DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 27     <-- 27 -->        PDF

1) PafioHbi ....... ...... ..... ....... ......... (....... ....., .............


....)
2) Casibie ........ .....
3) ...... ........ . ..........., ....... .....1 ... ....... .
4) ....... ........ ..... ........ .. ........ ............ .. .....).
... .......... ........ . ... ................. ..... ..........1 .......:


....... ............ .....1. . ......, ......... ...... ..... . .......... ..... ....,
. .......... .....1 . ....... .........., ..........., .......... ...... ...... .
..... .. ...., . >1.......... ........... ........ .. ., ..


THE FUNCTION AND THE NECCESSARITIES OF BUILDING OF
SHELTERBELTS IN THE AUTONOME PROVINCE OF VOJVODINA


In this article, after taske of 5-years Plan´s developement of the national economy
of People´s Republic of Serbia in the years 1947—il951, which relates to the
Autonome Province of Vojvodina, and where the building of 10.000 ha of shelter-belts
ie planed, too, the author treats this actuel question.


Having described the climatic characteristics of Vojvodina, the author brings
out the action of forest to the particulate elements of the clyma, and the neccessarity
of building of shelterbelts in Vojvodina,


The committee, which had the task to study the question of cultivation of forest-
protecting zones in Vojvodina, fixed as follows:


1. The regions the most threatenned (South of Banat, and South-East of Synnia).
2. The dangeroueest winds.
3. The kinds of trees and bushes, which must be used for plantation and
4. The succession of building oif zones in respect to the property of the ground.
The task of the further researching works in: to collect the own dates about
the width, the distance and the structure of the shelterbelts the preparation of the
soil and the technic of the execution, building cultivation, regulation and protection
of the shelterbelts about incomes from the protected superfaces etc.


Ing. Boris Zlatarić, Zagreb


ULOGA ŠUMARSTVA U BORBI ZA POVEĆANI I STABILAN
PRINOS POLJOPRIVREDNIH KULTURA U SSSR-U


Ovaj članak je informativnog karaktera. Svrha mu
je da ukratko, uz neke podatke, upozna čitaoca sa najnovijom
odredbom Sovj. vlade i CK SKP(b) od 20. X. 1948
sa historijatom kao i s problematikom, koja u SSSR-u
stoji u vezi sa borbom, za povećanje žetvenog prinosa
južnih poljoprivrednih zona evropskog dijela SSSR-a.


Uvod


Najnovija odluka CK SKP(b) i Sovj. vlade o poduzimanju široko zasnovanih
mjera u borbi za visoki i trajni prinos poljoprivrednih kultura
na jugu i jugoistoku evropskog dijela SSSR-a ima svoju dugu i zanimivu
prethistoriju. Ona govori o borbi društvenih snaga protiv elementarnih
prirodnih poteškoća, o borbi za što veću ljetinu, za uklanjanje opasnosti
od gladi i neimaštine.


U toj borbi sa prirodom nisu se uvijek jednako angažirale ljudske
snage i sposobnosti. Poznato je da je tek socijalistička revolucija 1917
god. dala potrebne-uvjete za uspješno planiranje i izvođenje golemih radova
na tom području.


25




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Možda nemamo üvijek u vidu, da su veliki dio Ukrajine, zatim južna
stepska zona itd. stalno izloženi opasnostima od suše, pijeska, erozije,
da je tako ugrožen onaj najplodniji dio SSSR-a, koga su oduvijek zvali
sitnicom. Najnoviji plan 1949—65 god. treba da tome stane na kraj
i to na površini, koja prelazi površinu mnogih evropskih država zajedno.
Danas kolhoznici, radnici MTS, sovhoza itd. (kako to ističe uvodnik Pravde
od 24. X. 1948) »dobivaju u ruke snažno oružje u borbi za plansko
preobražavanje prirode i procvat poljoprivrede u zonama stepe i stepskih
šuma. Inicijativa za to potekla je od S t al jina, koji je već od 1924 god.
isticao potrebu izvođenja odgovarajućih mjera, dokazujući da u socijalističkom
društvu postoje sve mogućnosti za rješenje problema suše u tim
rajonima.


Problem


Ne bi se mogli razumjeti svi napori i mjere već od nekoliko vjekova
unazad (a uz to da to bude i korisno za našu praksu), ako se ne bi upoznali
uvjeti koji kod toga pitanja dolaze u obzir. Mi ćemo ih ovdje iznijeti
samo približno i generalno.


Evropski dio SSSR-a su pedolozi i geobotaničari razdijelili na zone,
koje se od sjevera prema jugu redaju izvjesnom pravilnošću. Za nas su
u ovom pitanju od interesa dvije; zona stepskih šuma i zona stepe, t. j.
južni i jugoistočni dio evrop, dijela SSSR-a (štp je vidljiv iz priložene
karte).


Uslijed posebnih klimatskih faktora tu su se razvila prvoklasna crna
i smeđa tla, razni tipovi černozema. Suha kontinentalna klima u tim
zonama nije svuda jednolika već je na sjeveru modificirana utjecajem
šumske zone, u južnom dijelu zone stepskih šuma osjeća se utjecaj stepe,
dok na jugoistoku stepa poprima karakter polupustinjske klime. To se
odražava u količini oborina, kojih na pr. zapadno od Dnjepra (zona stepskih
šuma) padne godišnje oko 450 mm a negdje (kao na pr. u Hotinjskoj
šumskoj oblasti) i do 600 mm. Prema jugu napreduje kserofitizacija i oborina
ima sve manje, tako na pr. kod Budžaka ispod 300 mm, pa i manje.
Prema riječima B e r g a stepa dakle pretstavlja prelaz od šume k pustinji.
Već ta konstatacija sama ilustrira težinu borbe za podizanje šume tamo,
gdje za šumu nema potrebnih uvjeta.


Glavne vrste poljoprivrednih kultura u zoni stepskih šuma su raž i
zob, a u stepi — pšenica.


Po svojoj plodnosti te su zone predodređene da budu žitnica i da
osiguraju blagostanje zemlje. Međutim na raspored kultura, na intenzitet
gospodarenja i konačno na prinos kultura presudno utječu izvjesni faktori,
čije je djelovanje spontano, stihijsko i do danas uglavnom van domašaja
utjecaja čovjeka. To su: suha klima (suše), neke osobine reljefa, suhi vjetrovi,
živi pijesci itd. #


Premda u makroreljefu tih zona nema nekih znatnijih visinskih razlika,
ipak vrše poseban utjecaj visoravni, jaruge, vododerine i slične pojave.
Te osobitosti utječu sa svoje strane i na plodnost tla, modificirajući klimatske
faktore. Poznati su stepski mrazevi na udubljenjima, zatim stepska
inverzija temperature itd. (Berg).


