DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Ing. Ilija Lončar (Zagreb}: POŠUMLJIVANJE NIZINSKIH ŠUMA .............. ..... HA ......... Kod nas je hrast lužnjak glavni pretstavnik nizinskih šuma, gdje on prečesto tvori čiste sastojine. Kalamiteti u tim nizinskim hrasticima stoje u uzročnoj vezi sa uzgojnim težnjama i praksom u prošlosti, koja je išla za tim, da se ovoj našoj najvrednijoj i najrentabilnijoj vrsti osigura što veći prostor a na račun ostalih vrsta, koje su ranije živjele s njom u prirodnoj smjesi. — Takova praksa uzgoja šuma u prošlosti, potiskivanjem ostalih vrsta, dovela je do stvaranja mnogih čistih sastojina hrasta na ogromnim površinama, što je pogodovalo razvoju njegovih brojnih neprijatelja, a da se u uzgojnom pogledu nisu postigli željeni rezultati, već naprotiv, odnosne sastojine su nazadovale. Uzgoj njihov je baš zbog toga pomanjkanja ranijih pratilaca hrasta lužnjaka postao težak, jer stradava čistoća debla, uslijed česa se mnogo gubi na kvaliteti najvrijednijeg dijela stabla.Osim toga, zbog rijetke krošnje hrasta, znatan dio svjetla ostane neiskorišten, tlo je slabije zaštićeno, pa je u mnogo nepovoljnijem stanju \ zakorovljuje se. — Uslijed takova stanja produkcija je drvne mase manja, a naravski i manja raznolikost sortimenata, što sve mnogo smanjuje uspjeh gospodarenja. Potpuno je narušena harmonija koja je nekad u prirodnoj šumi postojala i koja je ujedno jedan od važnih životnih uslova u borbi sastojina proti kalamiteta. Redoviti su pratioci lužnjaka kod nas vrba, topola, jasen, joha, brijest, grab, klen, lipa, divlje voće, a na brežuljcima i višim položajima, pa i na grebenima još i bukva. Ove vrste su nekad tvorile prirodne šume naših nizina. Važnu ulogu u nizinskim šumama dobiva kanadska topola. Zbog jakog prirasta i velike uporabivosti treba ju forsirati svagdje, gdje joj odgovaraju prirodni uslovi. U interesu je obrane i uzgoja hrasta lužnjaka da se navedene vrste uzmu u obzir kod obnove nizinskih šuma i tako stvore prirodnije mješovite sastcjine. One će biti otpornije i vrijednije od čistih sastojina, a dati će i znatno veću drvnu masu. Nastaje pitanje kako da se osigura povoljno, prirodnija smjesa odnosno, kako da izvedemo pošumljavanje raznim vrstama na istoj površini, a da najbolje udovoljimo uzgojnoj potrebi mješovite nizinske sastojine i da postignemo što veću drvnu masu. Možemo razlikovati uglavnom tri tipa sastojina: 1. Mješovite sastojine sa hrastom kao glavnom vrstom, ali obično bez kanadske topole. 2. Mješovite sastojine sa hrastom, a uz ostale vrste i sa kanadskom topolom. 3. Mješovite sastojine sa kanad. topolom kao glavnom vrstom, ali obično bez hrasta. Kod prvog tipa nizinskih sastojina dolaze u obzir od tvrdih listača uz hrast lužnjak u glavnom jasen obični, grab, klen, brijest, am. jasen, bagrem, od mekih listača lipa, joha, vrba, ob. topola. 289 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Najveći zahtjev na svjetlo medu navedenim tvrdim listačama imade jasen. Iza njega hrast. Ove vrste su ujedno najvrednije, ali one za povoljan. razvoj trebaju pomenute pratioce. Manji zahtjev na svjetlo ima brijest, bagrem, pa am, jasen, a još manji lipa, zatim klen i konačno grab. Potonja dva su u pogledu zahtjeva na svjetlo najskromniji, te mogu da se dobro razvijaju i pod krošnjama ostalih, a naročito pod jasenom ili hrastom, dok obrnuto, hrast i jasen pod njihovim krošnjama