DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 27     <-- 27 -->        PDF

/ng. V. ĐIKOV1Ć (Zagreb):


TEHNIČKA REKONSTRUKCIJA SOVJETSKOG ŠUMARSTVA


........... ............. .......... ....... .........


U kapitalizmu mašina je sredstvo za povećanje viška vrijednosti i primjenjuje
se samo onda, ako je njena vrijednost manja od zamjenjenog rada. Pri
niskom plaćanju ručnog rada, uvođenje mašine ne odgovara interesu kapitaliste.
U uslovima socijalizma, uvođenje tehnike ne rukovodi se povećanjem
profita, niti borbom za tržište, nego prvenstveno povećanjem produktivnosti
i olakšanjem rada. Zato su mogućnosti razvitka tehnike u socijalizmu neograničene.
Svestrani razvitak tehnike u socijalizmu, osigurava se, aktivnim učestvovanjem
milionskih masa radnog naroda. Dok u kapitalizmu tehnički progres
zavisi od uskog kruga kapitalističkih specijalista, u socijalizmu milijonske
mase radnika svakog dana socijalističkim takmičenjem i udarništvom, gigantskim
koracima razvijaju i obogaćuju tehniku svojih poduzeća, stvarajući nove,
za kapitalističku privredu nedostižive, mogućnosti ´ svestranog tehničkog
razvitka.


Šumarstvo carske Rusije bilo je na najprimitivnijem stepenu tehnike.
Jedina oruđa šumske eksploatacije bila su: sjekira, dvoručna pila i konj. Sve
se osnivalo samo na ručnom radu.


Rješenje važnih privrednih zadataka sovjetskog šumarstva — industrijalizacija
šumske privrede, racionalno iskorištavanje prirodnih šumskih bogatstava,
brza i efektivna inventarizacija na velikim prostranstvima, efikasna
zaštita i čuvanje šuma, široki razvitak šumsko-uzgojnih radova i dr. — moguće
je bilo provesti samo na osnovi uspješne tehničke rekonstrukcije cjelokupne
šumske privi ede.


Tehnička rekonstrukcija sovjetskog šumarstva, u prvom redu mehanizacija
i racionalizacija šumskog transporta, riješila je problem sezonskog rada i
olakšala teški fizički rad, koji je svojstven šumskoj eksploataciji.


Tehnička rekonstrukcija je nerazdvojno vezana sa problemom kadrova.
Podizanje opće i stručne spreme te stvaranje kadra stalnih radnika jednako
je važno za eksploataciju kao i za šumske uzgojne radove.


Tehnička rekonstrukcija sovjetskog šumarstva može se podijeliti u tri
osnovne grupe: mehanizacija i racionalizacija, elektrifikacija i kemijsko iskorišćavanje
drveta.


MEHANIZACIJA I RACIONALIZACIJA


Mehanizacija olakšava rad i poboljšava uslove života šumskih radnika,
povisuje produktivnost rada, ukida sezonski značaj šumske proizvodnje, savladava
poteškoće uslovljene prirodnim uslovima rada u šumi, skraćuje radni
period i ubrzava kretanje produkta od mjesta proizvodnje do potrošnje, pojeftinjuje
rad i snižava cijenu koštanja, te daje mogućnost za povišenje stručne
spreme i kulturnog nivoa šumskih radnika; drugim riječima pretvara šumsku
privredu u moćnu industrijaliziranu granu narodne privrede.


Za potpuno provođenje mehanizacije nije dovoljno samo prosto uvođenje
novih mašina. Neophodan je planski sistem u samoj mehanizaciji, t. j . nužna
je kompleksna mehanizacija. Kompleksna mehanizacija znači mehanizaciju proizvodnog
procesa u cijelom, a ne samo njegovih pojedinih faza. Ona osigurava
neprekidnost proizvodnje, uklanjanjem uskih mjesta te puno iskorištavanje
mehanizama. Kompleksna mehanizacija pretstavlja sistem mašina u kojem


65




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 28     <-- 28 -->        PDF

pojedine karike treba da odgovaraju jedna drugoj po snazi, produktivnosti,


karakteru rada, tipu snabdjevanja energijom.


Kompleksna mehanizacija u sovjetskom šumarstvu ostvaruje se uvođenjem
takvih mehanizama, koji mogu sa uspjehom biti primjenjeni na raznim vrstama
radova.


Mehanizacija je osnovna karika tehničke rekonstrukcije sovjetskog šumarstva.
Ali to ne znači da je potpuno odbačen ručni rad. Naprotiv, ručni rad
će još dugo igrati važnu ulogu u takvoj privrednoj grani kao što je šumarstvo,
gdje su procesi prosti, zahtjevi na točnost rada mali i gdje se procesi
uglavnom vrše u prirodnim uslovima.