26


f j




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Procesi erozije u stepi su jaki i protežu se na čitavom potezu do
najnižeg dijela potoka ili rijeke. To zahtijeva učvršćenje čitavog teritorija,
pošumljavanje jaruga, vododjelnica.


Otvorena prema jugoistoku, stepa dolazi pod utjecaj hladnih istočnih
vjetrova a uslijed velike površine živih pijesaka susjedne kulture stalno
su izložene opasnostima.


Nabrojeni faktori ponajčešće djeluju kompleksno. Njihov, utjecaj odražava
se u smanjenom prinosu poljoprivrednih kultura i gospodarstvo
SSSR-a uslijed toga trpi silne gubitke. Historija tih zona poznavala je
mnogo gladi i nerodice, tim više što je suša česta pojava. Kako se često
sušne godine ponavljaju, ilustrira već sama činjenica, da je u zadnjih 65
godina bilo 22 sušnih. Tako su zadnjih 15 godina bile sušne: 1933, 1934,
1936, 1939, 1940, 1945, 1946 i 1948. Ali štete i gubitci ne poznaju se samo
u količini, nego i na težini zrna, njegovoj kvaliteti itd., što uvećava gubitak.


U svemu tome pomanjkanje šuma u tim prostranim zonama još više
otežava borbu čovjeka s prirodom. Ono se je osjećalo to više, što su tokom
vremena mnoge šume posječene, čime-je povećana erozija i poremećeni
odnosi u mnogim rajonima. U vezi s tim dobro kaže Sozikin — u stepi
svako ogoljavanje terena dovodi do ispoljavanja stepskog karaktera klime.


Iskustvo


Nije dakle čudo da se je već odavna uočila veza između pomanjkanja
šuma i takvih nepovoljnih posljedica. Za poljoprivredu je ta fatalnost
oživljavala novom snagom što je poljoprivreda postajala intezivnija, naročito
otkako su se revolucijom promijenili socijalni odnosi na selu.


Ovdje ne ulazimo u pitanje blagotvornog djelovanja šume uopće, jer
su to općepoznate stvari. Ali u pitanju stepe i stepskih šuma podizanje
šuma, šumskih masiva ili užih šumskih pojaseva dobiva poseban značaj.
Brzo se uvidjelo, da pojasi od šumskog drveća podignuti preko polja, u
višemanje pravilnim linijama, pokazuju povoljno djelovanje u relaciji na
vjetar, snijeg, vlagu itd.


Kod toga nas interesiraju dvije stvari: djelovanje poljozaštitnih pojaseva
na mikrostanište, te efekt koji se odražava u prinosu poljoprivrednih
kultura.


Prema mnogim autorima obilne sovjetske literature .po tom pitanju,
a u prvom redu prema iskustvu biv. Kamenostepske stanice
(sada Poljoprivredni institut centralne černozemske oblasti, po imenu D o-
k u č a j e v a), djelovanje šumskih poljozaštitnih pojaseva sastoji se u tome
što je na poljima, zaštićenim vjetrobranim pojasima, brzina vjetra smanjena
i do 35—-40%, manje je ishlapljivanje iz tla što povoljno utječe na vlagu
tla, transpiracija i ishlapljivanje opada i do 30%, relativna zračna vlaga,
za razliku od otvorene stepe, bila je veća za 3—5%; snijeg je pravilnije
raspoređen na poljima, njegov pokrov je i za 1,5—2 puta deblji, polaganije
se topi i tlo se u proljeće bolje natapa vodom; naglo oticanje oborinske
vode spriječeno je i time je otklonjena opasnost od erozija, a tlo zadržava
veće količine vode itd.


27




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Efektivno djelovanje na veličinu prinosa kultura ogleda se u tome,
što upoređujući stanje i prinose sa onima na otvorenoj stepi, poljozaštitni
šumski pojasi na poljima, koje štite, znatno povećavaju prinose kultura.
Tako na pr. povećava se prinos sijena i do 30%, krtolastih biljaka do 50%,
jarih žitarica 10—20%, ozimih žitarica 25—30%, industr. biljaka 15—20%.


Od interesa su podaci, koje je spomenuti institut dobio sušne 1946 godine,
upoređujući neka svoja zaštićena polja s poljima susjednih nezaštićenih
gospodarstava Talovskog rajona, Voronješke oblasti (K r i 1 o v, 1947).
Te je sušne godine naime prinos na zaštićenim poljima Instituta s travo poljnim
sistemom bio veći 5 puta (ozima raž), odnosno 8 puta
(ozima pšenica) od srednjeg prinosa istih kultura na poljima Talovskog
rajona. Treba reći da se ta oblast smatra jednom od najboljih u Voronješkom
rajonu: tu je 1943-45 srednji urod bio 11,3 c/ha, a 1946 god. 1,5—3,5
c/ha. S druge strane taj je prinos bio samo za 20% niži od srednjeg uroda
ozimih žitarica što ga je Institut postigao u normalno vlažnoj godini, đok
je istodobno prinos ozime pšenice u kolhozu »Nižnaja Vedluga« sušne 1946
godine (u poređenju sa 1944-45 god.) bio niži 4 puta, a kod jarih žitarica
i za 5—6 puta. Te poredbe jasno svjedoče o stabilnosti prinosa na poljima
zaštićenim vjetrobranim pojasima.


Pokazalo se da od poljoprivrednih kultura ozime žitarice najbolje
koriste zaštitne pojase, jare žitarice slabije a neke biljke (suncokret) gotovo
nikako.


Efektivnost zaštitnih pojaseva ne ogleda se samo u kvantitetu nego
i u kvalitetu zrna, duljini klasa, u broju zrnaca u klasu, i aps. težini zrna
itd. To se dobro vidi iz analize elemenata strukture uroda ozime pšenice
na poljima Instituta 1946 godine (prema Krilovu, 1947):


Plodorod i broj polja
Dužina
klasa
(cm)
Broj klasića u
klasu
razv:>
jenih
ne|
razvisvega
jenih ´
Broj
zrna
u
jednom
klasu
Broj
zrna
na
jednoj
biljci "
Aps,
težina
Poljski, usred pojaseva
7,5 14,2 3,1 17,3 23,2 42,7 24,2
Poljski u stepi, polje br. 6 6.0 M,2 4,1 15,3 15,3 17,8 22,2
Polje br. 2 kolhoza »Nižnaja
Vedluga« , . 5,5 9,0 3,4 12,4 14,2 16,7 18,8


Kod potpunog usvajanja svih mjera, prema naučavanju DokučajevaViijamsa, dobio se prinos jare pšenice od 10,5 c/ha, zobi 15 c/ha itd.
Na poljima stanice Kujbiševske oblasti (Karuzin, 1948), blagotvorni
utjecaj pojaseva proizveo je povećanje prinosa i za 50%.