neminovno propadaju. Treba uvažiti i svojstvo graba i klena da u prvoj mladosti brzo rastu i da su u stanju nadvisiti, te tako ugroziti opstanak jasena i hrasta. Ovo se u stvarnosti često i događa. U koliko su oni korisni kao primješane i podstojne, u toliko mogu biti štetni, ako prerastu vrste koje trebaju više svjetla. U tom slučaju, gušenjem ostalih vrsta, dolazi do stvaranja- čistih grabika, čiji prirast je slab i u pogledu kvantitete i kvalitete. U pogledu zahtjeva na svjetlo meke vrsti osim lipe stoje ispred tvrdih listača. Uzev u obzir i jedne i druge, počam od najosjetljivijih prema svijetlu redosljed bi bio približno ovaj: topola obična i kanadska, vrba, joha, jasen, hrast, bagrem, brijest, lipa, klen, grab. Da polučimo uspjeh u radu oko pošumljavanja i stvaranja mješovitih sa stoj ina moramo biti na čisto sa zahtjevom pojedinih vrsta na svijetlo, ali i sa time, da čim koja vrst traži više svijetla, tim je manje sposobna za stvaranje čistih sastcjina, tim je potrebnije da su njihove krošnje rastavljene vrstama koje njihovu zasjenu podnose ili mogu biti stiješnjene, pa i podstojne. Meke vrsti, kao obično sa velikim zahtjevom na svjetlo, brzo rastu i ne podnose ni manju zasjenu krošnje, One će pokazati povoljaa uspjeh razvojem jakog debla samo u slučaju, kad mogu razviti jaku krošnju. To će biti samo onda kada je krošnja pojedinog od ovih stabala potpuno slobodna i nije sa strane stiješnjena krošnjama iste vrsti, brzog rasta. Ovo kod mekih listača naročito vrijedi za topole, vrbe, johe, a kod tvrdih listača osobito za jasen, pa hrast. Ako promatramo čiste sastojine navedenih vrsta, u kojima si krošnje stalno konkuriraju, vidjet ćemo, da one ne pokazuju nigdje u razvoju povoljan uspjeh. Ukoliko nastojimo da takovim sastojinama razmicanjem krošanja kod proreda pomognemo, obično nećemo polučiti uspjeh koji bi nas mogao dosta zadovoljiti, tim manje čim odnosna vrsta ima veći zahtjev na svijetlo. Naročito je slab uspjeh ako to razmicanje uslijedi tek kad ta stabla imadu velike visine i kad im je već krošnja nerazmjerno malena prema visini, zapravo već zakržljala. Obično je prirodna posljedica zakašnjeloga razmicanja, da se tlo još jače zakcrovi, nego li je bilo zakorovljeno do tada, a uslijed propuštanja još više svijetla kroz i onako rijetke krošnje. Unatoč razmicanja, krošnja će ipak slabo napredovati ili će čak nazadovati i sušiti se počam od vrha, dok će postrani izdanci i grančice (hrast, kan. topola) učestvovati u transpiraciji vlage, a na štetu ne samo krošnje, nego i kvalitete debla. Za prvi tip mješovite sastojine, kod kojeg se obraća naročita pažnja na hrast i jasen, zamišljamo si povoljnim po prilici ovakav raspored vrsta. Iza tri reda hrasta slijede dva reda graba i klena, a pokraj njih opet tri reda jasena sa primiješanom lipom, brijestom, bagremom odnosno johom. Osim ovakcvog poretka u redovima, grab i klen treba unijeti dosta gusto i u redove hrasta i jasena gdje će stvarati potstojnu sastojinu. Razmak redova je po prilici 1 m. Za dobar napredak hrasta i jasena često je od presudne važnosti da se upotrebe za sadnju jake biljke, lijepo razvijene, 290 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 13 <-- 13 --> PDF |
