DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1948 str. 22     <-- 22 -->        PDF

....& nale članke


»Racionalizacija uvoza drveta«


Primjedba k članku Ing. A. Postnikov a »Racionalizacija izvoza drveta« u


»Šumarskom listu« br. 10.—11. 1947. god.


U gore citiranom članku Ing. A. Postniko v preporuča uvađati umjesto »tra


dicionalnog načela prebome sječe« čistu sječu i u brdskim šumama. Na to primje


ćujem slijedeće:


1. Vjerojatno Ing. Postnikov u nije dovoljno poznato, da su čiste sječe bile
za vrijeme protunarodnih kapitalističkih režima općenito uvedene kao jedini način
sječe od početka okupacije Bosne po Austriji, pa neprekidno dalje do nedavno, i to
na svima t. zv. ugovornim područjima, u koje su pripadali svi najveći šumski kompleks1
u Bosni. Tek je za vrijeme bivše Jugoslavije, nakon živog zauzimanja šumarskih
stručnjaka, teškom mukom uspjelo dokazati mjerodavnim vlastima, kakva se ogromna
šteta nanosi čistim sječama, te je na nekim ugovornim područjima uspjelo uvesti
način t. zv. prebome sječe, nešto ekstenzivnijeg oblika, prilagođeno tamošnjem načinu
gospodarenja.
Svakom bosanskom šumaru dobro su poznate posljedice golih sječa, a poznate su
mu i bezvrijedne šikare, koje su u vezi s tim sječama nastale (na pr.: na području
biv. šipađa: Vučja Poljana, Vranjevac, Resonovača, Lisina; područje Bosna-Boa itd.).


2. Dalje je u interesu pitanje, zašto je preborna sječa jedini racionalni način
sječe na Visokom kršu, t. j . na višim područjima Dinarskog krša, koji zahvata Crnu
Goru, a proteže se kroz Bosnu i Hercegovinu i odatle dalje sve do blizu Trsta.
Ovamo pripadaju svi veći šumski masivi Bosne, koji se nalaze u glavnom u nadmorskim
visinama od 700—1500 m).
To je područje okarakterizirano posebnom, oštrom klimom. Oborine nisu podjednako
raspodijeljene. Ljeta su dosta sušna i vruća, a zime se odlikuju velikim snijegom
i jakim vjetrovima. Krč propušta vodu. Zato su ta područja bezvodna. Jedino
šuma donekle zadržava vlagu. Ako skinemo šumski pokrov, stvaramo vanredno teške
uslove za ponovni razvitak šume: vlaga se više uopće ne zadržava, humus se osuši
i prosto izgori, a voda odnese ostatak vegetativne zemlje — stvara se goli krš! Svako
tko je prolazio Srneticom, to je vidio. U takvim uslovima vještačko pošumljavanje
teško uspijeva, a troškovi pošumljavanja su ogromni. Osim toga kvaliteta tako proizvedenog
drveta bit će razmjerno slaba.


Nakon detaljnijeg proučavanja dinamike biljnih asocijacija na tom kršu —
putem primjene modernijih fitocenoloških metoda — ustanovio sam cikluse razvitka
vegetacije (opisano u mojoj knjizi o prašumama masiva Klekovača—Grmeč). Nakon
čistih sječa razvija se ondje nekoliko vegetacijsikih stadija sukcesija, koji mogu traiati
dugi niz godina (stadij sa Epilobium angustifolium, stadij sa Rubus sp., zatim stadij
Salix caprea — Populus tremula i tek se onda pojavljuje smrča). Na paljevinama je
;oš gore. Tamo iza stadija sa Epolibium nastupa stadij sa Calamagrostis. koji traie još
dulje. Opasnost je od požara na golim sječinam vrlo velik. Ako još dodamo neizbježivu
pašu, onda tek vidimo što nastupa poslije čistih sječa.


Putem fitocenoloških proučavanja utvrdio sam da u bosanskim šumama prašumskog
tipa možemo vršiti sječu sa intenzitetom (po masi) 35 do 40°/o, bez da se ekološka
ravnoteža šume znatno poremeti.


Zaključak iz svega navedenog je jasan. Prema modernom shvaćanju uloge šumarstva
kao grane socijalističke privrede, šume na visokom kršu imaju pretežno zaštitni
karakter s obzirom na to možemo ih iskorištavati samo putem prebornih sječa, jer
momentalni srazmjerno mali financijski efekat povlači za sobom nesrazmjerni veliki
gubitak za čitavo narodno gospodarstvo u budućnosti. Odatle je razumljivo da je
strah u pogledu čistih sječa i te kako opravdan.


20