DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Dr. ing. ALATKO VAJDA — Zagreb KOJI SU UZROCI SUŠENJU HRASTOVIH POSAVSKIH I DONJO-PODRAVSKIH ŠUMA? Šumsko gospodarstvo stalno je izloženo štetnim uplivima biotske i abiotske prirode, koji mogu pod izvjesnim okolnostima da prouzrokuju štete ogromnih razmjera. Preduvjet svake uspješne obrane i borbe protiv tih šteta, te njihovog ograničavanja, jest temeljito poznavanje njenih uzroka. Jedna od najvećih nevolja našeg šumskog gospodarstva, koja ga prati već dulji niz godina, jest sušenje lužnjakovih nizinskih šuma. U velikom dijelu hrastovih posavskih i donjopodravskih šuma, suše se počam od godine 1910. gotovo´ svake godine velike količine stabala. Tako se na pr. i prošle godine u šumi Zapadna Kusara posušili čitavi predjeli, dok se u šumi Grabarje kod Cerne posjeklo preko 5.000 m3 hrastovih suhara. Na osnovu približnih podataka posušilo se tokom 37 godina oko 3,700.000 m3 hrastove drvne mase. Uzmemo li u obzir, da se posljednjih 15 godina posušilo i oko 1,500.000 m3 brijestovih stabala, to se je u posljednja 4 decenija posušilo u tim šumama preko 5 miliona m3 drvne mase. Šumsko gospodarstvo pretrpjelo je uslijed tog sušenja velike materijalne gubitke. Posušena stabla izgubiše 30—-50% od svoje tehničke vrijednosti, a nastadoše i veliki gubitci, što su se ogromne drvne mase morale posjeći prije svoje sječne zrelosti. Uzevši aproksimativno, da gubitak po 1 m3 osušenog drveta iznosi prosječno oko Din. 200.—, to neće biti previše ako uzmemo, da je ta materijalna šteta u roku od 37 godina dosegla vrijednost od blizu 1 milijardu dina-a. Osim toga je u velikom dijelu tih šuma biocenotska ravnoteža potpuno poremećena. Nikakove sistematske preventivne mjere u cilju trajne zaštite ugroženih sastojina nisu provedene. Primjenjene represivne mjere nisu donijele — a nisu ni mogle donijeti željenog uspjeha. Ukoliko je gdje i bilo uspjeha, on je bio minimalan i mjesno ograničen. Iako su štetni utjecaji nekih faktora na sušenje slavonskih hrastika svestrano istraženi i utvrđeni, ipak stoji problem zaštite i ograničenja šteta u tim šumama još i danas pred nama neriješen. Da sei mogu poduzeti efikasne zaštitne mjere, moraju nam svi uzroci ove velike nevolje našeg šumskog gospodarstva biti potpuno poznati i to ne samo djelatnost pojedinih štetnih faktora, već i njihova međusobna uzročna povezanost. Čitav taj problem nije jednostavan nego vrlo složen. Ne možemo reći, da je uzrok sušenju izvjestan primarni faktor. Ono je rezultanta djelatnosti čitavog niza faktora, koji su međusobno povezani poput karika na lancu. U tom nizu štetnih djelatnosti raznih faktora, kao što su gubar (Liparis dispar), zlatokraj (Euproctis chrysorhoea), pepelnica (Microsphaera alphitoides), pogoršanje kvalitete tla i t. d. nije u dosadanjem proučavanju uzet u obzir kli matsk i faktor , pa ću u ovom .članku nastojati da ukratko prikazem kakovu ulogu ima klima u procesu sušenja slavonskih hrastika. OPASKA UREDNIŠTVA: Ovaj je članak autor napisao za Šumarski list kao kraći prikaz sivoje opsežne dokumentarne rasprave, koju je pod naslovom »Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjopodravskih šuma« izdao ovih dana Nakladni zavod Hrvatske u Zagrebu. 