DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 35 <-- 35 --> PDF |
B r oi l Hard 1 ´ opisuje (1878 godine) podjelu francuskih šuma na devet šumskih oblasti, Ta je podjela izvršena na temelju vegetacionih, klimatskih i gospodarskih faktora, tako da izdvojene oblasti imaju zaista smisao šumsko-gospodarskih oblasti, U Njemačkoj se javlja prvi pokušaj podjele šuma na šumske oblasti 1891, kad je Bor g rev e razdijelio Njemačku na devet oblasti s obzirom na rasprostranjenje glavnih vrsta drveća. Kasnije su na tome području radili u Njemačkoj Mayer, Deng 1 er, Werth, Kraus, Meyer i drugi.11 U SSSR postoji podjela šuma obzirom na različite funkcije, što ih šume imaju u pojedinim krajevima, kako smo to već istaknuli. Osim ove podjele šuma postoji upravno-gospodarska podjela šuma na ».......« (»...........«), koji se smatraju sa šumsko-uređajnog gledišta gospodarskim jedinicama prvoga reda. Teritorij ».......« (»...........«) se dalje dijeli na šumsko-gospodarska područja (»............. .....«). Formiranje tih područja ovisi o postojećim transportnim sredstvima, zatim o momentima, koji uplivišu na formu gospodarenja, kao i o svim ostalim važnijim faktorima šumskog gospodarenja. Plan šumskog gospodarstva sastavlja se — kako kaže ..... . — za skup sastojina ujedinjenih u jednu cjelinu prema vrsti gospodarenja, prema načinu sječa, prema načinu pomlađivanja i prema njezi sastojina. Takve se gospodarske cjeline zovu ».........«. Za svako ».........« određuje se prema dominirajućoj vrsti drva ophodnja. Obračun razmjera sječa, koji osigurava trajno iskorišćivanje šuma, vrši se za »......« (»..........«)1*, U nas su predlagali osnivanje šumsko-gospodarskih oblasti Mari no v i ć13 i V a j d a14. Međutim, do prve konkretne podjele šuma na šumsko-gospodarske oblasti došlo je u nas tek u 1946 godini. Ta je podjela šuma izvršena u smislu privremenih uputstava za uređivanje šum a15. Spomenuta uputstv a propisuju, da se teritorij republike podijeli na šumsko-privredne oblasti, šumsko-privredna područja i gospodarske jedinice. Što se tiče gospodarskih jedinica, ta su uputstv a zadržala dosadanje shvaćanje pojma gospodarske jedinice kako smo ga prikazali u prvom dijelu ove radnje. Novi poijmovi su šumsko-privredno područje i šumsko- privredna oblast, kao gospodarske jedinice višega reda. Sumsko-privredno područje je skup od više gospodarskih jedinica, koje čine jednu gospodarsku cjelinu za podmirivanje lokalnih potreba na 10 Broilliard: Cours d´amenagement des forets, Paris 1$78, str. 4, 11 Hilf: Zur Einteilung Deutschlands in Waldgebiete, Forstarchiv, 1930, str. 477. Herbet Hesmer — Jürger Meyer: Waldkarten als Unterlagen waldbaulicher Planung, Forstarchiv, 1939, str. 287. 12 Iz .......... izlaganja vidimo, da pojam ».........« odgovara pojmu gospodarskih jedinica na temelju kojih se sastavlja plan šumskog gospodarstva. (......: 06 ...... ....... ................. .........., ...... .......... ....6, ...... 1947.) ** Marinović: Ibidem, str. 661. 14 Vajda: Osnivanje šumsko-gospodarskih oblasti, Šumarski List, Zagreb 1941, str. 5´19. 15 Klepac: Inventarizacija šuma u planskoj privredi. Šumarski List br. 3, Zagreb 1947. 161 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 36 <-- 36 --> PDF |
drvu i ostalim šumskim prihodima. »Unutar šumsko-privrednih područja vrši se faktično izravnavanje sečivih etata, to jest, ako se manje seče u jednoj gospodarskoj jedinici, treba pojačati seče u nekim drugim jedinicama, da bi se podmirila lokalna potreba.« »Šumsko-privredne oblasti pretstavljaju grupacije šumsko-privrednih područja, koja svojim viškovima prihoda drveta preko lokalnih potreba mogu da alimentiraju industriju sirovinama«.18 Ova podjela šuma ima cilj, da s jedne strane osigura podmirenje lokalnih potreba na drvu. a s druge strane, da omogući plansko alimentiranje šumske industrije. Podmirenje lokalnih potreba nastoji se postići pomoću šumsko-privrednih područja u okviru kojih se mora održati kontinuitet prihoda, koji odgovara lokalnim potrebama na drvu. Višak etata u šumsko-privrednim područjima iznad lokalnih potreba, služi za alimentiranje šumske industrije. Opća uputstva za uređivanje šuma17 su usvojila pojnove šumsko-privrednih područja i šumsko-privrednih oblasti definirajući ih na slijedeći način: »Šumsko-privredne oblasti su privredne jedinice višeg reda, koije obuhvataju sve šume određene grupe šumsko-privrednih područja, pa pretstavljaiju jednu goegrafsko-privrednu celiniu«. »Šumsko-privredne oblasti dele se na šumsko-privredna područja. Granice šumsko-privrednog područja treba utvrditi tako, da se stvore najpovoljniji uslovi za trajno podmirenje lokalnih potreba na drvetu i ostalim šumskim proizvodima. Unutar područja vrši se po pravilu stvarno izravnanje sečivog etata, pa prema tome u jedno šumsko-privredno područje spadaju sve šume i krajevi, između kojih postoji unutarnja povezanost, lslovljena, bilo konfiguracijom terena, bilo ostalim, pre svega, saobraćajnim prilikama. Kod određivanja granica šumsko-privrednog područja treba, . koliko je to moguće, upotrebiti jasne i vidljive terenske karakteristike, orske kose, reke i t. d. Površina šuma i šumskih zemljišta jednog šumskoprivrednog područja neka iznosi oko 50.000 hektara, ali se prema lokalnim prilikama može kretati u širokim granicama«. Opća uputstva za uređivanje šuma tretiraju šumskoprivredno područje, kao osnovnu jedinicu za uređivanje šuma unutar čijih granica se ima gospodariti sa šumama po principu potrajnosti. Samo . zuzetnim slučajevima može se protegnuti princip potrajnosti na teritorij cijele oblasti. Podjela šumsko-privrednih oblasti na šumsko-privredna područja kako . zamišljena po napred spomenutim uputstvim a pretpostavlja pravilan raspored šuma prema naseljima. U oblastima sa izrazito deficitarnim i suficitarnim krajevima na drvu nemoguće je šumsko-privredna područja ^armirati tako, da bi se unutar svakog područja mogle trajno podmirivati -okalne potrebe na drvu. 16 Privremena Uputstva za uređivanje šuma saveznog ministarstva poljoprivrede i šumarstva FNRJ br. 3.200/4(6 oH 28 maja 1946. 17 Opšta uputstva za uređivanje šuma saveznog ministarstva šumarstva FNRJ od 18 marta 1948, šumarstvo, Beograd 1948, br. 1, str, 41. . |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 34 <-- 34 --> PDF |
