DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Qk naie fipafejie POKUSI SMOLARENJA U 1946. I 1947. GODINI U SLOVENIJI U 1946. godini pristupilo se u Sloveniji kratkoročnom smolarenju po metodi, koja se od Chorin-finowtalske metode, kako se ona provada u Njemačkoj, razlikuje po užem rezu (koraku na dolje) i koja je nazvana metodom bijeljenja na dolje. Odluka, da se smolarenje vrši kratkoročno i spomenutom metodom, bila je diktirana slijedećim razlozima: U Sloveniji previlađuje bijeli bor (Pinus silvestris L); tek u Slov. Primorju se nalaze veće površine crnog bora (Pinus nigra var. austriaca Asch.) Iskustva sa bijeüm borom u zemljama Sjeverne Evrope, naročito u Njemačkoj, pokazuju, da je smolarenje na njemu, obzirom na manji prinos smole, rentabilno jedino kod jačeg smolarenja kroz nekoliko godina prije sječe (kratkoročno smolarenje). Kod ovog načina smolarenja, radi toga što se vrši u za sječu zrelim sastojinama, šuma se bolje čuva nego kod dugoročnog smolarenja, sa kojim se zalazi u mlađe sastojine. Prema navodima stručne literature (prof. Ivanov, Biologičeskije osnovi dobivanja terpentine v SSSR; prof. Dr. Hilf u Neudamme´r Forstliches Lehrbuch) kod kratkoročnog smolarenja stablo čak ni za vrijeme samog smolarenja ne gubi na prirastu, dok je kod dugoročnog smolarenja ustanovljen gubitak na prirastu od 20 do 43"/o (vidi Šumarski priručnik str. 1192), iako se kod tog smolarenja diže kvaliteta mekog borovog dryeta. Među metodama za kratkoročno smolarenje bijelog bora najboljom se pokazala njemačka Chorin-finowtalska metoda. Prema pokusima Waltera Barka na Dravskom polju u Sloveniji godine 1930 i 1938 ta metoda daje naročito velik ukupni prinos po stablu, čim je rez uži. Do istog zaiključka došlo se, doduše kod amerikanske metode smolarenja, i kod nekih pokusa u USA (Tehnieni bilten 262 ministarstva poljoprivrede USA). Uporedo s uvođenjem pomenute metode bijeljenja na dolje u Sloveniji, pristupilo se ispitivanju te racionalizaciji te metode pokusima. Naročito su ispitivani opravdanost užeg reza i vremenski intervali između dva zarezivanja, a godine 194F i dnevno vrijeme zarezivanja. Godine 1947 metoda bijeljenja na dolje upoređivana je i sa francuskom te poboljšanom austrijskom metodom. Prije nego što pređemo k opisi- SI. 1. Sl. 2. 75 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 38 <-- 38 --> PDF |
vanju samih pokusa, potrebno bi bilo reći nekoliko riječi o tehnici rada kod spomenutih metoda, jer je to za razumijevanje dalnjih razlaganja potrebno. Kod metode bijeljenja na dolje prvog proljeća zarezu se, što pliće (najviše do 6 mm duboko) u drvo, dva kosa žljeba, koji se sastaju u visini oko 1.5 m nad tlom, te koji i kod kratkoročnog smoilarenja obuhvataju najviše 2/3 obima stalbla. Jedna trećina obima mora ostati nepovrijeđena, da se stablo kroz taj dio i dalje hrani. Od sastavka pomenutih kosih žljebova zareže se prema dolje uzdužni žlijeb, a ispod njega pričvrsti lončić (si. 1.). Smola se cijedi iz kosih žljdbova u uzdužni i dalje u lonlčić. Već drugi dan sa zarezivanja prestane curenje smole, posto se smola iz bližnjih dijelova stalbla iscijedi, aprerezani smolni kanali se suze u obliku lijevka i zatvore. Nakon nekoliko dana stablo odnosno smolni kanali ponovo se