Osim mehanizacije u sovjetskom šumarstvu važnu ulogu igra olakšanje
teškog ručnog rada i povišenje njegove produktivnosti — racionalizacije rada
(racionalizacija ručnih instrumenata, inventara, transporta, iskorištavanje sile
teže i drugih prirodnih sredstava, racionalna organizacija radnih mjesta i t. d.).
Vrlo često se u šumskoj privredi, po karakteru i obimu radova i prirodnim
uslovima, upotreba mašina ne isplati i tada na prvom mjestu dolazi racionalizacija.


Sovjetsko šumarstvo je tehnički rekonstruirano na osnovi planski koordinirane
mehanizacije i racionalizacije te na osnovi njihovog dopunjavanja.
Današnji stepen mehanizacije iskorišćavanja šuma u SSSR-u po pojedinim
fazama proizvodnje je slijedeće:


Sječa


Mnogobrojni pokušaji (do drugog svjetskog rata) masovnog uvođenja benzinsko-
motornih pila za obaranje i trupljenje nisu zbog njihove velike težine
(god. 1940. najmanja težina benzinsko-motorne pile bila je 30 kg), lomljivosti
i skupoće pokazali naročitih uspjeha i sva pažnja je bila posvećena problemu
racionalizacije ručnog drvarskog oruđa. Jednoručne ručne pile su, u sravnjenju
sa dvoručnim amerikanskim pilama, povisile produktivnost rada za 50 do
100°/o. Sjekire poboljšanih tipova i racionalizacija drugog drvarskog oruđa
znatno su ubrzali i olakšali rad. Važnu je ulogu igrala i pravilna organizacija
rada te puno proizvodno iskorišćavanje radnog dana.


God. 1945. konstruirana je elektropila VAKOPP težine oko 20 kg. Ta pila
izdržala je ozbiljni ispit u proizvodnji 1945. i 1946. god. i bit će vjerojatno u
budućim godinama osnovno oruđe elektrificirane sječe.


U najnovije vrijeme konstruirani su po sovjetskim stručnjacima drugi
tipovi elektropila. Od njih treba spomenuti: pila Konovalova (snaga 1,3 kW,
debljina lanca 6 mm, težina 15 kg); jednoručna pila Harlamova sa motorom
povišene frekvencije (snage motora 1 kW, frekvencija 175 per/sec, širina propiljka
4,5 mm, težina 8 kg); Sulimanova pila (težina 11 kg, snaga 1 kW, širina
propiljka 7 mm). Posljednje dvije konstruirane su isključivo za male promjere.


Pri mehaniziranoj sječi pogon ovih ručnih elektropila vrši se danas
uglavnom iz pokretnih benzinskih i generatorskih elektrocentrala. Takve pokretne
elektrostanice imaju snagu od 7,2—12 KW i težinu 590—850 kg.


Upotreba elektropila na pogon, iz pokretnih elektrostanica, efektivna je
pri sječi od najmanje 120 m3 po ha. Po dosadašnjim podacima elektropila povećava
produktivnost rada za 2,5 do 3 puta. Pri tome treba napomenuti, da se
radnici nisu još potpuno priučili na rad sa elektropilama i da same uprave
gospodarstava još nisu pronašle najzgodniju organizacionu formu rada (broj i
sastav brigade, terenski plan sjeća itd). Razumljivo je, da će se njihova produktivnost
u budućnosti još više povećati.


Može se sa sigurnošću tvrditi, da je uvođenjem elektropila u šumsku
eksploataciju problem mehanizacije sječe u osnovnom riješen elektrifikacijom


..




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 29     <-- 29 -->        PDF

osim čišćenja od granja, što zauzima oko 40% radnog vremena sječe i za koje
danas još nema efikasnog mehanizma i vrši se isključivo samo sjekirom.


Zahvaljujući masovnom uvođenju elektropila zauvijek nestaje iz sovjetskih
šuma drevni drvosječa, ustupajući mjesto električaru, mehaničaru, motoristu i
drugim visoko kvalificiranim radnicima.


Izvlačenje (vuča, privoz)


Ono je neobično teška faza šumske eksploatacije i do danas je redovito
uzrokovala »uska mjesta« produkcije. Cesto veliki broj lokomotiva i kamiona
stoje nedovoljno iskorišćeni uslijed nedostataka izvučenog drvnog materijala.
Osnovni uzrok tome je, što je danas izvlačenje (vuča, privoz) još vrlo malo
mehanizirano i uglavnom se vrši konjskom vučom. U Zakonu o petogodišnjem
planu 1946—1950, predviđa se masovna upotreba traktora za izvlačenje (»trelevočni
traktor«), s tim da u 1950. god. s traktorom bude izvučeno 75°/o proizvedenog
drvnog materijala.