šume lokalnog Icaraktera, a drugo su šume republikanskog i općedržavnog značaja. Na visoke šume gole i oplodne sječe lokalnog značaja ne može se primijeniti princip određivanja etata iz velikoga u malo, jer su te šume vezane za trajno podmirivanje lokalnih potreba. Te se potrebe mogu za sada uspješno podmirivati samo uz gospodarenje i određivanje etata po principu potrajnosti unutar užih granica. Razumljivo je, da su te granice ovisne u glavnom o mreži, postojećih saobraćajnih sredstava, kao i o troškovima transporta drva. Budući da drv0 za lokalne potrebe ne može podnositi velike transportne troškove, trebalo bi na ove šume primijeniti princip određivanja etata iz maloga u veliko. Na ostale visoke šume gole i oplodne sječe, koje nisu direktno vezane za podmirenje lokalnih potreba mogao bi se primijeniti princip određivanja etata iz velikoga u malo.7 Prema tome bi se računanje etata iz velikoga u malo moglo protegnuti na gospodarske visoke šume gole i oplodne sječe, koje služe za namirenje općedržavnih potreba (sadanje republikanske i općedržavne šume). Kod prebornog načina gospodarenja mogao bi se primijeniti princip određivanja etata iz velikoga u malo samo kod ekstenzivnog gospodarstva. 4. Teritorijalne granice baze za određivanje etata iz velikoga u malo Zako n o šumam a FNRJ u članu 33 propisuje: »U svrhu trajnog snabdjevanja šumskim proizvodima, šumska gospodarstva upravljaju državnim šumama po načelu trajnosti prinosa u okviru šumsko-privrednih područja i oblasti.«8 U vezi sa pojmovima šumsko-privrednog područja i šumsko-privredne oblasti dotaknut ćemo se pitanja rajoniramja šuma. Pod rajoniranjem šuma smatra se podjela šuma na šumsko-gospodarske rajone za koje je M a r in o v i ć9 rekao: »Šumsko-gospodarski rajon mogao bi, se najbolje definirati kao jedna tipična gospodarska oblast, koja se od druge oblasti razlikuje po svojim prirodnim i ekonomskim osobinama, i u kojoj geografski i ekonomski momenti harmoniraju.« Podjela šuma na šumsko-gospodarske oblasti izvršena je već davno u drugim zemljama. općedržavnih šumskih gospodarstava. Sve ostale državne šume su republikanskog ili općedržavnog značaja. (Prema Uredbi o organizaciji šumarstva FNRJ od 27. XII. 1946, Šumarski List br. 12, Zagreb 1946, str. 224.) 7 U NR Hrvatskoj je gotovo nemoguće provesti takvu podjelu šuma, da bi republikanske i lokalne šume služile u potpunosti namijenjenim ciljevima. Stoga mnoge republikanske šume služe ujedno i za podmirenje lokalnih potreba, kao što i neke lokalne šume podmirenja općedržavne potrebe. Međutim, to ne mijenja na stvari, jer princip određivanja etata iz velikoga u malo kod republikanskih šuma dozvoljava najelastiönije planiranje sječe, tako da se kod toga može udovoljiti trajnom podmirenju lokalnih potreba tamo gdje je to potrebno. 8 Opći Zakon o šumama, Službeni List FNRJ br. 106 od 13. XII. 1947. 9 Marinović: Die Forstwirtschaftsgeographie und ihre Bedeutung für die forstliche Wissenschaft und Praxis. Actes lie Congres International de Svlviculture, Budapest 1936, str. 661. , 160 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Na mješoviti oblik gospodarenja (srednja šuma) ne će se primjenjivati princip uređivanja šuma iz velikoga u malo iz razloga, koje smo već spomenuli djelomično kod stablimičnog gospodarenja, a djelomično kod sastojinskog oblika gospodarenja niskog uzgojnog tipa šuma. Pošto smo prikazali prednosti i mane uređivanja šuma iz velikoga u malo s obzirom na različite oblike šumskog gospodarenja, nameću nam se dalje dva osnovna problema. Prvi problem se sastoji u tome, da odredimo, na koje se visoke šume gole i oplodne sječe može primijeniti ovakav način određivanja etata s obzirom na različite funkcije tih šuma. Drugi problem se odnosi na ustanovljivanje površinskih granica, unutar kojih bi se moglo primijeniti računanje etata po principu iz velikoga u malo. 3. Određivanje etata iz velikoga u malo s obzirom na različite funkcije šuma Prema funkciji, što ih šume imaju, možemo razlikovati dva osnovna tipa šuma sa svim mogućim prelaznim formama. Jedno su gospodarske šume, koje služe isključivo gospodarskim ciljevima. Drugo su zaštitne šume, koje imaju isključivo zaštitni karakter u pogledu hidrološkom, klimatskom, strateškom i si.5 Sasvim je razumljivo, da i gospodarske šume imaju zaštitnu funkciju. No smatramo, da je zaštitna funkcija gospodarskih šuma osigurana racionalnim šumskim gospodarenjem, te je stoga možemo zanemariti u pojmu gospodarske šume (pretpostavljajući racionalno šumsko gospodarenje!). Funkcija zaštitnih šuma postizava se potpunim ili djelomičnim ograničenjem gospodarskih ciljeva, tako da se u takvim šumama gotovo redovito vodi stablimično gospodarenje. Iz toga slijedi, da su zaštitne šume same po sebi isključene od određivanja etata po principu iz velikoga u malo. Sto se tiče gospodarskih šuma potrebno je prosuditi kakve gospodarske ciljeve imaju te šume. U sadanjoj ekonomskoj strukturi naše zemlje možemo razlikovati u glavnom dva tipa gospodarskih šuma8. Jedno su 5 U SSSR je izvršena podjela šuma prema funkciji, koju šume imaju u pojedinim krajevima. Razlikuju se tri zone šuma. Prvu zonu čine šume, koje imaju zaštitnu funkciju. U toj su zoni dozvoljene samo sanitarne sječe. U drugoj zoni se nalaze šume sa kojima valja gospodariti u smislu raznoteže između sječe i prirasta. Treću zonu čine šume, koje su još neotvorene (sjeverni i sjeveroistočni dijelovi SSSR), te pretstavljaju sirovinske baze za slobodno iskorišćivanje uz izvjesno ograničenje. To se ograničenje sastoji u tome, da se oko 26% šuma te zone ima izdvojiti radi podmirenja lokalnih potreba na drvu i radi zaštitnih funkcija odnosnih šuma. Na tako izdvojene šume treba primijeniti principe gospodarenja, koji važe za drugu zonu. (......: 06 ...... ...«... ................. .........., ...... ..............., ...... 1947.) U FNRJ je izvršena podjela šuma na upravno-gospodarskoj bazi. Sve državne šume jedne republike se dijele na šume lokalnog, republikanskog i općedržavnog značaja. Sume lokalnog značaja su sve državne šume, koje potpadaju pod neposrednu upravu narodnih odbora. Takvim se šumama smatraju šume, koje su u neposrednoj blizini naselja sa isključivim ili prvenstvenim zadatkom podmirivanja narodnih potreba, a koje se radi bolje arondacije republikanskih i općedržavnih šumskih gospodarstava po svejoj veličini i položaju ne mogu uključiti u sastav republikanskih 159 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 32 <-- 32 --> PDF |
