DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Aproksimativni proračuni pokazali su, da za podmirenje guttom osnovih potreba
Zemlje trebalo bi u predjelima SSSR organizirati cea 20 ovakovih gospodarstava. Pitanje
teritorijalne raspodjele kurikovih gospodarstava u okviru Sovjetske Unije imalo
bi se posebno proučiti. U glavnom bi se moglo preporučiti, da se ta gospodarstva
osnuju u centrumu evropskog djela SSSR, ali to ne isključuje osnivanje istih i u pojedinim
pokrajinama: u Sj. Kavkazu, Altaju, na Uralu i u USSR.


Naročito se ističe, da organiziranje specijaliziranih gospodarstava kurike pored
ubrzanja roka dobivanja sirovina, povećanje opće produkcije po ha, mehanizacije svih
radova, koncentracije sirovine, omogućilo bi također rasterećenje radne snage. U
sadašnjoj eksploataciji po šumama zaposleno je mnogo više radnika, nego što bi trebalo
i to većinom radnika-težaka, koji su toliko potrebni u svom poljoprivrednom
sektoru radova.


Još u godini 1942 CNIILH praktički je proučio organizaciju jednog ovakovog
gospodarstva u Altajskom kraju te je na osnovu stečenog iskustva sastavio konkretni
projekat za organizaciju ovakovog gospodarstva.


Prema tom projektu kuriko-kaučukovo gospodarstvo moralo bi temeljiti na slijedećem:


1. Prirodno-historijski i ekonomski uvjeti dotičnog rajona morali bi uvjetovati
osnivanje jednog kompaktnog (ne rasparčenog) gospodarstva sa pvršinom od 800 do
1000 ha.
2. Gospodarstvo bi moralo da se sastoji od 3—4 revira sa prosječnom površinom
od 200—300 ha svaki,
3. Gospodarstvo mora da ima otvorene plantaže na površini od 850 ha, saradnike
sa površinom od 16 ha te sjemenarsku i selekcionu površinu od cea 9 ha.
4. Turnus gospodarstva se utvrđuje po starosti biljke, prema produktivnoj zrelosti.
Za evropsku kuriku (Evonimus europea) u ekološkim uvjetima Altaja taj turnus
je određen u trajanju od 10 godina.
5. Opća potreba u radnicima inženjero-tehničkom personalu »jednog ovakovog
gospodarstva u punom pogonu proizvodnje i kod potpune mehanizacije radova iznašala
bi cea 150 ljudi, a u svojoj početnoj fazi približno 100 ljudi.
6. Godišnji trošak proizvodnje ovakovog gospodarstva u punom pogonu iznosio
bi cea 600.000 rubalja.
7. Jedno ovako gospodarstvo sa površinom od 900 ha produciralo bi godišnje
100 tona kore ili 10 tona gutte (gume).
8. Proizvodnja gutte u ovakovim gospodarstvima snizila bi proizvodne troškove
za 50°/o.
Organiziranje specijalnih gospodarstava kurike posve je nova i neprokušana
akcija, nikakovog iskustva u tome nema ni u našoj Zemlji, niti u inostranstvu, a stoga
ovaj aproksimativni proračun ima poslužiti samo za orijentaciju i tek kasnije će se
isti razraditi, utanačiti i definitivno utvrditi.


Po našem mišljenju organiziranje kurikovih gospodarstava jedino ispravno rješenje
ovog pitanja, koje će u relativno kratkom roku omogućiti stvaranje nove produktivnije
baze sirovine gutte, jer sadašnji izvor ove sirovine u našim šumama preveć
e iscrpljen.


Međutim, bilo bi neopravdano, da se potpuno napusti dobivanje gutte u prirodnim
uvjetima u našim šumama. Naprotiv radove na obnavljanju istrošenih zaliha kurike
našim šumama valja voditi uporedno sa kultiviranjem ovog grma na plantažama.


IZ PROPAGANDNE PRAKSE


Nedavno je negdje bilo govora, da je naša šumarska propaganda primitivnanaivna te da zbog toga ne daje željenih uspjeha.