28




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Vidljivo je kako je utjecaj poljozaštitnih šumskih pojaseva od efekta
naročito za vrijeme sušnih godina i da potpuno opravdava uložene žrtve.
Kod toga treba pretpostavljati da se sa povećanjem totalne površine, koju
štite šumski masivi i pojasi, djelovanje tih ploha počinje ispoljavati "kao
novi kvalitet, koji djeluje svojom sveukupnošću.


Historijat i dostignuća


Iz prošlosti se vidi kako su nerodice i suše južnih poljoprivrednih
oblasti Rusije zadavale brigu državnim upravljačima unatrag mnogo stoljeća.
Vidi se, bez obzira na stupanj tehnike i nauke tadanjeg ruskog društva,
da se je problemu prilazilo sporadički i tek pod pritiskom suše i
gladi. Za rješavanje tog pitanja bilo je dovoljno pronicljivih ljudi i entuzijasta,
ali oni nisu nailazili na široku pomoć i potrebno razumijevanje. Historija
ruske žitnice dokaz je kako je stvar rasla preko tadanjeg društva i
njegovih upravljača, jer su i sami seljaci spontano pronalazili mjere kojima
bi zaštićivali svoja polja od suhih vjetrova i suše. Nije momentano bitno
što su se te mjere pokazale preuske i kratkog vijeka, ali u uslovima feudalno-
kapitalističkog režima i sitnoposjedničke zemljoradnje nije ni moglo
to pitanje (pitanje života milijuna ljudi) naći definitivno rješenje. Okviri
privatnog vlasništva na zemlju bili su preuski i sa tog stanovišta bilo je
nemoguće uskladiti njegove interese s izdavanjem znatnih suma na podizanje
šuma, odnosno pojaseva, koji ne pokazuju odmah veće koristi. Tako
je na Kamenostepskoj stanici poslije 1909 godine bilo obustavljeno svako
podizanje vjetrobranih poljozaštitnih pojaseva i javno se počelo sumnjati
u njihovu vrijednost i ulogu. Taj problem je dakle zahtijevao radikalno
rješenje, široke koncepcije i općedržavno mjerilo.


Nakon ovoga lako je objasniti zašto je baš sovjetska vlast stvorila
uslove za rješenje tog pitanja, naročito otkako je socijalizam 1931 riješio
pitanje zemljoradnje.


Zanimiva je historija tog problema.


Poznato je da je Petar I. god. 1696 dao podići u stepi kod T a g a nrog
a hrastovu kulturu. Zabilježeno je jedno zaporoško naređenje o podizanju
šumskih masiva po obalama Dnjepra.


God. 1804 podigao je vlastelin D a n i 1 e v s k i lijepu srnrekovu
sastojinu a borom je posadio pješčane obale rijeke Doneca. Poslije 1838
takove pojave su već češće, vrše se istraživanja o režimu podzemnih
stepskih voda itd. Još i danas postoje ostaci poljozaštitnih pojaseva i grupa
drveća, koje su seljaci sami podizali, premda su to pojedinačni slučajevi.


Poslije velike suše 1891 god,, kada je stepu zahvatila strahovita glad,
rješavanje tog pitanja privuklo je mnoge učenjake pedologe, botaničare,
šumare i dr.: Dokučajeva, Iz mails kog, Timirjazeva,
Visockog, Viljam-sa i mnoge druge.


Prvo mjesto u tome svakako pripada Dokučajevu , koji je sjajno
umio povezati razvoj teorije s pitanjima prakse. Njegova velika aktivnost
u komisijama i istraživanjima ostavila je iza sebe vrlo plodan rad, na temelju
kojega je danas izrađena teorija i praksa borbe sa sušom u stepi (»Naše
stepe nekad i danas« i druga djela). Položeni su temelji za preustrojstvo


29




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 32     <-- 32 -->        PDF

šumskog i poljoprivrednog seoskog gospodarstva stepske zone u cilju postizavanja
viših prinosa, koji ne bi bili zavisni o prirodnoj stihiji. Od
1892—1897 god. bio je vođa naučne ekspedicije u stepi. Njegova inicijativa
dala je niz pokusnih stanica (Hrenovoje, Kamena Stepa). One su odigrale
vanredno važnu ulogu u naučnoistraiivalačkom, eksperimentalnom i teoretskom
pogledu. I premda je prvo naučno postavljeno podizanje šuma u
stepi započeto već 1843, ipak osnutkom Kamenostepske stanice 1892 počinje
prava historija borbe protiv suše.


Kamenostepska stanica nalazi se u Talovskom rajonu Voronješke
oblasti, t. j. u polusuhoj zoni jugoistoka Rusije. Na njoj su već od osnivanja
vršeni pokusi, mjerenja i promatranja u pravcu podizanja šuma kao i
poljozaštitnih pojaseva. Iskustvo te stanice od neprocjenjive je koristi za
poljoprivrednu praksu u tom pogledu. Ma da ta stanica, danas Poljoprivredni
institut, ima za sobom preko 50 godina djelovanja i rada, ipak
kompleks mjera, u nauci poznat pod imenom Vi 1 jams ovim, nije još
obuhvatio u potpunosti sva polja stanice, iako je uvađan od 1936 god.
Poljozaštitni pojasi štite tek 28,3°/o obradive površine, 31 % oranica leži
još u stepi, a 40,6% je tek djelomično zaštićeno mlađim pojasima. Od 9
plodoreda tek je jedan prešao cijelu krug (rotaciju), a ostali se nalaze na
raznim stupnjevima. Razumljivo je da za to treba vremena, ali je već i to
bilo dovoljno da pokaže nesumnjive prednosti nove agrikulture. Dovoljno
je da se istakne da je za posljednjih 10 godina urod žitarica udvostručen.
Dosadanja pošumljavanja i pojasi uklonili su svaku eroziju na terenu
Instituta itd.


Kasnije, naročito poslije 1931, osnovan je znatan broj sličnih stanica
i po ostalim dijelima stepe i stepskih šuma. Od Novosiljske stanice, osnovane
1919 u pitanju intenziviranja poljoprivrede, od prvih poljozaštitnih
pojaseva podignutih koncem prošlog stoljeća, ta se nastojanja provlače
kao crvena nit kroz čitavu bližu prošlost do danas. Na temelju tih rezultata
i iskustava mogla je u našim danima izrasti takva aktivnost, nepoznata
do sada. Ovaj grandiozni plan 1949—65 god. počiva na naporima
čitavih generacija i on treba da u SSSRu radikalno i za rel. kratko vrijeme
riješi problem suše u osnovnim poljoprivrednim rejonima zemlje.