sa dobrim korjenjem i da se dobro zasade. U ovom slučaju će biljke brže rasti u vis, dok u protivnom postoji opasnost da hrast zaostane i da ga susjedstvo nadvisi i ugrozi. U 3 reda sa jasenom će doći pomješana lipa po koji bagrem, brijest, am, jasen, grab. Vidimo iz skice da će redovi hrasta od slijedećih redova hrasta biti udaljeni oko 8 m, no taj razmak će se tokom proreda svakako povećati, pogotovo radi prisutnosti jasena, koji traži velik prostor za svoju krošnju. Taj prostor ćemo lijepo uzraslim stablima svakako kod proreda na vrijeme osigurati. SI. 1 Kada se sklop već potpuno stvori i biljke počnu naglo napredovati « visinu, vertikalni presjek ovakove sastojine prikazuje si. 1. U ovom slučaju biti će hrastu, jasenu, lipi osiguran dominantan položaj, ali će svakako uskoro doći do konkurencije između krošanja ovih vrsta. Proreda će se međutim vršiti u glavnom medu njihovim stablima, koja dominiraju i traže mnogo svijetla, čime će se unaprediti razvoj i dominantne i podstojne sastojine. Uz ovakovu strukturu sastojine svjetlo će se dobro iskoristiti, jer i ono koje prođe kroz rijetke krošnje dominantnih stabala iskoristit će se na donjoj etaži graba i klena. Predočena struktura sastojine u nizinskom području došla bi u obzir na ocjeditom tlu, na gredama, tamo gdje voda ne leži. No u tom području se često izmjenjuju depresije sa gredama, pa malkar i na manjim površinama. Na tim depresijama, naravski, ne ćemo upotrebiti grab, klen, lipu, bagrem, već mjesto njih johu, vrbu, kan. topolu, ob. i američki jasen. U koliko voda stagnira dulje vremena, dolazi u obzir samo joha i vrba. Kod drugog tipa sastojina, dolazi u obzir uz navedene vrste i kan. topola. Ona ne uspijeva samo na vlažnijem tlu, već naprotiv, ona traži rahlo i svježe tlo, pa može dobro uspijevati i na gredama. Kod nas je uzgoj kan. topole u početničkom stadiju. Imamo čistih topolovih sastojina, a i mješovitih sa jasenom, bagremom i vrbom. Najslabiji je uspjeh u čistim sastojinama, što je i prirodno zbog velikog zahtjeva topole na svjetlo. Tlo je u takovim sastojinama jako zakorovljeno, a stabla osuta postranim grančicama i nisu u mogućnosti da razviju valjanu krošnju. Konkurencija ostalih, jednako visokih stabala iste vrste, onemogućuje razvoj valjane krošnje, svojom makar i slabom zasjenom sa strane. Krošnja u tom slučaju ostaje piramidalna ili valjkasta poput one u jablana. U takovim se sastojinama ne može prema tome razviti niti vrijedno deblo. U sastojinama gdje su topole slabo razmaknute, samo: sa jednim ili dva reda drugih vrsta, uspjeh je nešto bolji, nego li u čistim sastojinama. No i ovdje si krošnje topola počimaju, zbog naglog rasta u vis, rano konkurirati, uslijed česa krošnja dolazi rano u nepovoljnu situaciju, sličnu kao u čistoj sasto 291 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 14 <-- 14 --> PDF |
jini. Razvoj topolina debla, koje je glavni cilj uzgoja, nije ni u ovom slučaju mnogo povoljniji od onoga u čistim sastojinama. Tlo je međutim manje zakorovljeno, a ukupan prirast sastojine je svakako veći uslijed potpunijeg iskorištavanja svijetla, U interesu razvoja valjane krošnje potrebno je da se topole jače razmaknu i da se između njih stave vrste koje imaju sporiji visinski prirast, te koje lako podnose zasjenu topole. Tada će topola imati mogućnost da rano nadvisi ostale vrste. Pošto se radi o jednakim prilikama staništa, kao kod prvog sastojinskog tipa, važan nam je i uzgoj ostalih vrsta, naročito hrasta lužnjaka i jasena. Svakako ćemo nastojati da i ovima osiguramo povoljne prilike za razvoj. Povoljan uzgoj kanadske topole, a i ostalih