DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Ing. VLADISLAV BELTRAM (Beograd)


KALCIFIKACIJA ŠUMA


............ . ....


(Iz/neobjavljenog dela »Kalcifikacija zemljišta sa prirodnim krečnjacima«, koje
je sastavljeno na osnovu narodnog iskustva na Kordunu i u Bosni i mišljenja iz
stručne literature).


Kalcifikacija zemljišta važna je za šumarstvo sa dva vidika:


1. Neposredno, u manjoj meri: za popravljanje samih kiselih šumskih
zemljišta,
2. Posredno, u daleko većoj meri: za podizanje plodnosti poljoprivrednih
zemljišta i povećanje žetvenih prinosa u plodu, slaimi i senu — što u stvari
predstavlja sredstvo za rasterećenje šume od paše i steljarenja, što neprispodobivo
teže pogađaju šumu nego sama sekira.
Naša crvena zemljišta Krša proizvod su sporog rastvaranja kraškog krečnjaka,
koji osim 99%´ čiste krečne materije sadrži još oko l°/o glinastih primesa.
Ipak su to izričito kisela zemljišta, bez dovoljne količine kreča. Nauka
je to, doduše, već odavna utvrdila, no, široj je javnosti — narodu — koji tu
zemlju obrađuje i od nje živi, ostalo nepoznato, što je za njega od sudbonosnog
značenja. Ko bi konačno i verovao, da ta zemlja treba za svoje bolje uspewnje
baš kreča. Kako bi zemlja na krečnoj osnovi još trebala kreča?


Nauka o zemljištu ovu pojavu objašnjava ovako: kreči odnosno sitne
čestice krečnjaka, koje se nalaze u zemljištu, kišnica vrlo lako rastvara. Mineralne
tvari, među koje ubrajamo i kalcij, voda rastvara i nosi sobom.
Kišnica ih nosi u dubinu (ispiranje). Voda, koja se iz dubine penje ka površini,
vraća ih površini prilikom svoga isparavanja (vraćanje). Ispiranje se događa
kod stalnih jačih kiša, osobito u zimsko doba, vraćanje pak samo u toplo
godišnje doba, kada je zemljište obrađeno i pokriveno usevima i voda zbog
isparavanja putuje iz dubine ka površini. Pošto je kod nas ispiranje redovito
jače negoli vraćanje (prosečno kroz čitavu godinu) konačno mora u gornjem
sloju zemljišta vremenom da se pojavi manjak, što se pre svega pokazuje u
nedostatku kreča u. zemljištu.


Ova nestašica kreča odražava se na crvenici samo u nepovoljnim pojavama:
Zemlja je teška za obrađivanje i teško se raspada. Jako se naglo zasuši
pa na daleko i duboko puca. Iza kiše pojavljuje se na njoj za prst debela kora
(pokorica), po kojoj na nagnutom terenu kod većeg pljuska voda samo sklizne.
U ravnici se pojavljuju lokve, dok je pod pokoricom zemlja ostala potpuno
suva, jer je pokorica nepropusna za vodu
Sve te neugodne pojave zapažali smo i u šumskom rasadniku u Supetru
na Braču u Dalmaciji, gđe nam je vođa leti iza zalevanja ležala na površini,
dočim je zemlja pod korom ostala potpuno suva. I pored zalevanja rasadnik
je patio od suše. Pomogli smo se na taj način, što smo — jedanput za više
godina — mesec dana pre setve posuli suvu zemlju prašinom paljenog kreča
i drvnim pepelom (2000 kg krečne prašine i 3000 kg pepela od drveta na hektar
povrpine), sve zajedno prekopali i izmešali sa zemljom na 40 em dubine. Čuvar
rasadnika neprikriveno je ispoljavao svoje uvjerenje o štetnosti toga posla
neprestanim klimanjem glavom. U toliko se više leti čudio, kad zemlja više


339




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 42     <-- 42 -->        PDF

nije pucala i kada na njoj više nije bilo pokorice. Umesto toga zemlja je
postala sipka a za zalevanje nije trošila ni treći deo vode, koja je ranije
trošena.