napune smolom pa treba, proširenjem žljeba na dolje sužene smolne kanale opet otvoriti. To proširenje na dolje iznosi u praksi 0.5—1.5 cm, a obavlja se svalki 3—-7 dan već prema tome, dali su uslovi za stvaranje smole u drvetu i cijeđenje bolji ili slabiji (naročito toplina i vlaga), a i prema gospodarskim ciljevima (što veća godišnja produkcija po stablu ili što veća ukupna produkcija stabala ili što niža cijena smole). Kod tog zarezivanja žlijeb se sve više širi prema dolje (si. 2.). SI. 3. SI. 4. Kod poboljšane austrijske metode zarezu se dva slična kosa žlijeba, ali pri dnu stabla, te se ispod njih kao prije zareže kratak uzdužni žlijeb i pričvrsti lončić´ (si. 3.). Žljebovi se ne proširuju prema dolje, kao kod ranije metode već prema gore (si. 4.). Smola se prema tome cijedi iz gornjeg ruba smoline (belenice) te preko nje u donji žljeb, a -po tom žljiebu u uzdužni žljeb i u lončić. Za širinu reza i vremenske intervale između dva zarezivanja vrijedi isto,, što je bilo rečeno kod ranije metode. Kod najviše poznate, francuske metode, napravi se najprije pri dnu stabla zasjek u drvo, dubok toliko, da se vidi do 7 godova. Ispod zasjeka zabije se u drvo limeni žlijeb, a ispod njega pričvrsti lončić (si. 5.). Svakih 3—7 daha zasjek se proširi na gore posebnom sjekirom (apšoem) ili teslom (Makedonija) te se time otvaraju smolni kanali odnosno stablo. Iz prvobitnog zasjeka biva pruga, koja se širi prema gore (si. 6.). Evo sada nekoliko riječi o samim pokusima u Sloveniji, u koliko su podatci već razrađeni. Detaljnija analiza pokusa, popraćena meteorološkim opažanjima, izaći će u posebnoj brošuri. 76 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Pokusi o širini reza Kao što je rečeno, kod metode bijeljenja na dolje stablo odnosno «modne kanale otvaramo svaki 3>—7 dan na taj način, da kose žljebove proširujemo prema dolje, i to svaki put za 0.5—1.5 cm široko. Uži re«s trebao bi dati veći ukupni prinos po stablu, odnosno po jedinici zarezane površ;ne stabla, nego širi rez. No pored ukupnog prinosa stabla (za sve godine smolarenja) odnosno prinosa na 1 dm2 zarezane površine stabla, za praktično smolarcnje važan je i prinos jednog zarezivanja, jer o njemu ovisi cijena smole. Zbog toga se pored prinosa na 1 dm2 svuda izračunavao i prinos na zarezivanje kod poprečne (4 dm široke) smoline. Pokusi o širini reza vršeni su 1946. godine u čistoj sastojini bijelog bora u Ravnom polju na Dravskom polju i to na 240 stabla. Na tim stablima ispoređivao se uski rez (4—5 mm) sa srednje širokim (8—10 mm) i širokim rezom (12—15 mm) i to kod zarezivanja svaki treći, svaki četvrti i svaki peti dan. Rad sigurnijeg upoređenja, SI. 5. SI. 6. oba su se načina ispoređivala na istim stablima s tim, da se na istočnoj strani stabla radilo po jednom, na zapadnoj pak po drugom načinu. Rezultate tih pokusa, uzevši kao bazu srednji prinos uskog reza na cijeloj pokusnoj plohi, pokazuju grafikon 1 i(prnos na 1 dm2 zarezane površine stabila) .i grafikon 2 (prinos jednog zarezivanja kod 4 dm široke smoline). Prema grafikonu 1 prinos na 1 dm2 zarezane površine stabla, a prema tome i ukupan prinos po stablu, najveći je kod uskog reza i to kod svih triju vremenskih intervala zarezivanja (svaki treći, svaki četvrti i