Poslije 1917, a naročito poslije kolektivizacije poljoprivrede 1931 god.,
podizanje šuma i poljozaštitnih pojaseva u stepi i šumskoj stepi ušlo je u
novu fazu i dobilo prvostepenu važnost (Stalji n na XVII. Kongresu
SKPfb]). Ono je oko 1934 pitanje posve praktičnog karaktera. Više nitko
ne sumnja u to da šuma i pojasi djeluju povoljno na klimatske odnose na
poljima, na vlagu tla, da indirektno osiguravaju dobar urod itd. Tako se
podizanje poljozaštitnih pojaseva pojavljuje pred kolhoze kao nužno rješenje,,
a država izdaje uputstva i naredbe o čuvanju postojećih šuma, o podizanju
novih (god. 1931, 1934, 1938, 1944). To sve ulazi u prvi red u borbi
za stabilan prinos poljoprivrednih kultura černozemske oblasti.


S obzirom na historijat i dostignuća ruske nauke i prakse, vidimo
da Rusija uživa prioritet u tom pitanju u svijetu. Mnogo prije drugih zemalja,
ne uzimajući u obzir sve ono prije pjatiljetki, kolhozna polja okružuju
poljozaštitni pojasi, i to od god. 1931 poprima masovnost i sistem.


30




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Od god. 1931—41 podignuto je u 42.000 kolhoza stepske zone evrop.
dijela SSSRa 452.000 ha poljozaštitnih pojaseva, 170.000 ha šumskih nasada,
214.700 ha pošumljenih pijesaka (Handbekov). Pomoć u izvođenju
radova dala je 2421 MTS. Podignuto je 1.920 kolhoznih rasadnika sa površinom
od 3.619 ha, 364 drž. rasadnika sa 41.712 ha itd. Najbolja postignuća
imala je Ukrajina sa 259.000 ha pojaseva. Tako je do prije rata
bilo već kolhoza, čija su sva polja štitili vjetrobrani pojasi. Oko gradova
podizani su t. zv. zeleni pojasi, što je poznato iz dnevne štampe.


Za vrijeme rata radovi su privremeno obustavljeni a uslijed razaranja
okupatora, naročito u Ukrajini, u dobrom stanju ostao je tek manji dio
površine pojaseva.


Treba međutim istaknuti i drugi dio osnovnih mjera u borbi za stabilan
prirod:


Naučavanja Dokučajeva, Viljamsa i drugih dokazala su
prednost travopoljnog sistema u poljoprivredi, koji intenzivira poljoprivredu
uvođenjem pravilnih plodoreda, sijanjem trave na ugarima, pravilnim
sistemom obradbe tla, čišćenjem strništa, dobrim sistemom nagnojavanja,
većom pažnjom na sorte, podizanjem poljozaštitnih pojaseva itd.
Te mjere se provode danas na poljima stanica i naprednih kolhoza i sovhoza
i one karakteriziraju današnju socijalističku poljoprivredu SSSR-a.
Ukratko se može ovako ormulirati: Očuvanje postojećih šuma, sistematsko
podizanje novih šuma i poljozaštitnih pojaseva, uvođenje travopoljnog
sistema.


U pjatiijetki 1946—50 predviđene su znatne plohe novih pojaseva,
zatim popravljanja starih, oštećenih i zanemarenih za vrijeme rata.


Pitanja praktičnog rješavanja


U praktičnom uvođenju navedenih mjera trebalo je prethodno mnogo
toga riješiti. Tu su se javljala pitanja: u kojoj množini valja podizati pojase,
kako da budu široki, kakvog sastava, na koji način da se pomlađuju
itd.


U pitanju množin e mišljenje stručnjaka Poljoprivrednog instituta
černozemske oblasti glasi, da bi na svakih 100 ha obradive zemlje trebalo
podignuti 4—6 ha poljozaštitnih pojaseva. Za cijeli SSSR bi kao minimum
trebalo uzgojiti oko 5 mil. ha pojaseva.


Najnoviji 15-godišnji plan predviđa podizanje 117.900 ha državnih i
4,172.500 ha kolhoznih i sovhoznih poljozaštitnih pojasa, što zajedno iznosi
4,290.400 ha. Ubrojimo li i ostale planirane površine (pošumljavanje pijesaka,
padina, vododerina itd.), to onda zajedno sa prednjim iznosi 6,148.900
hektara.


Dugo je bilo sporno pitanje širin a pojaseva. Polazeći od Doku čajeva,
Viljamsa i dr., isticalo se da tek širi pojasi mogu dati
pravi efekt zaštite usjevima. Oni su se naime zalagali za pojaseve, koji bi
svojom površinom iznosili i do 10°/o obradive površine (ne uzimajući u
obzir šumske masive i kulture na padinama, jarugama i si.). Njihovi pojasi
nikada nisu bili uži od 20 m. Posve uski pojasi (ispod 20 m) ne dolaze za
stepu nikako u obzir, iako su neki (Raskin, G 1 a d j š e v s k i, K a r u


31




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 34     <-- 34 -->        PDF

z i n, P a m f i 1 o v) sa takvima eksperimentirali i postavljali mogućnost
njihove primijene. I j


U tom je pravcu Kamena Stepa dala svoje iskustvo i — kao što je
bilo za očekivati — širi pojasi (na pr. 64 m), podignuti 1900—1905 godine,
nasuprot uskih (11 m), pokazali su znatne prednosti: na širim pojasima
stvorilo se pravo šumsko tlo, vlaga tla bila je veća, tlo dublje, manjeg
aciditeta, djelovanje s obzirom na vjetar i snijeg uspješnije itd.


Najnoviji plan 1949—65 uzima ove činjenice u obzir i traži podizanje
državnih poljozaštitnih šumskih pojaseva sa širino m od 100 m, zatim
nekoliko paralelnih u svrhu pojačanja efekta i si.


Kakav treba da je pojas s obzirom na ostala svojstva?


Da bi se polučila svrha, pojas treba da postigne što veće visin e
jer tada bolje zadržava vjetar. S tim u vezi postavljalo se pitanje brzorastućih
vrsta drveća. S druge strane, po mišljenju stručnjaka, u zoni stepskih
šuma kao i u stepi hrast lužnjak treba da pretstavlja osnovnu vrstu
u poljozaštitnom pojasu.


U SSSR-u, imajući to u vidu, razlikuju kod toga glavne vrste drveća,
zatim privremene vrste i grmove. Glavne ili osnovne vrste će u
budućnosti pretstavljati glavnu masti pojasa i one treba da od ukupnog
broja čine oko 60% (Ključnikov, 1941). To su: lužnjak, bijeli jasen, pensilvanski
jasen, mliječ, lipa i dr.


