DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 34     <-- 34 -->        PDF

karata. Sva njegova veća djela popraćena su odličnim kartografskim materijalom
i to naročito radovi o vegetaciji Srbije, Makedonije i Bugarske.
Poznato je i to da je Adamović ranije izradio po narudžbi tadanjeg Ministarstva
poljoprivrede Kneževine Srbije — kartu raširen ja šumskog drveća
u Srbiji, koja je bila 1900 godine izložena na svjetskoj izložbi u Parku.*


Prema tome svemu što je naprijed izloženo nema sumnje da je Adamovićeva
karta raširen ja šumskog drveća u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji
neobično dragocjen i važan naučni dokumenat, bez obzira na to što sama
po sebi kao unikat pretstavlja i posebnu vrijednost.


*


Iz materijala koji se nalazi u sačuvanim sekcijama (izuzevši sekciju
Travnik, koja se još za sada nalazi u gazdinstvu Travnik) može se kazati
nekoliko letimičnih primjedbi uz samu kartu.


Prema legendi i konvencionalnim oznakama u karti može se zaključiti
da je Adamović izvjesne vrste drveća naročito smatrao važnim i isticao
njihovo raširen je posebnim znakovima. To su na prvom mjestu endemni
elementi: munika, Pančićeva omorika i makedonski hrast. Isto tako posebnim
znakovima prikazano je raširenje elemenata kraške šume i to crnog
jasena, crnog graba, maljavog javora (javorca — Acer obtusatum) makljena,
kukrike (Carpinus orientalis) i medvjede lijeske (Corylus Colurna). Isto
tako i vrste primorskog zimzelenog drveća: česmika, rogač i lovor pa i
primorski borovi imaju posebne znakove. Na osnovu ovih podataka mogla
bi se vrlo dobro izraditi jedna posebna karta prostiranja zadruga šumskog
drveća kraških i mediteranskih predjela, prema principima modene biljne
sociologije.


Jedan od osnovnih nedostataka karte je taj, što je za sve vrste listopadnih
hrastova (osim makedonskog) uzeta jedna te ista oznaka. Na
osnovu toga bilo bi znatno otežano razgraničavanje područja hrasta medunca,
koji je glavni pretstavnik kraške šume, od područja hrasta kitnjafka
ili cera, a naročito lužnjaka u Posavini, koji su opet pretstavnici posebnih
zadruga šumskog drveća.


Poznato je da pojedine vrste hrastova dolaze često u veoma različitim
ekološkim prilikama, pa ih je nepravilno prikaizivati jednakim znakovima.
Isto tako za južnu Hercegovinu značajno je i to, da u nekim hrastovima
šumicama (Dubrave, Dcmanovići i t. d.) dolazi uz medunac i sladim (Quercus
conferta ili Q. hungarica), što se međutim iz ove Adamovićeve karte
ne može razabrati.


Nadalje karta ne obuhvaća raširenje klekovine (krivulja — Pinus
montana) na bosansiko-hercegovačkim i graničnim planinama i ako je ovaj
podatak veoma važan upravo zbog toga, što klekovina označuje jednu, —
naročitim ekološkim uslovima prilagođenu zadrugu šumskog raslinstva,
vrlo značajnu za najviše planinske predjele i za gornju granicu naših
šuma. Vrlo je značajno, da na nekim bosanskim i hercegovačkim planinama
klekovina dolazi na velikim površinama, dok na drugim potpuno izostaje,


Vrijedno bi bilo istražiti da li i ova karta još postoji negdje sačuvana. Nju b´.
trebalo tražiti u starim arhivama Ministarstva šumarstva ili u kojem od botaničkih
instituta u Beogradu, na univerzitetu ili u šumarskom muzeju.
176