DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 8/1948 str. 26     <-- 26 -->        PDF

*


Q-z. .... ....&..


BOKOV PKELAC
(Cnethocampa Pityocampa)


(Nov način uništavanja gusjenica)


Dodatak istoimenom članku u Š. L. br. 4—5/1947 strana 119—127.


Šumar dr. Marjain Sebenik javio je 28 maja 1947 iz Vipave u SI. Primorju,
da je zimu 1946/47 preždvilo tek 1—2% gusjenica borovog prelca. One su u maju
napuštale stabla u lancima po 4—7—10 njih, da se u zemlji zakukulje. Na svome
putu niz deblo naišle su gusjenice na tek pričvršćene glinene smolarske lončiće,
koji su bili pokriveni poklopcem sa ostavljenim malim otvorom, koji su bili tek
postavljeni sa dobivanjem smole. Smolari su zatekli gusjenice, koje su imale
namjeru da se zakukulje u lončićima, i potamanjH ih.


»Borova stabla sa smolarskim lončićem i sa lovnom posudom napunjenom zemljom
i šljunkom«.


Ovaj slučaj možemo u širem opsegu primijeniti u svrhu uništavanja gusjenica,
naročito kod visokih borovih stabala i kod vrlo slabog napada. Tada
možemo deblo koso opasati debelom ljepljivom vrpcom, tako da vrpca tvori
elipsu. Vrh elipse možemo pričvrstiti: čavlom, da ne bi elipsa spala. Vrpca može
biti namazana ljepkom samo na gornjoj, slobodnoj površini. Na donjem otvorenom
kraju elipse podmetnemo lončić ili kutiju od konzerve, ostavljajući do
debla prazan otvor. Ljepljiva vrpca natjerat će sve gusjenice pri spuštanju u
lonac, koji može biti postavljen na samo tlo. Tako ćemo moći pohvatati do
posljednje gusjenice sa visokih stabala, sa kojih bi ih inače vrlo teško skinuli.
Iz mladih nasada skinut ćemo ih ručnim, uobičajenim načinom.


Bilo bi bez svrhe voditi borbu projiv prelca u doba njegove kulminacije,
kako se to redovito na Kršu i radi. Uništavati ga moramo onda, kada ga ima
najmanje, ali onda zbilja temeljito — do posljednjeg individua. Ako nam neke
gusjenice slučajno izmaknu, imat ćemo prilike slijedeće godine da uništimo
njihovo i— još malobrojno — potomstvo.


Same gusjenice pokazale su nam način, kojim možemo da ih tamanimo
tamo, gdje su nam inače nedokučive.


272