105 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Utjecaj klime na sve žive organizme na zemlji, na njihov rast, razvoj i rasprostranjenost dovoljno nam je poznat iz biologije. Klima određuje polarnu i alpinsku granicu vegetacije; njom je uvjetovana današnja rasprostranjenost biljnih i životinjskih vrsta isto tako, kao što je bila uvjetovana u dalekim geološkim periodima. Pod utjecajem klimatskih kolebanja nastajale su u biljnom i životinjskom carstvu na zemlji velike promjene. Nestajalo je iz pojedinih područja mnogobrojnih vrsta, a da še nikad kasnije nisu pojavile Pa kao što jača, tako i slabija klimatska kolebanja imaju izravan ili neizravan utjecaj na život biljaka i životinja. Općenito je na pr. poznato, da i manja klimatska kolebanja mogu kod pojave epidemije štetnih gljiva i insekata imati često odlučnu ulogu. Kada znamo, da se veliko sušenje sastojina hrasta lužnjaka nije god. 1910. pojavilo samo na području prostranih posavskih šuma, već da je ta pojava istovremeno, iako u manjoj mjeri, zapažena i u dalekim hrastovim šumama Rusije, Zapadne Falačke, Saske i Pomoravlja, te da još i danas traje, nameće nam se misao, da na proces sušenja hrastika tog velikog područja mora da ima pliva takav faktor, koji je u stanju da na čitavom tom području istovremeno djeluje i svojim učešćem u procesu sušenja hrastovih stabala vrši gotovo svuda sličnu ulogu. Ta nas misao dovodi dalje do zaključka, da bi tako široko rasprostranjeno i istovremeno djelovanje mogla imati samo klima, te da su počam od izvjesnog vremena morale nastati u tim područjima Evrope takove klimatske promjene, koje su omogućile da, po hrastove sastojine štetni faktori dođu do jakog, a negdje i do odlučnog utjecaja. Postavlja se stoga pitanje, da li je u području naših hrastovih posavskih i donjo podravskih nizinskih šuma karakter klime u periodu njihovog sušenja drugačiji od karaktera klime kakov je vladao u isto tako dugom periodu prije početka tog sušenja, t. j . da li je i kakova je razlika u klimatskim faktorima perioda god. 1909—1945. i perioda 1872—il908. S tim u vezi treba odgovoriti i na drugo pitanje: kakav bi utjecaj mogla da imaju klimatska kolebanja na ekološke prilike i rast hrastovih nizinskih šuma, kao i na život njihovih glavnih biljnih i životinjskih štetnih organizama. PROMJENE KLIMATSKIH FAKTORA Za naša razmatranja biti će dovoljno, da usporedimo prosječne vrijednosti triju glavnih klimatskih faktora: temperatura, tlaka zraka i oborina. Te sam vrijednosti ustanovio na temelju podataka meteoroloških stanica Zagreb-Grič, Petrinja, Brod, Osijek i Mitrovica. Za obračun oborinskih vrijednosti uzeo sam, uz već navedene stanice, još i podatke stanica Novska, St. Gradiška, Požega, Feričanci, Đakovo, Vinkovci, Županja, Drenovci i Ruma, a za tlak zraka bili su mi na raspoloženju podaci stanice Zagreb-Grič. Kod te usporedbe moramo imati na umu, da za razliku u karakteru klime navedenih dvaju perioda nis u tako odlučne srednje godišnje vrijednosti i njihova odstupanj a od godišnji h srednjaka , kolik o su odlučn a odstupanj a od mjesečni h srednjaka , t e veli,čina raspo djel a i čestin a ti h odstupanja . Temperatura zraka. Već činjenica, što prosječna godišnja temperatur a perioda prije početka sušenja t. j . perioda god. 1909. iznosi 106 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 9 <-- 9 --> PDF |
