DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 41 <-- 41 --> PDF |
PRIMJENA KEMIJSKIH METODA KOD UNIŠTAVANJA POTKORNJAKA U najnovije se vrijeme nastoji, da se i u borbi protiv patkornjaka, primijene kemijske metode. Glavnu zapreku primjeni tih metoda nailazimo u teškoći, da što sigurnije dođemo sa otrovnim sredstvima do štetnika, koji veći dio svog života — osim u vrijeme rojenja — boravi zaštićen pod korom, u drvetu ili drugom pogodnom skrovištu. To je i razlog, da će efikasno uništavanje biti moguće samo u kombinaciji pravovremenog ofoaranja lovnih stabala sa prikladnom kemijskom metodom. Na lovna stabla skoncentrirane štetnike, ne ćemo tada uništavati skidanjem i palenjem kore, već upotrebom prikladnog kemijskog sredstva, što bi, u slučaju, da takova kombinovana mehaničkokemijska metoda potpuno uspije, svakako imalo u mnogočem veliku prednost pred dosadašnjom metodom. U najnovije doba bavio se ovim problemom E. Schimitschek, pa je stečena iskustva objelodanio u članku »Iskustva kod primjene vapnene arsenove juhe za suzbijanje osmerozuboga smrekovoga potkornjaka«, odštampanom početkom ove godine u 1. i 2. broju II. sveska »Pflanzenschutzberichte«, koju izdaje Savezni zavod za zaštitu bilja u Beču. Rezultate tih iskustava iscrpno pe prikazao i František Gregor u članku »Použiti arsenove jichy k hubeni kurovce smrekoveho«. (Ips typographus). — Ceskoslovensky Les, Čislo 5—7 Ročnik XXVIII — Brno 1948. Kako je ovaj problem za zaštitu naših ugroženih četinjastih šuma od velike važnosti, a nemam pri ruci originalni Schimitschekov članak, prikazat ću postupak opširnije — onako kako ga je iznio u napred spomenutom članku Fratišek Gregor. Prigodom suzbijanja navale smrekovog pisara (Ips typographus) na smrekove sastojine u Donjoj Austriji, taj se štetnik tamo uspješno suzbio pomoću lovnih stabala, ali na taj način, da su se oborena lovna stabla poprskala sa 5°/o arsenovom juhom (5% As2 .. rastopljen u vodi). Uz potrebne mjere opreza (zaštitivši nos i usta maramicom u cilju otklanjanja opasnosti trovanja arsenom) naspe prvi — od potrebna 3 radnika — u prikladnu posudu arsenov prah, pa ga dobro izmiješa s vodom. Daljnjim se dodavanjem vode ta kaša tako razrijedi, da se s njom može nesmetano napuniti prskalica i izvesti prskanje stabala. Drugi radnik pripravlja oboreno stablo za prskanje i obrće ga, dok treći nosi prskalicu i vrši prskanje. Za taj posao upotrebljava se visokotlačna velika ili vinarska t. zv. peronosporska prskalica. Stabla se redovno prskaju, nakon što ih potkornjaci napadnu i ubuše se pod koru. Prskanje se obavlja za suhog vremena, ali i prskanje po kišovitom, no mirnom vremenu — nije štetno već naprotiv korisno, jer se otrovna tekućina bolje upija u koru i brže prodire prema kambiju. Ovo prodiranje otrova do kambija pomaže i pospješuje — osim kiše — još i rosa, te veća zračna vlaga. Otrov uništava ličinke potkornjaka, kada pronikne izravno do kambija, a to se događa tek nakon 2—3 tjedna. Ukoliko su se ličinke već zakukuljdle, onda se otruje kukac, koji se, nakon što se izleže, počme provlačiti kroz zatrovane slojeve kore. Stoga je u tom slučaju važno i odlučno, da se prskanje lovnih stabala provede svakako prije nego se mladi kukci počmu provrtavati. Gdje će takovi kukci poginuti ovisi o brzini njdhovog trovanja: jedni ostaju,mrtvi već u kori ili ugibaju vani, kada se, provrtavši koru, izvuku, dok drugi još dospiju, da se zabuše u zdrava ili lovna stabla, pa tu prije ili kasnije ipak uginu. 319 / |