Privremen e vrste imaju drugu namjenu. To su uglavnom brzorastuće
vrste, koje svojim brzim rastom osiguravaju što raniji efekt poljozaštitnog
šumskog pojasa. Napredovanjem i razvojem osnovnih vrsta privremene
vrste za kojih 10—15 godina rpomalo otpadaju iz pojasa. Tu su:
breza, topola, negundovac i dr.


Grmovi zastiru tlo i doprinose djelovanju prizemnog dijela pojasa. U
obzir dolaze: bazga, lijeska, žestilj, sibir. karagana i dr.
Broj privremenih vrsta, odnosno broj grmova, iznosi po 20% od ukupnog
broja vrsta u pojasu.


Kod izbor a vrst a treba uvažavati zahtjev pojedinih vrsta prema
svjetlu, odnosno zasjenjivanju te na mogućnost prirodnog pomlađivanja u
pojasu. Kombinacijom heliofilnih i skiofilnih vrsta postižemo da se u poljozaštitnom
pojasu razviju slojevi krošanja, koji daju punoću pojasu. Pri
tome treba imati u vidu da sam pojas ne smije biti pregust i
neproboja n poput zida, jer u tom slučaju ne razbija vjetar nego ga
samo prebacuje, snijeg nepovoljno rasprostire nagomilavajući ga pred
pojasom i si.


Kako smo istakli, želi se postići da pojasi u odraslijoj dobi budu sastavljeni
uglavnom od hrasta lužnjaka kao najvrjednije vrste drveća u tim
zonama. Ali to naravno zahtijeva pažnju i oprez kod sadnje vrsta u redove,
gdje se uz hrast sade i takve vrste, koje brže rastu i dolaze u položaj da
zasjenjuju hrast. Da se ovakove pojave izbjegnu, smišljen je takav poredaj
vrsta kod sadnje u redove, koji ipak osigurava dobar razvoj hrastu.
Jedan od takvih načina podizanja pojaseva, koji se danas prakticira u
stepskim zonama, jest t. zv. koridorna sadnja hrasta lužnjaka brzorastućim
vrstama i grmovima (Ključnikov) . Prema toj shemi, sađene mlade
hrastove biljke stiješnjene su samo sa strane, dok odozgo imaju mnogo


32




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 35     <-- 35 -->        PDF

prostora i svijetla. Prema dosadanjim opažanjima hrast se tu vrlo dobro


razvija.
Prema toj shemi sadnja se provađa ovako:


1. red:
negundovac
2. red: divlja jabuka, sib. karagana
3´. red: lužnjak, sib. karagana
4.
red: pensilv. jasen
itd. (oko 16 redova).
Redovi su razdaleko 1,5 m, a razmještaj brzorastućih vrsta je takav,
da one dolaze tek u svakom 5. redu, tako da je u tom slučaju njihova međusobna
udaljenost 6 m. Time je isključeno svako ozbiljnije zasjenjivamje
lužnjakovih biljaka odozgo. To se lijepo vidi iz profila takvog pojasa na
poljima Instituta (1945), koji je sađen god. 1941, (vidi si. 1).


. 3 -9´i 6 7%-9 *0´. ´S´ "J


SI. 1


Da se istakne djelovanje koridora, Ključniko v iznosi slučaj sa
uobičajenom nepravilnom sadnjom nekog drugog pojasa Instituta, gdje je
hrast sve do 7. godine slabo uspijevao, dok je u prvom slučaju u 3.—4.
godini imao prirast 60—70 cm u visinu, što pruža povoljne izglede u
dalji razvoj.


Da bi se stekao uvid u perspektivu ovog specijalnog načina sadnje
poljozaštitnih pojaseva, dobro je pogledati kako danas izgleda pojas (br.
45), što ga je 1901 god. podigao Mor o zov. On je, u udaljenosti od
4,3 m u istom redu sadio biljke ovim načinom: žestilj — lužnjak — žesttilj


— negundovac — kruška — negundovac itd. Uslijed brižljivosti i preciznosti
kojom je podignut, pojas je, nedavno mjeren, pokazivao u svom
poprečnom profilu smještaj hrasta u izvjesnom »koridoru«. Premda je tu
hrast činio svega 16% od ostalih vrsta u plohi, ipak je to bilo dovoljno da
za 45 godina, nakon uklanjanja ostalih vrsta iz plohe, tvori dobro sklopljeni
pojas (43 m širok).
Polazeći od pretpostavke da u prirodi nema konkurencije unutar
vrste, Lisjenk o je dao ideju sadnje u međusobno odijeljenim grupama
biljaka (gnjezdima). Rukovodila ga je želja da na taj način u razvoju mladim
biljkama osigura uspješniju borbu protiv korova i suše. Takova grupa
veličine 1—2 m2, sa 100—50 sadnica u svakoj grupi, trebalo bi na 1 ha
postaviti oko 100—200. Prema mišljenju L i s j e n k a, takav način sadnje
pretstavlja budućnost podizanja šuma u stepi. Premda još u tom pravcu
treba vršiti eksperimente i zapažanja, Lisjenk o smatra da taj način


33




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 36     <-- 36 -->        PDF

sadnje osigurava uspješnu borbu mladih biljaka protiv korova, budući da
se one sklope već u najranijoj mladosti i spriječe tako opasni razvoj
korova.


Bazirajući se na navedenim Lisjenkovi m eksperimentalnimteoretskim izvodima, N. K. Magnick i je na Karabalikskoj šumsko-gospodarskoj
stanici u sušnoj stepi sjev. Kazahstana počeo podizati pojase
na tom principu. Na to ga je navelo također i promatranje drveća i grmlja
u stepi, koje od prirode samo čini omanje grupice, pružajući tako dobru
zaštitu tlu. Izabiranje takovog puta diktiralo je pored toga i nezadovoljavajuće
stanje poljozaštitnih pojaseva u kazahstanskoj stepi, podignutih
pojedinačnom sadnjom u redove u udaljenosti od 0,7—1,0 m među pojedinim
biljkama. Uslijed prosušivanja tla, prvih 5 godina pojasi su pored
toga tražili vrlo intenzivnu njegu i otstranjivanje korova, što pretstavlja
veliku poteškoću u radnoj snazi, koja je u to vrijeme zauzeta na poljskim
radovima.


Prema izvještaju M a g n i c k o g, stanica je podizala pojase, uske
od 5—7 i široke od 21—27 redova., po slijedećoj shemi:


0 o o o


jO C O O C C 0 ö O 0 o


\ococ c o o 0
o o c °Lr~~ 3,0 m. -*o o o o 0 O 9 O


1-leci
O O 0 O O o o a


0 o o o


* Topolo-Vez
9 o o o o O O L> 0


n O O \


2-iccL
> o o o o o c c 6


* o o c o
o o O I
O O O i 5 0 o 0 o o o o o


c Ü c e


titer--7A»CV


O O o 0 o o o o


očno


o o e> o


3. feci
# 0 o c o o o o
o o o o


O O o O


o O 0 0 0 c o o
o o c o o o O o


Jasca
0 O 0 o o t> o a o


Tofota ....