svaki peti dan). Prinos na 1 dm2 kod srednje širokog reza iznosi 66—7Wo, a prinos na 1 dm2 kod širokog reza tek 50—54°/o prinosa uskog reza. Prinos jednog zarezivanja je prema grafikonu 2 najveći kod širokog reza i to kod svih triju vremenskih intervala zarezivanja. Prinos jednog zarezivanja kod srednje širokog reza iznosi 73—91%, a prinos jednog zarezivanja kod uskog reza jedva 56—64°/o prinosa zarezivanja kod širokog reza. 77 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Iqr/ldrr.» : 16; fee ^^*^^~^ -... ! I —^^^. <&..\1.1..../<. S´J vCczrcszuxxsy-? sixiJci Jj.dcLn uski /... ffraf. 2 S´rni/... Prednost uskog reza prema tome je jednostrana, te se izražava u većem ukupnom prinosu po stablu. Ta je prednost mnogo paralizovana manjim prinosom jednog zarezivanja kod uskog reza, jer traži više rada za 1 kg smole i prema tome poskupljuje smolu. Uski rez je po svemu tome opravdan tamo, gdje se radi o što većoj ukupnoj produkciji stabla bez obzira na potrošak rada i cijenu smole, a u prvom redu u gustim sastojinama čiste sječe. Gdje se pak radi o što jeftinijoj smoli, naročito pak kod preborne sječe, ističe se prednost širokog reza pred uskim. No širina reza ima i svoje granice i prema dolje i prema gore. Prema stručnoj literaturi (Ivanov, Hilf) stablo se može na 2/3 obima smolariti najviše 5—8 godina. Kod najdužeg smolarenja (8 godina) i najčešćeg zarczivanja (svaki 3—4 dan) može se stablo zarezati najviše 320 puta. Ako počnemo smolariti u .visini 1<50. cm i ako treba svake godine ispod donjeg ruba smoline ostaviti neiskorišten pojas od 2—3 cm, to nam za tih 320 zarezivanja stoji na raspoloženju cea 135 cm praktične visine za zarezivanje. Na jedno zarezivanje otpada prema tome približno 4 mm visine. Ta je visina prema tome minimalna širima reza te ispod nje ne bi trebalo ići ni u slučaju, da se traži što veća ukupna produkcija po stablu bez obzira na cijenu smole, pošto se kod još užeg reza za 8 godina ne bi iskoristio sav dohvativi dio stabla. No širina reza ima kod običnog smolarenja i svoju gornju granicu. Po pravilu trebalo bi stablo smolariti bar četiri godine prije sječe te zarezivati bar svaki sedmi dan, pošto stablo za sedam dana obnovi skoro svu iscjedjelu sraolu te nakon sedmog dana više ili manje miruje. Pod tim uslovima trebalo bi stablo od visine 1:50 cm na dolje zarezati bar oko 90 puta, a širina reza, uzevši u obzir svakogodišnji gubitak na visini od 2—3 cm, smjela bi biti najviše 1.5 om. Još širim rezom, stablo bi na dohvativoj visini iskoristili prije roka te bi izgubili bar jednogodišnji prinos. Od još šireg reza ne možemo ni očekivati mnogo većih prinosa zbog toga, što se smolni kanali suzuju najviše na dužinu 1.5 cm. 78 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Pokusi o vremenskim intervalima zarezivanja Grafikoni 1 i 2 pokazuju nam donekle i upliv vremenskih intervala između dva zarezivanja na prinos stabla. Po tim grafikonima trebao bi prinos stabla biti veE kod dužih, a manji kod kraćih intervala zarezivanja. Ti podaci nisu posvema pouzdani, pošto su se na istim stablima uspoređivale razne širine reza kod istih vremenskih intervala zarezivanja, a ne razni intervali zarezivanja kod iste širine reza. Pokusi o vremenskim intervalima vršeni su .1946. g. na istom pokusnom polju sa 24© stabala bijelog bora. Rezultate tih pokusa, uzevši srednji prinos zarezivanja svaki treći dan na cijeloj pokusnoj plohi kao bazu, pokazuje grafikon 3 (prinos ha 1 dm- zarezane površine stabla) i grafikon 4 (prinos jednog zarezivanja kod poprečne, 4 dm široke smoline). ffraf.3. " 5 .