DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Ostavimo po strani što pisac piše o nekim »lutkama« (str. 31) namjesto ličinkama, o »karakterističnom tupo m mirisu« (str. 33) kod oboljelog drveta; o sušnici sa prirodnom gravitacijom — promajom« (str. 43) i t. d., i t. d., ali se moramo zaustaviti kod slijedećih stavova. »Crveno truljenje izaziva obrazovanje sunđera između godišnjih prstenova, što opet dovodi do brzog i jakog razaranja drveta« (str. 52). Čitalac mora znati da pisac pod »sunđerom« misli jednu vrstu gljive, koja razara drvo. Pisac je ovdje pobrkao posljedicu sa uzrokom. Umjesto da kaže, da je »crveno truljenje« posljedica razornog rada gljive ili kako pisac kaže »sunđera«, on tvrdi da je »crveno truljenje« uzrok pojavi »sunđera«. Posve je tamna i nerazumljiva rečenica u stavu u ikojem govori o tome, da drvo sa vdlikom specifičnom težinom brzo tone u vodi. Ta rečenica glasi: »To je slučaj sa velikim brojem tropskih drveta; zatim tamnim delom završetka vegetacije kod smreka i t. d.« (str. 37). Što je »tamni dio završetka vegetacije kod smreka« to vjerojatno zna jedino ing. M. St.! Pisac brka pojmove prostorne (volunme) i specifične težine; njemu nije poznato, da je specifična težina drvnih stijenka za sve vrsti drveta gotovo najednaka i da iznosi oko 1,5 g/cm3. Naprotiv, on piše »Specifična težina materije zidova čelija nije kod svih vrsta podjednaka, ona je najveća kod gajakovine a najmanja kod balsamovog (?) i holanđskog (?) drveta« (str. 40). Ovdje pisac pod.balsamovim drvetom misli na balsa-drvo (Ochroma lagopus L.), a pod holandskim drvo vrste Bomfoax malabaricum DC; ali i ovdje greši, jer prostorna težina balsa-drva iznosi 0,13 g/cm3, a drva vrste ...... malatoaricum DC 0,34 do 0,35 g/cm8! Čitalac će čdtanjem ove rečenice »Sokovi koje drvo siše iz zemlje za vreme svoga rašeenja sadrže izvesne mineralne soli, a pored njih u izvjesnoj količini i za izvesno vreme šećer i štirak« (str. 43), zaključiti, da drvo crpe iz zemlje svojim korijenjem osim mineralnih soli otopljenih u vodi i »šećer i štirak«! Mogli bi nabrojiti još mnoge i mnoge greške, neistine i nejasno formulirane pojmove. Smatramo, da je ovo nekoliko primjera dovoljno dokazalo, da pisac prvo, na poznaje predmet kojeg opisuje, drugo ne poznaje jezik. Knjižica »Anatomija drveta« od ing. M. St. posve je promašila svoju svrhu t. j . radnici će čitajući tu knjižicu dobiti posve krivu nenaučnu i neistinitu predodžbu o drvetu, njegovim svojstvima i upotrebi. 3. Ing. Stevanović Milivoje, »Ukočeno drvo«, Beograd 1947. Ova je knjižica po svom opsegu, građi i načinu obrade gotovo iste kvalitete kao i »Anatomija drveta« istog pisca. Ova knjižica trebala je, da našim radnicima dade osnovno znanje iz proizvodnje furnira i ukočenog drveta. Materijal je u ovoj knjižici nedovoljno i nejasno obrađen. Iz svake stranice, iz svakog retka osjeća se da pisac nije stručnjak i da ne poznaje našu tehniku proizvodnje šperploča (ukočenog drveta), Evo ukratko nekoliko grešaka i iz te knjižice. Definicija šperploča je nejasna, nepotpuna i netačna. Ona je loš prevod, ili tačnije loš prevod prevoda definicije šperploča, koju su svojevremeno dali Knight i Wulpi (knjiga I, str. 19). Pisac definira šperploču ovako »Pod ukočenim drvetom podrazumijeva se veza pojedinih elemenata drveta lepljenjem u cilju, da ovako vezani elementi (konkretno furniri) uzajamno sprečavaju izvođenje nekog kretanja, koje bi moglo nastati promjenom vlage ili temperature, ili uslijed prirodne težnje drveta, da se pri ovim promenama širi ili skuplja« (str. 3). Ne ulazeći u analizu ove tehničke definicije, mišljenja smo, da pisac ne raspolaže sa osnovnim uslovom za prevod, a to je da dobro poznaje jezik sa kojeg prevađa i jezik na koji prevađa te da savršeno vlada sa materijom koju obrađuje. Da je pisac upoznat sa našom stručnom literaturom znao bi tada daleko jasnije i tačnije dati definiciju šperploča (vidi Ugrenović IV, str. 551). Pisac ne poznaje evropsku tehniku proizvodnje šperploča, što dokazuje na str. 4 kada govori o podjeli furnira po debljini. U poglavlju o načinu rezanja pisac daje dokaza (str. 16 do 22) da ne zna što je segment-pila. On kaže ovo »segment-testera za rezanje je najstariji način i po svoj prilici datira još iz najstarijih vretmena kad je ona bila još ručni alat. Pronalaskom cirkularne festere početkom XIX veka, stvorena je mogućnost izrade tanjih furnira. U 96 |