10,9 °C, a u periodu sušenja 11,3 °C dokazuje nam, da je ovaj period prosječno godišnje za 0,4 ftC topliji od prvog. Srednja i apsolutna godišnja temperaturna maksima prosječno su veća za 0,6 "C. Srednja godišnja minima veća su za + 0,7°C, a apsolutna godišnja minima za +2 °C. Te se razlike još jače očituju u odstupanjima srednjih temperatura pojedinih mjeseci. Tako su srednj a apsolutna minima zimskih mjeseci za 1° do 3°C snižena, što znači, da su zime prosječno uzevši postale blaže. Srednja temperatura mjeseca mart a veća ja za 0,8 °C, april a za 0,3 °C, maj a za 0,5 °C, a srednji minimum mjeseca mart a porasao je čak za +1,1 °C. II. period ima 11 godina, u kojima je srednja temperatura mjeseca marta prekoračila 9 °C, dok su u I. periodu samo 4 takove godine. Drugi period ima 12 godina, a to je poprečno svaka treća godina — sa srednjom godišnjom temperaturom iznad 12 °C, dok I. period ima samo jednu, t. j . god. 1872. sa prosječnom godišnjom temperaturom iznad 12 »C. Dok su u II. periodu sam o 4 godine , u kojima je srednja temperatura mjeseca decembra ispo d 0 °C — I. period ima 12 takovi h godina. Srednja maksima mjeseca juna nisu u I. periodu nijednom dosegla 26 °C — dok se u više godina II. perioda ona kreću i z m e đ u 26 i 28 °C. Ta se maksima god. 1908., 1917., 1930., 1931. i 1935. penju za preko 3° C iznad njihovog prosjeka, koji iznosi 24,4° C. Konačno je značajno, da I. period ima samo 10 godina, u kojima su otstupanja od prosječne temperature vegetacijskog perioda — koja iznosi 19,7n C — pozitivna, dok II. period ima 21 takovu godinu. Svi ti podaci jasno nam dokazuju, da je temperatura zraka u II. perioduprosječno većaod oneu I. periodu, te da su u pojedinim godinama i mjesecima te razlike znatne, što nije moglo ostati bez utjecaja na život članova šumske biocenoze tog područja. Tlak zraka. Promjene u tlak u zrak a osobito se ističu po otstupanjima godišnji h srednjak a od prosječne periodičke vrijednosti tlaka zraka, koja za razdoblje 1876.—1941. iznosi 748,1 mm. Prosjek apsolutnih vrijednosti srednjih godišnjih otstupanja od tog srednjaka za period od god. 1876—-1908 iznosi 0,51 mm, dok taj prosjek za period 1909—-1941 iznosi 0,72 mm, št o zna či, da su apsolutne vrijednosti ... os jie č ni h otstuplanja tlaka zraka drugog perioda za 41°/o veće od onih prvog perioda, * t. j. ekstremi u tlaku zraka drugog perioda su znatno pojačani . Ova se pojava svakako morala odraziti u vremenskim prilikama drugog perioda, jer je usko povezana s nastupima oborinskih ekstrema. Oborine. Godišnji oborinski srednjak, ustanovljen na osnovu podataka svih 14 meteoroloških stanica iznosi z;a čitavo područje 810 mm. On je u oba perioda gotovo jednak. I odstupanja od tog srednjaka u oba perioda su podjednaka, t. j. sudeći po ukupnim godišnjim oborinama, u oba je perioda bio gotovo jednaki broj suhih i vlažnih godina. Iz ovih prosječnih godišnjih oborinskih vrijednosti ne možemo ustanoviti, da su nastale bilo kakove znatnije razlike u režimu oborina :zmeđu I. i II. perioda. Do ispravnog zaključka o eventualno nastalim pro 107 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 10 <-- 10 --> PDF |
mjenama u oborinskom režimu moći ćemo doći samo poredbom raspodjel e oborina preko godine i to u prvom redu usporedbom oborina, koje padaju za vrijeme 4 vegetacijska mjeseca (maja, juna, jula i augusta). Usporedimo li odstupanja tih oborina u pojedinim godinama I. perioda od srednjaka (koji iznosi za čitavo područje 308 mm) s otstupanjima od tog istog srednjaka u godinama II. perioda, nailazimo na očitu razliku: Dok I. period ima 11 godina s izrazito vlažnim, a 6 godina suhim vegetacijskim periodima — to II. period ima 13 godina izrazito suhe, a samo 8 godina vlažne vegetacijske periode. U I. periodu se godine sa suhim vegetacijskim periodima izmjenjuju s vlažnim, ili pojedini suhi vegetacijski periodi slijede tek nakon duljeg niza godina. U II. periodu, t. j . između god. 1909.