DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Naveli smo najvažnije pozitivne strane eukalipta. Nasuprot tome postoji jedna, ali vrlo značajna za naše područje, negativna strana, a to je izvanredna osjetljivost eukalipta prema staništu. Prenesen iz svoje domovine u druga geografska područja, pa makar i u sličnu ekološku sredinu, eukalipt često puta, mnogo gubi na svojoj naznačajnijoj osobini (brzog prirašćivanja) odnosno naglom nagomilavanju drvne mase) kržljavi, a vrlo često i kao sub tropska biljka eukalipt je osjetljiv prema niskim temperaturama. Mnoge vrste uopće ne podnose negativne temperature, a za velik broj njih temperatura od —2° C je kritična. Za klimatske prilike sjevernog mediterana i naših subtropskih predjela od Istre do Ulcinja, odgovarali bi samo oni eukalipti, koji rastu po brežuljcima Australije i Tasmanije, a koje su manje osjetljivi prema niskim temperaturama. Među takve bi pripadale: E. rostrat a (—5°C), E. globulu s (—5»C), E. resinifera (—7°C), E. Gunii (—9°C), E. Rudis (—9°C E. Cariacea (—10°C), E. viminalis (—.°.), E. Amygdalina (—11°C), E. Urniger a (—12°C). Nije isključeno, da između 600 postojećih vrsta, podvrsta i hibrida eukalipta ima i takvih, koje bi mogle podnijeti našu klimu s niskim temperaturama i jakim hladnim vjetrovima zimi. Međutim, niska temperatura nije još odlučujući faktor za introdukciju pojedinih vrsta eukalipta u naše sub tropske predjele, jer neke od navedenih i sličnih vrsta nemaju nikakovih naročitih tehničkih i ekonomskih osobina pred našim domaćim drvećem. S druge opet strane postoje i drugi ekološki faktori, koji u jednakoj, a katkad i u većoj mjeri, nego li temperatura onemogućuju kultiviranje eukalipta u pojedinim našim predjelima ili bar smanjuje njihovu produktivnu vrijednost. Takvi su na pr. zemljište, vjetrovi it. d. Prema tim faktorima ne ponašaju se sve vrste jednako. Većina eukalipta ne stavlja velike zahtjeve na tla. Oni se relativno lako prilagođuju svim zemljištima osim onima, koja su previše teška i močvarna. Pogoduje im više kremenasto tlo, nego li ilovasto ili vapneno. Prema tome pogrešno je mišljenje, da je eukalipt općenito močvarna biljka. Istina je, da eukalipti vole vlažno tlo, ali većina ih ne podnosi močvarna tla i baruštine, te u takovim predjelima nema smisla zasnivati kulture vrsta eukalipta, kojima je sama priroda odredila posve druga staništa. Međutim među eukaliptima postoje i takvi, koji žive u močvarnim predjelima. Među takve eukalipte spadaju na pr: E. robus t a, koji dobro uspijeva u močvarnim terenima, pa čak i zasoljenim ili po obalama rijeka i vodotoka, podnosi razmjerno hladne zime ali je dosta osjetljiv prema suši; Eukaliptu s rudi s porijeklom iz zapadne Australije, gdje raste na močvarnim tlima, a u mnogim krajevima pokazao je veUku snagu prilagođivanja. Otporan je protiv suše, ekstrema temperature i slanih vjetrova. Podnosi maksimum od +48° C i minimum od —9° C; E. urniger a je jedna od najotpornijih vrsta protiv studeni, prikladna za vlažno tlo i uzduž vodenog toka i t. d. Odnos pojedinih vrsta eukalipta prema suši i djelovanju vjetrova također je različit. Većina ih ne podnosi trajnu sušu te hladne zimske i slane morske vjetrove, ali naravno da i tu ima izuzetaka. Na pr. E. cl a do caly x otporan je protiv suše i uspijeva u veoma aridnim predjelima. Vjetrove podnosi također dobro, pa se u toplijim predjelima upotrebljava za vjetrobrane pojaseve. Loša mu je strana da ne podnosi niske (ispd —2° C) temperature. E. gompho cephala i E. rudis mogu da izdrže jaku i trajnu sušu. E. rostrata na ročito je otporan protiv vrućih vjetrova. U subtropicima Crnomorskog primorja 117 |