DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1948 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Ta misao, kao opšta i principieina, iznesena je u jednoj rečenici i u mom kritikovanom članku. Ako sam rekao da »kod nas važi kao neosporno pmwdlo, da šume brdovitih predjela mogu da se eksploatišu skor o isključiv o prebornim načinom gospodarenja« i ako sam rekao »Možda bj bilo umjesno da se podvrgne kritici baš ovo tradicionalno načelo«, time nisam rekao da treba prijeći isključivo na čiste sječe i to ne znači da sam uputio, kako Dr. Pipan kaže, »apel« da se sve sječe odmah pretvore u čiste. Razmišljati o nečem, kritikovati nešto, ne znači još tako i postupiti. Osim toga, potpuno je neshvatljiva bojazan recenzenata za opstanak šuma. Cl. 15 Opšteg zakona o šumama konkretno nabroja šume, koje se mogu proglasiti kao stalno ili privremeno zaštitne. Cl. 18 istog zakona kaže sasvim jasno: »U zaštitnim šumama ne smije se vršiti čista sječa...« Prema tome, otpada bojazan za sve što recenzenti brane, jer je to zakonom mnogo sigurnije odbranjeno. Ali, u zakonu se nigdje ne kaže, da su čiste sječe inače zabranjene. One postoje i u šumarskoj nauci, kao jedan od osnovnih načina gospodarenja, možda ne u brdskim šumama, ali u Bosni ima i takvih predjela, gdje bi i svaka druga zemlja bez predomišljanja izvodila čiste sječe. Uostalom, čiste sječe su vršene i u Sloveniji i to pod mnogo težim terenskim prilikama, nego ovdje, u Bosni, a to ni Dr. Tregubov ne poriče. Oba recenzeta tvrde, da su finansijske koristi koje pružaju čiste sječe u pogledu eksploatacije tako male, da ne stoje u nikakvom omjeru sa opasnostima, štetama i rizikom skopčanim sa čistim sječama. Dr. Pipan čak tvrdi da bi samo izvoz drveta nešto pojeftinio, odnosno samo troškovi privlačenja nešto bi se smanjili. Daleko bi nas odvelo kada bismo na ovom mjestu počeli računati te »male« prednosti. Ali, koga to zanima, neka uzme olovku pa neka sračuna. Smanjenje troškova počinje od same doznake, zatim se smanjuju troškovi sječe, primopredaje, privlačenja i izvoza. Sa čistih sječa je lakše organizirati izvlačenje drveta direktno od panja do mjesta prerade, bez pretovarivanja na šumskim stovarištima. Time otpadaju troškovi istovara i utovara i troškovi primopredaje na šumskim stovarištima. Time se može isključiti, pod sadašnjim prilikama neophodni, »spronc«, što nosi prosječno 3% tehničkog drveta (po Dr. Ugrenoviću). Moderna eksploatacija šuma sa upotrebom motornih ili električnih pila, traktora, dizalica i drugih naprava sama po sebi uslovljuje mnogo veću uštedu, nego što to izgleda. Upotreba mehanizama mnogo je zgodnija kod čistih sječa, nego kod ikoje druge vrste, koja uslovljuje prirodno podmlađivanje. Ne treba pri tome zaboraviti, da je »najteži problem pitanje vučne snage koji u ovoj fazi (fazi izvoza drveta) apsorbuje oko 75% od svih potreba u šumskoj proizvodnji«, kako kaže V. Srzentić u »Narodnoj državi« br. 1—2 za 1948 god. Od toga isto tako mnogo zavisi izvršenje Petogodišnjeg plana, kao i elektrifikacija zemlje, na koju se poziva Dr. Pipan. Najzad, baš zato, što kod nas ne postoje uslovi, slični onima u SSSR, mi moramo da idemo drukčijim putevima. Bogatstvo šuma dozvoljava SSSR da pojedinim šumskim predjelima ostavi isključivo zaštitnu funkciju, a da svoje potrebe podmiruje na drugoj strani. Međutim, kod nas u Bosni sječa se mor a vršiti. Mi ne možemo dozvoliti sebi taj luksus, da sve naše šume proglasimo zaštitnim, ili bar njihov ogroman dio, a kad već moramo sjeći šume, onda moraono primjeniti i najracionalniji eksploatacioni način, gdje god je to moguće, gdje god to iole dozvoljavaju prilike. Eto, u tom smislu i tim smjerom treba da se odvijaju pokusi, razmišljanja, pa i sama polemika, koja treba da raščisti pitanje svrsishodnosti čistih sječa u brdskim šumama ne samo principijelno, nego i stvarno. Ing. A. Postnikov 276 |