DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 50     <-- 50 -->        PDF

. U knjižici opisana je bolest crvenila borovih iglica, razvoj uzročnika kao i tok
zaraze. Tu ćemo naći potrebne mjere i detaljna uputstva o izboru i spremanju fungicida,
o vremenu prskanja, organizaciji rada itd. Pored infektivnog oboljenja prikazao
nam je autor i fiziološko oboljenje borovih iglica. Na isti način obrađena je pojava
hrastove pepelnice te sive i crne plijesni.


Borba protiv zaraza zahtijeva stalnu budnost i kontrolu mladih biljaka u rasadniku.
Ističe se da Institut za šumarska istraživanja, Beograd, vodi evidenciju nad
kretanjem i pojavom zaraza na osnovu evidencionih knjižica pojedinih rasadnika u
našoj državi, koje se dostavljaju Institutu koncem godine.


U prilogu dodan je naputak za pravljenje bordoške, kalifornijske i burgundske
juhe, kao i kraći tabelarni pregled karakterističnih simptoma oboljenja od gljiva kod
važnijih vrsta šumskog drveća, što će vrlo dobro poslužiti u radu praktičarima. >


Knjižica je pisana za neposrednu praksu, sa potrebnim i konkretnim podacima
i ona će dobro poslužiti svima onima, koji se bave proizvodnjom biljaka u šumskim
vrtovima.


B. ZIatarić
Ing. Pavle F u k a r e k, RUSKA TRESKA, Sarajevo 1947.
U periodu obnove kod nas odmah nakon oslobođenja osnovni je zadatak bio
podići na zgarištima naših sela i naselja tisuće i tisuće novih kuća. Za te gradnje bilo
je potrebno osigurati povrh drugog građevnog materijala dovoljne količine materijala
za pokrivanje. Naša proizvodnja crijepa nije bila dovoljna da pokrije sve potrebe na
materijalu za pokrivanje kuća. Za seoske zgrade upotrebljen je prastari način pokrivanja
kuća sa sindrom. Upotreba šindre za pokrivanje krovova nije racionalna. Ona
znači rasipanje materijala i zatiranje naših šuma. U cilju štednje materijala i sirovine
u mnogim krajevima počela je izrada i upotreba tanke šindre tzv. ruske treske. Ruska
treska imade cio- niz prednosti pred sindrom i ona bi trebala posve zamijeniti šindru.
Ocjenivši pravilno sve prednosti ruske treske narodne vlasti nastojale su propagandom
i kursevima, da prošire i učvrste upotrebu ruske treske.


U okviru te propagandne akcije ing. Pavle Fukarek napisao je knjižicu o ruskoj
treski. Ovu je knjižicu izdao Biro za propagandu i štampu Ministarstva šumarstva
NR Bosne i Hercegovine.


U toj je knjižici pisac na lijep, lak i jasan način opisao proizvodnju i upotrebu
ruske treske. U uvodu je podcrtana važnost upotrebe treske u cilju štednje đrveta i
sprečavanja daljnjeg uništavanja naših šuma izabiranjem cjepkih stabala za izradu
šindre. Od prednosti ruske treske pisac naročito podvlači njenu trajnost, malenu
težinu, lako izmjenjivanje, dobro pokrivanje krova, jednostavnu izradu, štednju na
čavlima za prikivanje (po težini), mogućnost izrade iz stabala lošije kvalitete i slabijih
dimenzija.


Ruska treska izrađuje se u ovim dimenzijama: dužina 30 do1 50 cm, širina 8 do
20 cm i debljina 3 do 6 mm. Ona se izrađuje na posebnim blanjama. Ove su blanje
jednostavne konstrukcije, mogu ih, izraditi seoski kovači. Na daljnjim stranicama pisac
opisuje b lan ju, izradu treske i način pokrivanja krovova sa treskom. Ovaj se način
razlikuje od načina pokrivanja krovova sa sindrom.


U zaključku pisac iznosi nedostatke u akciji oko uvađanja treske u pojedinim
kotarevima NRBiH i ponovno naglasuje važnost upotrebe treske svagdje tamo, gdje
se ne može još doprijeti sa drugim materijalom za pokrivanje. Širenje upotrebe treske
znači ispunjavanje zadataka petogodišnjeg plana izgradnje narodne privrede obzirom
na štednju materijala i sirovine.


