DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Sto grana više pušta korijenje i iz nje izbijaju samostalni individui, to se ona više osamostaljuje, a veza sa matičnim deblom sve više popušta. Prestala je funkcija komunikacije sa stablom, i grana počinje obamirati, dok onaj dio, koji veže nove individue, ostaje dulje živ. To ide tako daleko, da se taj truli dio grane može bez muke iščupati iz tla, sa njega lako otpada preostatak kore, a drvo mu već trune. To pokazuje da je veza između novih izbojaka i matičnog stabla već dulje vremena prekinuta i da oni sada rastu samostalno, iako vrlo polagano i u teškoj borbi za održanje. Iz smanjene vitalnosti kod mnogih primjeraka može se zaključivati, da njihov dalji razvoj nije uvijek dugog vijeka. Pored velike zasjene uzrok je propadanja i u pomanjkanju dovoljne hrane. Interesantno je na ovom mjestu spomenuti analognu pojavu, koju je opisao Sorin (8), a koja je zapažena na sibirskoj jeli (Abies sibirica), u šumama smreke i jele u Molotovskoj oblasti uz rijeku Kamu u SSSR-u. Tu je takovo vegetativno razmnožavanje zapaženo u daleko većoj mjeri i sa većim vitali-´ tetom nego što smo ga mi mogli zapaziti u uslovima subalpinskog karaktera klime i položaja našeg Picetuma. Spomenutu analognu pojavu na običnoj jeli kod nas nismo mogli zapaziti, ali je nađena na jednom primjerku klekovine (Pinus mughus), u visini od 1500 m na Risnjaku. Navedenu pojavu na klekovini bora treba detaljnije opisati, jer u literaturi (Dengler 1930) postojd tvrđenje, da bor ne pokazuje tu sposobnost, ni na svojoj polarnoj, kao ni alpinskoj granici. Uslijed nepotpunih opažanja nije potvrđena mogućnost obilnijeg nastupanja zakorjenjivanja smrekovih grana u nižim, vlažnijim dijelovima smrekovih sastojina. Takav tok vegetativnog razmnožavanja smreke možda drugdje pokazuje veći vitalitet, ali i u ovom stupnju ta pojava zaslužuje pažnju, jer svjedoči o teškim uslovima rasta i pomlađivanja naših autohtonih smrekovih šuma Gorskog Kotara, gdje nakon uklanjanja starih stabala dobiveni prostor, uz normalni pomladak, zapuinjaju ovaki mlađi individui, što u ovim visinama na kršu ima za pomlađivanje poseban značaj. Bez sumnje je da tumačenje ove pojave spada u red onih objašnjenja ekologije šumskog drveća, koja u sličnim pojavama vide reakciju organizma na otežane uslove života, kad se javljaju d slučajevi vegetativnog razmnožavanja biljaka itd. Tada i to svojstvo pomaže vrsti da se održi na životu. Jednostavnim oštećivanjem po životinjama ne možemo taj fenomen objasniti, jer se tu ne radi o nekoj patogenoj pojavi te vrste, niti o dekapitaciji stabla. Prije je tu na mjestu pitanje — koji podražaj djeluje na adventivne pupove grane da otpočnu stvaranjem korijenja, odn. izbojka. Da li je to posljedica dugog kontakta žive grane sa zemljom, kalusa sa vlažnom sredinom, nakon čega se kroz nekoliko godina obrazuje korijen i stabljika, da li kod toga presudno utječu vlaga, toplina ili ležanje snijega — pitanja su, koja rješava fiziologija u širem opsegu ekoloških problema. Jedno je sigurno, da u subalpinskom prelaznom području postoje uslovi, koji tu pojavu izazivlju, a koja je pojava od izvjesnog praktičnog interesa za šumarstvo, budući da pomaže održanju šuma u tim visinama. LITERATURA: 1. Arboretum et fruticetum britanicum, London 1838. Vol. IV. 2. Schuebeier F. C: Die Pflanzenwelt Norwegens, Christiania 1873—75. 325 |