Mnogo bez potrebe naše zemlje na Kršu pate od suše!
Važnost kreča u šumskom zemljištu nije ništa manja nego u poljoprivredi.
Uz ispravno gajenje šume t. j . gajenje vrsta drveća na staništima, na kojima
po svojim zahtevima spadaju, ne može doći do kisele »reakcije u zemljištu.
Bukva i grab najbolji su čuvari plodnosti zemljišta, jer svojim lišćem vraćaju
zemljišnoj površini uz ostala hraniva i kreč, koga voda neprestano ispire
i odnosi.
U delu Becker-Dillingen »Die Ernährung des Waldes, Berlin 1939. nalazimo
na mnogo mesta obrađeno pitanje kreča u šumskom zemljištu:
»Zapažamo, da se kreč lako ispire pa čak i potpuno ispere iz zemljišta,
koja su se razvila iz čistog krečnjaka, a koja se nalaze na podlozi iz krečne
stene. Voda s lakoćom odnosi raskrojeni kreč pa giai i u celosti oduzimlje
zemljištu, tako da se kreč izlučuje iz cedeće se vode u donjim slojevima. Ipak
je gomilanje kreča u donjim slojevima na račun gornjih u našim prilikama
tako retko i iznimno, da možemo to lako zanemariti pa moramo da upamtimo
činjenicu, da svaki litar vode, koji se cedi kroz naša zemljišta odnosi sobom
kalcij, magnezij i ostale soli, koje na taj način propadaju a moramo ih nadoknaditi.
Kalcifikacija dobiva tako sasvim drugu sliku: ona nije samo naknada
za količinu kreča, što ga je drveće oduzelo, već neminovna protumera protiv
raskrajanja i gubitka kreča. Pogoršanje zemljišta česta je posljedica nastupajuće
oskudice kreča.« (str. 31).
»Uređenje pitanja kreča u zemljištu. Samom kalcifikacijom još nije sve
uređeno: potrebno je ne samo kalcificiraiti već »ispravno kalcificirati«. Primena
velikih doza kreča odjedanput, dakle iznenadna, nasilna i duboka promena
reakcije zemljišta, retko godi. 20 mtc paljenog kreča na hektar je najveća
mera, koju mogu da zagovaram kod kalcifikacije zemljišta. Pogotovo ne smemo
odjednom kalcificirati siromašno, na kreču oskudno i jako kiselo peskovito
zemljište.« (str. 552).
»Iz temelja je naopako mišljenje, da šumsko drveće — za razliku od
ostalih kulturnih biljaka — za svoje uspevanje ne traži dobra, zdrava zemljišta.
Razlika između poljoprivrede i šumarstva jeste u tome, da se kod
poljoprivrednika gresi nad zemljištem osvećuju odmah nad samim grešnikom,
kod šumara međutim tek kod njegovog sina, ali zato još teže i strasnije. Jasno
je, da šumar ne može od siromašnog peska stvoriti zemljišta I. boniteta,, dok
može lošim gospodarenjem od I. boniteta lako postići vr-ednost loših peskovitih
zemljišta. Šumar ne srne nikada zaboraviti, da se loše gospodarenje
zemljištem, uz polagano raspadanje humusa i stvaranje kiselog humusa, u
samome početku ne pokazuje u padu prirasta. Obratno: pad prirasta već znači
kronično obolenje zemljišta. To je već alarm a ne više opomena. Preostaje
nam jedino to, da ovakove pojave unapred sprečimo. Srećom nam je priroda
i ovde dala vanredno budnog i sigurnog stražaira. Ko ovde ume da čita, imaće
lagan posao. Bolje od svih hemijskih reagencija pokazuje flora sliku o prilikama,
koje vladaju u zemljištu.« (str. 72).
»Današnja" šumska zemljišta u mnogome više nisu »prirodna« već u velikim
prostranstvima »kulturna« zemljišta, svakako pomoću »kulture« pokva


340




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 43     <-- 43 -->        PDF

rena: pre svega preteranom kulturom čiste smrče, gde joj nije bilo mesta.«
(str. 73—76).