vrsta, zamišljamo si uz raspored na skici br. 2, , i. hrAit, Z jasen, h^A, ajattn., Safib-m , 3 §fti& i Afen, . kanadctka. topota. se . U ovom slučaju red od reda topole bio bi razmaknut oko 12 m, što bi zapravo bila najmanja udaljenost topole od topole. Proredom bi se taj razmak samo mogao još povećati. Do topole dolazi grab, klen, koji bi se p>omiješali i u ostalim redovima. Popunjavanje bi se vršilo u glavnom grabom, naravski na ocjeditim površinama, kao i kod prvog tipa, U redove topole mogao bi doći am. jasen, vrba, bagrem, grab. Uz ovakovu sadnju otpao bi uzgoj velikog broja kan. topole. Nju bi uzgajali za dobivanje trupaca. Razmak njenih biljki u redu treba da bude bar 3 m, kada bi po prilici 3 kom. topole bila izvađena takom prorjeda uz ostavljanje svake četvrte sadnice za konačnu sječu. Tako bi se postepeno i u redovima topole postigao razmak njenih stabala od oko 12 m, što naravski ne mora biti, jer kod ocjene koje stablo će se kod prorjede vaditi, ne može da odlučuje neka strogo odmjerena šablona, već samo uzgojni obziri. Uz ovakav uzgoj ostalo bi po ha za konačnu sječu oko 70 kom. topolovih stabala, koja bi uz ophodnju za topolu od 30—40 godina dala vrlo vrijedne trupce. No već i tokom proreda dobilo bi se vrijednog materijala za tehničke svrhe. 292 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Ostale vrste bi se dalje podržavale i njegovale. One bi tokom vremena ponovno uspostavile sklop, koji bi bio kod obaranja topola mjestimično jače prekinut. Ponovnom sklapanju sastojine mnogo bi doprinijela podstojna sastojina graba, klena, a i ostalih vrsta. Topole će uz ovakav uzgoj razviti dosta jake krošnje, što će imati za posljedicu stvaranje jakog debla, dok će ostali dio sastojine doprinjeti čistoći njena debla. I uz oprezno obaranje ovakovih topola, pogotovo onih u posljednjem sijeku, doći će do znatne štete u preostaloj sastojini. Ta će se šteta moći izbjeći u većoj mjeri samo ckresivanjem stabala prije obaranja. Da će kanadska topola doista uz opisani način uzgoja razviti jaku krošnju, a prema tome i jako deblo možemo se lako uvjeriti kod onih primjeraka ove topole koji su osamljeni ili se nalaze rijetko raspoređeni medu ostalim vrstama sporijeg rasta. Ti primjerci su upravo u protivnoj situaciji od onih topola koje se nalaze u čistim sastojinama ili u takovima gdje su krošnje topola već od rana blizu jedna druge. Iz gornjeg vertikalnog presjeka sastojine se vidi, da će svjetlo biti na velikoj površini iskorištavano, dok će zasjena tla biti dobra ukoliko se unese u ovakovu sastojinu dosta graba i klena, te am, jasena i lipe. Jasno je da će nakon konačne sječe topole, ostale vrste pogotovo doći do jakog priliva svijetla, što će na njih vrlo povoljno djelovati, pa će one na to reagirati pojačanim prirastom. Naročito će u tom pogledu doći do izražaja jasen i hrast. U cilju stvaranja mješovite sastojine može se na opisani način sadnja u redovima izvesti samo kod pošumljavanja čistina i čistih sječa. Na taj način će se lako postići povoljan razmještaj stabala. Međutim takovu sadnju nije moguće provesti tamo gdje nakon sječe već postoji prirodni mladik. U takovom mladiku obično ima poslije sječe i izvoza praznina, koje se u mnogo slučajeva mogu korisno popuniti kan. topolom, sadnjom pojedinih biljki u rijetkoj mreži, naravski uz istodobno dodavanje i ostalih vrsta, osobito ako se radi o čistom hrastovom prirodnom podmlatku. Kod