—1945. su od 13 suhih veg. perioda 4 ekstremno suha (god. 1916., 1917., 1935. i 1944), a što je tu najodlučnije većina tih suhih veget. perioda slijede po dva i tri jedan za drugim. Tako u godini 1916. i 1917. slijede jedan za drugim dva ekstremno suha vegetacijska perioda s manjkom od gotovo 50% oborina. Jedan za drugim slijede suhi veg. periodi u godinama 1922. i 1923., te 1927. i 1928., a u godinama 1930., 1931 i 1932. nižu se jedan za drugim 3 suha vegetacijska perioda. Nablizu stoje i suhi vegetacijski periodi u godinama 1942., 1944., 1945., pa se evo nastavljaju u godini 1946. i 1947. Prema rečenomu bilo je u regiji posavskih i donjopodravskih hrastovih nizinskih šuma u periodu sušenja hrastika više od dvostrukog broja suhih i ekstremno suhih vegetacijskih perioda, nego što ih je bilo u ranije m isto tako dugom periodu. U II. periodu ima poprečno svaka treća godina sušni vegetacijski period — te gotovo redovno slijede po dva sušna vegetacijska perioda jedan za drugim. Raspodjela oborina drugog perioda u vegetacijskim mjesecima je takova, , da je njihova količina osjetljivo ispod srednjaka ili visoko iznad njega. Manjci se koncentriraju na dulja, a veliki visci na kraća razdoblja. te ima razmjerno malo onih prosječnih, jednolično raspoređenih količina oborina, koji za vrijeme vegetacijskih mjeseci osobito pogoduju rastu biljaka. U razdoblju od 1872—1908. oborine su bile u vegetacijskim mjesecima mnogo povoljnije raspoređene. Posljedice promjene karaktera klime. Prikazane razlike glavnih klimatskih faktora, t. j . temperature zraka, tlaka zraka i raspodjele oborina, dale su klimi, koja vlada u periodu sušenja hrastika bitno drugačiji karakter, od onog što ga je imala klima tog područja prije početka sušenja hrastika. U koliko bi ta promjena bila trajnog karaktera, moglo bi se govoriti o stalnoj promjeni klime. Poprimi li klima vremenom opet karakter klime prošlog perioda, onda je njeno današnje stanje samo jedna faza njenog kolebanja. U ovo pitanje nećemo dalje zalaziti, jer je to već predmet strogo geofizičkih proučavanja. Utvrđena promjena karaktera klime svakako nije izolirana pojava, ograničena na posavsku i podravsku nizinu, već je odraz klimatskih kolebanja, koja su zahvatila širje područje Evrope, pa i prostrana područja sjevernog dijela Zemljine ugle. To potvrđuju i savremeni naučni meteorološki podaci, prema kojima od početka 19. stoljeća postoji na velikom dijelu Zemlje sve više znakova, da klima podliježe vrlo vidljivim i dugotrajnim promjenama. Promjene, koje su1 — iako neosjetno — počelei još prije 100 i više godina, došle su početkom 108 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 11 <-- 11 --> PDF |
ovog stoljeća do jakog izražaja. Nastala su pojačana strujanja topline od ekvatora prema sjevernom polu. To se moralo očitovati i na promjeni .tlaka zraka, kao i na oborinama. —i Još bolje od brojeva pokazuju to promjene u prirodi: ledenjaci se na čitavoj Zemlji smanjuju, temperatura morske vode i tla se povećaje, a u životu biljaka i životinja mogu se dokazati izrazite promjene. Utjecaj klimatskih kolebanja na biološki otpor lužnjakovih nizinskih šuma. Djelovanje promjena klimatskih faktora na organizme nije ovisno o samoj razlici godišnjih srednjaka dvaju perioda. Te nam razlike samo odaju da su u karakteru klime nekog područja nastale izvjesne jače promjene. Veličinu i način tih promjena, a