Postojeći tipovi traktora, uglavnom poljoprivrednih (ČTZ, Staljinec-80), po
svojoj konstrukciji ne odgovaraju uslovima šumskog rada. Rad u šumi zahtjeva
traktor gusjendčar, posebne konstrukcije sa mogućnošću prelaza preko panjeva
i sječina a pritisak ne veći od 0,30—0,35 kg/cm2.


Docent Lenjingradske šumarske akademije S. F. Orlov konstruirao je 1946
specijalni traktor za izvlačenje. On se osniva na jednostavnom principu: na
traktor gusjeničar male težine (5 t.) montirana je platforma sa čekrkom pomoću
kojeg se oboreno i od grana očišćeno stablo jednim krajem podigne i pričvrsti
na platformu, a drugi kraj stabla traktor vuče po zemlji. Nosivost mu je 5 m3, "
a produktivnost u smjeni na udaljenosti od 500 m (po prvim podacima) — 50 m3.
Glavna mu je prednost da se lako kreće po svakom terenu (panjevima, blatu
i dr.) sa brzinom od 12 km na sat. Ekonomska efektivnost njegova je velika.
On povećava produktivnost rada na 3 do 4 puta tj. jedan traktor zamjenjuje
10 konja i 10 kirijaša.


Ovog ljeta (1947) sa traktorom Orlova izvršena su posljednja ispitivanja
i jeseni 1947 počela je njegova serijska proizvodnja. Računa se da je traktor
Orlova krupni korak kompleksnoj mehanizaciji eksploatacije. Ovaj traktor
je po svojim glavnim osobinama nadmašio 22 tonski amerikanski traktor za
izvlačenje.


Izvoz


Izvoz, u općim troškovima proizvodnje, sačinjava 40—50°/o i zato mehanizacija
te faze igra odlučujuću ulogu u tehničkoj rekonstrukciji šumarstva.
Osnovna zadaća mehanizacije izvoza sastoji se u osiguravanju rada preko
cijele godine, jer ona daje uslove za sječu preko cijele godine.


Ekonomska karakteristika pojedinih tipova sovjetskog šumskog trans


porta je slijedeća (po najnovijim podacima 1947. god.):


Uskojt račina željeznica sa parnom vučom. Ef|ektivnost


gradnje šumske željeznice računa se, prema sovjetskim uslovima, ako godišnji


izvoz nije manji od 150.000 m3. Maksimalni propusni kapacitet šum. željeznice


je 500—700.000 m3 sa minimalnim rokom eksploatacije od 7 god. tj. gradnja


uskotračne šumske željeznice se dopušta ako eksploataciona masa nije manja


od 7 X 150.000 = 1,000.000 m3. Optimalna srednja dužina pruge je 15 km,


maksimalna dužina 150 km. Cijena koštanja izvoza za m3/km — 30 kopejki.


Šumska željeznica je pogodna i za brdske terene.


Usko tračna šumska željeznica sa motornom vučom.


Upotrebljava se pri eksploatacionoj masi od 40.000 do 200.000 m3. Minimalni


rok rada 4—5 godina (dok sagnjiju pragovi) sa minimalnom eksploatacionom


67




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 30     <-- 30 -->        PDF

masom od 200.000 m3. Optimalne su dužine; puta 10 km, maksimalne dužine
pruge 25 km. Cijena koštanja izvoza na m8/km 70 kopjejki. Zahtijeva ravniji
reljef. Osnovna prednost ovoga tipa transporta u odnosu prema prošlom
su manje investicije i mogućnost efikasne primjene kod manjih sječivih masa.
U sovjetskom šumarstvu mnoge? se upotrebljava kombinacija gornjih dvaju
tipova. Uskotračna željeznica sa parnom vučom služi za glavne stalne pruge
a sa motornom vučom se vrši izvoz po privremenim ograncima.


Autotransport. Šumski izvoz kamionima sa i bez prikolice po
zemljanim i sniježnim-putevima u današnje vrijeme prevladava u većini industrijskih
država. U Švedskoj je kamion u šumarstvu istisnuo traktor, a u
SAD, uz postojanje dobre mreže puteva, i samu uskotračnu željeznicu. Velike
su prednosti autotransporta u šumarstvu. On osigurava neprekidnu eksploataciju
preko cijele godine. Veća brzina (1,50—2,50 puta brže od šum. željeznice
i 4—5 puta brže od traktora) omogućava upotrebu kamiona za izvoz na
većim daljinama (do 50 km). Automobilski šum. putevi ne traže velike koncentracije
eksploatacionih masa i najbolje odgovaraju eksploataciji šuma sa malim
i razbacanim etatom. U vodozaštitnoj zoni šuma SSSR-a, (gdje je dopuštena
sječa samo u visini godišnjeg srednjeg prirasta) izvoz kamionima stoji na
prvom mjestu. Godišnji minimalni izvoz za efektivnost automobilskog šum.
puta kreće od 40.000—150.000 m3, sa rokom eksploatacije 3—4 god.) minimalna
eksploataciona masa lou.000 m3, ali ne mora biti koncentrirana). Srednja udaljenost
izvoza 15 do 18 km, maksimalna 50 km. Cijena koštanja izvoza po m3/km