»Svim snagama moramo nastojati, da u formaciju vreska (Calluna vulgaris)
i borova unesemo listače. Ogromne su površine čistih borovih sastojina,
koje dopuštaju unošenje listača. Vratimo se prirodi, ne radimo protiv njezinih
zakona.« (str. 86).


»Pre svega moramo biti na čistu, da se kisela reakcija zemljišta i bogatstvo
zemljišta na biljnim hranivima ne daju spojiti. Oni se isključuju. Tu
osnovnu činjenicu, nažalost, mnogi naučni ogledi i istraživanja ne uzimaju


Ivica Vukošić iz Popovca kod Slunja objašnjava veliku razliku na pšenici svoje njive
isključivo time, što je svojevremeno bio napeskao deo ove njive. Ovakve i još veće
razlike vide se na svim usevima: kukuruzu, prosu, pasulju, kupusu, krompiru, voćkama,
livadama i dr. »Peskanjem je otac najbolje pomogao sina« mogli bi ljudi ovde da poprave
onu poslovicu punu pretnje »kreč očeve obogaćuje a sinove upropašćuje«^ koja je
uostalom na Kordunu nepoznata. Ona je nastala na zapadu pred stolećima, kada su
upoznali primenu paljenog kreča za zemlje i pri tom napustili upotre´bu stajskog đubra.
Tada je bila poslovica na mestu, danas je besmislena. (Foto: D. Fajdiga)


u obzir. Na primer: kod istraživanja u loncima! stvara! se kisela reakcija
dodavanjem jakih kiselina te se na taj način stvaraju posve drukčiji osnovni
uslovi nego što se nalaze u samoj prirodi.« (str.´ 182, 183).


Teško je tamo, gde je čovek svojim nepravilnim postupkom pokvario
šumsko zemljište. Na jako kiselim zemljištima — samo ako imamo podesnog
materijala u blizini — peskanje će zbog dugotrajnog delovanja bez sumnje kroz
nekoliko desetaka godina povoljno i vrlo jiako uticati na prirast šumske sastojine
i znatno skratiti vreme do prve prorede a samim tim i trajanje same


341




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 44     <-- 44 -->        PDF

ophodnje. Peskanje možemo izvršiti jednolično po površini ili po pojedinim


biljkama. Takvi su nam opiti vrlo potrebni ,osobito na jako kiselim smrčevim


zemljištima, kao i tamo gde ima mnogo borovnice (Vaocinium myrtillus)


Peskanje treba izvrišiti kod mladih i najmlađih kultura i sastojina, uvek sa


ogledni mpovršinama za upoređenje. Kasnije će sastojina moći sama crpsti


kreč iz većih dubina i vraćati ga površini u obliku lišća pa tako opet po


pravljati zemljište.


Zanimljivo, kako knjiga Krüdener-Becker »Atlas standortkennzeichnender
Pflanzen« (nažalost još nemamo bogate literature iz SSSR) slikovito prikazuje
ovaj rad: U jesen pregrabuljaj borovničje, iza toga posipaj krečni ili dolomitni
pesak, tako da se preko zime nešto raspadne a na proleće sadi šumske sadnice.
Tu mora materijal biti nešto sitniji (brašno, kreda, lapor, pesak do veličine
kukuruza) nego kod peskanja oranica, gde se u obrađivanju često mesa sa
zemljom pa se lakše raspada i otapa. Takođe moramo uzeti u obzir, da je
poljoprivrednim usevima isprani kreč već u malim dubinama nepristupačan
(osim lucerke i si.), dok šuma svojim žiljem siže obično dosta duboko. Stoga
će i potrebna količina peska za hektar šumske površine biti znatno manja
nego za oranice. Možda svega 10 m3.


Kod unašanja bukve u smrčeve i borove sastojine Schmitt (Die Kalkdüngung,
1942) preporučuje, da se 4 nedelje pre sadnje zemlja u rupama izmeša
sa 120—180 grama paljenog kreča.


