DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Za razvoj i širenje hrastove pepelnice potrebna je određena optimalna temperatura, izvjesna zračna vlaga, puno sunčano svijetlo i mlad hrastov list. Pepelnica treba za klijanj e spora relativnu zračnu vlagu od prek o 90°/o, a za sazrijevanje i širenje konidija — veliku suhoću zraka. U suhome zraku njezin vitalitet je osobito velik. Škorić navodi, da je za optimalan razvoj pepelnice potrebna temperatura od 26—28° C. Za klijavost i infekcioznu sposobnost konidija pepelnice potrebno je obilj e svijetla . U koliko je zrak, u kojem se razvijaju konidije suhlji, u toliko je njihova klijavos t i spo sobnost infekcije veća.* Uzimajući u obzir temperaturne prilike i suhe vegetacijske periode, nastale su za epidemiju pepelnice, nakon 1908. godine, nisu srednja maksima mjeseca juna prešl a 26° C. Te godine iznose ona 27,8° C, t. j . penju se za 3,4" C izna d srednjak a i to se dalje kroz čitav period epidemija pepelnica čest o ponavlja. God. 1917. penje se ta temperatura čak na 28,2" C, a god. 1931. i 1932. imaju jedna iza druge srednja maksima mjeseca juna iznad 27° C. Ovo osobito povoljno stanje za epidemiju pepelnice pojačano je god. 1908. još i tim, što je i srednji maksimum mjeseca maja dosegao 25,6° C, t. j . za 4,4° C iznad srednjaka, što u ranijem periodu nije bio ni jednom slučaj. Takove, za širenje pepelnice osobito povoljne prilike nisu tada vladale samo u nizini Save i Drave, već u velikom dijelu Evrope. AH po svemu izgleda, da je pepelnica u podru_čju posavskih hrastovih šuma naišla na osobito povoljne uvjete razvitka. Ona se tu ustalila. Kraće periode n ep o vo l j ni h ekoloških prilika preživljuje pomoću peritecija stvorenih u ekstremno toplim -godinama, kao i pomoću konidija u pupo vima (preko zime) tako, da opet, kada se temperature povećaju — napadne i uništi mladi hrastov list i time već od prve svoje epidemičke pojave — uz gubara — odlučno utječe na katastrofalno sušenje tih šuma. Druga osobito štetna gljiva hrastovih sastojina jest mednjač a il i puža . (Armilaria mellea Quel.). Sve okolnosti, koje djeluju na slabljenje životne snage hrastovih stabala pružaju mogućnost širenja gljive mednjače. Poznato je da osobito povoljne okolnosti za širenje mednjače nastaju nakon ekstremn o suhi h vegetacijskih perioda i znatnog opadanja donje vode ispod normalnog vodostaja. Tu mogu biti odlučne i male ozlijed e na korijenju, koje nastaju, kada se — uslijed raspucavanja zemlje za vrijeme ekstremnih suša — sitno korijenje drveća rasteže i kida. Takove povoljne okolnosti nastaju i kada nakon dugotrajnih poplava, kojima je sastojina bila izložena trun e korijenje. Po širenje mednjače nastaju povoljne okolnosti nakon što je sastojina — obrštena po gusjenicama, te napadnuta po pepelnici ili po krasniku — izgubila svoju biološk u otpornost. Kako su u periodu od 1909—1945. vladale ovakove okolnosti mnogo češće nego u ranijem periodu, to su također i ekološke prilike, koje pogoduju širenju te gljive u tom periodu povoljnije nego što su ranije bile, tako da je i ona mjestimic e imala jačeg udjela kod sušenja lužnjakovih šuma * Škorić V.: 1) Erysiiiphacae Croatia«, Glasnik za šumske pokuse br. 1, Zagreb L426. 2) Uzroci sušenja naših hrastovih šuma. Glasnik za šumske pokuse br. 1, Zagreb 1926 112 |