DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 12 <-- 12 --> PDF |
..novog kolosjeka od rasutog materijala, na gotovom planumu, ili sa manjim radovima oko pripremanja planuma. Na jedan vagonet može da stane 8 do 10 gotovih okvira, ili rasutog mate rijala za odgovarajuću dužinu kolosjeka, kao i potreban broj uzdužnih drvenih podloga, ako su potrebne. Uzdužne drvene podloge su obli komadi drveta, 3—6 met. dužine, i 10—15 cm promjera na tanjem kraju. Takve podloge se meću duž trase, pričvršćuju drvenim klinovima, pobijanjem istih sa strane vrlika i po njima se meću okviri, ili pak pragovi, ako je kolosjek dovezen na gradi lište u rasutom stanju. Uzdužne podloge dobre su i na čvrstom terenu, jer zahvaljujući njima, u većini slučajeva, nije potrebno da se vade ili podrezuju panjevi, koji se nalaze na trasi. Naravno, da prilikom sješe stabala., koji se nalaze na budućoj trasi, treba obratiti naročitu pažnju, da sjekači ostavljaju ,što niže panjeve. Velike panjeve bolje je zaobići, nego naknadno podrezivati, a pogotovo vaditi. Sve vrste radova oko polaganja kolosjeka odvijaju se istodobno. Dok dva radnika pripremaju i grubo nivelišu planum, dotle 2 ili 4 druga skidaju i polažu na već pripremljeni planum gotove okvire, ili pragove i šine, ako je kolosjek t rasut, a ostali sastavljaju, povezuju pojedine djelove kolosjeka. Čim se namjesti jedan ili dva okvira vagonet se pomakne napred, da se što manje vremena gubi na prenošenje materijala. Prenosne šumske željeznice, kako su gore opisane, potsjećaju na naše koturače. Njihov je pad, odnosno uspon, po prilici, odgovara podu — usponu prenosnih šumskih željeznica. Bitna je razlika, međutim, u načinu izgradnje. Koturače se grade za duži period vremena i skoro po svim propisima izgradnje običnih željeznica, t. j . sa prethodnim detaljnim rekognosciranjem trase, instru mentalnim trasiranjem, zamašnim zemljanim radovima, solidno građenim mo stovima i t .d. Sve to, međutim, nije potrebno, kada se radi o prenosnim željez nicama, kao što se vidi iz napred izloženog. No, što je još važnije, koturače, pored toga, koštaju neuporedivo skuplje. Pokušaćemo, da uporedimo koštanje izgradnje 1 km koturače i 1 km pre nosne željeznice. Cifre, koje ćemo ovdje novesti, možda ne odgovaraju u potpu nosti stvarnim cijenama, ali smo sigurni, da su vrlo blizu njih. Uzećemo kao primjer jedan manje više konkretan slučaj, gdje se radi, zapravo, o obnovi nekad postojeće koturače, dakle sa postojećim, ali zapuštenim donjim strojem. Izgradnja 1 km takve koturače košta otprilike: 1. Obnova trase i izrada planuma . . . ,. . . . . . Din 1.000.— 2. Gradnja gornjeg sloja, 1.5 nadnica po 1 t. m (102 + 25) „ 127.0Ö0.— 3. 2.100 t. m šina od 7 kg po t. m ä Din 10.— „ 147.000 — 4. Sitni materijal (šarafi, klinovi i spojnice) 10°/o od iznosa za šine , , , , , „ 14.700.— 5. 1.500 kom. pragova po 30,— Din . . „ 46.500.— Svega . . . Din 336.200.— Tome još treba dodati: 6. Tehničko obilježavanje pruge (prosječno) Din 500.— 7. Otpadajući dio troškova za gradnju mostova ... . „ 3.000.— Sveukupno . . . Din 339.7000.— ili okruglo: 340.000.— dinara po 1 km koturače. 310 |