ovakovog popunjavanja prirodnog mladika sigurno će doći rado do izražaja razvoj topoline krošnje, a naravski i debla. Naročito bi bilo preporučljivo unašanje kan. topole u prirodne mladike ostalih vrsta blizo ruba nepošumljenih depresija, ili isto tako uz prosjeke, puteve, čistine. Kod obaranja topola će se tada lako izbjeći veća šteta u ostaloj sastojini, obaranjem na čistinu ili prosjek, a za razvoj topole će biti dosta svjetla. Mišljenja smo da bi se ovakav tip sastojine mogao primijeniti gotovo u svim sastojinama hrasta lužnjaka u nizini. To bi značilo proširenje kan. topole i pojačanu produkciju mekog drva za kojim postoji velika potreba. Jedino ne bi moglo doći u obzir suho, zbijeno, mršavo tlo. Kod trećeg tipa sastojina došle bi u obzir u glavnom kan. topola, obični i američki jasen, joha, jagnjed, bagrem i vrba. U području šumarije Darda uz obalu Drave u ovakovom tipu sastojina vrlo dobro uspijeva i platana, a hrast dolazi tek spora,dički. Ovo područje je izvrgnuto periodičkim poplavama. Grab i klen uopće manjka, dok u prva dva tipa na povoljnom staništu imadu odličnu uzgojnu ulogu. U ovom tipu sastojina dobru ulogu ima am. a i obični jasen, pa bagrem, Odnos ovih vrsta može se posmatrati u poplavnom području na lijevoj obali Drave ispod Osijeka. Tamo gdje je čista sastojina kan. topole tlo je zakorovljeno, u glavnom kupinom, dok tamo gdje je u smjesi tlo je bez korova, pokriveno listincem. Kan, topola gusto sadena, makar i u mješovitoj sastojini, ne pokazuje povoljan uspjeh, 293 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 16 <-- 16 --> PDF |
kako je već spomenuto. Imali smo priliku vidjeti nekoliko kan. topola u sastojini am, jasena, ali razmaknute jedna od druge. Uslijed takova položaja imale su mogućnost da razviju krošnju iznad am. jasena, koji dobro zasjenjuje tlo i vrši zapravo ulogu graba. Deblo ovih topola je mnogo čišće i tehnički vrijednije od debla onih koje si krošnjama stalno konkuriraju. Nesmijemo zaboraviti da je ovdje glavni zadatak uzgoj kan. topole, dok u prva dva tipa dolazi u tom pogledu na prvo mjesto hrast i jasen. Raspored vrsta kod ovog tipa sastojine predočuje nam si. 3. 4 kanadska topota , Z ... ci- ......, 3 joha t vrta, ob-....., baqre.m, jagnjed. «se . Ovdje smo kan. topolu prikazali sa 6 m razmaka red od reda, ali tako da se jedan red nalazi među stablima koja sporije rastu, a drugi medu onakcvima koja ne zaostaju jako za rastom kan. topole. Prema tomu su susjedni redovi topole u sasma raznolikim prilikama odnosno uslovima razvitka. Ona će moći među nižim stablima u većoj mjeri iskoristiti sunčano svjetlo i razviti jaču krošnju, dok kod susjednog reda topole to ne će biti moguće. Pošto se topola od topole u istom redu sadi bar na 3 m razmaka valja u taj razmak unijeti am. jasen. Potpun sklop će se kod ove sadnje brzo stvoriti a svakako već za 8 do 10 godina. Obzirom na vrste koje brzo rastu, a zahtijevaju mnogo svjetla trebati će´ rano početi sa proredama, zapravo odmah iza stvaranja sklopa. Prvi proredni materijal će se tražiti u redovima vrbe, bagrema i u onom redu kan. topole koji se nalazi među ovima, zapravo među stablima koja spadaju medu dominantna. Time ćemo privesti mnogo svjetla preostalim stablima. U koliko sastojina bujno napreduje biti će potreban jači i češći zahvat i obrnuto, ali svakako uz pomnu ocjenu, u kojoj mjeri treba regulirati priliv svjetla. Već nakon prve prorede ubrzo će se krošnje vrsta koje brzo rastu, a koje se nalaze oko reda topole, sastati sa redom topola koje se nalaze među vrstama sporijeg rasta. U interesu valjanog razvitka topole svakako će trebati česta intervencija, razmicanje krošanja. Time će se između njenih stabala stvarati sve veći razmak, kao i između stabala ostalih vrsta 294 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 17 <-- 17 --> PDF |
