DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1948 str. 40 <-- 40 --> PDF |
O NEKOLIKO VRIJEDNIH, A MANJE POZNATIH EGZOTA PRIKLADNIH ZA PARKIRANJE U SJEV. PRIMORJU Prilikom proučavanja vegetacije otočja Briona u ljetu 1948. primijećeno je više vrlo vrijednih vrsta egzotičnog drveća i grmlja, koje su veoma prikladne za parkiranje bilo na Brionima ili inače u mjestima sličnih enoloških prilika (u Brionima1 srednja god. temperatura iznosi +14° C, srednja temperatura najhladnijeg mjeseca +4° C, apsolutni minimum —12° C, godišnje oborine oko 750 mm; Brioni pripadaju hladnijoj oblasti zadruge Quercetum ilicis). Od tih vrsta ističemo: Sterculia Bowellii (S. platanifolia?), Lagerstraemia indica, Osrnanthus ilicifolius i Choisya ternata. Sterculia Bowellii (S. platanifolia?), sterkulija Sterkulija je tropsko, listopadno, do 20 m visoko drvo. Pripada rodu Sterculia i vrlo raširenoj porodici Sterculiaceae. Potječe iz Kine i Japana. U Evropu je unesena pred kojih 200 god. i uzgaja se na rivijeri. Ima je razmjerno malo. Poznati su primjerci iz Napulja, te na više mjesta u Lombardiji. Na Brionima nalazi se u cvjetnom vrtu jedno njeno stablo visoko oko 12 m i debelo oko 30 cm. To je — koliko nam je poznato — jedini primjerak toga drveta kod nas. Nakon oslobođenja prošli su onuda mnogi stručnjaci, koji su uočili to drvo, ali im nije bilo poznato. Za determiniranje tog zanimljivog drveta dugujemo hvalu Prof. Dr. I. Pevaleku. Sterkulija tvori krupnu i široko zaobljenu krošnju. Kora debla jest glatka, sivkasta i nalik na koru od lipe. I z b o j c i su debeli i smeđastozeleni. Pupov i su naizmjenični, smeđasto čokoladne boje i slabije pustenasti. Lik o i z b o j a k a jest žilavo, te se u domovini rabi za vezanje. Na Orijentu uzgajaju se — prema Mayru 2 — posebne kulture (iz reznica), koje se svake 2—3 godine porezu ražom zemlje. Kor a oljuštena sa izbojaka moči se u vodi i kalijevoj lužini, te raščihava udaranjem o kamenje. Daljnjom preradom dobiva se vlakno za šivanje i vezanje. Lišć e je jednostavno, prstoliko lapovito, veoma krupno, većinom preko 20 cm dugačko, a toliko je široko, na bazi srcoliko. Lapovi su usiljeni i čitava ruba. Lišće je ozgo uglavnom golo, a ozdo fino kratko baršunasto. Cvjetov i su razlučenih spolova, žućkasto-zeleni i čine vršne, do 30 i više cm dugačke metličaste cvatove. Ženski cvjetovi obično su pri vrhu cvata. Cvjetvo su bez latica, simetrični. U ženskom cvijetu nalazi se obično ispod pestića vijenac staminodija, a u muškom cvijetu rudimentarni pestić. Stablo je na Brionima cvalo u srpnju. Cvjetove obilno posjećuju kukci. Plo d je kožasti, do 6 cm dugački mjehur, koji se otvara dosta dugo prije dozrenja. Sjem e je poput graška veliko. Drv o je lagano i rabi se kao rezbarski materijal. Za uzgoj sterkulije potrebno je bolje i nešto deblje tlo, te zaštićeniji položaj. Potrebno ju je što više proširiti u primorskim nasadima. Lagerstremia indica, lagerstremija Lagerstremij a je listopadno manje drvce ili grm iz porodice Lythraceae. Potječe iz Japana, Koreje, Južne Kine, istočno-azijskog otočja, te iz sjeverno- istočnog dijela Australije. U domovini izraste do 8 m visoko drvo. Uzgaja 1 Dc Philippis dr. A.: Classificazioni od ihdici del clima in rapporto alia vcgctazionc forcstale Ataliana, Firenze, 1937., s. 126. 2 MayrH.: Fremdländische Walid und Parkbäume für Evropa, Berlin, 1906. s. 518. 382 |