po tom i njihov upliv na organski život izvjesnog biotopa može nam dati tek detaljni uvid u otstupanja najvažnijih klimatskih faktora od njihovih srednjaka. Za karakter klime od odlučne je važnosti veličina tih´ odstupanja, njihov raspored, trajanje i čestina. Klima, u kojoj se ta otstupanja većinom kreću bliže regionalnog srednjaka svakako je. ekološki, za rast drveća — najpovoljnija, što jača i češća su ostupanja, što dulje ona traju i što su ona po razvoj vegetacije vremenski nepogodnije raspoređena, to labilni] e postaju biljne asocijacije, koje u takvom području rastu. Razlike u karakteru klime između dva perioda čine promjene, koje su nastale u otstupanju klimatskih faktora od njihovih srednjaka i dne su: glavni uzročnici i pokretači svih promjena u životu organizama izvjesnog biotopa, koji stoji pod utjecajima takovih klimatskih kolebanja. Nas ovdje u prvom redu zanima, kako su te klimatske promjene djelovale na hrastove sastojine, kao i na glavne biljne i životinjske štetnike tih sa stoj in a. Obzirom da se hrast lužnjak rasprostranjuje u širokim područjima Evrope s velikim amplitudama ljetnih i zimskih temperatura, općenito uzevši može se zaključiti, da se njegovi zahtjevi na toplinu kreću unutar širokih granica. pa promjena temperature, t. j . povišenje njenog godišnjeg srednjaka u periodu 1909—1945, nema neposredno po rast-hrastovih sastojina bilo kakovo odlučno biološko značenje. Ovakav zaključak ne bi mogao vrijediti i za odnos raznih provenienca hrasta lužnjaka prema dugotrajnim sušnim vegetacijskim periodima. To je lijepo, još početkom ovog stoljeća, dokazao Cieslar svojim pokusima u Bečkoj šumi, kada je ispitivao rast 21 pokusne sastojine hrasta lužnjaka, uzgojene iz žira sabranog sa 21 staništa širom čitave Evrope. Tu su, osim Francuskih, Čeških, Njemačkih, Švedskih, Mađarskih i drugih provenienca bile zastupane i naše provenience hrasta lužnjaka iz Lipovljana, Bos. Gradiške, Jamine, Apatina i Matavuna. Hrastovi provenience Lripovljani, Bos. Gradiška i Jamina pokazali su dobar uzrast, pa su se razlikovali od onih Švedske, Mađarske i drugih provenienca. Ali taj dobar uzrast hrastova posavske provenience bio je uvjetovan dovoljnom količinom vlage. To se osobito jasno potvrdilo u sušnoj 1917. godini kada su te provenience hrasta lužnjaka bile među onima, koje su se pokazale prema suši najosjetljivije. One su, radi sušnog vegetacijskog perioda te godine zaostale daleko više -u prirastu od hrastova švedske provenience.* ** Cieslar: Untersuchungen über die Wirtschaftliche Bedeutung der Herkunft des Saatgutes der Stieleiche, Centraiblatt f. d. g. Forstwesen, Wien 1923, 109 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Dokazano je, a i opće poznato, da sastojine hrasta lužnjaka u poplavnom području Posavine i donje Podravine trebaju za uspješan rast staln o vla žno 11 o, pa ako nema za vrijeme vegetacijskog perioda dovoljno oborinske vode, one moraju imati dovoljno donje vode. Bujan rast slavonske šume uvjetuje stalna svježina tla i povoljne klimatske prilike. Kratkotrajne proljetne i jesenske poplave i muljeviti nanosi poplavnih voda mnogo doprinose podržavanju vlage u tlu. Z a t o nastupi ekstremnih sušnih vegetacijskih perida u sadašnjem razdoblju stvaraju osobito nepovoljne ekološko prilike u regiji slavonskih hrastovi h nizinski h šuma . U ekstremno sušnim godinama, pogotovo ako slijede jedna za drugom, ne samo što ostaju te sastojine bez dovoljne količine oborina, a često i bez