DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Pokusi uzgoja U SSSR su odmah na početku detaljnijeg proučavanja badana uvidjeli, da prirodna nalazišta badana u Sibiru, iako veoma bogata, ne će moći nadomjestiti pretežni dio uvoza štavila iz inostranstva, kako su se bili nadali. Naročita ekspedicija, koja je bila obrazovana, da prouči autohtona nalazišta badana, da istraži stojbinu, klimatske prilike, uslove povoljne za rast i t. d., ustanovila je, da ima nekoliko vrsta badana, koje se među sobom razlikuju i morfološkifiziološki. Prinosi podanaka i lišća, otpornost protiv mraza, sadržaj treslovina i t. d. nisu u svih vrsta jednaki. Razlike u sadržaju treslovine podleže katkad veoma velikom kolebanju (1). Iskorišćavanje badanovog korijenja u velikim razmjerima — a to traži industrijska prerada — dovelo bi s druge strane uza svo bogatstvo ogromnih nalazišta postepeno ali sigurno do potpuno istrebljenja i uništenja badanovih zaliha, pogotovo ako se uzme u obzir spori rast badana i veoma nagao razvitak taninske i kožarske industrije. Osim toga su prirodna nalazišta badana u Sibiru veoma daleko od kulturnih i industrijskih centara. Pa napokon i ogromni areal prirodnih nalazišta badana u brdskim krajevima, gdje je gotovo svaki saobraćaj nemoguć, učinili bi iskorišćavanje badana teškim i skupim u tolikoj mjeri, da bi mogućnost sistematskog i racionalnog njegovog iskorišćavanja došla u pitanje. Sve te činjenice diktirale su same po sebi detaljno proučavanje te sirovine, a naročito uvođenje vještačkog uzgoja badana na plantažama (1), na što su upućivale i biljke uzgojene u botaničkoj bašti u Lenjingradu. Na autohtonim nalazištima badana u Sibiru dolazilo je u pitanje samo sabiranje podanaka. Lišće se nije sabiralo, jer se sabiranje a naročito sušenje sukulentnog lišća ne bi isplaćivalo. Na plantažama naprotiv glavna pažnja posvećuje se uzgoju lišća naročito otkako je uspjelo uzgojem na plantažama znatno povećati procenat treslovine u lišću. Prvi pokusi sa kulturama badana potječu, kako smo već spomenuli iz god. 1925. Vršeni su u istraživačkom botaničkom vrtu lenjingradske šumarske akademije. Prvi pokusi nisu bili izvedeni sa sjemenom autohtonih biljaka nego uglavnom sa podanoima i sjemenom ukrasnih biljaka iz glavnog botaničkog vrta. Istom kad je spomenuta ekspedicija donijela sobom veće količine podanaka i sjemena zabajkalske provenijencije, podignute su osnovne kulture sa materijalom originalne provenijencije. Za dvije godine bile su pokusne plohe povećane na 0,7 ha, a na njima zasađeno 35.000 biljaka (1). Od prvih stečenih iskustava sa uzgojem ove biljke, koju je objavio Sukačev, mogu se prema podacima Polanskog istaknuti ovi važniji momenti: a) Klijavost svježeg sjemena iznosi 85%, ali trajanje dovoljne klijavosti je srazmjerno kratko. U slobodnoj prirodi klija sjeme otprilike mjesec dana poslije sjetve. Biljke su u prvoj godini malih dimenzija. Na jesen posijano sjeme klija prije, a i sadnice su jače nego one, koje potječu od proljetne sjetve. b) Za dobro uspijevanje kulture badana potrebna su svakako staništa sa mnogo zračne vlage a barem u prvoj godini dobro i svježe tlo. Za klijanje sjemena je neophodon potrebno mnogo trajne vlage. c) Podizanje kultura vegetativnim putem je lakše i bolje. Za taj način uzgoja najbolje su 15—30 cm duge sadnice, koje potječu od mladih podanaka. Stari podanci nisu zgodni, jer nemaju dovoljno snažne pupove za razvoj jakih sadnica. Sadnice se mogu presađivati sa lišćem ili bez lišća. 86 |