DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 52     <-- 52 -->        PDF

jenjuju, ali da izbojci iz cijepljenih reznica mnogo bolje prirašćuju. Kod P.


balsamifera procenat zakorijenjenih reznica i intenzitet prirašćivanja bili su


pojednaki kod cijepljenih i necijepljenih primjeraka. Cijepljenje reznica P.


tremula i P. alba na reznice P. suaveolens uglavnom nije uspjelo.


Cijepljenjem reznica topola dugačke vegetacijske periode na reznice topola


kratke vegetacijske periode uzgojene su nov e topol e kraće vegetacijske


periode, dobrih tehničkih svojstava i otporne protiv zime. Time je omogućeno


da se topole južnijih područja mogu u izvjesnoj mjeri pomicati


prema sjeveru.


Svobod a P.: 0 topclech — nejrychleji rostoucich dfevinäch, »Čs. Les«,


1939, č. 4—6.


U ovo radnji ukratko je prikazana sistematska razdioba topola iz sekcija:
Turanga, Trepidae, Albidae, Leucoides, Tacamahaca i
Aigeiros . Istaknuta je nadalje važnost križanja u svrhu uzgoja novih
topola, koje treba da odgovaraju podneblju, da su otporne protiv raznih bolestiju
i da brzo prirašćuju. Naglašena je važnost križanaca unutar pojedinih
sekcija, kao i križanaca nastalih iz vrsta i forma u različitim sekcijama.


Radnji je bila svrha da probudi interes za uzgoj važnijih kultiviranih
topola. Prema iznesenim podacima kanadska topola u Južnoj Slovačko
j prirašćuje u dobi do 10 god. prosječno godišnje po 24 m3, a u dobi do
40 god. 8—9 m3, ili prosječno 14—18 m3 na ha. U 15-godišnjoj sastojini proizvede
se oko 300 m3, a u 30-godišnjoj sastojini i do 700 m3 na ha. Populu s
ro b u s t a u dobi od 15—20 god. dosegne ondje visinu od kojih 20 m i
debljinu od oko 30 cm.


Wettstein dr. W.: Die Vermehrung und Kultur der Pappel, Frankfurt am
Main, 1943. (Tekst 49 str. U tekstu 23 crteža i fotografije. Izdano kao treće
popravljeno izdanje.)


U knjižici je ukratko istaknuta gospodarska važnost topola iz sekcije
trepetljika (Trepidae), bijelih topola (Albidae) i crnih topola
(Aigeiros). Opisan je postupak u vezi sa vegetativnim razmnažanjem
, kao i postupak kod uzgoja novih topola križanjem . Naglašeno
je da se najbolji uspjeh kod križanja dobiva kod topola iz srodstveno najbližih
sekcija.


U knjižici su sadržane i inače vrlo dobre upute iz područja uzgoja
vrednijih kultiviranih topola. Upute se baziraju na rezultatima postignutim
uzgojem takvih topola u Zapadnoj Evropi.


Vincen t dr. G.: Topoly — dreviny bodouenosti, Brno. 1946. (Tekst 86
str., sa 12 tabela i 3 karte geografskog rasprostranjen ja važnijih evropskih,
američkih i azijskih tipola (prema Schmuckeru), te 40 tofografija).


U knjizi je iznesen pregled vrsta, forma i križanaca topola koje su od
uzgojne važnosti u Srednjoj Evropi. One su svrstane prema sekcijama: Leuce,
Aigeiros i Tacamahaca. Posebnu pozornost obratio je autor crnim topolama.
Tu je naglašeno da »evropsku kanadsku topolu« u stvari čine križanci koji
nastaju križanjem evropske crne topole i američkih crnih topola ili križanjem
evropske crne topole i njenih forma sa križancima između tih topola i američkih
crnih topola. Najvažnija američka crna topola jest Populu s delto id
e s. Međutim, ona ne raste samo u Kanadi, nego i u velikom dijelu u USA.
Obuhvata oko 14 topola, koje zapravo sve pripadaju trima njenim odlikama


(P. d. var. monilifera, P. d. var. missouriensis i P. d. var. oceidentalis). Od topola
194