U čemu bi bila naivnost i primitivnost?


Netko hoće da vidi te osobine u samim sredstvima propagande na pr. u poznatom
plakatu J. Š. U. »Molitva šume« ili u plakatu ministarstva šumarstva NR Srbije »Gde
se šume svode (sklapaju) — tu su dobre vode« i si. Ti plakati tobože previše idealiziraju
i premalo naglašuju materijalnu korist šume. Zato što su plakati sa nekim pjesničkim
tekstom, izgledaju nekome nerealni. -Međutim, baš izreka, da sklopljene šume
davaju dobra vrela, biti će razumljiva osobito tamo, gdje su zbog nestašice šume presahla
vrela. Sela Veliki i Mali Mokri lug kod Beograda nemaju više niti mokrine niti


347




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 50     <-- 50 -->        PDF

lugova. A takovih sela ima čitava Sumadija mnogo. Tu će baš ova izreka stalno pod


sjećati narod na teškoću zbog nestašice šume te u njemu buditi volju za pošumljava


nje. Jasno, da nije svaka ideja pa ni svaki plakat za svako selo.


Jesu li takove vrste plakati naivni li primitivni? Nipošto. Ali bi naivno


bilo misliti, da ćemo samim plakatima, bez najšire primjene svih sredstava propagande


mnogošta postići. Sva su sredstva propagande dobra i potrebna, ali ne mogu dati


uspjeha, ako se sva u pravo vrijeme i na pravom mjestu ne iskoriste.


Prikazat ćemo konkretan primjer iz prakse:


Na Kordunu seljaci već preko 50 godina popravljaju sa najboljim uspjehom


svoja kisela zemljišta (podzole, koji oskudijevaj« na vapnu) pjeskanjem ili šodranjem
pomoću prirodnog vapnenca
O tome su mi u Lici pripovijedali mnogi Ličani. Kada bi ih upitao, da li su oni
sami — pošto su već vlastitim očima gledali ovaj rad i njegove uspjehe — kušali isto
to kod svoje kuće, odgovarali bi mi: »Nijesmo ni pokušali. Nijesu naše zemlje, što su
nji´ove. Našijem zemljama nema pomoći.« Dakle ni primjer nije mogao da ih povuče,
jer nije bilo paralelne propagandne akcije, koja bi pokretala tu novost. A zemlje i
vapnenci isti su na Kordunu kao i u Lici.


Godine 1946. trebalo je istu onakovu akciju pokrenuti u Sloveniji, gdje vladaju


slične prilike u pogledu zemlje kao na Kordunu. U jesen otpočeli smo člancima kroz


štampu o pjeskanju i njegovim uspjesima na Kordunu. Pomagao je i radio. Ministar


stvo poljoprivrede i šumarstva NR Slovenije priredilo je dvodnevnu poučnu ekskurziju


50 seljaka i agronoma iz čitave republike na Kordun, gdje su mogli na mjestu da se


uvjere o potrebi i koristi toga rada. Iza toga izdata je popularno pisana knjižica o


pjeskanju na Kordunu sa mnogo slika uz prodajnu cijenu samih 5 dinara. Stvar je


b´la za Sloveniju potpuna novost. Novinski članci, makar imade´ »Kmečki glas« 55.000


primjeraka naklade, nisu imali većeg uspjeha. Brošure je bilo prodato za 4 mjeseca


tek 40. Kotarski agronomi i seljaci, koji su sudjelovali kod ekskurzije na Kordunu, bili
su opterećeni svakodnevnim poslovima te nisu bili kadrj tu novost probaviti, kamo
li je plasirati i propagirat dalje


Od sve te akcije ne bi bilo mnogo koristi, da se nije pojavilo na pozornici drugo
lice — agitator. Drug Karei Vrenk, laborant Poljoprivrednog znanstvenog zavoda nije
bio na Kordunu ali je stvar shvatio kao svoju. Preuzeo je dužnost, da obiđe Sloveniju
i da na sastancima sa seljacima nagovori pojedince, da izvrše pokus peskanjem. Na
prvih 5 sastanaka išli smo zajedno, ostalih 145 obavio je drug Vrenk sam u toku četiri
zimska i proljetna mjeseca, po čitavoj Sloveniji i Slovenskom Primorju. Na tim sastancima
prijavilo mu se za izvršenje pokusa 840 učesnika.