— 1 rublja. Autotransport je podesan u brdovitim krajevima i vrlo je prikladan
u slučajevima, kada pojedine Sortimente treba izvoziti u raznim pravcima
(u gusto naseljenim i industrijskim krajevima). Osim gore nabrojenog, auto-
transport daje mogućnost da se svede na minimum ili sasvim isključi izvlačenje
drvnih masa sa mjesta sječe do glavnih saobraćajnih sredstava. Kamion također
ima široku primjenu u šumskim gospodarstvima za niz drugih raznih važnih
tehničkih, organizacionih i gospodarskih poslova (brzi transport radnika od
mjesta stanovanja do mjesta rada, prevoz robe i namirnica i t. d.).
Traktor . Izvoz traktornim šumskim putevima smatra se u Sovjetskom
Savezu kao sezonski, jer postoji velika razlika u efektivnosti izvoza traktorom
zimi (po zaleđenim putevima) i ljeti (po zemljanim putevima). Uglavnom se
cijeli izvoz traktorom vrši zimi. Ekonomska karakteristika izvoza traktorom
zimi je slijedeća: Godišnji izvoz 50.0000—150.000 m3, minimalni rok rada 4—5
godina sa minimalnom eksploatacionom masom od 200.000 m3, optimalna udaljenost
8 km, a maksimalna 20—22 km. Cijena koštanja m´/km — 70—80
kepejki. U predratnim pjatiljetkama traktor je imao veliko značenje, jer se
izvoz zaleđenim traktornim putevima računa među najjeftinije. Loša mu je
strana što se upotrebljava sezonski. Traktorski izvoz po zemlji je tri puta
skuplji od izvoza po snijegu i danas se vrlo malo upotrebljava te postoji
ozbiljna tendencija da se sasvim odstrani. Traktor nije efektivan na brdovitom
terenu i upotrebljava se isključivo u nizinama.


Kako je gore napomenuto, po ekonomskoj efektivnosti tj. po najmanjoj
cijeni koštanja m3/km na prvom mjestu dolaze uskotračna šum. željeznica sa
parnom i motornom vučom; na drugom mjestu stoji izvoz traktorom po zaleđenim
putevima a na trećem autostransport.


U drugoj pjatiljetki težište mehanizacije šum. izvoza se postavilo na
traktorima (21°/o), a na sve druge tipove mehaniziranog transporta — 13°/o
(66°/o izvozilo se konjskom snagom). Za tri godine III. pjatiljetke izvoz traktorima
sačinjavao je 21°/o, a svi drugi tipovi meh. transporta — 23% (konjskom
snagom izvozilo se 56°/o). Po pjatiljetnom planu 1946—1950 god. mehanizirani
šum. transport dužan je 1950. god. sačinjavati 55°/o ukupnog izvoza, a udio pojedinih
tipova mehaniziranih transporta u procentima mora biti: šumska željez


68




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 31     <-- 31 -->        PDF

nica — 48,9°/o, kamioni — 33,7 i traktori — 17,4% t. j . u sadašnjim prilikama
je šum. željeznica označena kao najefektivnija i dolazi po obimu izvoza na
prvo mjesto. Na drugom mjestu stoji autotransport, a na trećem traktor.


Za bolju ilustraciju gornjega prilazem uporednu tablicu obima izvoza po
tipovima meh. transporta iz Petogodišnjeg plana 1946—1950 Ministarstva šumske
industrije SSSR (u procentima)


uskotračna šum. željeznica 21,1 30,7 48,9
autotransport 37,4 44,7 33,7
traktor 41,5 24,6 17,4


Osim mehaniziranog šumskog transporta, u sovjetskom šumarstvu, imaju
široku primjenu i t. zv. racionalizirani tipovi transporta sa konjskom vučom.
Njihova upotreba je efikasna za eksploataciju šuma udaljenih 5—10 km od
transportnih puteva i pri iskorišćavanju manjih šum. masiva do 200\000 m;1
eksploatacione mase. Ova vrst šumskog transporta pokazala se korisna, naročito
u močvarnim predjelima i zimi po zaleđenim putevima.


Ekonomska karakteristika dvaju najrasprostranjenih racionaliziranih
šumskih puteva je slijedeća:
Koturač-e sa konjskom vučom. Godišnji obim izvoza 10.000 do


60.000 m3 sa miramalnim rokom rada od 3 god. i minimalnom eksploatacionom
masom od 30.000 m^. Srednja dužina izvoza 5 km, a maksimalna 10 km.
Cijena koštanja m´/km 1.20 rubalja. Jedna od važnih odlika ovog transporta
je što potpuno eliminiše izvlačenje.
Konjska vuča na zaleđenim putevima. (Izvoz po snijegu
na saonama). Godišnji izvoz 3.000 m3, dužina izvoza 4 do 8 km, cijena koštanja
m3/km 1 rubalj.