ö O o o 0 o o


L. 7ecL 0 0 0 0 O . o O 0 O 0 O 0


O 0O o o o o o o 0 c o o o C O O 0


Vez.


a o o o O O 0 o


o o 0 O


0 0 O O


5. -tecC
o Ö
O O O O o o o o O er


o o O 0


C1


O O 0 0 o 0 đ o o O °


O O . 0


Od,.


— —-,—— — —


SI. 2


Vidi se kako su razmještene grupe brzorastućih vrsta (topola, negundovac
i dr.) u relaciji prema grupama osnovnih vrsta (vez, američki jasen,
Mpa i dr.). U istom redu grupe su međusobno udaljene 3 m (što je bilo
dovoljno za prolaz traktora s plugom). Grupe su poredane poput šaha.
Na 1 ha treba oko 9.000—10.000 sadnica.


Taj način sadnje i podizanja šumskog poljozaštitnog pojasa nema
doduše tako dugu historiju kao naprijed navedeni, koji se prakticiraju u
zapadnom evrop. dijelu stepe i njegovi rezultati još nisu definitivni, ali
možemo vjerovati da će se Lisjenkov a nauka i1 ovdje afirmirati.


34




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 37     <-- 37 -->        PDF

^* f ."—^—^L^ f ´


1 «X.«. r ^ 3 g . < . 3


35




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Takovo stanje naučnog iskustva i praktičnog rada zatekao "je plan
1949—65. On polazi od toga da je nauka dokazala, a praksa potvrdila, da
je primjenom napredne agrikulture, kao i drugim kompleksnim mjerama
moguća uspješna borba protiv suše u stepskim i šumsko-stepskim zonama
evrop. dijela SSSR-a, da je socijalistička poljoprivreda dorasla do stepena
visoke i intenzivne kulture, što su do sada najbolji kolhozi i dokazali.


O planu poljozaštitnih šumskih nasada, uvođenja travopoljnih plodoreda,
izgradnje jezera i vodosprema u svrhu obezbjeđenja visokih i stabilnih
prinosa u stepskim i šumsko-stepskim rajonima evropskog dijela SSSRa


Kako se ističe u uvodniku Pravde (od 24. X. 1948), Partija i Sovjetska
vlada oduvijek su poklanjale pažnju primjenjivanju kompleksa Dokuča j
e v-K o s t i č e v-V i 1 j a m s u socijalističkoj poljoprivredi. Velika se
važnost i ozbiljnost pridaje radu na tom polju i nikada prije nije borba
protiv suše vođena na tako širokom frontu.


Mjere koje plan 1949—65 predviđa u borbi sa sušom, erozijom, pokretnim
pijescima i si. jesu slijedeće:


a) podizanje zaštitnih šumskih pojaseva na vododjelnicama, na međama
plodoreda po poljima, po obroncima, jarugama, po obalama rijeka
i jezera, oko prudova i vodosprema a također i pošumljavanje i učvršćivanje
pijesaka;


b) pravilna organizacija površina s uvođenjem travopoljnih poljskih i
krmnih plodoreda te racionalnim korištenjem plodnog tla;
c) pravilan sistem obradbe tla, njega usjeva i široka primjena crnih
ugareva i zaoravanja strništa;


d) dobar sistem organskog i mineralnog gnojenja;


e) sjetva odabranog sjemena, koje je prilagođeno mjesnim uslovima;


f) razvijanje navodnjavanja iskorišćavanjem lokalnih voda putem nasipa,
vodosprema.


O nesumnjivoj potrebi predviđenih mjera svjedoče prinosi žitarica na
poljima Poljoprivrednog instituta centr. černozemske oblasti po imenu
Dokučajeva, gdje je za sušne 1946 godine prinos ozime pšenice porastao
na 16,5 c/ha, ozime raži na 15 c/ha, jare pšenice 10,6/cha, zobi na 15,8
c/ha, dok je prinos tih kultura u otvorenoj stepi bez pojaseva bio 3—4
puta slabiji a da prinosa od 20—25 c/ha nikada ni ne dostigne.


Ü I. dijelu — Podizanje sistema velikih državnih zaštitnih šumskih
pojaseva, tokom 1950—65 planiraju se slijedeći pojasi:


U točki 3 donašaju se mjere o čuvanju postojećih šuma.


Tehničke projekte za podizanje šumskih pojaseva izradit će Ministarstvo
šumarstva SSSR-a i Svesavezna Akademija poljoprivrednih
nauka.


36




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 39     <-- 39 -->        PDF

_ p s a a j


4 Gl ";.> . -u CS


Naziv drž. šum.
zaštitnog pojasa


SM


(u metrima]


Površina pod
pojasom (u
tis. ha)


Saratov-A strahan
(po obalama
Volge) 18,0 900 2 10O —
Hrast, breza, ob. jasen; vez,
brijest, žestilj, mliječ, Caragana
arborescens, Lonicera tataricum,
divlja ruža, vrba, Eleagnus
anigustifolia tamarika, ribizla
Penza-Ekaterinovka-
Kamensk M,3 600 3 60 300
Hrast, breza, ob. jasen, sib, ariš
mliječ, žestilj, lipa, vez, jabuka,
kruška; Caragana arbor., kozokrvina,
ribizla
Kamišin-Sialjingrad 3,3 170 3 60 300 Hrast, boT, ob. jasen, vez, žestilj,
jabuka; Caragana arbor.,
kozokrvina, ribizla
Ćapajevskrovka
Vladimi15,3
580 4 60 300
Hrast, breza, ob. jasen, vez, žestilj
; Caragana airborsc, stepska
višnja, tamarika, Eleagnus an-
gust, Lonicera tataricum, .-
bilzla
StaljingradStepnoj-
Čerkesk 14,4 570 4 60 300
Hrast,
grem;
višnja;
ob. jasen, topola, bakruška,
žestilj, jabuka,
tamarika, vrba, ribizla,
Caragana arb.
Gora Višnjeva-
Kaspijsko more
(po obalama
r. Urala) 41,6 1080 6 60 200
Hrast, breza, brijest, topola,
bor (na pijescima); žestilj, vez,
vrba; Caragana arb., Lonicera
tataricum, Eleagnus august, tamarika


Voronjež-Rostov Hrast, breza, bor, ob. jasen, to(
po obalama pola, sib. ariš; mliječ, žestilj,


r. Don) 11,0 920 2 60 — vez, jabuka, kruška, višnja, lijeska;
Lonicera tataricum, Caragana
arborescens, vučji tm


Belgotod-r. Don Hrast, breza, topola, jasen, vez,
(po obalama mliječ, žestilj, kruška, jabuka,


r.
Sjeverni Donecj 3,0 500 2 30 — višnja; Caragana arborescens,
kozokrvina
Ukupno 1117,9 5.320


Točkom 5, rješava se pitanje izdvajanje zemlje kao i promjena vrsti
kultura u kolhozima i drugim gospodarstvima.