centriranja sječa bit će u prvo vrijeme potreban. Sa gledišta zaštite šuma, kao i sa gledišta uzgajanja šuma, koncentracija sječa pretstavlja svakako veliki nedostatak. Taj se nedostatak očituje u tome, što takvim postupkom s jedne strane izlažemo sječine većoj opasnosti od insekata, gljiva i ostalih repogoda, dok s druge strane stvaramo jednolične sastojine na većim površinama. No uređivanje šuma iz velikoga u malo ne isključuje gospodarenje na malenim površinama (kao što je na pr. »njemačko sastojinsko gospodarenje «), te se ono može primijeniti, a i moralo bi se primjenjivati u svim onim šumama, gdje za to postoje potrebni uslovi (dobra mreža šumskih transportnih sredstava). U tom smjeru treba da dođu do izražaja šumsko-uzgojne gospodarske jedinice, koje imaju svrhu, da obuhvate šumsko- uzgojne momente, kao i momente zaštite i prostornog uređivanja šuma. Što se tiče niskog uzgojnog tipa sa golom sječom ističemo, da mnogi momenti, koje smo naveli u prilog novog načina uređivanja šuma, nemaju za niske šume ono značenje, kao za visoke šume gole i oplodne sječe. Tako na pr. razlučivanje računske baze za određivanje etata od gospodarske baze za jedinstveno vođenje gospodarenja nije za sada od neke naročite važnosti u niskim šumama. Drugi motiv, koji se odnosi na uspostavu pravilne gospodarske strukture, također je mnogo značajniji kod visokih šuma gole i oplodne sječe nego kod niskih šuma na koje se primjenjuju obično kratke ophodnje, tako da je i na manjim površinama omogućeno relativno brzo postizavanje pravilne količine dobnih razreda. Kako vidimo određivanje etata iz velikoga u malo ima naročite prednosti kod sastojinskog oblika gospodarenja i to kod visokog uzgojnog tipa. Kod stablimičnog oblika gospodarenja upravo je obrnuto. Razlučivanje baze za određivanje etata od baze za gospodarenje nije nužno, jer šumsko-uzgojno i šumsko-uređajno planiranje može kod prebornih šuma počivati na istoj bazi. To su pokazale kontrolne metode, koje omogućuju istodobno pravilno reguliranje prihoda i progresivnu šumsko proizvodnju4. Određivanje etata po principu iz velikoga u malo nije svojstveno prebornim šumama. To proizlazi iz samog poimanja prebornih šuma, čiji je normalitet vezan za relativno malene površine. Određivanjem etata iz velikoga u malo nemoguće je uspješno postignuti takav normalitet. Stoga spomenuti način određivanja etata treba da bude iznimka u prebornim šumama. Ta se iznimka može tolerirati jedino kod ekstenzivnog gospodarstva, gdje se ne radi o čistom prebornom gospodarenju nego o jednoj prelaznoj formi gospodarenja između preborne i oplodne sječe. Razlog za to leži u tome, što se određivanjem etata iz velikoga u malo postizava elastičnije disponiranje etata na pojedine dijelove gospodarske jedinice. Na preborne se šume može uspješno primijeniti princip određivanja etata iz velikoga u malo u kombinaciji sa određivanjem etata iz maloga u veliko. Etat određen iz velikoga u malo služi kao baza za izravnavanje etata među odjelima i gospodarskim jedinicama; etat svakog pojedinog odjela omogućuje pravilnu dispoziciju cjelokupnog etata gospodarske jedinice. 4 Biolley: L´amenagement des forets, Paris 1922, str. 60 i 61. Baader: Die Forsteinrichtung als nachhaltige Betriebsführung und Betriebsplanung, Frankfurt 1942, str. 214 i 318. 158 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 31 <-- 31 --> PDF |
nice pretstavljale bazu za vremensko uređivanje šuma (šumsko-uređajno planiranje u užem smislu)3, Drugi razlog za određivanje etata iz velikoga u malo sastoji se u tome, što se takvim postupkom umanjuje subjektivni momenat kod određivanja etata, koji se očitovao u subjektivnom formiranju gospodarskih jedinica dosadanjeg tipa. Subjektivnost kod formiranja računskih gospodarskih jedinica ovisna je jedino o rajoniranju šuma, odnosno o stvaranju šumskogospodarskih oblasti. Radi toga se određivanje etata na bazi računskih gospodarskih jedinica može primijeniti tek onda, kad je izvršeno pravilno rajoniranje šuma i kad su granice šumsko-gospodarskih oblasti ustaljene. Treći razlog za određivanje etata iz velikoga u malo leži u tome, što je na većim površinama mnogo lakše uspostaviti pravilnu unutrašnju gospodarsku strukturu šuma. nego na manjim površinama. Osim toga, uspostava pravilne gospodarske strukture šuma na manjim površinama obično je skopčana sa većim ekonomskim žrtvama ,koje su to veće, što je baza za određivanje etata manja. Četvrti razlog, koji govori u prilog uređivanja šuma i određivanja etata po principu iz velikoga u malo, leži u šumsko-uzgojnoj i ekonomsko) strani šumskog gospodarstva. Takav način određivanja etata omogućuje pravilnu provedbu šumsko-gospodarske politike s obzirom na reguliranje odnosa relativnog i apsolutnog šumskog zemljišta; kod takvog načina uređivanje šuma lakše će se provesti premještanje drvnih zaliha sa relativnih šumskih zemljišta na apsolutna šumska tla. Kod gospodarenja i određivanja etata po gospodarskim jedinicama, gdje se svaka gospodarska jedinica tretira izolirano i samostalno, postoji naprotiv veća mogućnost smanjenja šumskog areala. Kao peti razlog za određivanje etata iz velikoga u malo navodimo elastičnost i ekonomičnost gospodarstva. Takav način računanja etata omogućuje koncentriranje sječa. Kod određivanja etata iz maloga u veliko to je samo djelomično omogućeno. Sumarni etat izračunat za veći šumski kompleks na bazi gospodarskih jedinica može se repatriirati na pojedine dijelove toga kompleksa do izvjesne granice, koja je određena posebnom osnovom sječa za svaku gospodarsku jedinicu zasebno. Kod određivanja etata iz velikoga u malo nema takvog ograničenja, jer se etat određuje za veći šumski kompleks (ili za više njih) kao cjelinu. Na osnovu tako ustanovljenog etata sastavlja se posebna osnova sječa za cijeli šumski kompleks (ili za više šumskih kompleksa) raspoređujući sječe na pojedine šumsko-uzgojne gospodarske jedinice obzirom na šumsko-uzgojne, eksploatacione i ostale momente. Naravno da takav način uređivanja šuma omogućuje koncentriranje sječa, što je od neobične važnosti za iskorišćivanje šuma, za mehanizaciju toga iskorišćivanja, za gradnju šumskih transportnih sredstava, za izgradnju radničkih nastamba i t. d, U zatvorenim šumskim bazenima, gdje uopće nema ili nema dovoljno prometnih sredstava za izvoz drveta i gdje nema uslova za život i rad šumskih radnika takav način kon 3 Čišćenje i proređivanje (njegovanje) sastojina smatramo šumsko-uzgojnom mjerom, koja se po količini ne smije unapred propisivati. Radi toga treba određivanje međuprihoda (naravno samo po površini!) protegnuti na šumsko-uzgojne, a ne na računske gospodarske jedinice. 157 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 30 <-- 30 --> PDF |