proljetnih poplavnih voda, nego i bez donje vode. One hrastove sastojine, koje su nastal e i rasl e u periodu prije početka masovnog sušenja, t. j . u vremenima gotovo redovnih .. kratkotrajnih proljetnih i jesenskih poplava, i koje su za vrijeme prolaznih većinom rijetkih jednogodišnjih sušnih perioda jako osjetljive na ovakove promjene u režimu oborina i podzemne vode. Te su sastojine uzrasle u gustom sklopu razvile svoje slabo korijenje u izvjesnoj dubini, prilagodivši ga normalnoj vertikalnoj oscilaciji donje vode. Padne li razina donje vode bilo iz kojih razloga ispod normale, te sastojine moraju zaostati u rastu, stablima se suše vrhovi, na napade štetnika postaju neotporne, te konačno posve propadnu. Svakako da sastojine u istočnom dijelu područja, gdje oborine u 4 vegetacijska mjeseca iznose prosječno 284 mm podnose teže opadanje razine podzemne vode od onih u zapadnom dijelu, gdje su te oborine prosječno 352 mm. U sušnim vegetacijskim periodima loše su ekološke prilike i u stariji m sastojinama s rijeđim sklopom i obrastom, jer je ishlapijivanje vode iz tla u tim sastojinama pojačano. Pogotovo su loše prilike u .sastojinama izloženima stalni m suhi m vjetrovima, koje su bez podstojnog grmlja i drveća i bez dobrih šumskih zaštitnih plašteva. u kojima uz to stalno pasu mnogobrojna stada stoke. Tlo se u takovim sastojinama brzo isuši, zbije, gubi svoju mrvičastu strukturu i prozračnost. te kvalitet takovog tla znatno i brzo opane. Utjecaj je mikroklime ü takovim hrastovim sastojinama minimalan. Isušenje tla vrlo nepovoljno djeluje na mikroorganizme, kojih mora u svakom dobrom tlu biti u dovoljnom broju. U takovom tlu nema dovoljno vlage i zraka, potrebnih za razvoj mikroorganizama. Ali ti mikroorganizmi, koji stalno podržavaju dobar kvalitet šumskog tla, ne mogu postojati ni u trajno vlažnom t. j. zabarenom tlu. Stoga opadanje donje vode, isušenje tla u sušnim godinama, kao i dugotrajn o stagniranj e vod e — mora u izvjesnoj mjeri oslabiti biološku snagu lužnjakovih sastojina, koje su izložene ovakovim nepogodama. Zato su nizovi godina sa suhim vegetacijskim periodima, koji nastupaju već od početka ovog stoljeća, kao i mjestimična zabarivanja , morali na rast tih hrastovih sastojina imati osobito nepovoljni upliv, jer su stalno i u pojačanoj mjeri slabili njihovu biološku otpornost. 110 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Utjecaj izmijenjenih klimatskih prilika na gradaciju štetnih insekata. Na osnovu svih dosadašnjih proučavanja o uzrocima gradacije štetnih insekata može se (prema Schwerdtfegeru) zaključiti, da se pojedina vrsta insekata razvija, u čitavom sistemu biotskih i abiotskih faktora, u koji je uklopljena. Razni faktori djeluju na insekte iz svih pravaca, ali oni djeluju i međusobno jedan za drugog. Ta međusobna djelovanja nisu stalna, već elastična, tako da se čitav sistem nalazi u neprestanom gibanju — on je dinamičan. Gradaciju pojedine vrste štetnih insekata uzrokuje povezana djelatnost svih tih faktora, oni djeluju zajednički kao skupina, koju nazivamo gradocen . Ali unutar tog gradocena vremenske su prilike odlučujuć i faktor . Osim djelatnosti čovjeka, opadanja vode temeljnice i si. vre menske su prilike onaj faktor, koji zahvata j ući na izvjesnom mjestu bioeenoze neposredno ili preko čitavog lanca djelatnosti uzrokuje gradaciju štetnika. Dakle, u skupnoj djelatnosti svih faktora gradocena, klim a je, a u prvom redu temperatura, glavni uzročnik gradacije štetnih insekata.