevima uobičajeno je podizanje suvozida bez prethodnog iskopavanja temelja i to naročito tamo gdje je podloga suvozida kamen živac. i Za suvozid je važno (uostalom kao i za sve druge ograde), da se izvodi u što moguće duljim pravim linijama. Krivine treba izbjegavati, a izvoditi ih treba samo onda, ako su terenske prilike takove, da se ne mogu nikako izbjeći. Prije zdanja treba položaj i pravac suvozida tačno markirati i već tom prilikom treba sve granične krivine što bolje izravnati. Srednja visina suvozida bez temelja i završnog sloja kamenja (krune) treba da je bar 90 cm, donja širina iznad temelja 80 cm, a gornja 40 cm. Gradnja suvozida vrši se slojevito (Sloj po sloj) od kamenja koje ima dobro ležište. Slaže se u pravom vezu kod koga se svaka sudarna reska-(pukotina) medju kamenjem pokriva i veže kamenom u slijedećem višem sloju (kao kod cigala). No valja kamenje polagati na užu, manju površinu. Završno kamenje u kruni (u zadnjem sloju) treba da je, po mogućnosti najviše 20 cm dugo, pločasto ili u obliku trokuta, 40 cm širine i 20 cm visine. Takvo kamenje, kojega nije uvijek lahko naći na mjestu gdje se ,gradi suvozid, polaže se u zatvorenom redu, koso jedno na drugo tako, da jedno na drugom leži tačno i čvrsto. Na taj način će ukupna visina zida dosegnutim najmanje 105 cm. Viši zid nije potreban. U južnoj Hercegovini ispod najgornjeg sloja kamenja umeću se grane divlje drače (Paliurus aculeatus) koje imade u izobilju po krševima). Granje se donjim krajem pritišće sa kamenjem tako, da su bodljike okrenute na izvan, te time sprečavaju kozama preskakivanje zida. U krajevima gdje nema divlje drače može za to poslužiti i glog, ali se ovo ne preporučuje tamo gdje već i drača ili glog služe kao zaštita terena ili kulture. Zid se uvijek podiže vertikalno a ne okomito na podlogu. Na padinama suvozid se kod nas podiže često i okomito, ali se tada kod vezivanja kamena mora paziti, da se vezivanje poprečnim pločama izvede što čvršće i povezanije. Pravilo je upotrebljavati veće kamenje, a sa manjim popunjavati i završavati zid u kruni. Strane suvozida treba da su nagnute, jer je takav zid stabilniji. Vanjska strana može da bude i nešto manje nagnuta, pa čak i okomita kad se zid izgradjuje od velikih masivnih blokova koje zapremaju ber 2/3 visine zida. Za iskopavanje, prebacivanje i postavljanje većih blokova kamenja trebaju dobre čuskije, a inače se sav rad vrši manuelnom snagom bez nekog naročitog alata. Glavno je izvoditi pravilan vez kamenja. Da bi se još bolje postigla svrha ogradjivanja, najgornji se sloj (red) kamenja u pravilu polaže koso poput crijepa. Na taj način svaki kamen pruža drugom oslonac i stoka izbjegava prolaz preko oštrih izloženih rubova takvog kamenja. U nekim krajevima Svajcarske, gdje za ograde nema dovoljno krupnog i stabilnog kamenja podižu se niski suvozidi i preko ovih se postavlja na koso ukrštenim stupcima jedna baskija. Tako je donji dio zida iz kamena a gornji baskija. 154 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Ž i v i c e Živica ili živa (zelena) ograda imade ispred plota tu prednost što za njeno uzdr žavanje nije potreban nikakav materijal. Kod nje su jedini troškovi oko osnivanja i kasnije svake godine nešto rada oko uzdržavanja. Izdaci su vrlo mali, a korist velika, jer se osim ogradjivanja postizava na mjestima i glavni postavljeni zadatak, a to je, zašumljavanje površina. Izborom raznolikog grmlja" koje služi za pašu pčela postizavamo i neposredne koristi. Dobra živica je solidna ograda kroz koju se ne može probiti ni čovjek, ni životinja. Susreću se, medjutim, često i loše i šupljikave živice, zbog toga što se kod njih ili nije odabrala odgovarajući vrsta grmlja