37




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Da bi se riješilo pitanje teritorijalne raspodjele rukovodstva, podižu
se u tu svrhu u Staljingradu, Saratovu i Uralsku teritorijalne uprave a
za provođenje istraživanja i izradu projekata osniva se »Agrolesoprojekt«.


Pored napred navedenih državnih poljozaštitnih pojaseva, planira se
podizanje 5,709.00 ha pojaseva na poljima kolhoza i sovhoza, Od toga
će kolhozi posaditi 3,592.500 ha uz pomoć države i pod nadzorom ministarstva
šumarstva, a ostatak ministarstvo. Plan donosi razbijanje tih
površina na oblasti, autonomne republike i krajeve.


Točkom 9. i 10. regulirano je pitanje pošumljavanja jaruga, vododjelnica,
pijesaka itd.


Važna je točka 12., koja kaže: »U cilju podizanja trajnih poljozaštitnih
pojaseva, koji će biti efektni već od mladosti, treba saditi vrste dugog
vijeka kao i brzorastuće vrste drveća, odabirući ih prema mjesnim stanišnim
uslovima. Osobitu pažnju treba obratiti uzgajanju hrasta u stepskim
rajonima, kao najvrjednijoj i dugovječnoj vrsti. Kod sadnje poljozaštitnih
šumskih pojaseva uvoditi 10—15% voćaka«.


U planu su pojedinačno nabrojene vrste drveća i grmlja, koje dolaze
v dbzir za sadnju u tim oblastima na kolhoznim i sovhoznim poljima.


Posebno je naglašeno da je nepravilno podizanje uskih pojaseva u
rajonima s jako razvijenim reljefom i velikim oticanjem nadzemnih voda,
jer takvi pojasi nisu u stanju da pruže zaštitu tlu.


Izričito se citira, da šumski pojasi u kolhozima i sovhozima za zaštitu
polja u ravnicama od suhih vjetrova moraju biti 10—20 m široki. Oni
pojasi, koji su smješteni popreko padina u svrhu sprječavanja odnošenja
tla (pojasi sa zadaćom reguliranja vode) ,podižu se u širini od 20—60 m.
Podizanje šuma na gredama u vidu pojaseva treba provoditi u širini od
20—50 m, a također je potrebno podizanje suvislih nasada na obroncima
itd. Šumske kulture oko vodosprema podižu se u pojasu širokom 10—20


m. U Ukrajini širina pojasa može biti 9—12 i 17 m. Osnovne (dužinske)
poljozaštitne pojase kolhoza i sovhoza treba razmještati po međama,
granicama poljskih plodoreda a kod većih polja i unutar njih po granicama
brigadnih čestica, predviđajući smanjivanje razmaka između pojaseva u
stepskim rajonima.
MTS će u svoj plan uvesti radove oko obradbe tla.
Daljnim točkama regulirano je djelovanje rasadnika, računanje trudodana
za rad u njima i tome si. Napominjemo kako se u članku, posvećenom
pitanju rasadnika, u Pravdi od 24. X. 1948 ističe važnost osnivanja
rasadnika i njihovo pravovremeno funkcioniranje. Za rasadnike treba izabrati
najbolje tlo, kloniti se mrazišta, slanih terena. Veličina rasadnika
treba da iznosi oko 50—100 ha, ali i preko toga ako pretstoje velike površine
za pošumljavanje. Kod odabiranja mjesta za rasadnik treba misliti
na kvalitet sjemenskih šuma, odnosno baza, čiji stanišni uslovi moraju
odgovarati onima na kojima vršimo pošumljavanja.
Rad oko podizanja rasadnika smatra se momentano kao osnovni jer
se bez odgovarajuće proizvodnje sadnica ne može preći na ostale radove.
Računa se da će za najbližu prvu ili drugu godinu trebati proizvesti oko


600.000 kom. sadnica listača i 1—1,5 mil. kom. sadnica četinjača po 1 ha.
38




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Za izvođenje plana, na poljoprivrednim tehnikumima kao i sovhozima,
gdje je pitanje podizanja poljozaštitnih pojaseva dobro postavljeno, organiziraju
se škole za osposobljavanje t. zv. agrolesomelioratora. Plan predviđa
i druge mjere u vezi sa odgajanjem kadrova u tom pravcu.


Radi osiguranja dovoljnog broja sadnica osniva se do 1950 god. još
daljnjih 50 stepskih šum. gospodarstava i 200 šum. uprava. Ministarstvo
šumarstva otvara šumarske škole itd., a odgovarajuća ministarstva i Akademija
poljoprivrednih nauka zadužuju se za istraživalački rad po tim
problemima,


U glavi III. — Vezanje i pošumljavanje pijesaka planira se u detalje
pošumljavanje pokretnih pijesaka uz rijeku Volgu, u sjev. Kavkazu, u
centralnoj ćernozemskoj oblasti i Ukrajini i to do 1955 god. na površini
od 322.000 ha. Za vezanje i pošumljavanje pijesaka preporučuju se slijedeće
vrste: 1. u zoni stepskih šuma — ob. bor, breza, hrast, topola, sibirska
karagana, Lonicera tataricum, iva; 2. u stepskoj zoni — ob. bor, krimski
bor, bagrem, hrast, topola, kajsija, bijeli dud, uskolisna dafina, Lonicera
tataricum, iva, amorfa; 3. u polupustinjskoj zoni — bagrem, hrast, topola,
bijeli dud, kajsija, tamarika, iva, bor i dr,


Glava IV. — Proizvodnja sadnica u državnim, kolhoznim i sovhoznim
šumskim rasadnicima planira proizvodnju u državnim rasadnicima, posebno
za 1949, 1950 i 1951-55.


Ministarstvo šumarstva će podići još daljnjih 60 rasadnika, također i
Ministarstvo poljoprivrede i niži operativni organi.


Prema planu potrebno je izraditi toliko rasadnika, da u 1949 god. na
5—10 kolhoza padne po jedan rasadnik. 110 rasadnika imat će formu
poduzeća. Plan daje također smjernice za odvijanje potrebne sjemenarske
službe. Ujedno se tipizira potrebna tehnika za rasadnike (traktori, plugovi,
sijalice, kultivatori itd.).