brzog rasta i velikog zahtjeva za svjetlom, što će svakako povoljno djelovati na pravilan razvoj njihovih krošanja. Niža, donja etaža će zasjenjivati tlo i čistiti debla. Održanje te etaže i njeno unapređenje je od velike važnosti za uspješan uzgoj ostalih vrsta, naročito topole. Uzgoj kan. topole je kod nas vrlo važan. Potreba na njenom drvu je velika, a u budućnosti će biti još veća. Radi svog brzog rasta i velike uporabivosti zaslužuje ona naročitu pažnju. Njezin uzgoj nije kod nas još praktički ispitan i praktički rad za sada ne ide dalje od uobičajene šablone, koja međutim ne daje povoljne rezultate. U prednjem razlaganju postavili smo kao pravilo za kan. topolu da joj krošnja treba razmjerno velik prostor i mnogo svjetla. Međutim to pravilo, koje je približno postavljeno glede uzgoja topole, vrijedi — naravski u raznolikoj mjeri — i za ostale vrste, koje traže mnogo svjetla. Pošumljivanje kan. topolom vrši se obično upotrebom zakorij enjenih reznica uzgojenih u rasadniku, u manjoj mjeri direktno reznicima. Uzgoj zakorij. reznica je dosta skup, jer zahtijeva veliku površinu za razmjerno mali broj reznica. Naime zakorij. reznice se kod nas uzgajaju sa razmakom redova od 40 cm, a sadnica od sadnice u redu sa 20 cm. Prema tome na 1 aru (100 m2) može se uzgojiti oko 1.250 kom. sadnica. Kod pošumljavanja na dosadanji način, gdje je razmak sadnica bio najviše 2 m, trebalo je za pošumljenje 1 ha najmanje oko 2.500 kom. zakorij. reznica, za čiji uzgoj je u rasadniku potrebna površina od cea 2 ara, što kod velikih pošumljivanja svakako znači veliku površinu rasadnika i prema tome visoke troškove proizvodnje sadnica. Kod gore´preporučenog načina pošumljavanja, gdje je najmanji razmak biljki, topole 6 X 3 m, na jednu biljku otpada površina od 18 m2, što znači da na ha površine dolazi samo oko 555 zakorij. reznica. U poredbi sa gore navedenom količinom takvih reznica vidimo da sa istom količinom u našem slučaju možemo izvršiti pošumljavanje topolom na 4.5 puta većoj površini. Ako je razmak redova veći od 6 m, pa čak i 12 m kao kod navedenog drugog tipa sastojina, onda je po ha broj topolovih sadnica još za polovicu manji. Svakako bi na ovaj način postigli znatnu uštedu na ovoj vrsti sadnica, odnosno sa istim brojem uzgojenih reznica mogli bi kan. topolu unijeti na mnogo većoj površini, dok bi za stvaranje mješovite i podstojne sastojine na istoj površini između sadnica topole došle do uporabe druge vrste sadnica, čiji uzgoj je lakši. Pošumljavanje sa zakorijenj. reznicama ima svakako prednost pred pošumljavanjem sa reznicima topole na dosadanji način. Međutim zakorijenjene reznice kod vađenja obično dosta stradaju, korijenje im se osakati, pa uspjeh često nije onakav kakav bi mogao biti uz oprezan uzgoj i sadnju. Bilo bi vrijedno isprobati pošumljavanje sa reznicima u proljeću uz obradu zemlje na površini od 40 X 40 cm, u koju plohu bi se stavila reznica na način kako to preporuča Dr. Asen Biolčev u svome Uputstvu »Proizvodnja topolovih sadnica