Prema svemu gore spomenutom, sumarna slika osnovnih tehničko-ekonomskih
pokazatelja sovjetskog šumskog transporta dana je u tablici (podaci:
doc. AA. Bajtina iz 1947.), koja se nalazi na 70 strani.


Transpor t vodom . Splavarenje i plavljen je ima veliko značenje u
sovjetskom šumskom transportu. Do drugog svjetskog rata splavom se izvozilo
2/3 ukupnog transporta drva. Glavna odlika ovog tipa je neobično niska
cijena koštanja (m3/km 5 kopejki). U većini rejona Evropskog sjevera, Urala,
Sibira i Daljnjeg Istoka, gdje se nalaze glavne eksploatacione mase sovjetskih
šuma, splavarenje je u glavnom jedini način transporta drveta od mjesta
ekspoatacije do mnogo stotina kilometara udaljenih potrošača. Tehnička rekonstrukcija
sovjetskog splavarenja sastojala se u uređenju splavnih rijeka, gradnji
hidrotehničkih naprava, mehanizaciji i racionalizaciji mnogobrojnih splavarskih
radova (ubacivanje i izvlačenje na obalu trupaca i t. d.) i dr.


U poslijeratnoj pjatiljetki predviđa se povećanje obima splavarenja samo
po Ministarstvu industrije u 1950. god. na 149% od predratnog obima. Dužina
splavnih puteva.na kraju pjatiljetke bit će 220—250.000 km.


Zakon o Petogodišnjem planu 1946.—1950. predviđa široku mehanizaciju
teških splavarskih radova. Porast mehanizacije splavarenja u toku pjatiljetke
vidi se iz slijedeće1 tablice (u postotcima):


1940. 1950.
Pripremni radovi za splavarenje zimi
Slaganje sura i ubacivanje u vodu
19,0
0,9
60.)
45*0
Vezanje splav ova na vodi 59,2 85,0
Utovar na brodove 47,3* 81,0


69




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 32     <-- 32 -->        PDF

TABLICA


glavnih tehničko-ekonomskih pokazatelja sovjetskog šumskog transporta


MiniUdaljenost
Oijena


Najma


Godišnji malna izvoza koštanja


nje vri


obim eksplo-Odgoizvoza


Tip šumskog


jeme


ataciona maksivara
za po


transporta izvoza rada srednja


masa malna teren ../...


1.000 ms godina 1.000 . . km rubalja
I. M e h a n i z i r a m i transpor t
Šumska željeznica
sa parnomčom
vu150—
700 7 1000 15 40 brdovit 0.30
Šumska željeznica
sa motornom
vučom 40—200 4—5 200 10 25 0.70
Traktor po zaleđenom
putu 50—150 4—5, 200 8 20—22 ravni 0.70—0.80
Automobil — 40—150 3—4 150 15—18 50 brdovit 1.00


II. Racionalizirani transport
Koturača sa


konjskom
vučom 10—60 3 30 5 10 ravni 1.20


Konjska vuča sa
zaleđenim putevjma
3—40 2 6 4 15 i* 1.00


ELEKTRIFIKACIJA


Poslije mehanizacije i racionalizacije drugi osnovni put tehničke rekonstrukcije
sovjetskog šumarstva je elektrifikacija.


Jedna od osnovnih karakteristika šumske proizvodnje je teritorijalna razbacanost
i udaljenost pojedinih mjesta rada. U tim uslovima primljena elektroenergije
ima veoma veliko značenje, jer je ölektroenergija najpodesnija u borbi
sa prostranstvom i ne smeta joj često premeštanje mjesta proizvodnje. Osim
toga elektrifikacija radova u šumarstvu služi za osnovu elektrifikacije radničkih
naseobina, obližnjih sela, postrojenja za kemijsko iskorišćavanje! na
terenu i dr.


