DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 25     <-- 25 -->        PDF

.sve sitne opravke planuma ili kolos jeka, a tek u slučaju većih kvarova treba
da obavijeste majstora, koji će vrlo brzo i lako ukloniti sve nedostatke. Za to
ne treba naročito držati majstora, jer se prenosne drvene pruge stalno montiraju,
demontiraju i grade na novim mjestima, ako su uvedene kod eksploatacije
šuma.


Najzad, treba napomenuti, da je iskustvo stečeno za vrijeme velikog
Otadžbinskog rata u Sovjetskom savezu, u pogledu gradnje i iskorišćavanja
prenosnih drvenih pruga, pokazalo da se ovi kolosjeci mogu upotrebiti i kao
primarno i kao sekundarno transportno sretstvo, t. j . sretstvo, kojim se može
koristiti i kod smještaja drveta, dakle kod izvoza od panja do šumskog stovarišta,
i kod transportovanja na veće udaljenosti, do glavnih magistralnih
šumskih željeznica i cesta, ili do rijeka, kojima se drvo plavi ili splavari, pa
čak i do ne mnogo udaljenih preduzeća za preradu drveta. Na samom početku
primjene drvenih pruga u šumarstvu smatralo se je da njihov akcioni radius
može da ide najviše do 2 km. Danas se taj radius produžio do 10 pa i do 15 km
udaljenosti pri konjskoj vuči, a do 3 km kod izvoza ljudskom snagom. To je
pokazala praksa.


Prema stručnoj sovjetskoj literaturi uproštene prenosne drvene
pruge ubrajaju se danas u SSSR u nov tip šumskih transportnih
sredstava.


Takav odnos prema prenosnim drvenim prugama svakako nije bezrazložan.
Prenosne drvene pruge pojavile su se, kako smo vidjeli, pod uslovima
ratnog vremena. Njihova pojava uslovljena je nestašicom metala, dakle iz
nužde, no i u poratno doba one su zadržale pozicije osvojene za vrijeme rata.
Ova posljednja, činjenica može da se objasni time, što je izgradnja njihova
neuporedivo jeftinija od ma kojeg drugog transportnog sredstva, a to znači,
da se može primjeniti i tamo, gdje izgradnja solidnijih objekata nije cjelishodna.
Drugim riječima, ona se može podizati i tamo, gdje sječive mase nisu tako
velike, kao što je slučaj u našim prebornim šumama. Treba reći, da su zalihe


drvne mase u šumama SSSR na jednom hektaru, prema sovjetskoj stručnoj
literaturi, skoro dva puta manje, nego što su zalihe u našim šumama. U tom
pogledu, može se uzeti, da se sa 1 hektara sovjetskih šuma (barem evropskog
djela) može da se dobije skoro ista masa pri čistoj sječi, koja se može dobiti
u našim prebornim šumama, kod sječe glavnih prihoda, uz intenzitet od 50%.
Može se pretpostaviti, da se u izvjesnim slučajevima, izgradnja prenosnih
drvenih pruga isplati čak i kod iskorišćavanja slučajnih užitaka, dakle u tom
pogledu one zaista nemaju konkurenata. Ovo tim prije, što takve pruge-, kao
i prenosne šumske željeznice, vrlo često mogu da posluže za izvoz drveta
direktno od panja, t. j . omogućuju, da se izbjegne skupo »lifranje«, prikupljanje
materijala kod izvornih puteva. To se može postići još samo vučom po zemlji.
a taj je način, kako znamo, i suviše skup, zastareo i neekonomičan.


Upoređujući efekat rada i ekonomičnost prenosnih drvenih pruga i prenosnih
šumskih željeznica vidimo, da su drvene pruge ekonomičnije, premda
u efektu rada zaostaju za prenosnim željeznicama. Ekoničnost njihova se najviše
ogleda u jeftinoći podizanja. Za gradnju prenosne željeznice treba utrošiti
oko 10.000 kg željeznih djelova više nego za gradnju drvene pruge iste dužine.
Vidjeli smo da samo šine i sitniji željezni materijal za gradnju 1 km prenosne
.šumske željeznice košta okruglo 157.000 dinara. Cijela ta svota ostaje neu


323