Ova vrijedna knjižica dobro će poslužiti za daljnju propagandu upotrebe ruske
treske u našim krajevima.


7. Horvat
Strana stručna štampa


IZ NOVIJE LITERATURE O KULTIVIRANIM TOPOLAMA


U novije doba objelodanjeno je više radova o uzgoju topola koje se.
odlikuju brzim prirašćivanjem. Uzgojem takvih topola nastoje se ostvariti
velike drvne mase potrebne u građevinarstvu, industriji papira i drvnog
vlakna, industriji furnira, šper-ploča, panel-ploča, žigica, kutija i sanduka,


192




ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 51     <-- 51 -->        PDF

drvenih cipela, drvne vune i dr. Kultivirane topole mogu da u razmjerno
kratko vrijeme donesu znatnu korist u mnogim nizinskim predjelima, gdje su
izvršene naglije sječe i gdje je teren uslijed sušenja drveća i drugih razloga
opustošen ili obrastao grmljem i malovrijednim drvećem. Topole su vrlo
prikladne za intenzivniji uzgoj radi razmjerno brze produkcije velike drvne
mase. Mnoge od takvih topola proizvedu već u dobi od 25—30 god. oko 1 m3
deblovine, po pojedinom stablu, odn. do te dobe prirašćuju godišnje po 10 i
više m3 drvne mase na ha.


Novija stručna literatura dosta se bavi proučavanjem najprikladnijih
uzgojnih metoda topola. Nema topole koja bi odgovarala svakoj klimi i tlu.
Potrebno je stoga da se uzgojem, i to bilo izborom, križanjem ili cijepljenjem,
pronađu topole, koje će pojedinom, području najbolje odgovarati i s obzirom
na klimu i s obzirom na otpornost protiv raznih bolestiju, a koje će brzo
prirašćivati. Tako se pitanjima uzgoja vrijednih topola bave slijedeći radovi:


Bogdano v P.: Selekcija topolej, Sbcrnik trudov, Leningrad, 1940,


(Tekst 64 str. U tekstu 21 slika.)


Na osnovu opsežnih pokusa vršenih u Centralnom institutu za
šumarska istraživanja u Leningradu došao je autor u cezi sa
uzgojem topola putem križanj a do slijedećih zaključaka:


Križanje se najuspješnije vrši u staklenicima ili laboratoriju. Ono se
može poduzeti već u zimi, ali cvjetni pupovi moraju prije toga biti izvjesno
vrijeme izvrgnuti utjecaju niskih temperatura. Redukciono dijelenje teče pri
tvorbi peluda kod sobne temperature vrlo brzo (kod trepetljike za 20—25 sati),
a kod nižih temperatura mnogo sporije za 3—4 dana). Pelud zadrži klijavost
15—45 dana. Umjerene doze toplih eterskih para ubrzavaju tvorbu peluda.


Križanjem raznih topola sa Populus tremula ne mogu se uzgojiti
nikakvi vredniji križanci. Križanjem bijele topole sa trepetljikom
uzgojem su brzorastući primjerci koji su u dobi od 4 godine bili visoki 3—9 m.
Turanga-topole ne mogu se sa drugim topolama križati.


Križanja sa crnim topolama daju redovno vrlo dobre rezultate.
Dobri rezultati postignuti su i križanjem crnih sa balzamastim
topolama . Elitni primjerci uzgojeni su križanjem topola: Populus nigra
X P. balsamifera, P. nigra X P. tristis, P. canadensis X P. balsamifera, P.
canadensis X P. suavolens, X P. nigra i dr. Elitni primjerci odlikuju se brzim
rastom, otpornošću, kao i laganim razmnažanjem reznicama. Za njih je od
važnosti da im potomci uzgojeni vegetativnim putem zadrže sva poželjna
svojstva.


