DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1948 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Naravno, da borovog prelca i njegovu pojavu ni time ne ćemo moći potpuno eliminirati ali ćemo ga barem, bez velikih poteškoća i izdataka, »držati na uzdi«. Na kršu je redovita pojava, da se mlađe kulture temeljito očiste od gusjenica, dok na pojedinačnim visokim stablima, prosto iz tehničkih nemogućnosti, ostaju pojedina gnijezda, koja kasnije, slijedećih godina, postaju izvor novih zaraza. Ing. Vladislav Beltram 3€M*S., male Mamite o ČISTIM SJEČAMA U BRDSKIM SUMAMA U prvom broju »Šumarskog lista« za god. 1948 izašle su kritika Dr. ing. Trebugova i Dr. ing. Pipana na moj članak »Racionalizacija izvoza drveta«. Oba recenzenta podvrgli su kritici u stvari tek jednu uzgred nabačenu misao o čistim sječama u brdskim šumama, koja je kao takva ostala neobrazložena i nepotkrepljena dokazima. Utoliko je više neshvatljivo na osnovu čega je Dr. Pipan dao svojim primjedbama naslov »O racionalizaciji i prividnoj racionalizaciji«. Još više začuđuje završna rečenica njegovih primjedaba: »Ovakove postupke treba žigosati kao prividnu i lažnu racionalizaciju«. Takva osuda bi]a bi preoštra čak i onda, kada bi se odnosila na čiste sječe, jer ta misao u mom članku, kako rekoh, nije obrazložena, a gledišta na to pitanje ne moraju da se podudaraju. Međutim, riječ »Racionalizacija«, koju sam upotrebio u naslovu moga članka, u cjelosti se odnosi na racionalizaciju IZVOZA drveta. Ta činjenica ne može da izazove sumnju ni kod koga, koji je članak pročitao. Ostaje, dakle, pretpostavka, da je Dr. Pipan shvatio opisane načine izvoza drveta kao da su uslovljeni čistom sječom. Međutim, na strani 302 u poslednjem pasusu moga članka stoji sasvim jasna i određena rečenica: »... razmatranje ...^ blema izvoza drveta iz šume, u daljnjem izlaganju, nije bezuslovno vezano z* način gospodarenja čistom sječom.« Tu omašku Dr. Pipana sasvim ispravno podvuklo je i uredništvo »Su^marskog lista« u svojoj izjavi i pošto drugih primjedaba u pogledu opisanih načina izvoza drveta nije bilo (premda je to raspravljano skoro na svih 27 štampanih strana), nema ni razloga da se na tome i dalje zadržavamo. Druga je stvar sa pitanjem čistih sječa. Ono je aktuelno, jer se Čiste sječe i sada sprovode i to baš u brdskim šumama, pa je svaki prilog raščišća vanju ovoga pitanja neobično važan i za nas, šumare, i za same šume. Principielni stav Dr. Tregubova i Dr. Pipana po tom pitanju izložen je sasvim jasno i određeno. Njihov stav i njihova shvatanja nedvojbeno djele .mnogi stručnjaci u zemlji. Međutim i obratno gledište ima svojih pristalica. Razlozi, koje su izneli Dr. Tregubov i Dr. Pipan protiv čistih sječa u brdskim šumama nesumnjivo su vrlo jaki. Ali, oba recenzenta iznijeli su izvjesne dokaze, koji nisu posve tačni. Ni Dr. Tregubov, ni Dr. Pipan nisu uzeli u obzir razliku u političkom uređenju Države prije rata i danas. Da su oni vodili o tom računa, sigurno ne bi povlačili paralelu između predratnih prilika i današnjih, pogotovo ne bi se spomenula okupacija Bosne po Austriji. Cilj trgovca drveta zaista je bio njegov lični profit i njegov interes za šumu prestajao je onog trenutka, kada bi izvukao iz šume i posljednje posječeno stablo. Danas pek su šume i njihova eksploatacija u rukama narodne države, a ne pojedinih privatnih profitera. Razlika, koja odavde proističe, jasna je sama po seid. 273 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1948 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Dr. Tregubov pošao je od pretpostavke, da Ing. Postnikovu »Vjerojatno... nije dovoljno poznato...