DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Eksploatacija šuma, kao proizvodna grana šumarske djelatnosti, ne razlikuje se u suštini od industrijskih proizvodnih grana. Ta se proizvodnja sastoji u tome, da se iz sirovine (a to su stojeća stabla u šumi na. panju) stanovitom obradom pomoću alata i strojeva, upotrebom radne snage proizvedu dobra u takvom obliku u kakvom za ljudsko društvo mogu predstavljati upotrebnu vrijednost. Tehnološki proces proizvodnje nam je potpuno poznat, njime u potpunosti vladamo i možemo ga po potrebi uvijek reproducirati pa i sve više usavršavati. S druge strane imamo proizvodnju drvne mase kao osnovni zadatak šumarstva u cilju podmirenja društvenih potreba, koja se u suštini proizvodnog procesa razlikuje od industrijske proizvodnje i čijim biološkim procesom ne vladamo suvereno, niti ga možemo po volji reproducirati. Na temelju poznavanja naših potreba i poznavanja bioloških zakona koji vladaju u proizvodnji drvne mase, točnije: u proizvodnji drvnih sortimenata, moramo tako rukovoditi tim biološkim procesom, da nam osigura podmirenje potreba. Općenito, eksploatacija šuma ovisna je o proizvodnji drvne mase. Eksploatacija nam može privremeno dati i one Sortimente, koje nam redovni prirast ne osigurava, ali to trajno ne može opstati. Upravo radi toga moramo obratiti svu pažnju proizvodnji drvne mase izraženo u sortimentima po vrstama drveća, a ne u globalnoj masi prirasta. Postavke u ovoj raspravi nisu nove. Planiranje u šumarstvu, moglo bi se reći, također nije nešto nepoznato i novo. Nosioc planskog gospodarenja u šumama bila je nauka o uređivanju šuma, čiji se prvi početci javljaju već u XIII. vijeku. Ipak, između takvog planiranja šumarstva i planiranja šumarsva u socijalizmu postoje razlike ili tehničke ili načelne prirode. Prvo planiranje šumarstva je nastalo kao posljedica bojazni pred nestašicom drveta, te u feudalnom poretku ima osnovni cilj potrajno podmirivanje potreba, a to je osnovni zahtjev i u socijalizmu. Tadanje potrebe nisu bile toliko diferencirane, a i šumarska nauka nije bila razvijena, te se tehnička strana tog planiranja svela uglavnom samo n uvođenje šumskih redova. U kapitalizmu se postavljao kao cilj planiranja šumarstva najprije: postignuće najveće godišnje šumske rente, a kasnije: postignuće najvišeg čistog prihoda u vidu najviše zemljišne rente. Polazna točka tog planiranja nije više: zadovoljenje potreba, nego: što viši profit, a to je načelna razlika. Ne može se reći, da šumarstvo tada nije podmirivalo potrebe, ali u suštini, to podmirenje potreba bilo je samo nužno sredstvo, da se dođe do profita. Profit je išao pod ruku sa podmirenjem potreba samo utoliko, ukoliko su više traženi sortimenti imali i višu cijenu. To planiranje je tada imalo teoretsko-računsko obrazloženje i za potpuno prekiđno gospodarenje, jer je baziralo na cijeni i novčanom izjednačenju prihoda pojedinih kategorija vlasnika kroz prekidni period. U socijalizmu je osnovni zadatak šumarstva kontinuirano godišnje trajno podmirenje potreba, te već iz načelnih razloga treba da otpadne pojam prekidnog gospodarenja. Pod udarcima kapitalističkog zakona stihije, bili su šumari bespomoćni te su sa strahom promatrali nestajanje šuma. Ova bezperspektivnost šumarske privrede vladala je, a i danas još vlada u svim kapitalističkim zemljama. Nasuprot toj kapitalističkoj bezperspektivnosti, po 73 |