* Kada uz ovu konstataciju znademo, da povećane temperature i suhi vegetation] periodi osobito povoljno utječu na razmnažanje i rasprostranjenje štetnih insekata, u prvom redu leptira — onda je očito, da j e promjena klime u periodu 1909—1945. — onakova kakovu smo opisali — gradacij i tih štetnika osobito pogodovala. Najveći štetnici sastojina hrasta lužnjaka —i gubar, zlatokraj i kukavičji suznik — često su imali prilike da se razmnože, te da opetovan o tokom više godina, obrste hrastove sastojine na velikim površinama do gola. Ti su štetnici i ranije brstili hrastove sastojine — ali prema raspoloživim podacima — ti napadaji nisu ipak bili tak o čest i i tako dugotrajni, a što je najodlučnije oni su vršeni pod drugim ekološkim prilikama i okolnostima, koje su bile po otpornost hrastovih sastojina povoljnije, pa stoga nisu tada ni mogle da od tih napadaja nastanu veće štete. To isto vrijedi i za hrastovog krasnika, veliku hrastovu strizibubu i druge štetnike tih šuma, tako da možemo reći, da je za glavne štetne insekte naših nizinskih hrast o . i h šuma, porastom temperature u doba njihovog razvoja, te nastupom sušnog vremena u doba njihovog razmnažanja nastalo u periodu od god. 1909—1945. osjetljivo poboljšanje ekoloških faktora njihovog biotopa. Utjecaj izmijenjenih klimatskih prilika na epidemiju štetnih gljiva. Gljive i njihove spore stoje pod jačim uplivom ekoloških faktora nego insekti, što znači, da kolebanja i promjene klimatskih, faktora moraju imati na razvoj i rasprostranjivanje gljiva jo š već i utjecaj , nego što ga imaju na razvoj i širenje insekata. Optimalni razvoj gljiva ovisan je o određenoj temperaturi i zračnoj vlazi. Zato, bilo kakova promjena temperature i zračne vlage u k oris t razvoj a gljiva , ima za njihovo rasprostranjivanje veliku i odlučnu važnost. Jedna od najopasnijih i najštetnijih gljiva, koja posljednjih 37 godina tako često nanosi u zajednici s gubarom ogromne štete posavskim i donjopodravskim šumama jest hrastova pepelnica. * Schwcrdtfegcr: Die Waldkranikheiten (Str. 295), Berlin \944. 111 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Za razvoj i širenje hrastove pepelnice potrebna je određena optimalna temperatura, izvjesna zračna vlaga, puno sunčano svijetlo i mlad hrastov list. Pepelnica treba za klijanj e spora relativnu zračnu vlagu od prek o 90°/o, a za sazrijevanje i širenje konidija — veliku suhoću zraka. U suhome zraku njezin vitalitet je osobito velik. Škorić navodi, da je za optimalan razvoj pepelnice potrebna temperatura od 26—28° C. Za klijavost i infekcioznu sposobnost konidija pepelnice potrebno je obilj e svijetla . U koliko je zrak, u kojem se razvijaju konidije suhlji, u toliko je njihova klijavos t i spo sobnost infekcije veća.* Uzimajući u obzir temperaturne prilike i suhe vegetacijske periode, nastale su za epidemiju pepelnice, nakon 1908. godine, nisu srednja maksima mjeseca juna prešl a 26° C. Te godine iznose ona 27,8° C, t. j . penju se za 3,4" C izna d srednjak a i to se dalje kroz čitav period epidemija pepelnica čest o ponavlja. God. 1917. penje se ta temperatura čak na 28,2" C, a god. 1931. i 1932. imaju jedna iza druge srednja maksima mjeseca juna iznad 27° C. Ovo osobito povoljno stanje za epidemiju pepelnice pojačano je god. 1908. još i tim, što je i srednji maksimum mjeseca maja dosegao 25,6° C, t. j . za 4,4° C iznad srednjaka, što u ranijem periodu nije bio ni jednom slučaj. Takove, za širenje pepelnice osobito povoljne