« jtd. Međutim, Ing. Postnikovu sasvim je dobro poznata historija bosanskih šuma. Baš zato smjelo tvrdim, ´da je Dr. Tregubov u zabludi, kada uvjerava, da su čiste sječe bile »jedini način sječe od početka okupacije Bosne po Austriji, pa neprekidno dalje do nedavno...«. Rasprodaju bosanskih šuma otpočela je Austrije god. 1892, dakle 14 godina iza početka okupacije, kada je bio sklopljen prvi veći ugovor sa tadašnjom firmom Oto fStajnbajs. Iza toga ugovora slijedio je niz drugih. God. 1905 površina šuma ustupljenih u eksploataciju stranim kapitalistima, iznosila je 343.000 hia. U tom periodu vršene su sječe sa ostavljanjem pričuvaka radi prirodnog pošum- Ijavanja. No već god. 1913 ukinute su »čiste sječe« (da ih tako nazovemo) na većem dijelu ugovornih područja. Ugovor firme Fadilpašić i dr. (kasnije »Bosna d. d.« iz godine 1911) sadrži odredbu, kojom se propisuje eksploatacija izvjesnih šuma »po načinu uzgajanja šuma s obzirom na prirodno podmlađivamje u prebornim šumama«, a na površini sa sječivom masom od preko 1,000.000 m3 jele i bukve. God. 1921, za vrijeme bivše Jugoslavije, taj je ugovor obnovljen i on je zaista sadržao klauzulu o golim sječama, ali na manjim površinama i to iznimno, s obzirom na gospodarske prilike. 1929* god., kada je isto područje! prešlo u ruke »Našičke« d. d., bile su ukinute i te manje gole sječe. 1930 god., kao što je poznato, bile su .^..... preborne sječe kod svih revidiranih ugovora, sa intenzitetom sjeća od 65°/o mase stalbala iznad 30 cm. pr. pr. Prema tome, nije baš čista sječa bila »jedini način sječe«. Pa i te gole sječe, strogo uzevši, nisu bile prave gole sječe na većim povšinama, iza kojih normalno dolazi vještačko pošumljavanje, već poseban oblik gospodarenja sa pričuvcima. Međutim, ni preborne sječe, sa onim intenzitetom, koji je provođen, nisu ništa bolje od golih sječa. Prema tome, kod razmatranja mogućnosti čistih sječa u brdskim šumama u današnjim prilikama, taj momenat stvarno ne igra ulogu, jer su i jedne i druge vršene pod istim uslovima kapitalističkog uređenja države, po različitim privatnim profiterima. Važno je šta je sve iza toga ostalo. Današnje stanje bosanskih šuma je takvo, da ozbiljno zadaje brigu svakom šumarskom stručnjaku. Znamo svi, kako je vršena doznaka. Znsimo kakva su stabla ostajala da podmlade šumu posije sječe. Cim je iza god. 1922 uvedena opšta individualna premjerba doznačenog, odnosno posječenog drveta uz utvrđeni kvalifikacioni omjer, otpočela je oštra borba između državnih orgiatna i pretstavnika firmi za svako potišteno, slabo, ozleđeno i inače defektno stablo. Pretstavnici firmi nisu htjeli takva stabla. To je dovelo do toga, da su u šumama ostajala stabla skoro najgoreg kvaliteta, da obnove posječenu sastojinu. Ako se tome dioda, da je pravilna doznaka u prebornim šumama vrlo teška stvar i da su u većini slučajeva tu doznaku vršili pomoćni stručni organi, bez naročitih kvalifikacija, nije teško zamisli ti stanje šuma, koje su iza toga ostale. Zbog teških terenskih prilika, zbog prejakog intenziteta sječe, redovno se događalo, da vjetar izvali preostale pričuvke ili stabla određena za podmlađivanje posije prebomih sječai. Količina izvala i vjetroloma katkad je bila tako velika, da je iznosila preko 40% od ukupno doznačene mase. Niakon završene sječe po pravilu su se, takve površine otvarale za ispašu stoke, koja je dokrajčivala ili u velikoj meri oštećivala preostali podmladak. Sve je to doprinosilo degradiranju strahovito proređenih šuma i razbijanju njihove cjelovitosti. Danas u velikom dijelu bosanskih prebomih šuma većina, starijih stabala je bolesna, oštećena, ružna. Njihov razmještaj u sastojini je nepravilan, kvalitet često vrlo slab, pa i prirlast ispod normalnog. Takve šume 274 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1948 str. 29 <-- 29 --> PDF |