Ovom prilikom vrijedno je spomenuti, da je Bogdano v na osnovu
opsežnih pokusa izvedenih u Leningrad u do 1934. došao i do slijedećih
zaključaka, koji su objavljeni u glasilu »Sbornik trudov« za 1934 u članku
»Novij sposob vegetativnogo razmnoženija topolej« (str.
27—50):


Topole kojih se reznice teško zakorjenjuju ili uopće ne zakorjenjuju
mogu se uzgajati tako da im se reznice cijepe (običnom kopulacijom) na reznice
topola koje se dobro zakorjenjuju (na pr. P. nigra na P. suaveolens). Od
necijepljenih reznica P. nigra zakorijenilo se samo 14°/o, a prosječna visina
izbojka iznosila je 13 cm. Od cijepljenih reznica te topole zakorijenilo se
82—90%, a prosječna visina glavnog izbojka iznosila je 64—105 cm. Kod tih
pokusa pokazalo se da se reznice P. canadensis same od sebe vrlo dobro zakor


193




ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 52     <-- 52 -->        PDF

jenjuju, ali da izbojci iz cijepljenih reznica mnogo bolje prirašćuju. Kod P.


balsamifera procenat zakorijenjenih reznica i intenzitet prirašćivanja bili su


pojednaki kod cijepljenih i necijepljenih primjeraka. Cijepljenje reznica P.


tremula i P. alba na reznice P. suaveolens uglavnom nije uspjelo.


Cijepljenjem reznica topola dugačke vegetacijske periode na reznice topola


kratke vegetacijske periode uzgojene su nov e topol e kraće vegetacijske


periode, dobrih tehničkih svojstava i otporne protiv zime. Time je omogućeno


da se topole južnijih područja mogu u izvjesnoj mjeri pomicati


prema sjeveru.


Svobod a P.: 0 topclech — nejrychleji rostoucich dfevinäch, »Čs. Les«,


1939, č. 4—6.


U ovo radnji ukratko je prikazana sistematska razdioba topola iz sekcija:
Turanga, Trepidae, Albidae, Leucoides, Tacamahaca i
Aigeiros . Istaknuta je nadalje važnost križanja u svrhu uzgoja novih
topola, koje treba da odgovaraju podneblju, da su otporne protiv raznih bolestiju
i da brzo prirašćuju. Naglašena je važnost križanaca unutar pojedinih
sekcija, kao i križanaca nastalih iz vrsta i forma u različitim sekcijama.


Radnji je bila svrha da probudi interes za uzgoj važnijih kultiviranih
topola. Prema iznesenim podacima kanadska topola u Južnoj Slovačko
j prirašćuje u dobi do 10 god. prosječno godišnje po 24 m3, a u dobi do
40 god. 8—9 m3, ili prosječno 14—18 m3 na ha. U 15-godišnjoj sastojini proizvede
se oko 300 m3, a u 30-godišnjoj sastojini i do 700 m3 na ha. Populu s
ro b u s t a u dobi od 15—20 god. dosegne ondje visinu od kojih 20 m i
debljinu od oko 30 cm.


Wettstein dr. W.: Die Vermehrung und Kultur der Pappel, Frankfurt am
Main, 1943. (Tekst 49 str. U tekstu 23 crteža i fotografije. Izdano kao treće
popravljeno izdanje.)


U knjižici je ukratko istaknuta gospodarska važnost topola iz sekcije
trepetljika (Trepidae), bijelih topola (Albidae) i crnih topola
(Aigeiros). Opisan je postupak u vezi sa vegetativnim razmnažanjem
, kao i postupak kod uzgoja novih topola križanjem . Naglašeno
je da se najbolji uspjeh kod križanja dobiva kod topola iz srodstveno najbližih
sekcija.


U knjižici su sadržane i inače vrlo dobre upute iz područja uzgoja
vrednijih kultiviranih topola. Upute se baziraju na rezultatima postignutim
uzgojem takvih topola u Zapadnoj Evropi.


Vincen t dr. G.: Topoly — dreviny bodouenosti, Brno. 1946. (Tekst 86
str., sa 12 tabela i 3 karte geografskog rasprostranjen ja važnijih evropskih,
američkih i azijskih tipola (prema Schmuckeru), te 40 tofografija).