-./ 4 Prema tim grafikonima i prinos po jedinici zarezane površine stabla i prinos zarezivanja veći je kod dužih, a manji kod kraćih vremenskih intervala zarezivanja. Od tog logičnog pravila otstupa prinos zarezivanja svaki peti dan kod uskog i širokog reza, koji je nešto manji od prinosa kod zarezivanja svaki četvrti dan. To je odstupanje vjerojatno posljedica nedovoljno preciznog rada, naročito nejednoliike širine reza, koja je kod zarezivanja svaki peti dan ispala nešto veća nego kod zarezivanja svaki četvrti dan. Uzrokom tome može biti greška ili slučaj. U tome nas potvrđuju i.daljnji pokusi o vremenskim intervalima zarezivanja, vršeni godine 1(947 na pokusnoj plohi Podbrezje na Gorenjskem. Na pokusnoj plohi u Podbrezjima na Gorenjskem uporedivalo se god. 1947 pored zarezivanja svaki treći do četvrti i svaki peti dan, i zarezivanje svaki sedmi dan i to kod širine reza 6 mm te dubine do 6 mm u drvo. Pokus je vršen na 300 stabala bijelog bora. Rezultate tih pokusa pokazuje grafikon 5 (prinos na 1 dm2 zarezane površine stabla i prinos jednog zarezivanja. Prema tom grafikonu i prinos po jedinici površvine i prinos po zarezivanju veći je kod dužih a manji kod kraćih intervala zarezivanja. Prinos na 1 dm2 iznosi kod zarezivanja svaki 3—A dan 131 gr, svaki 5 dan 149 gr, a svaki 7 dan 163 gr. Prinos jednog zarezivanja pak je 30 gr, 35 gr odnosno 42 gr. 79 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Iz pokusa o vremenskim intervalima između dva zarezivanja mogli bismo dakle zaključiti, da je i ukupan prinos po stablu i prinos po zarezivanju u pravilu veći kod dužih a manji kod kraćih vremenskih intervala zarezivanja» Sa dužim intervalima ne diže se samo ukupna produkcija po stablu, nego se pojeftinjuje i smola, pošto je i prinos po zarezivanju kod dužih intervala veći. Prema stranoj literaturi (Loycke, Harzung mit Chemischen Reizmitteln) prinos kod intervala, dužih od 7 dana, sporije raste, te se prema tome preko tog intervala ne bi smjelo ići. Kraći intervali i uži rezovi uglavnom će bolje odgovarati za guste ssatojine čiste sječe, a duži intervali širi rezovi za preborne i mješovite sastojine, gdje se mnogo vremena gubi na hodanju od stabla do stabla. Pokusi o dnevnom vremenu zarezivanja Prema opažanjima većeg dijela smolara, davala su stabla najviše smole, ako su zarezivana rano do podne. Prema opažanjima drugih smolara su zarezivanja poslije podne dala više nego zarezivanja do podne. Da se ustanovi eventualni upliv dnevnog vremena zarezivanja, vršeni su godine 1947 pokusi i o tom, te se na 430 stabala bijelog bora na pokusnoj plohi u Vučjoj gomili (Prekomurje) upoređivalo o zarezivanje do podne i po podne i to kod širine reza cea 1 cm i dubine do 6 mm, te kod zarezivanja svaki 3—4 dan. Pokusi nisu potpuni u toliko, što su vršeni samo u jednom tipu sastojine (mješovita sastojina bora i bukve). Rezultate pokazuje graf. 6. . —„„ 5 —- « —-— po potććaa ~"~ ~*~ . ./-./1.L. ...... prmosa kao4 poJcztža &./«?..; /,,´jtajr pinosa Aoa-poi ... na rKr pas*usno/ p/oii Z/TJC/O PomiVa /lotumaj .