2. Prednosti i nedostaci određivanja etata iz velikoga u malo kod različitih oblika gospodarenja Određivanje etata iz velikoga u malo može se uspješno primijeniti na visoke šume sastojinskog oblika gospodarenja. Stoga ćemo najprije razmotriti najvažnije razloge, koji govore u prilog takvog načina određivanja etata kod visokih šuma gole i oplodne sječe. Jedan od osnovnih razloga za uređivanje šuma iz velikoga u malo sastoji se u tome, što je kod takvog načina uređivanja šuma omogućeno, da se baza za računanje etata odvoji od baze za provođenje jedinstvenih šumsko-uzgojnih i šumsko-gospodarskih mjera. Moramo istaknuti, da se samim određivanjem etata, odnosno reguliranjem uživanja šuma, ne može polučiti potrajna, a kamo li progresivna šumska proizvodnja, za kojom danas težimo. Da bi se to moglo postignuti, potrebno je, da se — uz pravilno reguliranje uživanja šume — uzgajanje i njegovanje šuma usmjeri ne samo u pravcu trajnog održavanja nego i u pravcu pojačanja proizvodnih snaga šume. Trajno održavanje proizvodnih snaga osigurano je u prvom redu održanjem optimalnih stojbinskih uslova šume1, dok je poboljšanje proizvodnih snaga šume uvjetovano valjanim i intenzivnim uzgajanjem i njegovanjem sastojina. Radi toga se šumsko gospodarstvo mora bazirati na šumsko-uzgojnom i šumsko-uređajnom planiranju. Kod uređivanja šuma iz maloga u veliko to nije uvijek moguće, jer je kod takvog uređivanja šuma gospodarska jedinica istovremeno baza za jedno i drugo planiranje2. Uređivanje šuma iz velikoga u malo omogućuje nam, da razlučimo bazu za šumsko-uzgojno planiranje od baze za uređajno planiranje. S jedne strane mogu se osnovati šumsko-uzigojne gospodarske (jedinice. Po d š u m s k o-u zgojnim gospodarskim jedinicama smatramo suvisle komplekse šuma istih ili sličnih stojbinskih uslova bez obzira na vrstu drveća i ophodn j u. Na takve gospodarske jedinice će se primijeniti iste ili slične smjernice gospodarenja i uzgajanja šuma bez obzira na princip prihodne potrajnosti u njima. S druge strane možemo osnovati neovisno od šumskouzgojnih gospodarskih jedinica računsku podlogu za određivanje etata u formi računskih gospodarskih jedinica. Prema tome bi šumsko-uzgojne gospodarske jedinice činile bazu za gospodarenje, za prostorno uređivanje šuma i za šumsko-uzgojno planiranje, dok bi računske gospodarske jedi Hartmann: Durch forstliche Standortsbeurteilung zur forstlichen Produktionssteigerung, Allgemeine Forst-und Holzwirtschaftliche Zeitung, 1948; No 1/2 i 3/4. 2 Kao dokaz da gospodarska jedinica ne može biti uvijek istovremeno baza za šumsko-uzgojno i šumsko-uređajno planiranje navodima Wagnerov primjer. U jednom šumskom predjelu se provodi konverzija bukove šume u smrekovu, tako da su mlađi dobni razredi sastavljeni od smrekovih sastojdna, dok starije dobne razrede čine bukove sastojine. Sa šumsko-uzgojnog gledišta spomenuti šumski predjel treba da čini jednu jedinicu. Sa gledišta određivanja etata bilo bi potrebno formirati dvije različite gospodarske jedinice — bukovu gospodarsku jedinicu i smrekovu gospodarsku jedinicu. (Wagner: Lehrbuch der theoretischen Forsteinrichtimg, Berlin .28, str. 253.) 156 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 29 <-- 29 --> PDF |
nici tih metoda smatraju odjel kao osnovnu, nezavisnu i nedjeljivu jedinicu uređivanja šuma, čije granice treba da su fiksne i definitivne40. Naravno da se i druge uređajne metode mogu primijeniti na bazi određivanja etata po principu iz maloga u veliko. Kao primjer za to navodimo švaj carsku instrukciju za kanton de Vaud, Ta instrukcij a propisuje, da se etat u prebornim šumama ima određivati zasebno za svaki odjel pomoću Massonove formul e.41 Uređivanje šuma po principu iz maloga u veliko dovodi prebornu šumu teoretski sigurno do normalnog stanja. Obrnuto ne stoji! Preborna šuma može biti kao cjelina normalna s obzirom na količinu drvne mase i njezinu gospodarsku strukturu, a da su pojedini odjeli daleko od normalnog stanja. No uza sve to ipak određivanje etata iz maloga u veliko nije bez prigovora kod prebornog načina gospodarenja, premda je normalitet prebornih šuma vezan uz malene površine od nekoliko hektara. Uređivanje šuma iz maloga u veliko ne vodi računa o prebornoj šumi kao cjelini. Izolirano tretiranje svakog pojedinog odjela kao posebne jedinice može prouzrokovati izvjesne anomalije. Kod određivanja etata iz maloga u veliko može u nekim šumama doći do smanjivanja postojeće drvne zalihe, premda je ta zaliha manja od normalne. U drugim šumama se može dogoditi obrnuto42. Razlog za to leži u tome, što se svaki odjel tretira neovisno od susjednih odjela, tako da je onemogućeno izravnavanje etata među odjelima i među gospodarskim jedinicama u duhu savremenog shvaćanja principa potrajnosti. III. Baza za određivanje etata iz velikoga ti malo 1. Definiranje određivanja etata iz velikoga u malo Kod sastojinskog kao i kod mješovitog oblika gospodarenja smatrat ćemo pod određivanjem etata iz velikoga u malo računanje etata na bazi računskih gospodarskih jedinica. Pod računskim gospodarskim jedinicama razumijevamo skup svih sastojina istoga tipa šume i iste stojbine unutar jedne š u m- s k o-g o s p o d a r s k e oblasti. Kod stablimičnog oblika gospodarenja razumijevat ćemo pod određivanjem etata iz velikoga u malo takvo računanje etata, kod kojeg je računska baza za etat gospodarska jedinica. *" Biolley: L´amenagement des forets, ParisTO22, str. 43. Schaeffer-Gazin-D´Alverny: Sapinieres, Paris 1930, str. 3 i 4. 41 Plans d´amenagement des forets, Rome 1932, str. 234. 42 Francois: Reflexions sur la methode du controle, Revue des eaux et forets, 1933, str. 835. Francois: La taxation des parcelles dans l´amenagement par volume des futaies jardinees. Revue des eaux et forets, ..., str. 24. 155 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Mi ćemo pokušati riješiti spomenuti problem u trećem dijelu ove radnje obrnutim putem, t. j . po principu iz velikoga u malo. No određivanje etata iz maloga u veliko doći će kod sastojinskog oblika gospodarenja također u obzir i to kod onih šuma, gdje iz bilo kojeg razloga treba još uvijek primjenjivati princip potrajnosti u užim granicama. U takvim slučajevima valja upotrijebiti one metode određivanja etata, koje su neovisne o karakteristikama gospodarskih jedinica. Te se karakteristike mogu rezimirati na osnovu dosadanjeg izlaganja u slijedećem: a) Gospodarska jedinica ima različite funkcije. Ona je baza za određivanje etata; ona je baza za postizavanje normaliteta i baza za jedinstvenu tehniku gospodarenja. b) Granice gospodarskih jedinica su promjenljive. One ovise o progresivnom razvoju saobraćajnih sredstava, o promjeni šumsko-gospodarske politike, o promjeni organizacije uprave šuma i t. d. c) Formiranje gospodarskih jedinica je subjektivno, jer ovisi o heterogenim kriterijama, koji se ne mogu istodobno potpuno uzeti u obzir. 