DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Dr. L. Adaniović se smatra uz Günthera Bečka, ......, Pančića,
Malya, Jurišića, Košanina i plejade drugih istraživača jednim od najboljih
poznavaoca flore i vegetacije Balkanskog poluostrva. Adamović je bio
jedan od najneumomijih istraživača flore i vegetacije Balkanskih zemalja.
Najviše ga je zanimala njegova uža domovina Dalmacija te je detaljno
istražio i proučio primorske predjele, Krš i mediteransku vegetaciju. Službujući
kao gimnazijski profesor u Zaječaru, Pirotu, Gornjem Milanovcu
i Vranju, a kasnije u Beogradu, upoznao se dobro i sa vegetacijom gotovo
cijele Srbije, Makedonije, Bugarske i susjednih zemalja. Adamović je vrlo
rano počeo proučavati i upoznavati na terenu vegetaciju Bosne i Hercegovine.
Tako iz jednog članka u prvom godištu »Glasnika Zemaljskog
Muzeja u Sarajevu«* vidimo da je još godine 1888 ili ranije prošao od
Foče Drinom, kroz dolinu Sut ješke (Suha, Tjentište), popeo se na Maglić,
Volunjak i na Ploče u planini Zelengori, pa zatim preko Bosanske Zagore
(Kalinovika), kroz dolinu gornje Neretve, preko Uloga, Morina i planine
Crvnja spustio se u Nevesinjsko polje. Kao docent i profesor Bečkog sveučilišta
dolazio je nekoliko puta na višednevne naučne ekskurzije u pojedine
naše krajeve. Može se sa sigurnošću kazati, da je on našu zemlju
proputovao uzduž i poprijeko. Iz izvještaja o svim tim ekskurzijama može
se zaključiti i to, da je obišao i jedno prilično veliko područje Bosne, a
naročito Hercegovine. Godine 1902. proputovao je i botanički istražio okolinu
Bosanskog Broda, Zenice, Sarajeva, Konjica, Mostara, Gabele, Popovog
Polja i Dubrovnika. Tom prilikom zadržao se dulje vrijeme na obroncima
planine Prenja i Veleži u Hercegovini. Godine 1905, putujući Crnom
Gorom i Dalmacijom obišao je obronke planina Lovćena, Bijele Gore,
Jastrebice (Orjena) kao i okolinu Trebinja i Bileća. Tom prilikom proučavao
je odnose vegetacije Štirovnika, Svitavca i Štedra u masivu Orjena.
Godine 1907. ponovno dolazi u Dalmaciju i prolazi jednim dijelom Hercegovine
i to okolicom Trebinja (Gljiva i Leotar). Godine 1908. (kada je u
Šumarskom listu objavljena naprijed spomenuta bilješka o karti šuma
Dalmacije) ponovno se nalazi na putovanju kroz Balkanske krajeve i tom
prilikom obilazi i »neka na Drini i Uvcu ležeća granična brda sa Srbijom
radi ponovnog pregleda lokaliteta Omorike.«


Iz ovog površnog pregleda vidi se, da je Adamović bio sigurno jedan
od onih, koji su našu vegetaciju mogli najbolje upoznati. Ne samo lično
njegovo poznavanje velikog dijela Bosne i Hercegovine i gotovo cijele
Dalmacije nego i saradnja šumarskih stručnjaka oko izrade karte šumske
vegetacije, daje ovoj još jednu za nas naročitu vrijednost. Kao što se
može vidjeti iz legende uz kartu, Adamović je imao prilike, da se kod
izrade karte služi ne samo podatcima šumarskog otsjeka u Sarajevu (»departmana
Zemaljske vlade za B, i H.), nego je uz to imao i za saradnika,
u tadašnje vrijeme jednog od najboljeg poznavaoca šumarskih prilika u
Bosni i Hercegovini, u osobi Karla Petrascheka, Prema tome izlazi, da bi
podatci u ovoj karti morali biti ono najbolje i najtačnije, što se u to vrijeme
moglo dati.


Adamović je i od ranije imao velikog iskustva u izradi vegetacijskih


*L. Adamović: Nakladno k »Flori južne Bosne i Hercgovine« — Glasnik Zemaljskog
Muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1889. I. Str. 44.


175