reznicima«. Po njemu treba da su reznice duge samo 15—18 cm i da se sade potpuno vertikalno, a ne koso, kako se to često preporučalo dosada. Taj način bi se mogao upotrebiti naročito na čistinama koje bi bilo korisno u jeseni duboko preorati. Pretpostavljamo da bi se ovakova reznica razvila u obrađenoj zemlji jednako kao u biljevištu, te ne bi trpila od povrede korijenja, koje je neizbježivo kod reznica, koje se presađuju iz rasadnika. Vjerujemo da bi uspjeh takova pošumljavanja 295 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 18 <-- 18 --> PDF |
mogao biti na izvjesnim površinama povoljniji, a i jeftiniji od pošumljavanja sa reznicama uzgojenima u rasadniku. Prištedilo bi se na uzgoju sadnica, zatim na vremenu koje je potrebno za njihov uzgoj, a najveća bi korist bila što korijenje ne bi trpilo nikakove ozlijede. Gdje je jak korov trebalo bi veću površinu obraditi. Uz jesensku sadnju ostalih vrsta, koje će činiti smjesu sa topolom bilo bi dobro obraditi i tlo za proljetnu sadnju reznica, te u proljeće u rahlu zemlju staviti reznice. U tom slučaju bi reznice, obzirom na vlagu, bile u povoljnijem položaju, negoli uz obradbu tla tek u proljeće Na površinama koje su izvrgnute poplavama naravski zakorijenjene reznice uzgojene u rasadnicma imadu veliku prednost. .......... B .... ...... ..... ...... ........... ......... ......... .... .. ........ ........... ....... ....... ......... . ........... .. ..... ..... ........... ... ......... .... ..........: 1) ..., ...., ...., ....., ...., ..... ..... . ......; ... . ........ ........ ...... 2) ..., ....., ..... ..... ....., ......, ...., .... . .......... ......; . ........ ........ ...... — ... . ....... 3) ...... ......, ..... ....., ....., ..., ..... ...... . .......; ............ ..... . ........ ........ ...... ..... ....... . ....... .......... ... .. ......... ...... ........, ..... ..... ............... ..... . .............. ........ ........ ........... . .... ..... ..... ........... ....... ........ ...... . ............ . 1 . ..... .......... ...... ,. ....... ......... .......... .. ........ ........ ..... . ....... ....... ........, ... ... ..... .. ........ . ....... .... .. ........, .... .....: .... HA ......... ... HA; ........... ......... .. ........ ........, . ...... .. .. . ........ ......... ..... ........ .......... .... ........ ..... . .... ...... .... ......... .. ........ ....... ......... . ...... ......... ........ .. ......... ..... ... ..... .... ....... ..... ....... .. ..... .. ........ ...... ......... ...... . .... .. .... . .... .. ...... . ....... ........ .... ....... .. .. ........ . ...... ...... ....... ....., ..... .... .. ..... .. 10—15 ... ...... ..... .... ......... ... .. ....... ..... .... ..... ....... ....... ..... . ....... .... . ......., .... ....... ...... ......... ...... ... .. ..... ....., ... .. ..... . ........ ..... ....... ..... ... ..... . ....... ... ....... .. .... ..... .... . .. ....... .......... ..... .... .. ...... .... .. .... ...., .... .. .... ........ . ...... . ........... .......... ........ .. ......: ..........., ..........., ......... . ...... ....: ........ .., .......... ......, .......... .., ..... .., ...., ...., ........, .......... . ........ ........, ........ . ........ ......, ............ . ........... ....... . .. .. .... .. .... ........., a ...... ... . .......... ......... ....... .. 296 |