3. Karakteristike baze za određivanje etata iz maloga u veliko kod stablimičnog oblika gospodarenja Svaka preborna šuma sa površinom većom od nekoliko hektara osigurava potrajnost prihoda pod uvjetom da je u normalnom stanju. Radi toga se određivanje etata iz maloga u veliko osniva kod prebornih šuma na odjelu, te je etat preborne šume jednak sumi etata svih odjela u njoj. Odjeli su u principu homogene jedinice s obzirom na stojbinske i sastojinske odnose38. U koliko unutar pojedinih odjela postoje izvjesne sastojinske razlike ,one ne moraju biti razlogom za izlučivanje posebnih odsjeka, jer su te razlike kod prebornog načina gospodarenja privremene i prolazne. Odjeli imaju dvije funkcije. Oni su s jedne strane baza za analizu šume i određivanje etata; s druge strane oni istodobno služe kao baza za gospodarenje. Ako usporedimo odjel kod stablimičnog gospodarenja sa gospodarskom jedinicom kod sastojinskog gospodarenja onda vidimo, da se njihove karakteristike ne podudaraju. Dok je kod sastojinskog oblika gospodarenja vrlo teško uskladiti različite funkcije gospodarske jedinice, dotle je to kod stablimičnog gospodarenja lako postići u odjelu39. Osim toga, granice odjela nisu podvrgnute čestim promjenama, kao što je to slučaj sa granicama gospodarskih jedinica. Jedino u pogledu subjektivnosti kod formiranja odjela ističemo, da ta subjektivnost nije potpuno isključena, jer unutrašnja podjela šuma treba da udovolji istovremeno različitim ciljevima. Tipične metode uređivanja šuma, koje se osnivaju na principu određivanja etata iz maloga u veliko jesu kontrolne metode. Predstav ss Huffel: Economie forestiere, 1926, tome III, Paris str. 329. . Baader: Die Forsteinrichtung als nachhallige Betriebsführung und Betriebsplanung, Frankfurt 1940, str. 21*1 i str. 318. 154 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 27 <-- 27 --> PDF |
sume, koje ne služe za direktno podmirivanje lokalnih potreba. U praktičnom uređivanju šuma to je došlo do izražaja. Tako na pr. spomenuta jugoslavenska instrukcija za uređivanje državnih šum a preporuča izravnavanje etata između pojedinih gospodarskih jedinica unutar šumske uprave, pa čak i unutar jedne direkcije. Citirana mađarska instrukcija predviđa, da se etat može, izuzetno određivati u širem okviru, t. j . za više gospodarskih jedinica, pa čak i za više okruga unutar istog vlasništva u slučaju da je unutrašnja gospodarska struktura gospodarskih jedinica jako nepravilna. Specijalna švajcarskainstrukcijazakantondeVaud 3* predviđa jedinstveno uređivanje šuma za svaki šumski posjed, koji se dijeli na gospodarske jedinice. Nova jugoslavenska okvirna uputstva za uređivanje šuma od 1948 godine34 smatraju šumsko-privredno područje bazom za određivanje etata i bazom za postizavanje potrajnosti. Kako vidimo, spomenute instrukcij e preporučaju poput G u ttenberga, Hufnagla, Parde a35, M i 1 e t i ć a36 i drugih, da treba kod sastojinskog oblika gospodarenja protegnuti određivanje etata na cijelu šumariju, odnosno na cijelu direkciju ili na cijelo šumsko-privredno područje. No te instrukcije, kao ni spomenuti autori, ne ulaze u rješavanje problematike tog pitanja, pa se i dalje oslanjaju na gospodarsku jedinicu, određujući etat iz maloga u veliko po principu periodičke potrajnosti. Prošireno shvaćanje principa potrajnosti došlo je kod sastojinskog oblika gospodarenja u protivurječje sa pojmom gospodarske jedinice. S jedne strane se dozvoljava gospodarenje po principu potrajnosti unutar širih granica, kao što su šumarije, direkcije, šumsko-gospodarska područja i si., a s druge strane se istodobno primjenjuju gospodarske jedinice onog istog tipa i sa onim istim svojstvima, kako su ih definirali napred spomenuti autori. Prošireno shvaćanje principa potrajnosti kod sastojinskog oblika gospodarenja donosi sa sobom novu problematiku u uređivanje šuma. Ta se problematika sastoji u tome, da se mjesto gosporske jedinice odredi nova baza za računanje etata u duhu savremenog shvaćanja principa po trajnost i37. Dosadanje uređivanje šuma nastojalo je riješiti taj problem po principu iz maloga u veliko raščlanjujući prirodnu šumu na umjetne okvire (gospodarske jedinice i serije), koji služe istodobno kao baza za određivanje etata, kao baza za gospodarenje po principu godišnje ili periodičke potrajnosti i kao baza za postizavanje normaliteta. 33 Plans d´amenagement des forets, Rome 1932. 34 Opšta Uputstva za uređivanje šuma saveznog ministarstva FNRJ od 18. marta 1948, Šumarstvo, Beograd 1948, br. 1 i 2. 35 Parde: Traite pratique d´amćnagement. des forets, Paris 1930, str. 185. 30 Miletić: Uređivanje državnih šuma, Šumarski List, Zagreb 1924, str. 174. 97 Novi zakon o šumama FNRJ od 1947 god. protegnuo je princip potrajnosti na šumsko-privredna područja i"šumsko-privredne oblasti. Službeni List FNRJ broj ... od 13 decembra 1947. 153 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Francusko definiranje gospodarske jedinice je jedinstveno i jasno. Za razliku od njemačke gospodarske jedinice francuska je serija vezana samo uz tri kriterija. To su jedinstvo stojbinskih uslova, pravilna gospodarska struktura i suvislost serije bez obzira na sastojinske i gospodarske odnose. To je razumljivo, ako uočimo činjenicu, da se francuska serija razvila iz pojma niske uređene šume (»le taillis revenant«) odnosno iz pojma »svlvae minutae«, a ne iz teorije idealne šume, koja je specifična za njemačko šumarstvo. No u pravilu i u jednih i u drugih je gospodarska jedinica baza za računanje etata, te se etat šume određuje po principu iz maloga u veliko. Takvo teoretsko tretiranje baze za određivanje etata odrazilo se i u praktičnom uređivanju šuma. Jugoslavenska instrukcija30 za uređivanje državnih šuma od 1931 godine smatra pod gospodarskom jedinicom »skup sastojina jedne gospodarske cjeline, u kojima gospodarenje valja voditi po istim smjernicama, na jednak način i uz jednaku ophodnju i za koje se zajednički određuje prihod«, Prema toj instrukciji gospodarska cjelina je najviša edinica šumsko-tehničkog razdjeljenja, te se pod njom razumijeva ono šumsko područje, za koje se ima sastaviti samostalni uređajni elaborat. S v a