i takve sastojine bile su prepuštene same sebi, Niko i ničim nije im pružio pomoć, da savladaju sve poteškoće i da zaista stvore zdrave punovrijedne sastojine. One ih, pod takvim okolnostima, nisu mogle niti će moći da stvore, jer od bolesnih roditelja ne može biti zdravog podmlatka. U takvim šumama, i kad odrastu, neće se moći vršiti selekcija, jer nema izbora. Proces obnavljanja valjanih žurna prebomjm načinom, proces poboljšanja kvaliteta drva otegao bi se, na taj način, kroz dugi niz decenija, a možda i vjekova. Eto, iz tih razloga tu je potrebno možda riskantnije, ali odlučno, radikalnije i skoro jedino moguće upiitamje čovjeka uvođenjem čistih sječa i vještačkim pošumiljavanjem posječenih površina. Kao posljedica eksploatacije šuma po privatnim kapitalistima u Bosni postoji još jedan, problem, a to su šume nasilno pretvorene iz mješovitih u skoro čiste bukove sastojine. Poznata je stviar na koji je način do njih došlo. Ondašnji eksploatatori šuma na mnogim mjestima nisu htjeli da sijeku bukvu, mada su plaćah šumsku taksu. Još je gore što su pojedina preduzeća sjekla ipak najbolja stabla. Danas su i te šume slabog kvaliteta. I one čekaju uplitanje čovjeka, primjenu radikalnijih mjera ,ako se hoće, da se na tim terenima podignu; kvalitativno bolje mješovite sastojine. Druga je stvar, da li će uspjeti vještačko pošumljavianje. Objektivno govoreći ni vještačko, ni prirodno pošumljavanje ne pružaju 10O°/o garanciju uspjeha. Šta više, poznato je pravilo, da se ne može svaka površina ponoviti prirodnim putem. To isto važi i za vještačko pošumljavanje. Ali, tu su stručnjaci, tu su najmoderniji načini vještačkog pošumljavanjia. To je, u ostalom.´, borba za bolje šume, za bolji kvalitet drveta. Ako šuma može da opstane sama, još prije će moći da opstane uz pomoć čovjeka. Treba na ovom mjestu kazati, da je stvarno poznat čitav niz neuspjelih pokušaja u pogledu vještačkog pošumljavianja, ali isto su tako poznati divni primjeri uspješnih pokušaja. Na teritoriji bivših ugovornih područja kod Han- Pijeska, postoje šume posječene golom sječom za vrijeme Austrije i obnovljene vještačkim putem. Danas su to skoro najljepše sastojine iako se nlalaze baš na kršu. Sličnih primjera ima i na teritoriji bivših ugovornih područja kod Drvara i Teslica (sliv Velike Usore), pa i na drugim mjestima. Konstatacija Dr. Tregubova u pogledu razvitka vegetacije na čistim sječinama ne izaziva nikakve sumnje, ali sav taj ciklus razvitka uslovljen je potpunim prepuštanjem ogoljelog zemljišta njegovoj vlastitoj sudbini. Šume, koje sam spomenuo kao nastale nakon vještačkog pošumljavanja zato su i uspjele, što su potrebne mjere bile preduzete na vrijeme, pošumljavanje odmah izvršeno, a pošumljene površine su bile, dok je to bilo potrebno, po d strogo m i stvarnom zabranom paše. A zar je to danas nesprovodivo? Da je vještačko pošumljavanje skuplje od prirodnog ne treba ni govoriti, ali sastojine nastale na takav način, nedvojbeno su bolje od nastalih prirodnim putem. I kvalitet drveta u njima je bolji. One se razvijaju manje više pod istim okolnostima, Nema u drvetu onih varijacija u širini godova, koje su tako karakteristične za drvo iz prebornih šuma. Međutim, od svega je najvažnije, da u ovom slučaju čovjek stvara ono, što on hoće, a ne prepušta prirodi, da ona odlučuje šta će rasti, u kakvom omjeru i kakvog kvaliteta. Trošak vještačkog pošumljavanja u prugama sjetvom sjemena, koji će se najviše primjenivati u bosanskim šumama, i nije tako velik, kako to možda izgleda na prvi pogled. Ovo bi bili razlozi opšteg i principijelnog karaktera, koji govore za čiste sječe baš u brdskim šumama Bosne, obzirom na uzgojne momente. 