Kod prirodnog pomlađenja smrčeve šume neka se (po istom autoru)
zemljište u smrčevoj šumi nekoliko godina pre seče pospe sa 2—4 tone kreča
po hektaru površine u svrhu boljeg prirodnog pomlađenja i uspevanja nove
sastojine na inače kiselim zemljištima.


Švicarski autori tvrde, da je mestimice nemoguće vratiti bukvu u smrčevu
sastojinu, odakle su je nekada kao korov silom isterali,- bez prethodne kalcifikacije
zemljišta.


Ako je u ostalim zemljama đubrenje siromašnih šumskih zemljišta tresetom
i bazaltnim otpacima iz kamenoloma, na kiselim pak zemljištima krečom
i krečnjacima dalo osobito lepe rezultate, to ni kod nas peskanje kiselih
šumskih "zemljišta ne može podbaciti. Pitanje rentabiliteta ovog rada ne srne
nikako da nas odbije od ogleda i ispitivanja. Što nije rentabilno danas, može
lako već sutra da postane. Prilike se u 20-tom veku menjaju kao slike na
filmskom platnu.


Poljoprivreda i šumarstvo po svome karakteru iz temelja su različite
privredne grane. Kao šumar odavna sam došao do spoznaje, da su stanje i
stepen, na kome se šumarstvo neke zemlje nalazi, u neposrednoj zavisnosti
od stanja poljoprivrede: zaostalost poljoprivrede mora na silu da izravnava
šuma. Uz zaostalu poljoprivredu propada i šuma, opterećena šumskom pašom
i steljarenjem. Propadanje šume vuče istovremeno i poljoprivredu u propast
(spiranje, vododerine, bujice, poplave, vetrovi i suše!). Ta nam se spoznaja
svakim danom sve jače nameće.


Osim znatno povećanog žetvenog prinosa na milionima hektara i osposobljavanja
stotina hiljada hektara najbolje ziratne zemlje, koja danas leži
neplodna i neiskorišćena baš usled oskudice kreča u zemljištu, povečaće se,
pomoću kalcifikacije, vrlo osetno i proizvodnja krme i slame. Povećanjem
prinosa krme i slame nestaće s vremenom i potreba šumske paše i sakupljanja


342




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 45     <-- 45 -->        PDF

stelje u šumi. Rasterećene šume oporavice se, što će se izraziti u povećanom
prirastu drveta za više miliona kubnih metara godišnje.
Samo na zdravim temeljima poljoprivrede može da se razvija nesmetano
naše šumarstvo, koje teško stradava baš od prekomerne paše i steljarenja.


U poljoprivredno naprednim zemljama već su davno resili pitanje kialcifikscije
beskrečnih (kiselih) zemljišta pa je ovaj rad sastavni deo agrikulturnih
mera, koji ne treba više propagirati. U nas se mnogo pisalo i raspravljalo o
tome ali se — radilo nije. Zatekao sam u knjizi na hrvatskom jeziku, koja će
uskoro slaviti 100-godišnjicu svoga izlažerijiai, opširne upute o davanju kreča
zemljištu. Bezbroj je knjiga pisalo o tome ali su sve upute glede primene
kalcifikacije — kao uostalom i sve ostale na nemačkom i dr. jezicima — bile


Seljaci u Popovcu kod Slunja peskaju zemlju. (Foto: A. Fuis)


protkane upozorenjem »kreč očeve obogaćuje >ai sinove osiromašuje«. Ta je
zastrašujuća opomena toliko delovala, da se kreč u nas praktički nije upotrebljavao
za tu svrhu. Svako se plašio primene kreča i ako je znao, da je
zemljištu potreban. Tako je gledala na nj i većina samih stručnjaka.