Šumsko gospodarstvo se opskrbljava elektroenergijom iz opće rajonske
industrijske mreže ili iz vlastitih elektro-stanica Imamo dva tipa opskrbljavanja
šumskog gospodarstva iz vlastitih elektrostanica:


1. Tip centralizirane električne mreže sa jednom centralnom električnom
stanicom u sredini šumskog masiva.
2. Tip decentraliziranih prenosnih elektrostanica, koje rade neposredno
na mjestu proizvodnje u šumi i na skladištima. Ovaj tip se danas više upotrebljava,
a naročito pri mehaniziranoj sječi električnim ručnim pilama.
70




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Sa stanovišta cijene koštanja prvi tip je rentabilniji.
Elektrifikacija u sovjetskoj šumskoj eksploataciji nije se do danas ograničila
samo na elektrifikaciju sjeće i radova na skladištu. Postoji niz pokušaja
i pronalazaka za upotrebu elektroenergije kod izvlačenja, izvoza, a i šumsko
uzgojnih radova. "


KEMIJSKO ISKORIŠĆIVANJE DRVETA (»KEMIZACIJA«)


Kemijsko iskorištavanje drva po* svome obimu i po svojim proizvodima
stoji na prvom mjestu u tempu razvitka u sovjetskom šumarstvu. Produkcija
kemijske drvne industrijei povećala se 1932 god. na 7 puta od 1927 god. i na
18 puta u 1937 god. U III. pjatiljetki, u kojoj se kemijska industrija pretvarala
u jednu od vodećih gospodarskih grana, bilo je predviđeno povećanje šumsko
kemijske industrije još za 2,50 puta. *


Razvitak sovjetske šumarske kemije kreće se u dva pravca:


1. Uvođenje novijih savršenijih metoda u kemijskoj tehnologiji i gradnja
krupnih kemijskih kombinata t. j . bazira se na modernoj krupnoj kompleksnoj
fabričkoj preradi drva.
2. Izgradnja široke mreže srednjih i malih, lakopokretnih i jednostavnih
tehničkih postrojenja za svestrano iskorišćavanje drvnih otpadaka u šumi t. j .
svestrani razvitak t. zv. »male šumske kemije«.
Na uspjesima krupnog fabričkog kemijskog iskorišćavanja drveta nećemo
se zadržavati, već ću ukratko opisati, za nas interesantnije, uspjehe sovjetske
»male šumske kemije«.


Pokretna postrojenja organiziraju se u »ljespromhozima«, »mehaniziranim
ljesopunktima« i »ljeshozima« na osnovi iskorišćavanja šumskih otpadaka za
kemijsku preradbu na samom mjestu. Pri običnoj mehaničkoj eksploataciji ne
iskorišćava se više od 60% ukupne drvne mase, najmanje 40°/» ostaje u šumi
na sječinama potpuno neiskorišćeno. Organizacija prostih i pokretnih postrojenja
za kemijsko iskorišćavanje drveta u šumi daje mogućnost prerade svih
otpadaka u niz vrijednih produkata.


Sabiranje i kemijsko iskorišćavanje drvnih otpadaka, granja, truleži i dr.
u šumi, ima i veliko* značenje za čuvanje i poboljšanje zdravstvenog stanja i
zaštitu protiv požara.


»Mala kemija« također omogućava potpuno iskorištavanje drvnog materijala
od čišćenja i proreda u krajevima šumsko-industrijske zone sa malim
brojem stanovništva i sa malim mogućnostima izvoza svih sortimenata. U
šumskoj eksploataciji radna snaga nije preko cijele godine jednako opterećena
i prebacivanje radnika u mjesecima manjeg rada na rad kod kemijskog iskorišćavanja
drva ima veliko značenje za potpunije iskorišćavanjet šumskih kadrova.
transporta i drugih tehničkih sredstava.


Pri prelazu sovjetskog šumskog transporta na generatorski pogon pokazali
su se kao najbolje pogonsko gorivo briketi iz drvnog uglja izrađeni pri suhoj
destilaciji drva. Pri postojanju »male kemije« svako šumsko gospodarstvo može
potpuno samostalno opskrbljavati svoj transport vlastitim gorivom.


Glavni produkti Sovjetskog pokretnog kemijskog iskorišćavanja drveta
su slijedeći:


71




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 34     <-- 34 -->        PDF

1. Drveni ugalj. Za 16—20 sati 1 prostorni metar drva daje 25 kg
"Uglja, Najbolji efekat se postizava pri jednovremenom radu 5 zaljeznih peći
(kapacitet 10 m3) sa jednim radnikom ugljarom.
2. Ekstrakti za štavljenje kože dobiveni destilacijom kore smreke, ariša,
...., jele i hrasta. Aparatura je efektivna pri preradi 500 tona kore godišnje.
3. Octena kiselina, metil alkohol, aceton, formalin, smola i drugi produkti
suhe destilacije drva. Minimalna prerada 3.000—4.000 m3 godišnje.
4. Iz iglica četinjara dobiva se niz vrijednih produkata: koncentrat vitamina
C, eterska ulja i dr. Najmanja količina sirovine — 300 tona godišnje.
Pri organizaciji pokretnog kemijskog iskorišćavanja drveta u Sovjetskom
savezu, nastoji se, da proizvodnja i postrojenja u pojedinim šumskim eksploatacionim
poduzećima ne budu preglomazna. Kemijsko iskorišćavanje zahtjeva
organizaciju proizvodnje ne samo jednog produkta, već jednovremenu izradu
bliskih produkata preradom raznih sirovina. Ako su se tokom godine rezerve
sirovina za proizvodnju jednog produkta istrošila, tehnička konstrukcija postrojenja
omogućava laki i brzi prelaz, na istoj aparaturi, na proizvodnju
drugog produkta. Ovo posljednje ima naročitu važnost za efektivno- iskorišćavanje
tehničkih postrojenja.