U ostalim glavama rješavaju se pitanja uvođenja i usvajanja travopoljnog
plodoreda u poljoprivredi. Zato ćemo navesti samo njihove


naslove:
V. glava — Uvođenje i usvajanjeRazvijanje navodnjavanja, izgradnjaMehanizacija poljoprivrednih radova,
vodosprema.
travopoljnog plodoreda. VI. glava —
nasipa i vodosprema. VII. glava —
šumske sadnje i izgradnje nasipa i
Rezultati


Već prva dva mjeseca, otkako je objavljen plan, pokazala su ne samo
da su pripreme u toku, nego i da se odvija rad. Pokazala se susretljivost
i polet kojim su mase dočekale plan i kojim su prišle njegovu ostvarenju.


Kako se iz izvještaja Ministarskog savjeta SSSR-a i CK SKP(b) od


30. XII. 1948 vidi, na trase drž. poljozaštitnih pojaseva stigle su ekspedicije
učenjaka i specijalista, vrši se rad da bi na proljeće 1949 moglo 94
šum, gospodarstava početi sadnjom pojaseva.
39




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Tokom 1948 god. kolhozi i sovhozi i šum. gospodarstva podigli su u
stepi i zoni stepskih šuma oko 200.000 ha šumskih nasada. Proizvedeno
je oko 2 milijarde sadnica, sabrano na tisuće tona sjemenja. Naučno-istraživalački
instituti Akademije nauka SSSRa proučavaju pedogenetske
uslove podizanja pojaseva, dvije grupe specijalista razmatraju pitanje pošumljavanja
grupe jezera rijeke Sarpa. Prema stvorenom popisu, u ovim
zonama imade danas 2,242.000 ha površine pod šumom! Proradile su teritorijalne
uprave u Staljingradu, Saratovu i Uralsku, kursevi, tehnikumi
počeli su radom, razmotreni su nastavni planovi i programi na agronomskim
fakultetima itd. Svesavezna Akademija poljoprivrednih nauka, po
im. L e n j i n a, razradila je uputstva o metodama sadnje.


Pošumljavanju i podizanju pojaseva pristupili su i kolhozi, sovhozi i
šumska gospodarstva i oni su u 1948 podigli oko 198.900 ha šumskih nasada.
Kao dobar primjer rješavanja zadaće i razrađivanja jedinstvenog
plana travopoljnog sistema i drugih mjera ističe se Novo-Anenski rajon
Staljingradske oblasti.


Na površini od 22.400 ha vrše se prethodna ispitivanja za pošumljavanje
pijesaka (pretežno borom i rakitom).


Ministarstvo poljoprivrede je osnovalo nove rasadnike u površini od
2885 ha, Ministarstvo sovhoza od 248 ha a Ministarstvo šumarstva u površini
od 3562 ha. Priređeno je tlo za podizanje novih rasadnika u 1949 god.
u površini od 9790 ha. Od 7.825,2 t sjemenja, sabrano je žira 6.225,3 t.


Na travopoljni plodored prešlo je 60.553 kolhoza, 763 sovhoza (ođ
postojećih 970). Pri akademijama i institutima uspostavljeni su stalni mjesečni
kursevi za agronome.


U 1948 god. su kolhozi podigli 2.812 nasipa i vodoprema itd.


Tako je, dakle, počeo da se ostvaruje ovaj historijski plan, koji treba
da kroz 15 godina promijeni lice stepskih zona. U tom pogledu značajne
su riječi akademika Viljams a — »ako stepa nadire na šumu,
ako klima postaje suša, ako je čovjek tome posve ili djelomično uzrok,
onda je nužno izmijeniti proizvođačku djelatnost čovjeka, preustrojiti gospodarstvo,
aktivno i neposredno ući u borbu protiv suše«. Te riječi odaju
stil i gledanje sovjetske nauke ,a ovaj plan i njegovo provađanje u život
osiguravaju puni uspjeh socijalističkog društva u borbi protiv prirodnih
nepogoda.


.... ........... B ...... .. ....1..... . ............
........... ......... ......... ....


lio ...... ....... a ........ ... ... ........... ....... . .......... ...........
..................... ....... . ....... . ....-....... ........ ...........:
..... ...., ........... ......... .............. . ..........(.) 20. X. 1948. r.,
..... ....... ....... ..... ..... ............. . ...... ............ ...... .
............ ............ ........... .......... ...... . ......... ..... ......


. ...... ...... ......... .............. ..13.1...>1... ...... . ........ . ....
.............. ........, ..... ..... ......1 ...... ...... .............., ...............1,
.. ........... .... ........! ........ ............. ...... noma,
............ ......1 .......... ,. .. ..


........ .............. ...... .... .......... »....., a ..... ......! ......
.....1. . .............. ... .... ........, ........, ....... . ...... ........


40




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 43     <-- 43 -->        PDF

................ ............ ...... ........ ......... .. ..... ......: .....
..... ........... ........... .... ......... .. ........, ..... ... .. ............
..... . ...... .., . .... ..... ........... ...... . 5—6 ....


.........! .......... ..........1 ............ ....... ............. ......, ..
nbicoTbi . ..... ,..... ........ . «..........., .......! ....... . .. ..
. ..... .........1 .......... .....1. .... ....... ...... ............ . ....
............


..........., ... . .... ....... ....... ..... . ........ ........... ..........
...., . ....... .. .., ... ................ ........ ..... . ..... ............ ...
........... ... ....... ..... ....... . ....... ........


THE ROLE OF THE FORESTRY IN THE STRUGGLE FOR THE INCREASED
AND STABILE HARVEST OF THE AGRICULTURE IN THE SOVIET UNION


In connection with the decision of the soviet govern e merit and of the Central
Committee of Communist Party (bölshewik) dated on 20. October 1948 about taking
measures in the aim of assurance of high and stabile harvest of the agricultur
and forest-desert zone of the european part of the Soviet Union, the author described
the principal traits of this decision, brought the history so as the problematic, which
connects the forestry of the wich the tasks of this plan.


In generally, the circumstances are described, which cause the appearance of
the dryness and infertility of this fruitfttllst zones, and the experience of the struggle
against the dryness, which he seas in the effective solution of the problem in building
of fieldprotecting shelter-belts, in special methods of agriculture and so one. — The
specifical role of some inquiry stations and a great number of scientific and researching
men as are Dokutchaew, Wissotsky, Williams and many others.


The äffest of the fieldprotecting shelter-belts was felt especially during the dryness,
because the harvest is reduced only for cca 20%, but at same time it is on the
unprotected fields in the deserts 5—6 times smaller.


Some results of researches o fthe problem of the building of the shelterbelts are
described, their highness and widts, the kinds of the trees and bushes, the manners
of the plantation etc.


After all the results of the work, in the first two months done in this direction,


are cited.


It is point out that in this question the russian science and practice have the
priority in the world, and it is indicated that the socialistic soeiaty has all possibilities
to solute such a problem eo complexed and so difficult.


41