DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 28 <-- 28 --> PDF |
pojedine karike treba da odgovaraju jedna drugoj po snazi, produktivnosti, karakteru rada, tipu snabdjevanja energijom. Kompleksna mehanizacija u sovjetskom šumarstvu ostvaruje se uvođenjem takvih mehanizama, koji mogu sa uspjehom biti primjenjeni na raznim vrstama radova. Mehanizacija je osnovna karika tehničke rekonstrukcije sovjetskog šumarstva. Ali to ne znači da je potpuno odbačen ručni rad. Naprotiv, ručni rad će još dugo igrati važnu ulogu u takvoj privrednoj grani kao što je šumarstvo, gdje su procesi prosti, zahtjevi na točnost rada mali i gdje se procesi uglavnom vrše u prirodnim uslovima. Osim mehanizacije u sovjetskom šumarstvu važnu ulogu igra olakšanje teškog ručnog rada i povišenje njegove produktivnosti — racionalizacije rada (racionalizacija ručnih instrumenata, inventara, transporta, iskorištavanje sile teže i drugih prirodnih sredstava, racionalna organizacija radnih mjesta i t. d.). Vrlo često se u šumskoj privredi, po karakteru i obimu radova i prirodnim uslovima, upotreba mašina ne isplati i tada na prvom mjestu dolazi racionalizacija. Sovjetsko šumarstvo je tehnički rekonstruirano na osnovi planski koordinirane mehanizacije i racionalizacije te na osnovi njihovog dopunjavanja. Današnji stepen mehanizacije iskorišćavanja šuma u SSSR-u po pojedinim fazama proizvodnje je slijedeće: Sječa Mnogobrojni pokušaji (do drugog svjetskog rata) masovnog uvođenja benzinsko- motornih pila za obaranje i trupljenje nisu zbog njihove velike težine (god. 1940. najmanja težina benzinsko-motorne pile bila je 30 kg), lomljivosti i skupoće pokazali naročitih uspjeha i sva pažnja je bila posvećena problemu racionalizacije ručnog drvarskog oruđa. Jednoručne ručne pile su, u sravnjenju sa dvoručnim amerikanskim pilama, povisile produktivnost rada za 50 do 100°/o. Sjekire poboljšanih tipova i racionalizacija drugog drvarskog oruđa znatno su ubrzali i olakšali rad. Važnu je ulogu igrala i pravilna organizacija rada te puno proizvodno iskorišćavanje radnog dana. God. 1945. konstruirana je elektropila VAKOPP težine oko 20 kg. Ta pila izdržala je ozbiljni ispit u proizvodnji 1945. i 1946. god. i bit će vjerojatno u budućim godinama osnovno oruđe elektrificirane sječe. U najnovije vrijeme konstruirani su po sovjetskim stručnjacima drugi tipovi elektropila. Od njih treba spomenuti: pila Konovalova (snaga 1,3 kW, debljina lanca 6 mm, težina 15 kg); jednoručna pila Harlamova sa motorom povišene frekvencije (snage motora 1 kW, frekvencija 175 per/sec, širina propiljka 4,5 mm, težina 8 kg); Sulimanova pila (težina 11 kg, snaga 1 kW, širina propiljka 7 mm). Posljednje dvije konstruirane su isključivo za male promjere. Pri mehaniziranoj sječi pogon ovih ručnih elektropila vrši se danas uglavnom iz pokretnih benzinskih i generatorskih elektrocentrala. Takve pokretne elektrostanice imaju snagu od 7,2—12 KW i težinu 590—850 kg. Upotreba elektropila na pogon, iz pokretnih elektrostanica, efektivna je pri sječi od najmanje 120 m3 po ha. Po dosadašnjim podacima elektropila povećava produktivnost rada za 2,5 do 3 puta. Pri tome treba napomenuti, da se radnici nisu još potpuno priučili na rad sa elektropilama i da same uprave gospodarstava još nisu pronašle najzgodniju organizacionu formu rada (broj i sastav brigade, terenski plan sjeća itd). Razumljivo je, da će se njihova produktivnost u budućnosti još više povećati. Može se sa sigurnošću tvrditi, da je uvođenjem elektropila u šumsku eksploataciju problem mehanizacije sječe u osnovnom riješen elektrifikacijom .. |