DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Kada korenjaci, koje treba zasaditi, nemaju korijenčiča, a stabljika je kraća od 6—7 cm, onda treba pri sadnji staviti u zemlju i osnovu rozete ali ne više od 3—4 cm, da se ne bi zatrpao i najgornji pupoljak (10). Sporije nego korenjaci sa lišćem razvijaju se dijelovi podanaka u biljke. Treba upotrebiti samo dijelove mladih podanaka, duge 10—20 cm sa bočnim okom. Dijelovi podanaka se ukoso polože na padinu plužne brazde i pokriju zemljom tako, da im gornji dio bude jedno 2—3 cm ispod zemlje. Za sadnju podanaka najpovoljnije je proljeće, ali se podanci mogu i u jeseni zasaditi. Na otvorenim vjetrovitim mjestima treba nasade badana zaštiti od vjetra vjetrobranim prugama od drveća i grmlja ili običnim željezničkim sniježnim branama. Ako se rasadni materijal ne može sav zasaditi, može se i utrapiti. Utrapljeni materijal zadrži godinama svoju životnu sposobnost. Rasadni materijal se mora utrapiti na uzdignutom mjestu, da bi se izbjeglo ma i kratkotrajno preplavljivanje. Mjesto, gdje će se rasadni materijal utrapiti, mora također biti zaštićeno od djelovanja vjetra i od direktne insolacije. Preko zime treba badan utrapiti pod zaštitom šume. Iako badan ne stavlja velike zahtjeve na tlo, ipak treba izbjegavati teška glinena i pjeskovita zemljišta. Badan se loše razvija na zbijenim, bestrukturnim tlima, a isto tako i na podvodnim i poplavnim tlima, pa makar poplave i ne trajale duže od 7—10 dana (10). Umjetno gnojenje slabo djeluje na rast badana. Najbolje je u tu svrhu upotrebiti stajski gnoj (1). Najpogodnije su sjeverne i susjedne ekspozicije tla. Na južnim ekspozicijama je prinos lišća i podanaka manji (10). Tehnika iskorišcavanja badanovog korijenja i lišća O izvođenju sabiranja podanaka i lišća i o daljnoj manipulaciji poslije sabiranja žetve su podaci također prilično oskudni. Badanov korijen se bez poteškoća čupa iz zemlje, pri čemu se lako lomi. Naročito se lako čupa iz zemlje Saxifraga crassifolia sibirica. Toga korijena može jedan radnik sakupiti na dan do 600 kg. Od prve vrste (Saxifraga crassifolia) može jedan radnik sakupiti samo 300—450 kg. U istom članku spominje Jakimov izvodeći kalkulaciju cijena, da jedan radnik može dnevno sakupiti prosječno 10 puda (164 kg) (15). Korijen se u junu i početkom jula rukom čupa. Na sabiralište doneseni korijen treba odmah razastrijeti na kosim drvenim potporištima pod krovom, sličnim onim, koji se upotrebljavaju za sušenje djeteline. Na ovaj način se korijen prethodno uz dobru ventilaciju brzo prosuši, da bi sačuvao svoja dobra svojstva. Slojevi korijena ne smiju biti deblji od 12 cm (15). Često treba debelo, mesnato korijenje prije sušenja razrezati, da se sušenje pospješi (14). Badan se ne smije ostavljati u velikim hrpama, jer se zbog velikog sadržaja škroba lako uhvati plijesan i brzo prelazi u vrijenje, koje prouzrokuje znatan gubitak treslovine (15) (17). Prosušeni korijen mora se na svaki način naknadno osušiti u zagrijanim sušarama, jer korijen, koji nije dobro osušen, lako popljesnivi. Sušenje pod vedrim nebom traje 3—4 nedjelje, a ako su na sabiralištima kiše česte, treba i veći broj zaštitnih krovova. P. A. Jakimov predložio je primitivnu sušaru, 92 |