DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 6     <-- 6 -->        PDF

potrebe i u pogledu snabdjevanja hranom, i u pogledu stanovanja, i u pogledu
podmirivanja kulturnih i raznih drugih potreba. On na to ima pravo i mi smo
dužni da mu te uslove osiguramo.«


S druge strane izvanredno veliki zadaci koje pred šumarstvo postavlja
petogodišnji plan, u uslovima pomanjkanja radne snage na svim poljima naše
privrede, traže od nas nužno da pomanjkanje radne snage nadokandimo većom
produktivnošću rada. U tom se i sastoji značaj borbe koju naša poduzeća treba
da povedu za osiguranje kadra stalnih šumskih radnika, koji su jedino u
stanju da stalno dižu produktivnost rada, za primjenu nove tehnike, prije svega
motornih testera, dizalica i traktora u šumskoj proizvodnji. Zato su rukovodioci
naših poduzeća odgovorni danas više nego ikad da stalno stručno usavršavaju
šumske radnike, da putem kurseva i stalnim podučavanjem omoguće
radnicima da potpuno ovladaju tehnikom šumske proizvodnje, da sistematski
podstiču šumske radnike na veću produktivnost i kvalitetan rad proglašavanjem
i nagrađivanjem. Sa dizanjem proizvodnosti rasti će i zarada radnika,
te će i to postati sredstvo za privlačenje radnika u šumu.


S treće strane, novi odnosi proizvodnje u FNRJ traže i nov odnos prema
ljudima, prema dobavljanju radne snage. Stihijsko dobavljanje radnika na šumska
radilišta, koje je pravilo u kapitalizmu, ne odgovara više ni našem društvenom
sistemu ni tempu razvitka naše proizvodnje. Nesumnjivo je da mi
nećemo biti u stanju, da izvršimo» plan ako se budemo oslonili na spontani
priliv radne snage, ako budemo čekali da radnici sami dođu na radilište. Zato
je nužno da dosadanje stihijsko uposlivanje zamjenimo organiziranim dobavljanjem
radnika u šumarstvo, da pređemo na sistem ugovaranja, da radnika
vežemo ugovorom za poduzeće. Samo na taj način mi ćemo biti u stanju da
si obezbjedimo stalan kadar šumskog radnika, da kroz to visoko podignemo
produktivnost rada u šumi i snizimo proizvodne troškove. Samo na taj način
naša poduzeća će dobiti potrebnu sigurnost kako u primanju tako i u izvršavanju
planskih obaveza.


Sve to znači da će u buduće rješenje pitanja radne snage ovisiti prvenstveno
o samim poduzećima, o tome da li će poduzeća za iskorišćavanje šuma
stvoriti šumskom radniku takove uslove, koji će potpuno zadovoljiti njegove
materijalne i kulturne potrebe, i da li će uspjeti da radnika ugovorom vežu uz
poduzeće. Pošto je sudbina tih uslova vezana sa sudbinom plana, jasno iskače
odgovornost i obaveza svih rukovodilaca u šumarstvu, prije svega rukovodioca
u poduzećima, da se do krajnjih granica založe za riješenje problema radne
snage.


»Obraćam se našoj narodnoj inteligenciji po ustanovama
i u administracijama, da da sve od sebe u izvršavanju svoje
dužnosti i onemogući svaki birokratizam u našim ustanovama.
« (Tito — povodom Nove godine 1948).


104