(./,. .../..../. u/o´-70<,o´ u >9»-. 9°<* 9rof 5 9rajl 6 Na 1dm2 zarezane površine stabla, dalo je zarezivanje do podne 1>20 grama, a zarezivanje po podne 122 grama smole. Na poprečnu smoilimu od 4 dm širine je dalo zarezivanje do podne 47 grama, a zarezivanje po podne 46 grama smole. Prema tome nema neke naročite razlike između zarezivanja do podne, koje je običajnije, i zarezivanja poslije podne, bar ne u sastojim na pokusnoj plohi i kod vremenskih prilika, kakve su vladale za vrijeme pokusa. Možda bi razlike bile veće u rijetkim čistim sastojinama bora, gdje ~sai veće razlike između dnevne i noćne temperature i gdje bi po- svoj prilici zarezivanje do podne, zlbog veće dnevne temperature, dalo veći prinos smole, nego zarezivanje poslije podne. Pokusi sa poboljšanom austrijskom metodom Godine 1946 počelo se na objektu kojom se danas smolari u Austriji i koju bismo mogli nazvati poboljšanom austrijskom metodom. Metoda je vrlo praktična i radi plitkog zarezivanja vjerovatno 80 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 43 <-- 43 --> PDF |
bi bila podesna za kratkoročno smolarenje crnog bora sa tvrdim drvetom, kakav raste na našem kršu. Tu metodu isporedivali smo sa metodom bijeljenja na dolje kod pokusa na pokusnoj plohi u Ravnom polju (Dravsko polje), gdje se istraživao način najboljeg iskorištenja dohvativog dijela stabla iznad preniske smoline. Problem preniskih smolina nastao je iz razloga, što godine 1946 nismo imali izvježbanih radnika, pa se obzirom na to kao i obzirom na vrstu noža na mnoigim mestima počelo prenisko smolariti (u visini 1.20 m umjesto 1.50 m). Pokusi su vršeni na 408 stabla bijelog bora, smoilarenih već 1946 g. Širina reza iznašala je kod metode bijeljenja na dolje 4 mm, kod poboljšane austrijske metode 7 mm, a duibljina zarezivanja bila je kod bijeljenja na dolje 6 mm pa i više, a kod poboljšane austrijske metode 1—2 goda. Zarezivalo se svaki 3—4 dan. Na 1 dm2 zarezane površine stabla, dalo je bijeljenje na dolje 136 grama, a nova austrijska metoda 96 grama smole. Po zarezivanju je dalo bijeljenje na dolje 22 grama, a poboljšana austrijska metoda 27 grama smole. Prema tim rezultatima nova austrijska metoda je slabija u pogledu prinos po jedinici zarezane površine stabla, a bolja u pogledu prinosa po zarezivanju. To će biti vjerojatno rezultat šireg reza kod austrijske metode, kod koje se postigla veća visina (kod 311 zarezivanja 2(1.7 cm naprama 12.5 cm kod bijeljenja na dolje). Usporedbu između obe metode ne može se smatrati dosta pouzdanom, radi nejednake širine reza, i radi naročitih uslova, pod kojima su se obe metode ispoređivale. Svakako je interesantna prilično ravna krivulja prinosa po mjesecima kod poboljšane austrijske metode i padajuća krivulja prinosa kod metode bijeljenja na dolje. To posljednje može biti posljedica piitližavanja mrtvoj zoni nad starom smolinom i dubokog zarezivanja po metodi bijeljenja na dolje. Za ispoređenje obih metoda potrebna SU dalnja istraživanja. Eventualne prednosti austrijske metode vjerojatno neće biti u većem prinosu smole po stablu, nego u većoj praktičnosti rada i jeftinoći smole, te u plitkom zarezivanju. Na to se može zaključivati i iz prakse. U Mačkovcima, gdje se smolarilo po novoj austrijskoj metodi, i na pokusnoj plohi u Vučjoj Gomili, gdje se smolarilo po metodi bijeljenja na dolje kod zarezivanja svaki .