DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 42     <-- 42 -->        PDF

nije pucala i kada na njoj više nije bilo pokorice. Umesto toga zemlja je
postala sipka a za zalevanje nije trošila ni treći deo vode, koja je ranije
trošena.


Mnogo bez potrebe naše zemlje na Kršu pate od suše!
Važnost kreča u šumskom zemljištu nije ništa manja nego u poljoprivredi.
Uz ispravno gajenje šume t. j . gajenje vrsta drveća na staništima, na kojima
po svojim zahtevima spadaju, ne može doći do kisele »reakcije u zemljištu.
Bukva i grab najbolji su čuvari plodnosti zemljišta, jer svojim lišćem vraćaju
zemljišnoj površini uz ostala hraniva i kreč, koga voda neprestano ispire
i odnosi.
U delu Becker-Dillingen »Die Ernährung des Waldes, Berlin 1939. nalazimo
na mnogo mesta obrađeno pitanje kreča u šumskom zemljištu:
»Zapažamo, da se kreč lako ispire pa čak i potpuno ispere iz zemljišta,
koja su se razvila iz čistog krečnjaka, a koja se nalaze na podlozi iz krečne
stene. Voda s lakoćom odnosi raskrojeni kreč pa giai i u celosti oduzimlje
zemljištu, tako da se kreč izlučuje iz cedeće se vode u donjim slojevima. Ipak
je gomilanje kreča u donjim slojevima na račun gornjih u našim prilikama
tako retko i iznimno, da možemo to lako zanemariti pa moramo da upamtimo
činjenicu, da svaki litar vode, koji se cedi kroz naša zemljišta odnosi sobom
kalcij, magnezij i ostale soli, koje na taj način propadaju a moramo ih nadoknaditi.
Kalcifikacija dobiva tako sasvim drugu sliku: ona nije samo naknada
za količinu kreča, što ga je drveće oduzelo, već neminovna protumera protiv
raskrajanja i gubitka kreča. Pogoršanje zemljišta česta je posljedica nastupajuće
oskudice kreča.« (str. 31).
»Uređenje pitanja kreča u zemljištu. Samom kalcifikacijom još nije sve
uređeno: potrebno je ne samo kalcificiraiti već »ispravno kalcificirati«. Primena
velikih doza kreča odjedanput, dakle iznenadna, nasilna i duboka promena
reakcije zemljišta, retko godi. 20 mtc paljenog kreča na hektar je najveća
mera, koju mogu da zagovaram kod kalcifikacije zemljišta. Pogotovo ne smemo
odjednom kalcificirati siromašno, na kreču oskudno i jako kiselo peskovito
zemljište.« (str. 552).
»Iz temelja je naopako mišljenje, da šumsko drveće — za razliku od
ostalih kulturnih biljaka — za svoje uspevanje ne traži dobra, zdrava zemljišta.
Razlika između poljoprivrede i šumarstva jeste u tome, da se kod
poljoprivrednika gresi nad zemljištem osvećuju odmah nad samim grešnikom,
kod šumara međutim tek kod njegovog sina, ali zato još teže i strasnije. Jasno
je, da šumar ne može od siromašnog peska stvoriti zemljišta I. boniteta,, dok
može lošim gospodarenjem od I. boniteta lako postići vr-ednost loših peskovitih
zemljišta. Šumar ne srne nikada zaboraviti, da se loše gospodarenje
zemljištem, uz polagano raspadanje humusa i stvaranje kiselog humusa, u
samome početku ne pokazuje u padu prirasta. Obratno: pad prirasta već znači
kronično obolenje zemljišta. To je već alarm a ne više opomena. Preostaje
nam jedino to, da ovakove pojave unapred sprečimo. Srećom nam je priroda
i ovde dala vanredno budnog i sigurnog stražaira. Ko ovde ume da čita, imaće
lagan posao. Bolje od svih hemijskih reagencija pokazuje flora sliku o prilikama,
koje vladaju u zemljištu.« (str. 72).
»Današnja" šumska zemljišta u mnogome više nisu »prirodna« već u velikim
prostranstvima »kulturna« zemljišta, svakako pomoću »kulture« pokva


340