DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ravno širiti na sve strane (1). Gnamm navodi, da se glavni korijen spušta do 2 m duboko u zemlju, i da iz sporednog korijenja, koje se odvaja od glavnog korijena, izrastu novi lisnati džbunovi. Isto tako izbijaju iz staroga korijena u proljeće novi džbunovi, ako se ovaj pri vađenju prelomi (13). Listovi se razvijaju samo pri zemlji u niskim džbunovima, 15—40 cm visokim (17). Oblika su duguljastog, jajolikog ili ovalnog. Prosječna mu je dužina 15 cm, a širina 12 cm. Temeljni listovi su mesnati, goli, nešto nazubljeni sa udubljenim žlijezdama (4); žilavi su kao koža, stalno su zelene boje, odozgor sjajni (3), a ne otpadaju ni zimi (1). Badan kao podstojna biljka u šumi Na 20—30 cm dugom, debelom i mesnatom dršku razvijaju se u paštitastom cvatu ružičasti, crveni ili bijeli (6) odnosno ružičasto-ljubičasti cvjetovi u raznim nijansama (1). Cvjetovi su građeni po broju pet, a imaju 2—3 tučka. Badan cvate rano u proljeće. U našim krajevima cvate već u mjesecu februaru, a u sjevernijim krajevima u mjesecu aprilu i maju, pa i junu, dok u Francuskoj cvate već tokom zime. Sjeme je sitno, splošteno, sazrijeva u svojoj postojbini usred ljeta (juli) u malim tobolcima, koji raspucaju. P. A. Jakimov razlikovao je odmah u početku dvije vrste badana i to Saxifraga crassifolia i Saxifraga crassifolia sibirica. Ova podjela nije botanički priznata, ali je od praktične važnosti. Saxifraga crassifolia raste na svježim, srazmjerno malo vlažnim šljunkovitim tlima i na kamenitim obroncima u zasjeni, a korijenje joj je relativno tanko (10—12 mm) i kratko .Korijen se lako lomi a i otprema sakupljenog korijenja sa strmenitih vrleti je većinom veoma teška. Saxifraga crassifolia sibirica nalazi se na sjevernim, travnim obroncima, koji imaju dosta vlage, u šumama cedrova i sibirske jele. Njeno korijenje je 84 |