ili drveća, ili što su bile loše uzgajane i loše njegovane, pa često i zbog lošeg staništa (nepovoljnog zemljišta) na kojem su uzgojene. U velikoj nadmorskoj visini i na vrlo lošem kamenitom tlu živica se ne može uzgojiti kako treba, pa se i ne preporučuje za više visine od oko 1200—1500 metara. Živice treba podizati u nižim i blažim predjelima, naročito oko rasadnika, kultura, branjevina, te kao ogradu oko lugarnica, šumarskih kuća manipulacija, pa i oko ziratnog zemljišta koje graniči sa putevima i stazama. Za živice se upotrebljavaju razne vrste drveća i grmlja. Žutika (Berberis vulgaris), koja se često nalazi u prirodnim živicama ne preporučuje se za umjetno uzgajanje, jer je opasna poljoprivredi pošto se na njoj razvijaju sporo žitne rdje. U sjevernim zemljama živice su jedna gotovo redovita pojava u ogradjivanju kultura i tamo su se dvije vrste i to obični grab (Carpinus betulus) i glog (Crataegus) pokazale kao najprikladnije. Osim spomenutih vrsta kod nas je za živice naročito pogodna kalina ili zimolez (Ligustrum vulgare) zatim grabić ili kukrika (Carpinus orientalis), gledičija, maklura pa i drugo grmlje. U novije vrijeme živice se podižu vrlo često od maklure (Maclura aurantiaca) i raznih vrsta vrtljarskih smrčica (Spiraea ulmifolia). Živice se češće uzgajaju neprekidno od jedne vrste, ali su mješovite bolje zbog raznolikosti i boljega rasporeda. U živice se mogu korisno uklopiti i Mzne pčelarske vrste na pr. kozokrvina (Lonicera), dafina (Eleagnus), pa i dopunjavati kupinama, crnim trnom, divljom ružom i- t. d. Dobre su vrste i lijeska pa neke vrbe. Živice od bagrema su takodjer vrlo dobre i dadu se zbog njegove jake izbojne snage lahko kresati i održavati u potrebnoj ustini.. Živica od maklure. (Maclura aurantiaca) svojim gustim spletom grana i oštrim trnjem sigurno štiti prodiranje životinja u zagradjenu površinu. Maklura raste brzo, lahko se uzgaja, ali traži toplije i umjerene predjele. U gradovima oko vrtova često su živice izgradjene od jasmina, biserka i raznih ukrasnih surušica. Živica od bagrema, kombinovana sa stablima bagrema, zasadjenim na medjusobnoj udaljenosti od 3 metra, koja služi kao stupci za bodljikavu žicu naročito se.preporučuju. Materijal za podizanje živice treba uzgojiti u rasadnicima. Zato treba skupiti potrebno sjeme, uzgojiti jednogodišnje biljke, koje će zatim trebati redovito presadjivati (školovati), da se bolje razviju. Živica od gloga Živica od gloga daje gotovo najsolidniju ogradu naročito tamo gdje se od ove traži da bude neprobojna i za manje životinje (zec u voćnjacima i rasadnicima). Glogova živica se ne lomi, a može trajati 50 do 100 god. Postoji dvije vrste gloga: obični (Crataegus oxyacantha) i sa duboko urezanim listovima (C.monogyna). Ovaj posljednji dolazi češće u obzir, jer se brže razvija i brže stvara zatvorenu živicu. Predradnje za uzgoj živice su obrada zemljišta s jeseni motikom, da bi sadnice dobile dobru i rahlu podlogu. Obrada zemljišta vrši se u pojasevima oko odredjene kulture ili rasadnika i t. d. Prije sadnje se zategne konac po, pravcu gdje treba da se podigne živica i iskopa mali jarak uzduž konca u -širini lopate, oko 30 cm, dubok i širok. Premda nije neophodno potrebno ipak se preporučuje ubacivanje djubreta u ovaj jarak. 155 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 62 <-- 62 --> PDF |
