DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1948 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Dr. Tregubov pošao je od pretpostavke, da Ing. Postnikovu »Vjerojatno...
nije dovoljno poznato...« jtd. Međutim, Ing. Postnikovu sasvim je dobro
poznata historija bosanskih šuma. Baš zato smjelo tvrdim, ´da je Dr. Tregubov
u zabludi, kada uvjerava, da su čiste sječe bile »jedini način sječe od početka
okupacije Bosne po Austriji, pa neprekidno dalje do nedavno...«. Rasprodaju
bosanskih šuma otpočela je Austrije god. 1892, dakle 14 godina iza početka
okupacije, kada je bio sklopljen prvi veći ugovor sa tadašnjom firmom Oto
fStajnbajs. Iza toga ugovora slijedio je niz drugih. God. 1905 površina šuma
ustupljenih u eksploataciju stranim kapitalistima, iznosila je 343.000 hia. U
tom periodu vršene su sječe sa ostavljanjem pričuvaka radi prirodnog pošum-
Ijavanja. No već god. 1913 ukinute su »čiste sječe« (da ih tako nazovemo) na
većem dijelu ugovornih područja. Ugovor firme Fadilpašić i dr. (kasnije
»Bosna d. d.« iz godine 1911) sadrži odredbu, kojom se propisuje eksploatacija
izvjesnih šuma »po načinu uzgajanja šuma s obzirom na prirodno podmlađivamje
u prebornim šumama«, a na površini sa sječivom masom od preko
1,000.000 m3 jele i bukve.


God. 1921, za vrijeme bivše Jugoslavije, taj je ugovor obnovljen i on je
zaista sadržao klauzulu o golim sječama, ali na manjim površinama i to iznimno,
s obzirom na gospodarske prilike. 1929* god., kada je isto područje! prešlo
u ruke »Našičke« d. d., bile su ukinute i te manje gole sječe.


1930 god., kao što je poznato, bile su .^..... preborne sječe kod svih
revidiranih ugovora, sa intenzitetom sjeća od 65°/o mase stalbala iznad 30
cm. pr. pr.


Prema tome, nije baš čista sječa bila »jedini način sječe«. Pa i te gole sječe,
strogo uzevši, nisu bile prave gole sječe na većim povšinama, iza kojih normalno
dolazi vještačko pošumljavanje, već poseban oblik gospodarenja sa pričuvcima.


Međutim, ni preborne sječe, sa onim intenzitetom, koji je provođen, nisu
ništa bolje od golih sječa. Prema tome, kod razmatranja mogućnosti čistih sječa
u brdskim šumama u današnjim prilikama, taj momenat stvarno ne igra ulogu,
jer su i jedne i druge vršene pod istim uslovima kapitalističkog uređenja
države, po različitim privatnim profiterima.


Važno je šta je sve iza toga ostalo. Današnje stanje bosanskih šuma je
takvo, da ozbiljno zadaje brigu svakom šumarskom stručnjaku. Znamo svi, kako
je vršena doznaka. Znsimo kakva su stabla ostajala da podmlade šumu posije
sječe. Cim je iza god. 1922 uvedena opšta individualna premjerba doznačenog,
odnosno posječenog drveta uz utvrđeni kvalifikacioni omjer, otpočela je oštra
borba između državnih orgiatna i pretstavnika firmi za svako potišteno, slabo,
ozleđeno i inače defektno stablo. Pretstavnici firmi nisu htjeli takva stabla. To
je dovelo do toga, da su u šumama ostajala stabla skoro najgoreg kvaliteta, da
obnove posječenu sastojinu. Ako se tome dioda, da je pravilna doznaka u prebornim
šumama vrlo teška stvar i da su u većini slučajeva tu doznaku vršili
pomoćni stručni organi, bez naročitih kvalifikacija, nije teško zamisli ti stanje
šuma, koje su iza toga ostale.


Zbog teških terenskih prilika, zbog prejakog intenziteta sječe, redovno se
događalo, da vjetar izvali preostale pričuvke ili stabla određena za podmlađivanje
posije prebomih sječai. Količina izvala i vjetroloma katkad je bila tako
velika, da je iznosila preko 40% od ukupno doznačene mase.


Niakon završene sječe po pravilu su se, takve površine otvarale za ispašu
stoke, koja je dokrajčivala ili u velikoj meri oštećivala preostali podmladak.


Sve je to doprinosilo degradiranju strahovito proređenih šuma i razbijanju
njihove cjelovitosti. Danas u velikom dijelu bosanskih prebomih šuma većina,
starijih stabala je bolesna, oštećena, ružna. Njihov razmještaj u sastojini je
nepravilan, kvalitet često vrlo slab, pa i prirlast ispod normalnog. Takve šume


274