Sam rad nije kompliciran i fizički je lak te korisno se može upotrebiti
žensk a radna snaga iz porodica stalnih šumskih radnika.


TEHNIČKA REKONSTRUKCIJA ŠUMSKO-GOSPODARSKIH
UZGOJNIH RADOVA


Mehanizacija radova kod inventarizacije i zaštite šuma, te kod šumskouzgojnih
i drugih šumsko-gospodarskih radova u šumarstvu stare Rusije uopće
nije postojala. Poslije Oktobarske revolucije, a naročito za vrijeme Staljinskih
pjatiljetki, na tom polju učinjeno je više u roku od 15 godina, nego u staroj
Rusiji za cijelo vrijeme postojanja.


Među šumsko-gospodarskim radovima na prvo mjesto dolazi inventarizacija,
bez koje se ne može zamisliti efikasno planiranje razmještaja mehanizirane
eksploatacije drvne industrije. Radi neobično brzog razvoja cijele Sovjetske
privrede, postavio se pred sovjetsko šumarstvo važan zadatak: u što
kraćem roku inventarisati ogromne šumske površine. Stare metode inventarizacije
i taksacije nisu mogle zadovoljiti i moralo se primjeniti u velikom
opsegu aerofototaksaciju. Po podacima sovjetske šumarske prakse jedan avion
za 30 ljetnih dana, snimi teritoriju od 700—800.000 ha u mjerilu 1:15.000 sa
cijenom koštanja snimanja od 30 kopejki po ha. Osim toga avion se pokazao
vrlo koristan u borbi sa šumskim požarima u prostranim malo naseljenim
rajonima Sjevera.


Mehanizacija šumsko-kulturnih radova pokazala se efektivna u prosjecanju
vatrozaštitnih prosjeka traktornim plugom, pri gašenju šumskih požara
prenosnim motornim pumpama na rastojanje do 2 kilometara, pri aviokemijskoj
borbi sa šumskim bolestima, pri mehanizaciji radova u rasadniku počevši
od krčenja terena do pakovanja sadnica, pri mehanizaciji sađenja sadnica, pri
mehanizaciji i racionalizaciji sakupljanja sjemena i t. d.


Poslijeratna pjatiljetka predviđa vještačko pošumljavanje 1,500.000 ha.
Ostvarenje tog ogromnog zadatka ne bi se dalo zamisliti bez svestrane mehanizacije
pošumljavanja.


72




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 35     <-- 35 -->        PDF

TEHNIČKA REKONSTRUKCIJA SOVJETSKOG ŠUMARSTVA U
POSLIJERATNOJ PJATILJETKI


Novi petogodišnji plan sovjetskog šumarstva dio je grandioznog posljeratnog
programa obnove i razvitka narodnog gospodarstva SSSR. On predviđa
veliko povećanje šumske produkcije, a naročito produkcije tehničkog drveta.


— »u oblasti šumske industrije povećati u 1950. godini izvoz tehničkog drveta
na 59°/o od predratnog obima, a proizvodnju piljenog drveta na 14°/o (Zakon o
Petogodišnjem planu). Za ostvarenje ovog velikog zadatka predviđa se Petogodišnjim
planom takav razvoj tehničke rekonstrukcije, koji će Sovjetsko
šumarstvo pretvoriti iz »grane«, u kojoj prevladava ručni rad, u razvitku mehaniziranu
industriju, sa stalnim i kvalificiranim radnim kadrovima«.
Procent mehanizirane sječe i izvlačenja, kako je u zakonu kazano, dostići
6e 75°/o, dok je 1940 godine mehanizirana sječa bila beznačajna, a izvlačenje
bilo mehanizirano svega 9°/o. U sjevernim rajonima evropskog dijela, na Uralu,
Sibiru i Dalekom Istoku predviđena je planom mehanizacija sječe na 84°/o,
izvlačenja na 81°/o i izvoza na 62°/o.


Mehanizirani izvoz će 1950. godine sačinjavati 55°/o od ukupnog izvoza,
prema 32,8°/o 1940. god. Procent mehanizacije utovara i istovara na kraju pjatiljetke
predviđa se sa 70"/. dok do rata u glavnom mehanizacije nije bilo.