—4 dan i kod širine reza skoro 1 cm, smoline su po prilici jednako velike. Ipak se kod poboljšane austrijske metode postiglo tek 1.400 grama, dok se na pokusnoj plohi u Vučjoj Gomili postiglo nešto manje od 1.800 grama smole. .´/<" PrffKts u or no farm2 rarvtane površ/ne sfc6/o Vnrxs u gr rx: !dm´zortzone pavršt* sk,t,!a gr/<đm j´ ^ Prinos uor jrdnoy axrrtm´voryo — 6l/*/j4nj4 no obrix *]´/"/ /roncoijto mvAxjt, .... miito<ća ^ro/ccjri prikxtx ........ JctxfftoJeux Crof/c/fi pr/Poz pr/nosa A-od pokusa no potusncj ./../ .././..-.../.. i/ r"9 9r~t y. 9rvf. a %t |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Pokusi sa francuskom metodom smolarenja Priključenjem Slovenskog Primorja LR Sloveniji dobili smo i veće komplekse crnog borai Krašk? crni bor odlikuje vrlo tvrdo drvo, pa ga je teško zarezivati po metodi bijeljenja na dolje. .Crni bor ima osim toga dosta žitku smolu pa se ta kod smolarenja na gore na smolini ne suši u onoj mjeri kako je to slučaj kod bijelog bora s manje žitkom smolom. Zbog toga bili su već godine 1947 na pokusnoj plohi u Herpeljima-Kozini vršeni pokusi i s francuskom metodom te je ta metoda upoređivana s metodom bijeljenja na dolje i to na 300 stabala crnog bora. Širina reza kod metode bijeljenja na dolje iznosila je 7 mm, a kod francuske metode 21 mm. Dübina zarezivanja kod metode bijeljenja na dolje bila je oko 6 mm, a kod francuske metode 3—5 godova. Širina smoline kod prve metode bila je 1/3 obima stabla, a "kod francuske me.todc 9 cm. Zarezivalo´ se svaki 5 dan. Prema grafikonu 8, metoda bijeljenja na dolje dala je na 1 dm2 zarezane površine stabla l!79 grama, a francuska metoda 101 gram smole. Kod normalnih širina sinolina (4 dm kod metode bijeljenja na dolje i 0.9 dm kod francuske metode) dalo bi prema tome zarezivanje kod metode bijeljenja na dolje 52 grama, a kod francuske metode 19 grama smole. Rezultati pokazuju prednost bijeljenja na dolje nad francuskom metodom u pogledu produkcije po jedinici zarezane površine stabla. Do veoma velike razlike u tom pogledu vjerovatno je došlo radi vrlo širokog reza francuske metode što je bila posljedica početničkog rada na pokusnoj plohi. Pravu vrijednost obiju metoda pokazat će tek dalnja aeporedivanja i to ne samo u pogledu produkcije smole, nego i u pogledu brzine rada kod jedne i druge metode. Ing. M. Čokl Uprava Šumarske sekcije DIT Hrvatske raza slal o je pretplatnicima šum. lista — bez posebnog naručivanja ŠUMARSKU BIBLIOGRAFIJU Preko 8.000 naslova: radnji, rasprava, članaka, saopćenja i bilježaka iz područja šumarstva i srodnih privrednih grana naći ćete u ovoj knjizi, koja obuhvata 265 stranica. Knjiga je potrebna svakom šumaru, tehničaru i stručnjaku drvne industrije, kao i svakoj stručnoj biblioteci. »Šumarska bibliografija« poslužit će vam kao odlično pomagalo kod rješavanja zadataka postavljenih 5-godišnjim planom. Mole se primatelji »Šumarske bibliografije« da nam odmah dostave iznos od 100.— dinara (sa poštarinom) za knjigu putem čekovne uplatnice broj 4-956.034. 82 |