Svi prijavljeni pokusi iz raznih razloga nisu izvršeni ali iz svih strana Slovenije
dolaze vijesti, da su izvršeni pokusi odlično uspjeli. Time je led probijen.


Jeli sva prethodna propaganda (radio, članci, ekskurzija, brošura) bila suvišna?
Ne. Bila je i te kako korisna i potrebna, jer je služila kao upozorenje na Vrenkovu
akciju, koja je slijedila. No, bilo bi naivno> misliti, da bi ona samä od sebe mnogo
postigla. Lični kontakt i objašnjenje doprinijeli su ogromno. Sada će biti lako ovaj
novi rad omasoviti u narodu. Ljudi Vrenkovih sposobnosti, istina, nema na pretek, ali


se nađu svuda.
Suzbijati šumske požare i uništavanje šume plakatima nije dovoljno. Imade predjela,
gdje su šumski požari česti, dok su drugdje skoro nepoznati. Bio bi šablonski
postupak, kada bi plakate o šumskim požarima slali svuda podjednako. Plakati, koji
sadrže otštampan čitav Zakon o zaštiti šume od požara nisu za selo. Što vrijedi za
grad, ne mora uvijek biti dobro i za bosansko selo, gdje ga nitko ne će čitati. Za selo
je potrebna efikasna slika šumskog ...... sa kratkim tekstom na pr.: .Tko šumu pali,
neprijatelj je naroda! Zakon će ga strogo kazniti!«


No, to još nije dovoljno!
Iz statistike šumskih požara znamo, koji su predjeli redovito jače ugroženi od te
Trste opasnosti. Te krajeve treba da obiđe specijalan agitator s isključivim zadatkom
propagande protiv šumskih požara. Danas je lako postići uspjeh, ako je narodnom
odboru i narodu prikaže, da njihov kraj nosi nimalo časno prvenstvo u uništavanju
narodne imovine. Na ovo bi se ljudi ranije narugali ali danas ne će više. Ima načina,
đa se u buduće spriječe šumski požari, odnosno ograniči njihov broj. Pojedinci ih
prouzrokoju — narod će ih spriječiti, čim shvati to kao svoju stvar.


348




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Sa šumskim štetama i uništavanjem šuma je slično. I tu se ne smije zanemariti


teren. Uzaludno je propagirati čuvanje šuma, dok postoje objektivni uzroci uništa


vanju. Čim se ti uzroci uoče, treba nastojati ukloniti ih. Zatim će i lična propaganda


moći uspjeti.


Sva ranija propaganda protiv držanja kozjih stada do jučer nije dala skoro nika


kovih rezultata. No, nije bila suvišna! To se osjeća danas, kada narod u Dalmaciji


spontano ukida koze.


O čovjeku ovisi sve. Zato i nije svejedno, tko agitaciju provodi. Ne mora to


biti stručnjak niti imati neko veliko školsko obrazovanje ali mora poznavati problem,


narod i njegov mentalitet. Mora imati i bogato životno iskustvo. Nije teško stvoriti


dva tri čovjeka u birou za štampu i propagandu u ministarstvima, koji bi s voljom


i uspjehom pomoću propagande na terenu rješavali jedan zadatak za drugim. Zato


nije potrebna ni naročita šumarska stručna sprema. Agitatori moraju biti terenski a


postavljene zadatke rješavati samo pojedinačno. Selo sa mnogo više kritike i nepo


vjerenja doimlje i prihvaća nego gradska publika, koja je danomice navikla na novo


tarije pa ih brže i sa manje skepse i prima.


