DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Kurir dalje preporuča, da se to suzbijanje smrekovog pisara provede sa
DDT-preparatom u kombinaoiji sa starom metodom lovnih stabala na stojećem
i ležećem materijalu.


Kontaktni otrovi su živčani otrovi, njihovo je djelovanje specifično, t. j .
oni uništavaju samo štetne insekte, dok su za zdravlje čovjeka, divljači, ptica
i riba bezopasni.


Kako je ova Kurirova kritika objavljena prije nego što je Schimitschek
opširno prikazao naprijed opisani postupak, trebati će ju donekle ispraviti i
ublažiti, ali nikako ne smijemo preko nje preći. Svakako se arsenova metoda
kod nas nebi smjela upotrebiti kod suzbijanja potkornjaka na velikim površinama
bez prethodnog ispitivanja i ocjene svih okolnosti, koje bi pri tom
poslu mogle štetno djelovati. Za zaštitu naših — u posljednje vrijeme od
potkornjaka jako ugroženih četinjastih šuma — od odlučne je važnosti, da
se što prije ustanovi efikasna i sigurna metoda suzbijanja tih štetnika. Treba
pronaći metodu, kod koje neće trebati sa lovnih stabala skidati koru i paliti ju
i kod čije će izvedbe biti zaposleno što manje radnika — a da se ipak čitav
posao oko suzbijanja obavi što brže i sigurnije.


Držim da je najracionalnija kombinacija obaran ja lovnih i prskan ja tih
stabala s takovim, po štetnike otrovnim sredstvom, koje sigurno prodire kroz
koru sve do lika, a da ne izlaže druge organizme opasnosti od trovanja, kao
što je to slučaj sa arsenovim otrovima. Moguće bi najpogodnija bila mješavina
tekućeg dodirnog otrova sa kakovim želučanim otrovom, koji je u manjoj
koncentraciji po više organizme neškodljiv. Ili bi bio dovoljan i sam kontaktni
otrov, sastava DDT-preparata, koji ima u stanovitoj mjeri i svojstva
želučanih otrova. Ta bi sredstva ujedno morala posjedovati i svojstvo da se
lako i što dublje upijaju u koru i liko, da je njihova djelatnost što trajnija,
te da su što jeftinija. Ukoliko bi došlo do upotrebe takovih sredstava u svrhu
obrane i spašavanja pojedinih napadnutih stojećih stabala, to ona nebi smjela
biti štetna po život i rast kambijalnih stanica, što sve treba prethodno utvrditi.


Zaštita naših, od potkornjaka ugroženih šuma, traži, da do takovog
sredstva što prije dođemo, pa će trebati i naš rad u tom pravcu usmjeriti.


Dr. Z. Vajda


JEDAN SPECIJALNI NAČIN PRIRODNOG POMLAĐIVANJA SMREKE


U literaturi se je već dugo poznata pojava zakorjenjivanja smrekovih
grana. Tako se već 1838. u djelu Arboretum et fruticetum britanicum (1)
navodi slučaj izbijanja i po 30 mladih egzemplara (Engleska). Slične navode
srećemo kod Schuebelera (2) za Norvešku. Koncem prošlog vijeka Conwentz (3)
je zapazio tu pojavu u smrekovim šumama na Harzu, Krkonošama, na otoku
Oeselu, u sjev. Rusiji i Finskoj. Za francusku Juru navodi Moreillon (4) obilno
pomlađivanje smreke tim putem, a Kirchner-Loew-Schreter (5) opisuje tu
zanimivu pojavu iz područja Njemačke (Senkerfichte). Mayr (6) ističe, da kod
svih Mstača i četinjača postoji mogućnost zakorjenjivanja grana ako dulje
vremena leže u vlažnom tlu. Čest je slučaj odjeljivanja novih individua od
matičnog stabla. .... ističe, da je ta pojava na smreki, u gornjim regijama
rasprostranjen ja, češća nego što se to misli. Dengler (7) navodi takav način
pomlađivanja, ističući napose smreku, u visini alpinske granice drveća u vidu
grupa sa jednim jačim i višim stablom u sredini, oko kojega je nikao pomladak


322