Za ostvarenje tih velikih zadaća, za izvršenje ove prave tehničke revolucije
samo Ministarstvo šumske industrije će dobiti slijedeću količinu novih
mehanizama: elektropila 26.100; pokretnih elektrostanica 6.530; traktora 12.000,
(od toga traktora za vuču 7.500); dizalica 2.000, lokomotiva 470; motornih lokomotiva
1420; uskotračnih vagona 25.000; kamiona sa prikolicama 7.000.


Petogodišnji plan predviđa veliko povećanje izvoza drva željeznicama.
(Po Ministarstvu šumske industrije u veličini skoro za 6 puta)). Procenat izvoza
konjskom vučom 1950. godini sačinjavat će 45°/o cijelog izvoza i to državnim
(šumskih poduzeća) i najamnim (kolhoznim) konjima u slijedećem procentnom
odnosu (sav mehanizirani i konjski izvoz 100°/o):


1940. 1945. 1950.
državnim konjima 28,7 23,8 20
kolhoznim konjima 39,0 53,4 25


ukupno konjski izvoz 67,7 77,2 45


Po pitanju radne snage pred sovjetskom šumskom eksploatacijom stoje
u posijeratnoj pjatiljetki dvije veUke zadaće: povisiti produktivnost rada i
u velikom broju formirati kadrove stalnih šumskih radnika.


Povišenje produktivnosti rada može se postići samo pomoću široke primjene
mehanizama. Ako se nei bi predvidilo u toku pjatiljetke povećanje produktivnosti
rada na eksploataciji i kad bi ona ostala na istoj visini kao 1945.
god., trebalo bi za ispunjenje plana posljednje godine pjatiljetke (280 miliona
m3 drvne mase), preko 1 milion 750 hiljada šumskih radnika. Razumljivo je,
da bi pored općeg gigantskog razvoja i drugih privrednih grana, potražnja
šumske eksploatacije za tolikim brojem radnika, bila unaprijed odbijena.
S druge stranel, predpostavivši, da bi se i mogao nabaviti taj veliki broj šumskih
radnika, samo za izgradnju nastanbi trebalo bi invenstirati ogromna
sredstva.


73




ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Za uspješni rad sa novim mehanizmima potrebni su stalni kvalificirani
šumarski kadrovi, koji će sa njima r.aditi preko cijele godine. Zato i petogodišnji
plan šumarstva predviđa, među prvim zadacima, formiranje stalnih šumskih
radnika koji treba da na kraju pjatiljetke izvrše 75% produkcije cijele šumske
eksploatacije.


Socijalističko društveno uređenje omogućilo je, za kapitalističku praksu
nedostiživ tempo industrijalizacije šumarstva. Kako se u sovjetskim uslovima
u najkraćem vremenu provodi industrijalizacija, u kojim se količinama uvode
svakog dana sve nove i nove mašine,, može da posluži slijedeći podatak:


U lenjingradskom »Ljenljespromtrestu« (direkcija koja rukovodi sa desetak
šumsko eksploatacionih gospodarstva) elektropile su se počele uvoditi krajem
1946. god. U IV. kvartalu 1946. bilo je od ukupne sječe posječeno elektropilama
13%, u I kvartalu 1947 — 24%, a već na kraju II kvartala 1947 — 40%.


Danas, da ne spominjemo neviđenei u povijesti svjetskog šumarstva, radove
na pošumljavanju, podizanju šumskih pojasa, izdvajanju vodozaštitnih zona
i t, d., već i po procentu mehanizacije sječe, izvlačenja, izvoza, utovara, splavarenja,
— po udjelu stalnih šumskih radnika u produkciji — Sovjetski savez
stoji na prvom mjestu u svijetu, prestigavši i naj industrijalizirani je zemlje,
kao što su to Sjedinjene države sjeverne Amerike.


C o . e p . a . . e: ........... ............. .......... ....... .........
.... ..... ......: ........... . .............., ..............
. .......... . ..... ...... ...... ......... ...... ......... ........
6...... ....... no ........... ........... ................ . ..............
.............. .... ........ ....... . .......... .....
W46—50, no ........ ........... . ......... ....... ......, ......
......... .... ...... .. ...... ..... . .....


LITERATURA


...... A. A., .......... ............. .......... ....... ......... (..........),


......... 1940.
..... .. A., .......... ............. I, II; ......... 1940.
........ ., .., »..... ....... .. .............« — ........... .......... . ..


..... ..... . 1/1947.
...... .. .. . ....... .. .., .............. . IV. .......... .............. 1947.
* * * ..... . .......... ..... ............. . ........ ......... ......... ....


.. 1946—1950 ....


* " * .... ............ .......... .... .. 1937 ....
* ´ * .......... .... 1946—1950 ............ ...... ..............
»Gozdarstvo kot ena izmed najvažnejši panog gospodarstva
zlasti v petletnem planu zahteva da mu posvečamo
največjo skrb, da vodimo neke vrste politiko gozdarstva.«
(Tito).


74