Izložba ministarstva šumarstva NR Srbije u Beogradu u maju 1947. g. prikazala


je vrlo dobro važnost šume, upotrebu drveta, uništavanje šuma i njegove posljedice


za Srbiju. Posjetioca bilo je 22.000. Trošak je možda iznosio 500.000 dinara. Nažalost


izložba nije bila prenosma. Bez sumnje je postigla svoju svrhu te uloženi novac i trud


nisu uzaludni. Potrebno je, da prestolnica shvati, šta Srbiji znači šuma.


Bosna i Hercegovina poslala je svoju šumarsku izložbu po svim malo većim gra


dovima svoje republike.


Ići treba još dalje:


U mnogim našim trgovištima i gradovima održavaju se nedjeljno sajmovi, na
kojima učestvuju mnoga sela sa velikog područja. N. pr. u Karlovcu, Slunju, Požarevcu
i t. d. Takova mjesta treba iskoristiti te prirediti izložbe sa lokalnom problematikom
dotične pokrajine. U svakom gradu nađe se poneki trgovački izlog sa nekoliko
m2 površine. (Problem bespravne sječe prikazati plastičnim grafikonima: selo N. vodi
u bespravnoj šumskoj sječi. Hoće li tu »čaet« zadržati? i t. d.). Tko nije vidio na
jednom sajmu tu izložbu, vidjet će je na drugom. Tako može jedna jedina izložba
da se koristi čitavom pokrajinom. Takova je izložba jeftina, lako prenosna ne iziskuje
mnogo truda. Važno je, da ne obuhvaća više od jedno g problema.


Pređimo na konkretan slučaj:
U godini 1946. uvađano je u Sloveniji po prvi put dobivanjem smole u borovim
šumama. Kao kod svake nove stvari bilo je i tu skepse, nepovjerenja i protivljenja.
U aprilu 1947. priredili smo na svega 6 m* površine u trgovačkom izlogu usred Ljubljane
na vidnom mjestu izložbu »Smola — zlato naših borova«. Smolarenje je prikazano u
raznim fazama sa 6 fotografija, borovim deblom sa lončićem, industrijskim trgovačkim
proizvodima terpentina i kolofonija, smolarskim oruđem, 3 plastične tabele (proizvodnja
smole u svijetu- rapidni razvoj smolarstva u SSSR te pregled smolarskih krajeva
v Sloveniji) i plakatom za propagandu smolarenja u privatnim šumama.
Uredništvo ilustrirane nedjeljne revije »Tovariš« iz vlastite inicijative prikazalo
je upravo reprezentativno u jednome svome broju »Smola — zlato naših borov« na
naslovnoj strani, jednoj čitavoj unutarnjoj strani, člankom i dvije vlastite skice. »Tovariš
« je pobudio najveći interes i kod najviših mjesta za ovu novu granu šumskog
gospodarstva. Izložba putuje sada i u ostala mjesta Slovenije. Ono, što je bilo još pred
godinu dana nepoznato, danas je od svega šumarskog rada najpopularnije. I u privatnim
borovim šumama ove godine obilno curi borova smoJa. U jednom filmskom žurnalu
možete vidjeti »Dobivanje smole u Sloveniji«, što ga je vrlo rado snimilo filmsko
poduzeće o svome trošku. Izložba o smolarenju nije koštala ni 3.000 dinara, tražila
je vrlo malo truda i vremena a postigla je mnogo i mnogo je toga pokrenula. Naravnoi
da su paralelno organizirani i tečajevi za smolarenje na terenu.


Otsjek za štampu i propagandu ministarstva u Ljubljani ima u izradi reljef planinskog
masiva Jelovica nad Bledom sa 4 žične željeznice u mjerilu 1 : 10.000 i model
žičnice 1 : 300. Cilj ove izložbe jeste plasiranje tog prometnog sredstva u planinskom
gospodarskom životu uopće.


Kod hitnijeg ili aktuelnijeg problema može se izložbu izraditi u nekoliko kopija
i smjestiti istovremeno u razna mjesta.


349