DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 5     <-- 5 -->        PDF

No da se vratimo na izvoz drveta iz šume.


U našim planinskim šumama, specijalno u Bosni i Hercegovini, skoro
isključivi način izvoza šumskih sortimenata: su konjske i volujske zaprege,
pri čemu se drvo izvlači od panja do šumskog stovarišta vučom po zemlji ili
po talpanim putevima, a često i iznosom na samarima. I baš ovaj otsjek izvoza
guta lavovski dio cjelokupnih izdataka za izvoz šumskih sortimenata. Pa ipak
je ovaj način izvoza toliko ukorijenjen, da skoro i ne dolazi uopšte u pitanje
kod ogromne većine ljudi šumarske struke. Istina, ne može se kazati, da je
on stekao takvu reputaciju potpuno slučajno. On bezuslovno ima svojih dobrih
strana, koje su poznate svakom stručnjaku, te ih ovdje nećemo ni navoditi.
Naprotiv, istaknućemo njegove nedostatke:


1. on je veoma skup, 2. efekat rada pri izvlačenju drveta vučom i na
samaru, prilično je malen, 3. da se omogući izvoz vučom u ogromnoj većini
slučajeva potrebne su specijalne investicije — talpani putevi, 4. neizbježno je
zatesivanje trupaca (zarub, špronc), barem na jednom kraju, a često i na oba
kraja, 5) kvalitet trupaca, kao i njihov izgled, bezuslovno1 trpi zbog vuče po
zemlji, naročito, ako je teren kamenit i najzad 6. ovaj način izvoza uslovljuje
gradnju šumskih stovarišta i u vezi s tim maguliranje trupaca na stovarištu
i kasniji utovar na vagonete šumske željeznice ili koje drugo prevozno sredstvo.
Razmotrimo pobliže svaku od ovih točaka.
Ad 1. Ako pogledamo naše preliminare vidjećemo, da prosječno oko 50%
cjelokupnih proizvodnih troškova sirovih sortimenata otpada na izvoz materijala
od panja do mjesta prerade ili potrošnje, a u nekim slučajevima i
znatno više. To je vrlo mnogo. Kasnije ćemo vidjeti, da ti troškovi mogu da
se snize i to prilično osjetno.
Ad 2. Vučom trupaca po zemlji, ili izvlačenjem ogrevnog drveta saonama
u Ijetnje doba, ili pak´iznosom manje volumenoznih sortimenata na samarima
(ogrevno´ drvo, pragovi) strahovito se zamaraju i iscrpljuju konji i volovi.
Jasno je samo po sebi, da je trenje, u slučaju vuče jpo zemlji, vrlo veliko
i jedan ogroman dio napora vučnog blaga troši se samo na savlađivanje toga
otpora. Efekat rada kod istih životinja bio bi neuporedivo veći, kada bi se
trenje smanjilo na najmanju moguću mjeru.
Ad 3. Šumske industrijske željeznice podnose padove do najviše 250/o»
ili 2,5%´, s toga one idu samo donekle u dubinu eksploatacionog područja i na
njihovom završetku podižu se šumska stovarišta. Od ovog mjesta obično se
grade tadpani putovi, duž glavnih jaraka, jer takvi putovi podnose mnogo veći
nagib, što omogućava, da se sa njima ide dublje u sječinu. Na te putove drvo
se izvlači konjima, volovima ili pak ručnom snagom.
Prije svega treba istaći, da gradnja talpanih putova zahtjeva vrlo mnogo
drvenog materijala. Prosječno se računa, da se za svaki dužni metar talpanog
puta utroši 0,75 do 1 m" drvene građe.
Dužina talpanih putova može biti veća ili manja, što zavisi od konfiguracije
terena, ali prosječno, može se uzeti, da kod preborne sječe, u izrazito
brdovitom terenu, na svakih 1.000 ha šume potrebno je oko 10 km. talpanih
puteva. Ako se uzme, da se na svakom hektaru, kod sječe glavnih prihoda,
posječe 150 m:l drveta, a na površini od 1.000 ha ukupno oko 150.000 m3, onda
proističe da samo za gradnju talpanih puteva treba utrošiti oko 10.000 ffi*
drveta, ili 6,6%´ od ukupne sječive mase.


303