U knjizi je iznesen pregled vrsta, forma i križanaca topola koje su od
uzgojne važnosti u Srednjoj Evropi. One su svrstane prema sekcijama: Leuce,
Aigeiros i Tacamahaca. Posebnu pozornost obratio je autor crnim topolama.
Tu je naglašeno da »evropsku kanadsku topolu« u stvari čine križanci koji
nastaju križanjem evropske crne topole i američkih crnih topola ili križanjem
evropske crne topole i njenih forma sa križancima između tih topola i američkih
crnih topola. Najvažnija američka crna topola jest Populu s delto id
e s. Međutim, ona ne raste samo u Kanadi, nego i u velikom dijelu u USA.
Obuhvata oko 14 topola, koje zapravo sve pripadaju trima njenim odlikama


(P. d. var. monilifera, P. d. var. missouriensis i P. d. var. oceidentalis). Od topola
194




ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 53     <-- 53 -->        PDF

iz skupine »kanadske topole« smatra autor da su na evropske nizinske predjele
od najveće gospodarske važnosti križanci: P. sero ti na Hart., P. regenerata
Henry, P. marylandica Bose. i P. Eugen ei Schelle.


Knjiga ima veliko direktno praktično značenje, jer se u njoj tretira
pitanje raspoređaja kultiviranih topola u vezi sa njihovim uzgojem u ČSR.


U posebnom poglavlju obrađeno je pitanje vegetativnog razmnažanja
topola reznicama, korjenjacima i izdancima iz žilja. Iznesena su uputstva o
uzgoju sadnica iz reznica u šumskim rasadnicima.


U knjizi su izloženi i pogledi u vezi sa uzgojem topolovih sastojina. Tu
se zagovara uzgajati glavne vrste već od početka u većim razmacima (5—9 m),
a međuprostore popuniti pomoćnim vrstama (joha, bijela vrba, topole nižeg
rasta, jasen i dr.).


U knjizi je istaknuta i važnost topola kod podizanja poljozaštitnih pojaseva,
drvoreda duž cesta, uz vodotoke, željezničke pruge i t. d.


Vincen t dr. G.: Rychle rostouci dfeveny v lesich Stfedni Evropy,
Banska Štiavnica, 1946. (Tekst 65 str., popis literature 9 str. U dodatku 52 lista
fotografija).


Među raznim vrstama drveća, koje treba s obzirom na šumsko uzgojna
i gospodarska svojstva uzgajati u evropskim šumama, osvrće se autor od topola
na: Populus tremula, P. alba, P. nigra, P. nigra var. italica, P. deltoides var.
monilifera, P. deltoides var. missouriensis, P. tacamahaca, P. candicans, P.
angustifolia, P. trichocarpa i P. koreana.


I u pogledu uzgoja topola u nizinskim krajevima konstantirano je da
tereni gdje je za ljetnih mjeseci razmak između razine podzemne vode i
površine tla manji od 60 cm nisu podesni za uzgoj takvog drveća.


U knjizi je istaknuta važnost križanja u svrhu uzgoja novih topola. S time
u vezi opisani su važniji topolovi križanci, koji se uzgajaju u ČSR.


Radnja ima veliko praktično značenje, jer je u njoj izloženo koje vrste
ili forme treba u pojedinim krajevima ČSR forsirati. Govoreći kod toga o
nizinskim predjelima autor pridaje veliku važnost topolama, od kojih napose
preporuča slijedeće: P. serotina, P. regenerate, P. mar i lan die a,


P. deltoides var. missouriensis, P. deltoides var. monilifera,
P. nigra, P. r o b u s t a, P. vernirubens, P. c a n e s c e n s, P.
Bachelieri, P. Eugene i, P. berolinensis i dr.
B i o 1 č e v dr. A.: Proizvodnja topolovih sadnica reznicama. Sa bugarskog
preveo inž. K. Džoljić, Beograd, 1947. (Izdalo Ministarstvo šumarstva NR
Srbije. Tekst 16 str. U tekstu 12 fotografija).


U knjižici su sadržana u sažetom obliku i na vrlo jasan način iskustva i
uputstva o proizvodnji topolovih sadnica iz reznica, Uputstva su napisana na
osnovu naučnog istraživanja i praktičnog rada, koji je autor vršio od 1930—1942
u Šumarskom naučnom institutu u Sofiji. Iskustva i upute
odnose se na rezultate u vezi sa uzgojem kanadske topole, jablana i
prževalske topole (Populus prjevalski).


Uputstva se odnose na izbor mjesta za rasadnik, pripremu zemljišta,
izbor mladica prikladnih za reznice, uzgoj izbo jaka u matičnjaku, vrijeme
rezanja reznica, način rezanja, čuvanje reznica do sadnje, razmak i način sadnje
reznica, te njegu topolovih sadnica.
it Anić


195