DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Prema postojećim podacima*) 1 par konja izvuče dnevno po talpanom putu» odnosno po zemlji, za 8 časova rada, na udaljenost od 1 km. 11 ni´ drveta. U bosanskim šumama izvlačenje se vrši skoro isključivo sa 2 konja, a gotovonikad sa jednim. Isti par konja, za isto vrijeme i na istu udaljenost, ako bi vukao drvo prenosnom šumskom željeznicom, izvezao bi ravno 30 puta više, t. j . preko300 nr´ drveta, jer svaki od ovih konja bio bi upregnut posebno i svaki bi vukao po 2 vagoneta, a pošto- je nosivost vagoneta 7—8 m:!, to znači da bi svaki konj u jednoj turi mogao da izveze prosječno 15 m3 ili oba konja 30 ml Prema kronometražnim mjerenjima na pruzi dugačkoj 1 km sa stalnim prosječnim, uspono m od 20/oo u pravcu kretanja tereta, ovi konji mogu da naprave 11 tura za 8 sati rada, što znači 330 m3 za 1 radni dan. Da se to postigne i da konji ne čekaju dok se drvo privuče kolosjeku i dok se utovari, potrebno je da na pruzi bude 2 puta više vagoneta tako, da. dok bi jedni išli natovareni drvetom do glavne pruge, dotle bi se drugi tovarili. To je, dakle, stvar umješne organizacije rada. Ovdje treba imati u vidu troškove eventualnog privlačenja drveta do pruge i troškove utovara sa zemlje na vagonet. Ti troškovi iznosili bi, prosječno od 5 do 7 din. po m3, što je, dakako, beznačajno s obzirom na efekat rada. Pored toga ovi troškovi mogu da se pokriju, iako ne posve, a ono barem djelimično, time, što otpada potreba šproncanja trupaca, pa se dobij a na masi drveta. ! ´ * Sto se tiče prenosnih drvenih pruga njihov kapacitet ne može, svakako,, da se uporedi sa kapacitetom prenosnih željeznica, ali još uvijek je veći od. kapaciteta talpanih puteva. Evo primjera: Nosivost jednog vagoneta na drvenom kolosjeku, kao što smo vidjeli, iznosi 1,5 m*. Pod pretpostavkom da je brzina kretanja konja na drvenom kolosjeku ista kao i po talpanom putu (ona je svakako veća), jedan konj bi mogao, vukući po 2 vagoneta, da napravi 11 tura, t. j . mogao bi da izveze 33 m3 drveta dnevno, a 2 konja, prema tome, izvezli bi 66 m3. To znači, da efekat rada konja na prenosnim drvenim prugama veći od efekta rada na. talpanom putu ravno 6 puta, a može biti i veći. Međutim uz pretpostavku, da je teren takav, da 1 konj ne može da povuče 2 vagoneta (više jačih uspona)r već samo jedan, još uvijek imamo 3 puta veći efekat rada. I ovdje dolaze u obzir troškovi privlačenja i utovara, ali i pored toga, smanjenje troškova izvoza nerazmjerno je veće prema izvozu vučom po zemlji. Upoređujući gornje podatke dolazimo do slijedećih zaključaka: 1. da je apsolutno potrebno objaviti rat talpanim putevima i izvozu drveta vučom po zemlji i to što prije, to bolje, 2. forsirati podizanje prenosnih željeznica gdje god to dozvoljavaju terenske prilike i 3. gdje god nema uslova za gradnju prenosnih željeznica uvoditi prenosne drvene pruge. Da se ne upuštamo u fantastična i, možda, pogrešna računanja, radije ćemo donijeti u prijevodu podatke iz knjige ing. M. G. Injkova — »Uprošćonnije krugloležnjevije dorogi«. Autor kaže: »Na dan 1. novembra 1943 god. u trustovima Glavvostelesa radilo je 109s uprošćenih drvenih kolosjeka sa ukupnom dužino mod 162,3 km. Ovim kolosjecima bilo je izvezeno i na stovanšte dovezeno 309.500 m3 drveta. Dnevni *) Šumarski priručnik, II dio, str. 1019. 325 |