DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 21 <-- 21 --> PDF |
lnS. PAVAO FUKAREK, (Sarajevo): NEKOLIKO PODATAKA O TILOVINI ......... ........ o ... .......... ........ (Petteria ramentacea Sieb.) Vegetacija Balkanskog poluostrva obiluje mnogobrojnim oblicima prirodnih biljnih zajednica u kojima su zastupljene i neke rijetke vrste domaćeg drveća i grmlja. To su tako zvani endemni florni elementi, o kojima je, u ostalom, napisana jedna opsežna, (za sada još pretežno samo teoretska) literatura, koji daju flori i vegetaciji naših krajeva jednu naročitu.osobinu, pa kroz to, široko i privlačno područje proučavanja. Ne treba tu nabrajati pojedine poznate vrste kao: Pančićevu omoriku, Pinus peuce, P. Heldreishii, Sibireu i druge, jer su one svim našim stručnjacima dovoljno poznate. Postoji međutim jedan čitav niz manje poznatih, ali istovremeno dosta značajnih elemenata balkanske vegetacije, na koje se naša stručna šumarska djela nisu nikako, ili samo nedovoljno osvrtala. Neke su od tih vrsta zbog toga, za sada još uvijek samo »svojina« botaničara, jer ih naši praktičari nisu dovoljno ni upoznali, a kamo li proučili njihove (praktične koristi) upotrebne vrijednosti. To se naročito cdnosi na jedno naše osnovno pitanje, a to je pošumljavanje, kod kojega je izbor vrsta drveća i grmlja, sa kojim se u praksi još i danas radi više nego oskudan. Nedovoljno i nepotpuno poznavanje naših domaćih vrsta drveća i grmlja, nedovoljno poznavanje fitosocioloških osobina naših domaćih vrsta drveća i grmlja, nedovoljno poznavanje fitosocioloških uvjeta naših staništa — imalo je za posledicu, šablonsko pristupanje riješavanja pojedinih konkretnih problema šumarske prakse i to često sa importiranom šablonom, koja nije niti iz daleka odgovarala našim prirodnim, ekonomskim i drugim uslovima. Jedna od vrsta, koja bi mogla imati veliki značaj za pošumljavanje mediteranskog i prelaznog krša, jeste naša endemna zanovjet iz porodice Leguminoza (mahunjarke) podporodice Papilionatae (lepirnjače) tribusa Genistae koja je poznata u Hercegovini i Dalmaciji po narodnom imenu tilovin a ili negdje n e g n j i 1, « po latinskom nazivu Petteria ramentacea. Sieb. Ova vrsta zanovjeti obilno je raširena po hercegovačkom, dalmatinskom i crnogorskom kršu, a prelazi i na teritoriju susjedne Albanije, sve tamo do grčkih planina, gdje se završava njeno prirodno područje raširenja. To je srednje visok i prilično razgranat listopadni grm, koji pod povoljnim uslovima može izrasti i do 2 metra visoko. Listovi su trolapi, slični donekle listovima iz roda Laburnum, nešto manji od listova obične negnjile (Laburnum vulgare), koja nam je dobro poznata iz kontinentalnih šuma Hrvatske ili iz nasada u parkovima. Listići su eliptično duguljasti, dugi od 3 do 5 cm., sa nešto dlakavim rubovima, a i oko rebara su nešto trepavičavi, boje su: sa gornje strane tamno zelene, a sa donje nešto svijetli je i tu nešto neznatno pustene. Veliki pravilno izgrađeni cvjetovi zlatno su žute boje, opojnog mirisa a nalaze se u uspravnim grozdovima (oko 10 cvijetova u jednom grozdu). Cvjetni grozdovi su za razliku od ostalih srodnih vrsta u uspravnim strukovima, a dosižu u duljinu od 6 do 8 cm. Plosnate, 4—5 cm duge i oko 1 cm 283 |