prilike nisu tada vladale samo u nizini Save i Drave, već u velikom dijelu Evrope. AH po svemu izgleda, da je pepelnica u podru_čju posavskih hrastovih šuma naišla na osobito povoljne uvjete razvitka. Ona se tu ustalila. Kraće periode n ep o vo l j ni h ekoloških prilika preživljuje pomoću peritecija stvorenih u ekstremno toplim -godinama, kao i pomoću konidija u pupo vima (preko zime) tako, da opet, kada se temperature povećaju — napadne i uništi mladi hrastov list i time već od prve svoje epidemičke pojave — uz gubara — odlučno utječe na katastrofalno sušenje tih šuma. Druga osobito štetna gljiva hrastovih sastojina jest mednjač a il i puža . (Armilaria mellea Quel.). Sve okolnosti, koje djeluju na slabljenje životne snage hrastovih stabala pružaju mogućnost širenja gljive mednjače. Poznato je da osobito povoljne okolnosti za širenje mednjače nastaju nakon ekstremn o suhi h vegetacijskih perioda i znatnog opadanja donje vode ispod normalnog vodostaja. Tu mogu biti odlučne i male ozlijed e na korijenju, koje nastaju, kada se — uslijed raspucavanja zemlje za vrijeme ekstremnih suša — sitno korijenje drveća rasteže i kida. Takove povoljne okolnosti nastaju i kada nakon dugotrajnih poplava, kojima je sastojina bila izložena trun e korijenje. Po širenje mednjače nastaju povoljne okolnosti nakon što je sastojina — obrštena po gusjenicama, te napadnuta po pepelnici ili po krasniku — izgubila svoju biološk u otpornost. Kako su u periodu od 1909—1945. vladale ovakove okolnosti mnogo češće nego u ranijem periodu, to su također i ekološke prilike, koje pogoduju širenju te gljive u tom periodu povoljnije nego što su ranije bile, tako da je i ona mjestimic e imala jačeg udjela kod sušenja lužnjakovih šuma * Škorić V.: 1) Erysiiiphacae Croatia«, Glasnik za šumske pokuse br. 1, Zagreb L426. 2) Uzroci sušenja naših hrastovih šuma. Glasnik za šumske pokuse br. 1, Zagreb 1926 112 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ZAKLJUČAK Razmatrajući i ocjenjujući sve te pojave, koje su se zMle, a koje se i danas zbivaju u području naših lužnjakovih šuma moramo doći do zaključka, d a su one u posrednoj ali uskoj uzročnoj vezi s promjenom karakter a klim e koja se zbila početkom ovog stoljeća. Ovom promjenom karaktera klime, kojom je prouzrokovano biološko slabljenje tih šuma, istovremeno su stvorene najpovoljnije o k on ost i za razmnažanje i širenje njihovih najopasnijih štetnika. U mnogo je slučajeva ovom sušenju doprinesao i čovje k svojim nepravilnim šumsko-gospodarskim i nedovoljnim šumsko-zaštitnim mjerama, te neracionalnom šumskom pašom, regulacija rijeke i melioracija poljoprivrednih zemljišta kod koje se gotovo nikad nije obaziralo na biološke potrebe okolnih šuma hrasta lužnjaka, također je uzročnik slabljenju otporne snage tih šuma. Svi ti abiotski i biotski faktori sudjelovali su u procesu sušenja hrastovih nizinskih šuma čineći međusobno više ili manje povezan djelatni sistem, koji je u pojedinim vremenskim otsjecima djelovao na te šume i ka o cjelina , kojoj se one više nisu mogle oduprijeti. Ove nam činjenice objašnjavaju zašto se posljednjih 4 decenija posušiše u našim lužnjakovim nizinskim šumama milioni stabala, pa se i danas dalje suše. Prikazana rasprava daje nam podlogu za stvaranje zaključaka i provedbu djelotvornih šumsko-zaštitnih mjera, o čem ćemo raspraviti u drugom članku Dali sam poslao pretplatu za Šumarski list? Dali sam štogod pridonio da Šumarski list postane pravo glasilo struke? * 113 |