Međutim je seljak muku mučio i muči još diamas na barem 4/s poljoprivredne
površine Jugoslavije, počev od Slovenije pa sve do Makedonije. Ima
dubokih zemljišta u ravnicama, na kojima ni trava ne raste već paprat i vresak.
Staijsko đubre u njima za nekoliko meseci nestane bestraga. Iz ovog
razloga leže ogromna polja neobrađena i neiskorištena u Sloveniji, Lici i dr.
Ima predjela, gde šljiva1 ne traje više od 15—-20 godina (Valjevo). U mnogim


343




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 46     <-- 46 -->        PDF

krajevima voćke uopšte propadaju, . . da je klima za njih u svakom pogledu
podnošljiva pa čak i povoljna. Deteline ne mogu uopšte da se seju, jer ne
uspevaju. Ima zemljišta, koja su s proleća .dugo vremena hladna, jer se teško
zagreju, zbog čega usevi zakašnjuju ali u suši svejedno sve na njima izgori.
Ako je pak kišovita godina, guši ih voda. Neka od njih se oru na 4 vola i seljak
ulaže u njihovu obradu ogromno truda, da ih dotera u red. Ali malo jače kiše
unište u kratko vreme sav trud i zbiju ih, fcaio što su i pre obrade bile zbijene.
Ljudi se čude, kako na nekima izvesna hvaljena mineralna đubriva ne samo
što ne pomažu već upravo kvare zemlje. Sve te zemlje davaju uz to i vrlo niske
žetvene prinose. Sve su to zemlje, koje pate od zajedničke bolesti — osku dice
kreča.


Ipak je narod na većem delu Korduna, od Karlovca pa skoro do Bihaća,
kalcifikaciju nezapaženo praktično resio i već skoro i — dovršio. To je radio
preko pol a stolećiai upotrebom prirodnog krečnog materijala: krečnog
i dolomitnog brašna, peska, šljunka i kamena t. zv. peskanjem ili šodranjem
zemlje.


Na Kordunu opšte poznata poslovica »vrijednije je jedno jutro zemlje
napjeskati nego dva jutra zemlje dokupiti« rečito tumači uspeh toga rada.


»Ako u prosjeku uzmem žetvene prinose posljednjih 15 godina, iznosi mi
povišenje žetve zasvemojeuseve sigurnih 1000/o«, veli Uglješa Terzić iz Čađavice
treće kod Bosanskog Npvog.


Na Kordunu primenjuju doze od 20 pa sve do 250 m3 krečnog materijala
po hektaru oranice. Nema tu ništa slučajna. Sve je plod iskustva, koje je pokazalo,
da izvesne zemlje traže malo i sitnog ili mekog materijala, druge naprotiv
mnogo i krupnog ili tvrdog. Jedno peskanje ili šodranje može da traje i
preko 40 godina. Iskustvo na Kordunu postiglo je na raznim tipovima zemlje
i sa različiti mmaterijalom pravo savršenstvo, tako da ga u celosti možemo
primeniti u čitavo j državi . Ono se potpuno podudara sa rezultatima
istraživanja nauke najnovijeg datuma.


Nezavisno od toga rada na; Kordunu proradila je Bosna na više mesta
(Bosanski Novi, Krupa, Drvar, Sanski Most) i Crna Gora (Bjelopavlići u dolini
Zete).


Slovenija ima preko 90°/o svoje poljoprivredne površine oskudne u kreču.
Zato su stotine sjajno uspelih ogleda, koji su u čitavoj republici postavljeni
s proleća 1947, potpuno utrli put kod tamošnjeg naroda na selu. Neće se više
događati, da bogata zemljišta leže kao vrištine puste (Bela Krajina, Kostanjevica,
Pohorje i t. d.) a blago mora po šumama gladno da planduje.


Baiš će kalcifikacija dokazati, da imamo dovoljno površina za poljoprivrednu
proizvodnju, bez novih krčenja, za mnogo decenija i da se mnoge
zemlje bez pravog razloga nazivaju pasivne.


Red je sada na ostalim narodnim republikama, da primene ovaj način
kalcifikacije najpre u vidu mnogih ogleda a sledeće godine u najširim razmerima.


..........: ! ....... ............ ..... ....... ...... .........1 .....
....... .........! . ........... ..... ............ ........... OIIBITBI ÖS .............
............ ..... . .. .....1. ....... ......, . ........ ...... ...........
. ...... ..........


344