DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 22 <-- 22 --> PDF |
E. g r a n d i s, čije stablo u Australiji daje do 200 m3 drva. Debla bez kvrga i mana, dosegnu često 2 m promjera i 20 do 25 m visine. Uzrast"mu je veoma brz, te se također u Europi nalaze primjerci od 4 godine sa 10 cm promjera, a od 7 godina njihova visina dosegne 15 m sa 23 cm promjera. E. globulu s je najrašireniji eukalipt, koji potječe iz Viktorije i Tasmanije. I ako raste brzo, ipak je njegovo drvo jedno između najtvđih i otpornijih na zraku i u vodi te otporno protiv gljiva i štetnih kukaca. U Australiji se upotrebljava obično za brodogradnju. Mana mu je da na suhom podleži izvijanju. Pored nabrojenih vrsta ispitan je i niz drugih, također korisnih i važnih vrsta eukalipta u pogledu biološko šumarskom ili tehničko ekonomskom. - Kod nas u Dalmaciji, prvi pokušaji uzgajanja eukalipta. činjeni su natrag 75 godina. ; . ... O historijatu kultiviranja eukalipta na jugoslavenskom tlu otštampan je u »Jugoslavenskom Loydu« (broj: 259 od 9-XI. 1931 g.) jedan kratak, ali vrlo poučan članak pod naslovom »Za kulturu eukaliptusa« od S. Bulića. Taj članak je od naročitog stručnog interesa, pa ga stoga donosimo u cjelosti: »Iznijeti ću u kratko dokaze, da mi Primorci, sa kulturom eukaliptusa nijesmo zaostali za Turskom i Transkavkazijom, već naprotiv, da smo ih u tome pretekli za punih 60 godina.« U »Gospodarskom listu dalmatinskom« od 1. juna 1874., a u članku s naslovom »Nasadi eukaliptusa u Dalmaciji« objelodanjen je izvještaj C. K. dalmatinskog Namjesništva o uspjehu prvih pokušaja kulture eukaliptusa u Dalmaciji. Iz toga izvještaja proističe, da je imenovano Namjesništvo godine 1872 nabavilo od g. Tomnica u Trstu a u svrhu pokušaja 40 sadnica raznih odlika eucaliptusa (Blue gum, Species, globulus, pendula, piperito, Lehmannii, robusta, coriana, gigantea i Sideroxylon) i da ih je ustupilo (svakome po 8 kom.) gospodarskim društvima u Dubrovniku, Makarskoj, Hvaru, Trogiru i starešini poljudskog samostana u Splitu. Pored tih sadnica, kaže se u izveštaju, da je posjednik Vučetić rodom iz Hvara, poslao god. 1873 iz Australije u svoje rodno mjesto sjeme od 7 odlika eukaliptusa ( E. amygdalina, E. marginata, E. Razzi, E. obliqua, E. pilularis, E. aclophylla i E. globulus) i da je to sjeme bilo posijano u njegovoj bašti u Hvaru. O uspjehu tih sadnica i sjemena kaže se u pomenutcm izvještaju, da je do 1874 god. od 40 sadnica samo 10 ostalo u životu, dočim da su otale biljke nakon što su porasle nekoliko palaca uskoro sasvim izginule. Na temelju ovih rezultata zaključuje se u izvješću, da bi za dalmatinsku klimu mogla biti podesna samo odlika E. Bluegum, E. Species i E. glubulusi, ali da ova zadnja odlika ne podnosi studen jaču od —6° C, pa dosljedno da bi za sjevernije krajeve Dalmacije trebalo pokušati odliku E. coriacea, koja podnosi jaču studen t. i. —10° C. Uz sve ove neuspjehe Namjesništvo je proslijedilo sa pokušajima još u većem opsegu posebno u močvarnim zemljama i malaričnim krajevima, t. j . Stonu, Neretvi, Solinu, Trogiru, Skradinu´ Ninu i t. d. Ali i ovi pokušaji, koji su trajali više godina, nisu imali uspjeha, pa se od daljnjih pokušaja, još pred 40 godina, sasvim odustalo. Pojedina starija drveta´ eukaliptusa, koja su se od tada do danas, još u životu uzdržala čitava ili osakaćena (u Dubrovniku, Stonu, Korčuli, Metkoviću, Splitu, Trogiru i t. d.) imaju äa! zahvale slučaju, što su posađena u toplu položaju i u zaštitnom´ (kuće, zidovi i drveta), koje1 ih brane od udaraca hladnih sjeverniji 120 |