DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Najveći zahtjev na svjetlo medu navedenim tvrdim listačama imade
jasen. Iza njega hrast. Ove vrste su ujedno najvrednije, ali one za povoljan.
razvoj trebaju pomenute pratioce. Manji zahtjev na svjetlo ima brijest, bagrem,
pa am, jasen, a još manji lipa, zatim klen i konačno grab. Potonja
dva su u pogledu zahtjeva na svjetlo najskromniji, te mogu da se dobro
razvijaju i pod krošnjama ostalih, a naročito pod jasenom ili hrastom, dok
obrnuto, hrast i jasen pod njihovim krošnjama neminovno propadaju.
Treba uvažiti i svojstvo graba i klena da u prvoj mladosti brzo rastu i da
su u stanju nadvisiti, te tako ugroziti opstanak jasena i hrasta. Ovo se u
stvarnosti često i događa. U koliko su oni korisni kao primješane i podstojne,
u toliko mogu biti štetni, ako prerastu vrste koje trebaju više
svjetla. U tom slučaju, gušenjem ostalih vrsta, dolazi do stvaranja- čistih
grabika, čiji prirast je slab i u pogledu kvantitete i kvalitete.


U pogledu zahtjeva na svjetlo meke vrsti osim lipe stoje ispred tvrdih
listača. Uzev u obzir i jedne i druge, počam od najosjetljivijih prema svijetlu
redosljed bi bio približno ovaj: topola obična i kanadska, vrba, joha,
jasen, hrast, bagrem, brijest, lipa, klen, grab.


Da polučimo uspjeh u radu oko pošumljavanja i stvaranja mješovitih
sa stoj ina moramo biti na čisto sa zahtjevom pojedinih vrsta na svijetlo,
ali i sa time, da čim koja vrst traži više svijetla, tim je manje sposobna za
stvaranje čistih sastcjina, tim je potrebnije da su njihove krošnje rastavljene
vrstama koje njihovu zasjenu podnose ili mogu biti stiješnjene, pa i
podstojne. Meke vrsti, kao obično sa velikim zahtjevom na svjetlo, brzo
rastu i ne podnose ni manju zasjenu krošnje, One će pokazati povoljaa
uspjeh razvojem jakog debla samo u slučaju, kad mogu razviti jaku krošnju.
To će biti samo onda kada je krošnja pojedinog od ovih stabala potpuno
slobodna i nije sa strane stiješnjena krošnjama iste vrsti, brzog rasta.
Ovo kod mekih listača naročito vrijedi za topole, vrbe, johe, a kod tvrdih
listača osobito za jasen, pa hrast. Ako promatramo čiste sastojine navedenih
vrsta, u kojima si krošnje stalno konkuriraju, vidjet ćemo, da one
ne pokazuju nigdje u razvoju povoljan uspjeh. Ukoliko nastojimo da takovim
sastojinama razmicanjem krošanja kod proreda pomognemo, obično
nećemo polučiti uspjeh koji bi nas mogao dosta zadovoljiti, tim manje čim
odnosna vrsta ima veći zahtjev na svijetlo. Naročito je slab uspjeh ako
to razmicanje uslijedi tek kad ta stabla imadu velike visine i kad im je
već krošnja nerazmjerno malena prema visini, zapravo već zakržljala.
Obično je prirodna posljedica zakašnjeloga razmicanja, da se tlo još jače
zakcrovi, nego li je bilo zakorovljeno do tada, a uslijed propuštanja još
više svijetla kroz i onako rijetke krošnje. Unatoč razmicanja, krošnja će
ipak slabo napredovati ili će čak nazadovati i sušiti se počam od vrha,
dok će postrani izdanci i grančice (hrast, kan. topola) učestvovati u transpiraciji
vlage, a na štetu ne samo krošnje, nego i kvalitete debla.


Za prvi tip mješovite sastojine, kod kojeg se obraća naročita pažnja
na hrast i jasen, zamišljamo si povoljnim po prilici ovakav raspored vrsta.


Iza tri reda hrasta slijede dva reda graba i klena, a pokraj njih opet
tri reda jasena sa primiješanom lipom, brijestom, bagremom odnosno johom.
Osim ovakcvog poretka u redovima, grab i klen treba unijeti dosta
gusto i u redove hrasta i jasena gdje će stvarati potstojnu sastojinu. Razmak
redova je po prilici 1 m. Za dobar napredak hrasta i jasena često je
od presudne važnosti da se upotrebe za sadnju jake biljke, lijepo razvijene,


290