275 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1948 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Ta misao, kao opšta i principieina, iznesena je u jednoj rečenici i u mom kritikovanom članku. Ako sam rekao da »kod nas važi kao neosporno pmwdlo, da šume brdovitih predjela mogu da se eksploatišu skor o isključiv o prebornim načinom gospodarenja« i ako sam rekao »Možda bj bilo umjesno da se podvrgne kritici baš ovo tradicionalno načelo«, time nisam rekao da treba prijeći isključivo na čiste sječe i to ne znači da sam uputio, kako Dr. Pipan kaže, »apel« da se sve sječe odmah pretvore u čiste. Razmišljati o nečem, kritikovati nešto, ne znači još tako i postupiti. Osim toga, potpuno je neshvatljiva bojazan recenzenata za opstanak šuma. Cl. 15 Opšteg zakona o šumama konkretno nabroja šume, koje se mogu proglasiti kao stalno ili privremeno zaštitne. Cl. 18 istog zakona kaže sasvim jasno: »U zaštitnim šumama ne smije se vršiti čista sječa...« Prema tome, otpada bojazan za sve što recenzenti brane, jer je to zakonom mnogo sigurnije odbranjeno. Ali, u zakonu se nigdje ne kaže, da su čiste sječe inače zabranjene. One postoje i u šumarskoj nauci, kao jedan od osnovnih načina gospodarenja, možda ne u brdskim šumama, ali u Bosni ima i takvih predjela, gdje bi i svaka druga zemlja bez predomišljanja izvodila čiste sječe. Uostalom, čiste sječe su vršene i u Sloveniji i to pod mnogo težim terenskim prilikama, nego ovdje, u Bosni, a to ni Dr. Tregubov ne poriče. Oba recenzeta tvrde, da su finansijske koristi koje pružaju čiste sječe u pogledu eksploatacije tako male, da ne stoje u nikakvom omjeru sa opasnostima, štetama i rizikom skopčanim sa čistim sječama. Dr. Pipan čak tvrdi da bi samo izvoz drveta nešto pojeftinio, odnosno samo troškovi privlačenja nešto bi se smanjili. Daleko bi nas odvelo kada bismo na ovom mjestu počeli računati te »male« prednosti. Ali, koga to zanima, neka uzme olovku pa neka sračuna. Smanjenje troškova počinje od same doznake, zatim se smanjuju troškovi sječe, primopredaje, privlačenja i izvoza. Sa čistih sječa je lakše organizirati izvlačenje drveta direktno od panja do mjesta prerade, bez pretovarivanja na šumskim stovarištima. Time otpadaju troškovi istovara i utovara i troškovi primopredaje na šumskim stovarištima. Time se može isključiti, pod sadašnjim prilikama neophodni, »spronc«, što nosi prosječno 3% tehničkog drveta (po Dr. Ugrenoviću). Moderna eksploatacija šuma sa upotrebom motornih ili električnih pila, traktora, dizalica i drugih naprava sama po sebi uslovljuje mnogo veću uštedu, nego što to izgleda. Upotreba mehanizama mnogo je zgodnija kod čistih sječa, nego kod ikoje druge vrste, koja uslovljuje prirodno podmlađivanje. Ne treba pri tome zaboraviti, da je »najteži problem pitanje vučne snage koji u ovoj fazi (fazi izvoza drveta) apsorbuje oko 75% od svih potreba u šumskoj proizvodnji«, kako kaže V. Srzentić u »Narodnoj državi« br. 1—2 za 1948 god. Od toga isto tako mnogo zavisi izvršenje Petogodišnjeg plana, kao i elektrifikacija zemlje, na koju se poziva Dr. Pipan. Najzad, baš zato, što kod nas ne postoje uslovi, slični onima u SSSR, mi moramo da idemo drukčijim putevima. Bogatstvo šuma dozvoljava SSSR da pojedinim šumskim predjelima ostavi isključivo zaštitnu funkciju, a da svoje potrebe podmiruje na drugoj strani. Međutim, kod nas u Bosni sječa se mor a vršiti. Mi ne možemo dozvoliti sebi taj luksus, da sve naše šume proglasimo zaštitnim, ili bar njihov ogroman dio, a kad već moramo sjeći šume, onda moraono primjeniti i najracionalniji eksploatacioni način, gdje god je to moguće, gdje god to iole dozvoljavaju prilike. Eto, u tom smislu i tim smjerom treba da se odvijaju pokusi, razmišljanja, pa i sama polemika, koja treba da raščisti pitanje svrsishodnosti čistih sječa u brdskim šumama ne samo principijelno, nego i stvarno. Ing. A. Postnikov 276 |