j c a r s k a i n s t r u k c i j a31 za uređivanje šuma javnog značaja definira gospodarsku jedinicu ovako: »Šume, koje su podvrgnute istoj ophodnji i za koje se posebno određuje etat, grupiraju se u gospodarske jedinice kantona. Ne može se dozvoli´ti više metoda gospodarenja i više ophodnja u istoj gospodarskoj jedinici«. Mađarska instrukcij a32 za uređivanje državnih šuma od godine 1930 definira gospodarsku jedinicu na slijedeći način: »Dijelovi šumskog područja (ili okruga), s kojima se gospodari po istim načelima (isti način gospodarenja, ista ophodnja) i koji imaju isti gospodarski cilj čine gospodarsku jedinicu. Gospodarska jedinica je u načelu okarakterizirana time, što se za nju određuje prihod i raspored dobnih razreda; prema tome ona pretstavlja jedan okvir, unutar kojega nastojimo stabilizirati potrajno gospodarenje«. Tako je gospodarska jedinica postala umjetni okvir šume, unutar kojeg treba u pravilu postignuti potrajnost prihoda i za koji treba posebno odraditi etat. No s druge strane treba konstatirati, da princip potrajnosti poprima :ve šire značenje. Postepenim razvojem saobraćajnih sredstava omogućeno je izravnavanje viškova i manjkova na drvu u širim granicama, nego "to su gospodarske jedinice. Osim toga, drvo je našlo širu primjenu u ´.ehnici, drvnoj i kemijskoj industriji, tako da su se izmijenili ciljevi šumkog gospodarstva. Princip ekonomičnosti sve više potiskuje usko shvaćanje principa potrajnosti. To su razlozi, zbog kojih je princip potrajnosti unutar gospodarskih jedinica izgubio svoju važnost, pogotovu za one 30 Uputstva za uređivanje državnih šuma, Ministarstvo šuma i rudnika br. 33.820 d 29. XII. 1931. Beograd. 31 Guide pour la redaction destructions cantonales sur l´amćnagement des forets publiques de la Suisse, Plans d´amenagement des forets, Rome 1930. 32 Instructions pour l´amenagement des forets, 1920, Hongrie, Plans d´amenagement des forets, Rome 1932. 152 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Dok njemačko uređivanje šuma (osim Hufnagla i Trebeljah r a) uzima različite ophodnje kao osnovni kriterij za formiranje gospodarskih jedinica, dotle se francusko uređivanje šuma oslanja na druge momente. Među pravilima za formiranje gospodarskih jedinica Huffe l kaže, da je primarni momenat kod stvaranja serija gospodarska struktura šume. To znači, da kod sastojiniskog oblika gospodarenja treba tako formirati serije, da u njima budu od početka zastupani svi dobni razredi po mogućnosti sa jednakim površinama. Drugi momenat, koji Huffe l ističe među pravilima za stvaranje serija, jest homogenost u pogledu tla i klime. Treći momenat sastoji se u tome, da serija mora biti u načelu suvisli kompleks, tako da se njezine granice što više prilagode konfiguraciji terena. Analazirajući momente za stvaranje serija dolazimo do zaključka, da su u francuskoj gospodarskoj jedinici udružene dvije zadaće. Prva se zadaća sastoji u osiguranju principa potrajnosti, što se postizava pravilnom gospodarskom strukturom serije. Druga se zadaća sastoji u jedinstvenoj tehnici gospodarenja, što se postizava jedinstvom stojbinskih uslova unutar serije. Kod sastojinskog oblika gospodarenja nije uvijek moguće istodobno udovoljiti obim zadaćama, pogotovu ako serije moraju biti susuvisle cjeline ,što smo već ranije istaknuli. Radi toga se kod obrazovanja serija poklanja veća pažnja ovom ili onom kriteriju, iz čega slijedi, da je formiranje francuskih gospodarskih jedinica također subjektivno. Ako usporedimo njemačko i francusko shvaćanje pojma gospodarske jedinice, onda vidimo, da njemačka gospodarska jedinica uključuje u sebi u isti mah pojam francuske sekcije i serije. U tom pogledu je francuski način gospodarske podjele šuma jasniji i prikladniji od njemačke metode29. Francuski pojam serije u pravilu obuhvata suvisli kompleks šuma. Kod njemačke gospodarske jedinice to nije slučaj. Stoga se njemačka metoda lakše i bolje prilagođuje prilikama, nego li francuska metoda, koja prouzrokuje veće gospodarske žrtve. U njemačkom uređivanju šuma tolerira se izravnavanje etata među gospodarskim jedinicama unutar iste kategorije šumoposjednika. U francuskom uređivanju se svaka serija tretira u principu kao potpuno samostalna gospodarska jedinica. Time je osigurana pravilna struktura svake serije. Njemački način ima u tom smjeru prednost, jer omogućava elastičnije gospodarenje, ali prouzrokuje i poremećenje u strukturi pojedinih gospodarskih jedinica. Teoretsko definiranje njemačkog pojma gospodarske jedinice nosi u sebi elemente normalne šume zamišljene za jedinstvene stojbinske, sastojinske i gospodarske uslove. Kao što je njemački pojam normalne šume neostvariv, tako je isto praktički neostvariv njemački pojam gospodarske jedinice. S toga razloga i sami njemački autori odstupaju od prvobitne definicije gospodarske jedinice zamišljene za normalnu šumu, tako da u njemačkom uređivanju šuma ne postoji jedinstveno shvaćanje pojma gospodarske jedinice. 20 Parde: Notes sur les methodes allemandes d´amenagements des forets, Revue des eaux et forets, 1022, str. 371. 151 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 47 <-- 47 --> PDF |
jijicKCii ...... ........ . ........... ... ........ ......... .................., .......... .. ...... ........ . ....... ....., . »............... ............. ......« ......... .. ......... .... . .. .. ...... ........... . ....... ....... ......... .. ........ . ........... ............ . ............ .......... ...... .. ....... Ha ......... .............^.... ..... ............. ... .... »......... ............. ...... ........ ....... ..........., ........., .............. u r, .. ... ........ .......... .............. no.b.O.a.u^, ... ...... .... .. ............ ... ...... »........... ... ............. .....« ......... . BBi6opo4Hbix ..... ...... ....1 ............1. ..... ......!, B ........, ........ .. ....... .......... .... . . ............ ........ ................... . .... ...., ... ........... .........., . .............. ...... .... ..... .. ........ .............., . ... ..... ........... ........... ....... ......... .......... ..... .............. ....... . ........ .... .. ....... ...... ........... ....... ......... ........... ..... ....... ......... ...... .. ...... .......... ........... ....... ......... ........... .........« .. ........ . ...... (.. .... .............. ......) . .. ...... . ........ (na .... .........). Dr Ing. Zlatko Vajda: VAŽNOST PREVENTIVNIH MJEHÄ ü SAVREMENOJ ZAŠTITI SUMA* Prvi počeci zaštite šuma padaju zajedno s počecima racionalnog gospodarenja sa šumama. To je doba kada su ljudi, nakon bezobzirne eksploatacije i krčenja šuma u blizini većih naselja, vodenih putova i morskih obala, počeli osjećati strah pred nestašicom drveta. Zaštitne mjere, koje su tadanje vlasti poduzimale, bile su sadržane u raznim šumskim redovima i urbarijalnim propisima, izdanim po kraljevima, feudalnim gospodarima i gradovima. — Uzimajući neke primjere iz šumsko-gospodarske historije naše zemlje spominjem, kako je iza uništenja šuma u Dalmaciji izdala mletačka vlast u drugoj polovici 18. st. t. zv. »Dukale« kojima određuje čuvanje šuma. Stroge odredbe o čuvanju šuma i o paši stoke u tom području, izdaje za vrijeme vladavine Napoleona — njegov namjesnik Dan- dolo. Za čitavu Iliriju oni su sadržani u odredbama i propisima konzervacija. — Za područje Vojne Krajine izdani su također u drugoj polovici 18. st. posebni redovi i instrukcije, koji su sadržavali mnoge propise u svrhu suzbijanja šteta u šumama, te čuvanju šuma od požara. Zanimljiv je čl. 20 takove odVedbe iz god. 1755. koji kaže: »Počmu li se sušiti cijeli predjeli šuma, neće biti dovoljno da se samo osušeno stabalje isječe, nego će biti potrebno, da se između posušenih i zdravih predjela iskopaju duboke * U ovom, kao i jednom od slijedećih članaka, priređenom za Š. L. donosimo — na osnovu podataka i izvoda iz najnovije stručne literature — prikaz metoda savremene zaštite šuma, ocjenjujuć pri tom i njihov značaj po šumsko gospodarstvo, kako bi čitalac dobio izvjestan pregled i stekao svoj sud o današnjem stanju u toj grani šumskog gospodarstva. 173 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Schaeffer 2 6 smatra pod serijom stvarnu jedinicu uređivanja šuma, te kaže, da je pojam serije vezan za pojam gospodarske osnove. U francuskom uređivanju šuma smatra se kao minimalna površina serije za visoke šume oplodne sječe površina od 100 ha, a za niske i srednje šume površina od 40 ha. Kao optimalnu površinu serije za šume oplodne sječe navodi Pa r d e površinu od 500 ha, a za seriju srednje i niske šume površinu od 250—300 ha. Francuski autori (Huffel, Pard e i Schaeffer ) spominju različite motive, zbog kojih je potrebno izvršiti podjelu sekcije na serije. Ti su motivi šumsko-uzgojnog i ekonomskog karaktera. Stvaranjem većeg broja serija unutar jedne sekcije povećava se broj sječina. Tvrdi se, da će na taj način biti bolje osigurano prirodno pomlađivanje, a štetno djelovanje elementarnih i ostalih nepogoda da će biti svedeno na minimum. To je prvi razlog šumsko-uzgojnog karaktera. Nije potrebno posebno dokazivati, da se broj sječina može povećati bez izlučivanja posebnih serija, naravno uz uvjet da dobni razredi ne moraju biti suvisle cjeline. (U francuskom je uređivanju šuma do nedavno važio zahtjev, da svaki dobni razred čini suvislu cjelinu ili afektaciju). Druga grupa motiva je ekonomskog karaktera. Spomenuti autori ističu, da je lakše postignuti princip potrajnosti prihoda za cijelu sekciju različitih stojbinskih i sastojnskih prilika, ako se umjesto jedne nehomogene serije formira više manjih homogenih serija. Osim toga navode se i drugi motivi kao na pr. podmirenje lokalnih potreba na drvu, razlike u izvozu drva i t. d. Princip homogenosti stojbinskih uslova (tla i klime) u seriji uistinu je velika prednost francuskih gospodarskih jedinica, jer je time uklonjena potreba reduciranja konkretnih površina na zajednički stojbinski bonitet, što se gotovo redovito mora izvršiti u njemačkim gospodarskim jedinicama. No princip homogenosti stojbinskih uslova unutar serije nije u skladu sa zahtjevom, da serija mora biti suvisla cjelina. Što se tiče kriterija za formiranje serija, Huffe l ne smatra različite ophodnje i različite vrste drveća, obavezatnim kriterijima za formiranje serija. Pard e i Schaeffe r uopće ne spominju momenat različitih ophodnje i različite vrste drveća, obavezatnim kriterijima za formiranje mogu tako formirati da obuhvataju sastojine različitih ciljeva gospodarenja, dakle različitih ophodnji. Francuske kombinirane metode i to metoda pokretnih afektacija (methode des affectations revocables) i metoda jedinstvene afektacije (methode de Paffectation unique) to omogućavaju27. U našoj je literaturi M i 1 e t i ć istaknuo, da će u modernom šumskom gospodarstvu sve više slabiti kriterij »jednaka ophodnja« kao uslov za stvaranje gospodarskih jedinica28. 26 Ph. Guiner, A. Oudin, L. Schaeffer: Technique forestiere, Paris 1947, str. 329. Schaeffer: Cours d´amenagement, (skripta), Nancy 1948. str. 36. 27 Na pr. Neka šuma površine od 5000 ha sastoji sc od 3000 ha čistih hrastovih sastojina i 200© ha čistih bukovih sastojina. Sa hrastovim sastojinama se gospodari u 150-godišnjoj, a sa bukovim sastojinama u 100-godišnjoj ophodnji. Prema metodi prom enljivih afektacija bit će prvi period od 20 godina, za koji se sastavlja posebna osnova sječa, nadijeljen sa 800 ha te šume i to sa 400 ha hrastovih i 400 ha bukovih sastojina, naravno uz pretpostavku da je gospodarska struktura te šume pravilna. 28 Miletić: Uređivanje državnih šuma, Šumarski List, Zagreb 1926, str. 174. 150 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Specifičnu podjelu šuma nalazimo u francuskoj uredajnoj literaturi. 17 ls Prema H u f f e 1 u, Parde u i Schaefferu 19 mogu se razlikovati tri kategorije podjele šuma: podjela šuma prvog reda ili formiranje sekcija (»section«); podjela šuma drugog reda ili formiranje gospodarskih jedinica (»Serie d´exploitation«); podjela šuma trećeg reda ili unutrašnja podjela šume (»parcellaire«). Podjela šume prvog reda vrši se na temelju različitih uzgojnih tipova i različitih načina gospodarenja, koji se moraju primijeniti u prostranim šumama bilo radi stojbinskih ili sastojinskih razlika, bilo radi gospodarskih ili drugih momenata. Prema Huffelu i Schaefferu sekcija je dio šume, koji je podvrgnut istom načinu gospodarenja. Prema tome se razlikuje sekcija visoke šume oplodne sječe, sekcija visoke šume preborne sječe, sekcija niske šume, i t. d.20. Osim tako definiranog pojma sekcije, termin sekcija ima u francuskom uređivanju šuma gdjekad i drugo značenje. Tako se na pr. može unutar šume istog uzgojnog tipa i istog načina gospodarenja razlikovati sekcija listača od sekcije četinjača, sekcija planinskih šuma od sekcije nizinskih šuma i konačno sekcija izvan uređivanja21. No u principu se ne vrši formiranje sekcija ,ako se u cijeloj šumi vodi gospodarenje na isti način. Podjela šuma drugog reda