( Za sadnju upotrebljavaju se dvo do trogodišnje školovanje biljke gloga, koje je najbolje zasaditi u jesen ili u rano proljeće na međusobnoj udaljenosti od 15 cm. Nakon sadnje se sadnica nešto podreže. Ispod podrezanog mjesta iz pupova izbijaju u toku prvog ljeta više kraćih ili duljih izbojaka. Ni ovi se ne ostavljaju nego se slijedećeg proljeća ispod prošlogodišnjeg reza odrežu, da bi baza biljke bila što gušća. Posljedica toga je, da se u drugom ljetu iz osnove sve više razvijaju mnogobrojne šibe. Dvije najjače se u trećem proljeću skrate do na trećinu ili četvrtinu svoje duljine, a sve se ostale odrežu ili sasvim ili do na nekoliko okanaca (pupova). Obje ostavljene šibe stvaraju u »trećoj godini mnoge postrane grančice. Sve se one opet u četvrtom proljeću jako prikrate, a samo se dvije glavne šibe odrežu na oko 90 cm od zemlje i isprepliću unakrst sa susjednim šibama. Tako se u četvrtoj godini na dobrom zemljištu stvori jaka ograda, koja se u slijedećim godinama sa strane i odozgor stalno podrezuje (šiša) sa vrtljarskim ili naročitim makazama. Na slabijem zemljištu i u višim položajima biljke se tek u drugoj godini podrežu nakon sadnje u vremenu izmedju riovembra i aprila na oko 15 cm visine. Često se griješi u tome što se biljke tek počimlju podrezivati kad postignu visinu gotove živice. Na taj se način sadnica dovoljno ne razgranjuje u svom donjem dijelu, te se tako dolazi do živica, koje su u donjem dijelu šupljikave. Neki preporučuju sadnju biljaka u širem razmaku od 20—30 cm. i savijanje na dolje najjačih izbojaka koji se razviju u prvoj godini, a da se svi ostali izbojci podrežu. U drugoj godini ostavlja se onda 4 izbojka, koji se onda unakrst provuku i isprepletu. Ovaj način je vrlo povoljan jer daje relativnu usku i čvrstu živicu. Umjesto da se biljke sade u jednom redu na udaljenosti od 15 cm može se provesti i trokutna sadnja u dva reda sa 30 cm razmaka izmedju biljaka. Ovakva živica zauzimlje nešto više prostora. U prvoj godini biljke se podrezuju vinogradarskim (voćarskim) makazama, a kasnije se za održavanje živice u jednakoj visini upotrebljavaju veće naročite makaze za živice ili kosijer, kojim se otsjecaju grančice koje strše iz živice i dotjeruju tako, da uvijek živica zadrži busenasti oblik i odredjenu visinu. Sadnice se moraju prvih godina uzgojiti pod zaštitom propisne ograde, koja se drži sve dok se živica ne sklopi. Najpovoljnije vrijeme za sadnju je kasna jesen. Uspjeh razvoja glogove živice ovisi o mjestu i položaju. Glog traži tople, sunčane položaje i dobro tlo. Uspjeva samo do u visinu bukove šume. Grabova živica Dobru i gustu živicu daje i obični grab (Carpinus betulus), a vjerovatno u južnim predjelima i kukrika (Carpinus orientalis), samo što ova posljednja sporo raste. Bjelograb, i^ko ne posjeduje trnje i zbog toga životinjama čini manju prepreku, ipak," pošto ušpjeva na siromašnijem zemljištu, podnosi kresanje bolje od gloga te zadržava, i manje štetnih insekata, vrijedan je svake pažnje. Uzgoj i njega živice obavlja se na isti način kao kod gloga. Pošto glog i obični grab uspjevaju dobro samo do donje granice bukve to se u većoj nadmorskoj visini od 1000 m slabo razvija od njih izgradjena živica. Tu se mogu razvijati samo na zaklonjenim i veoma povoljnim staništima. Ranije su za veće nadmorske visine preporučivali živicu od jele ili smrče (omorike), no ova živica s obzirom na opasnost, od šjetnin insekata, naročito sitnih potkorhjaka koji prvenstveno traži potišteni i oslabljeni materijal, ne preporučuje se na svakom mjestu. Izuzetno se može oko rasadnika podići živica smreke, ali ona´ je ne samo kratkotrajna, nego i slabo sprečava prodiranje u rasadnik zbog sušenja niskih potištenih grana. Na kraju treba još dodati da se razni uredjaji kao vrata i slično mogu isto tako dobro izgraditi uz suvoziđe ili živice, kao i kod ostalih uobičajenih ograda. (Kod obrade ovog referata upotrijebljena su iskustva poljoprivrede, iz knjige Stebler — Alp. und Weidewirtschaft kao i naša iskustva* na kršu)^ Ing. P. F. 156 |