DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 5 <-- 5 --> PDF |
No da se vratimo na izvoz drveta iz šume. U našim planinskim šumama, specijalno u Bosni i Hercegovini, skoro isključivi način izvoza šumskih sortimenata: su konjske i volujske zaprege, pri čemu se drvo izvlači od panja do šumskog stovarišta vučom po zemlji ili po talpanim putevima, a često i iznosom na samarima. I baš ovaj otsjek izvoza guta lavovski dio cjelokupnih izdataka za izvoz šumskih sortimenata. Pa ipak je ovaj način izvoza toliko ukorijenjen, da skoro i ne dolazi uopšte u pitanje kod ogromne većine ljudi šumarske struke. Istina, ne može se kazati, da je on stekao takvu reputaciju potpuno slučajno. On bezuslovno ima svojih dobrih strana, koje su poznate svakom stručnjaku, te ih ovdje nećemo ni navoditi. Naprotiv, istaknućemo njegove nedostatke: 1. on je veoma skup, 2. efekat rada pri izvlačenju drveta vučom i na samaru, prilično je malen, 3. da se omogući izvoz vučom u ogromnoj većini slučajeva potrebne su specijalne investicije — talpani putevi, 4. neizbježno je zatesivanje trupaca (zarub, špronc), barem na jednom kraju, a često i na oba kraja, 5) kvalitet trupaca, kao i njihov izgled, bezuslovno1 trpi zbog vuče po zemlji, naročito, ako je teren kamenit i najzad 6. ovaj način izvoza uslovljuje gradnju šumskih stovarišta i u vezi s tim maguliranje trupaca na stovarištu i kasniji utovar na vagonete šumske željeznice ili koje drugo prevozno sredstvo. Razmotrimo pobliže svaku od ovih točaka. Ad 1. Ako pogledamo naše preliminare vidjećemo, da prosječno oko 50% cjelokupnih proizvodnih troškova sirovih sortimenata otpada na izvoz materijala od panja do mjesta prerade ili potrošnje, a u nekim slučajevima i znatno više. To je vrlo mnogo. Kasnije ćemo vidjeti, da ti troškovi mogu da se snize i to prilično osjetno. Ad 2. Vučom trupaca po zemlji, ili izvlačenjem ogrevnog drveta saonama u Ijetnje doba, ili pak´iznosom manje volumenoznih sortimenata na samarima (ogrevno´ drvo, pragovi) strahovito se zamaraju i iscrpljuju konji i volovi. Jasno je samo po sebi, da je trenje, u slučaju vuče jpo zemlji, vrlo veliko i jedan ogroman dio napora vučnog blaga troši se samo na savlađivanje toga otpora. Efekat rada kod istih životinja bio bi neuporedivo veći, kada bi se trenje smanjilo na najmanju moguću mjeru. Ad 3. Šumske industrijske željeznice podnose padove do najviše 250/o» ili 2,5%´, s toga one idu samo donekle u dubinu eksploatacionog područja i na njihovom završetku podižu se šumska stovarišta. Od ovog mjesta obično se grade tadpani putovi, duž glavnih jaraka, jer takvi putovi podnose mnogo veći nagib, što omogućava, da se sa njima ide dublje u sječinu. Na te putove drvo se izvlači konjima, volovima ili pak ručnom snagom. Prije svega treba istaći, da gradnja talpanih putova zahtjeva vrlo mnogo drvenog materijala. Prosječno se računa, da se za svaki dužni metar talpanog puta utroši 0,75 do 1 m" drvene građe. Dužina talpanih putova može biti veća ili manja, što zavisi od konfiguracije terena, ali prosječno, može se uzeti, da kod preborne sječe, u izrazito brdovitom terenu, na svakih 1.000 ha šume potrebno je oko 10 km. talpanih puteva. Ako se uzme, da se na svakom hektaru, kod sječe glavnih prihoda, posječe 150 m:l drveta, a na površini od 1.000 ha ukupno oko 150.000 m3, onda proističe da samo za gradnju talpanih puteva treba utrošiti oko 10.000 ffi* drveta, ili 6,6%´ od ukupne sječive mase. 303 |