DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1947 str. 39 <-- 39 --> PDF |
i ORGANIZACIJA RADA KOD POŠUMLJAVANJA (Izvadak iz referata održanog u Šumarskoj sekciji DIT-a — Sarajevo) Da pošumljavanje ne bi postalo obična šablona, odnosno, da ono ne bi i nadalje ostalo kod nas na onom niskom stepenu, na kakvom je bilo u prošlosti, kada se je ovaj zadatak (jedan od najdelikatnijih zadataka šumarske struke) prepuštao polu- Icvalifikovanom ili čuvarakom osoblju, potrebno je u ovu našu stručnu djelatnost «nositi što više tekovina moderne i napredne nauke i iskustva. Na prvom mjestu trebamo preći na uzgoj većeg broja vrsta šumskog drveća, kojeg nalazimo i u našim šumama, pa i na one strane vrste, koje su pokazale neke prednosti ispred domaćih, bilo time što su otpornije protiv raznih bolesti (Ulmus pumila, Pseudotsuga), bilo da brže rastu, ili da daju vrednije drvo ili sporedne proizvode. Ne samo to, nego treba da koristimo i tekovine nauke o prirodnim biljnim zadrugama (fitosociologiju) i na osnovu nje, postepenim i temeljitim proučavanjem naših šuma i šumskog zemljišta pristupiti planskom pošumljavanju onim vrstama, koje najbolje odgovaraju određenom staništu. Radovi o značaju nauke o biljnim zadrugama za šumarstvo u ranijim godištima Šumarskog lista, Glasniku za šumske pokuse, pa i vrijedne upute i preglede koje nalazimo u I. dijelu Šumarskog priručnika, kao i na drugim mjestima u našoj i stranoj literaturi mogu nam u tu svrhu dobro poslužiti. Prema tome, kod pošumljavanja — ne samo krša nego i svakog drugog zemljišta — ne treba više raditi sa jednom ili sa dvije, tri »standardizovane« vrste, stvarajući tako neotporne i neprirodne monokulture, nego se mora ići za tim, da što bolje pogodimo put prirode u stvaranju mješovitih sastojina, u kojima osim visokog drveća i pojedine vrste grmova igraju određenu i značajnu ulogu. Na ovaj način stvaraćemo vrednije sastojine, otporne protiv bolesti i protiv drugih šteta. Zemljište ćemo isto tako najbolje iskoristiti, jer se ono često i na manjim površinama bitno razlikuje. Ovim putem obnove šuma pošle su gotovo sve napredne države, a ni mi ne treba da li tome zaostanemo. Istraživanja naših šuma kazaće o tome svoju riječ, a za sada ne trebamo ni kod tekućih radova izbjegavati pokuse, koji mogu, ako su temeljeni na sigurnim naučnim postavkama, uroditi vrijednim rezultatima. Navest ćemo jedan konkretan slučaj iz kojeg se može vidjeti, koliko stručne snalažljivosti treba da posjeduje pošumljivač i koliko su to odgovorni poslovi oko izvođenja pošumljavanja neke površine. . Jednu površinu stare paljike od nekoliko desetina hektara potrebno je postepeno pošumiti sadnicama. Paljika se pruža u raznim nadmorskim visinama, od uvale do gorske kose i preko nje. Na njoj se očituje nekoliko ekspozicija, a podloga nije svagdje jednaka, nego se izmjenjuje verfenski skriljac sa debljim naslagama zemljišta i pjeskulja sa plitkim humoznim zemljištem na podlozi trijadiekog vapnenca. Po strani paljike nalazi se manji izvor, koji svojom vodom natapa i zamočvaruje jedan dio površine. Iz ove slike, koja je uzeta samo kao primjer, vidi se da je raznolikost podloge i podneblja na ovoj relativno maloj površini takva, da bi pošumljavanje sa jednom, ili sa dvije do tri vrste šumskog drveća bila osnovna pogreška, koja bi dovela do možda težih posljedica. Prirodna šuma, koja je tu ranije rasla bila je sastavljena iz čitavog niza drveća i grmlja (o kojima mi često pogrešno mislimo, da su neke — glavni dijelovi sastojina — zato što ih najbolje možemo iskoristiti, a druge sporedni, manje vrijedni, korovi ili nepotrebne vrste). Radi ponovnog stvaranja šume potrebno je stvoriti sličnu smjesu pojedinačno ili grupimično izmješanih vrsta, vodeći računa o posebnim uvjetima staništa i o postepenosti sa kojom i sama priroda vrši, regeneraciju vegetacije šuma. Taj posao zahtijeva od šumarskog stručnjaka temeljito uživljavanje u svako pojedino pitanje pošumljavanja, smjelost u eksperimentisanju, a što je glavno, uvijek otvorene oči prema procesima koji se dešavaju u prirodi. Na ovakav plan pošumljavanja moraćemo preorijentisati i naše šumske rasad nike u kojima ne treba uzgajati samo nekoliko spomenutih »standard« vrsta ili uzgoj sadnica orijentisati na slučajnu nabavku sjemenja. U svakom rasadniku treba nastojati uzgojiti što veći broj vrsta sa odgovara jućeg područja, vodeći detaljno računa o porijeklu (provenienciji) sjemena (i ne klo nuti kod manjih neuspjeha), kao i drugih, koje se mogu koristiti za lokalno pošum ljavanje. Jedino iz takvog rasadnika, u kojem imamo uzgojen veći izbor raznih sad 397 |