odnosi se na stvaranje serija22 unutar sekcije. Sekcija se dijeli na serije na temelju stalnih faktora šumske proizvodnje (klima i tlo) i na temelju gospodarske strukture šume (količina dobnih razreda), tako da svaka serija u pravilu čini suvislu cjelinu podjednakih stojbinskih uslova pravilne gospodarske strukture. Citirat ćemo mišljenja najpoznatijih autora o seriji. T a s s .23 je definirao seriju kao jedan dio šume ili dio sekcije, koji je određen, da bude podvrgnut posebnoj gospodarskoj osnovi, kako bi se u tom dijelu šume postigao jedan niz godišnjih sječina. Huffel 2 4 smatra pod serijom jedan dio šume, koji treba da čini ekonomsku jedinicu s odvojenim gospodarenjem. Prema Huffelu je serija jedan potpuni niz sječina, koji je određen, da tokom cijele ophodnje (ili kod preborne šume tokom cijele ophodnjice) daje glavne prihode. Parde 2 5 je definirao seriju kao dio šume ili dio sekcije, koji je određen ,da svake godine — trajno — daje glavne prihode. Prema Pardeu je serija također jedan niz sječina. , - »PIJTTW spodarenja i zajedničko određivanje etata. (Šumarski Priručnik, II dio, Zagreb 1946, str. 906.) 17 Huffel: Economie forestiere, tome III, 1926, str. 325. 18 Parde: Traite pratique d´amenagement des forets, Paris 1930, str. 221. 18 Schaeffer: Cours d´amenagement, (skripta), Nancy 1948, str. 35. 20 Francuska instrukcija za uređivanje šuma (Circulaire No 415. od 1890. Recueil d´mstructions administratives sur les amenagements de forets, Nancy, 1945, str. 13.) propisuje formiranje sekcija na bazi uzgojnih tipova. Takvo formiranje sekcija je svakako šireg značenja, no držimo da je kod intenzivnijeg gospodarenja prikladnije uzeti isti način gospodarenja kao kriterij za stvaranje sekcija. 21 Parde: Traite pratique d´amenagement des forets, Paris 1930, str. 223. 22 Za razliku od njemačke gospodarske jedinice uzet ćemo naziv »serija« za francuski pojam gospodarske jedinice. 23 Tassy: L´amenagement des forets, Paris 1887, str. 443. 24 Huffel: Economie forestiere, tome III, Paris 1926, str. 348. .5 Parde: Traite pratique d´amenagement des forets, Paris 1930, str. 31 i 245. 149 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Na nejasnoću definicija gospodarskih jedinica prvi je ukazao W a gner14. On kaže, da ta nejasnoća leži u tome, što su u gospodarskoj jedinici udružene dvije različite zadaće: uređivanje šuma po prostoru i uređivanje šuma po vremenu. To znači, da je gospodarska jedinica u isti mah organ tehničke i ekonomske organizacije šuma. Wagne r naglašuje, da se ne može uvijek zadovoljiti obim zadaćama. S time u vezi on je preporučio, da bi trebalo razlikovati tri tipa gospodarskih jedinica: prvi tip gospodarskih jedinka (»Wirtschaftsklassen«) definiran je istom svrhom gospodarenja, koje pojedini dijelovi šume imaju (na pr. gospodarska šuma, zaštitna šuma, servitutna šuma i t. d.); drugi tip gospodarskih jedinica (»Betriebsklassen«) definiran je istim načinom gospodarenja (na pr. visoka šuma, srednja šuma, niska šuma i t. d.); treći tip gospodarskih jedinica služi za određivanje etata {»Ertragsregelungsklassen«). Wagne r nije pobliže razradio ta tri tipa gospodarskih jedinica s obzirom na njihovu praktičnu primjenu, tako da je nejasnoća u pojmu gospodarske jedinice ostala i dalje, To se najbolje vidi po Baadero v o m shvaćanju gospodarske jedinice. Baader15 se ne slaže sa Wagnerovim mišljenjem. On vidi u osiguranju principa potrajnosti glavni razlog za stvaranje gospodarskih jedinica, pa i sam kaže, da se gospodarske jedinice kreiraju radi postizavanja potrajnosti prihoda, a ne radi tehnike gospodarenja ili prostornoga reda u šumi, Prema njegovu mišljenju gospodarska jedinica mora obuhvatati one sastojine, za koje će se zajednički odrediti etat, što nema po njegovu shvaćanju nikakove veze s načinom gospodarenja i prostornim redom u šumi. U tom smislu Baade r tolerira, da sastojine različitih gospodarskih jedinica mogu pripadati istom sjekoredu. Na temelju uskog shvaćanja principa potrajnosti Baade r preporuča, da glavni kriterij za formiranje gospodarskih jedinica budu »iste ophodnje«. S obzirom na činjenicu da se u prirodnoj šumi različitih stojbina pojavljuju kod istog cilja gospodarenja različite ophodnje, odnosno bolje reći različite sječive dobi, on uzimlje srednju ophodnju kao bazu za formiranje gospodarskih jedinica, Osim ophodnje spominje on i druge motive za izlučivanje gospodarskih jedinica, kao što su vrsta drveća, uzgojni tip šume i vrsta sječe (na pr. oplodna i čista sječa u visokim šumama), Baaderov o tretiranje gospodarske jedinice se u načelu podudara sa shvaćanjem najstarijih njemačkih autora, koji su smatrali gospodarsku jedinicu bazom za postizavanje potrajnosti. U našoj literaturi postoji analogno tretiranje poima gospodarske jedinice16. 14 Wagner: Lehrbuch der theoretischen Forsteinrichtung, Berlin 1928, str. 18 i 253. 15 Baader: Forsteinrichtung als nachhaltige Betriebsführung und Betriebsplanung, Frankfurt 1942, str. 1S2. 16 N e na d i ć smatra pod gospodarskom jedinicom skup sastojina, koje se udružuju u zajedničku gospodarsku cjelinu, u kojoj gospodarenje valja voditi na poseban i jedinstven način u jednoj ophodnji. (Nenadić. Uređivanje šuma, Zagreb 1929. str. 146.) Šenši n naziva gospodarsku jedinicu »gazdinskom klasom«, za koju kaže, da je niz sastojina jednakih po sastavu, koje iziskuju iste metode gazdovanja, načina sječe i jednaku ophodnju. (Šenšin: Uređenje šuma, Beograd 1934, str. 101.) Loge r je definirao gospodarsku jedinicu kao skup sastojina, koje imaju isti uzgojni oblik i istu ophodnja, a udružuju se u cjelinu s obzirom na jednak cilj go 148 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Ako analiziramo naprijed navedene definicije o gospodarskoj jedinici, vidimo, da one imaju različite ciljeve. Prvi cilj je osiguranje principa potrajnosti. Drugi cilj je određivanje etata, a treći cilj se sastoji u osiguranju jedinstvenog načina gospodarenja unutar gospodarskih jedinica. Zbog različitih ciljeva, što ih imaju gospodarske jedinice, pojavljuje se heterogeni kriteriji za njihovo formiranje. Ti kriteriji za formiranje gospodarskih jedinica sa trostrukim ciljem su toliko raznoliki, da neki autori odustaju od njihove primjene, bilo da ih grupiraju na obavezatne i neobavezatne (G r a n e r), bilo da se zadovoljavaju sa eventualnim odstupanjima od definicije gospodarske jedinice (J u d e i c h), U prirodnoj šumi je gotovo nemoguće udovoljiti istodobno svim kriterijama za formiranje gospodarskh jedinica, što znači, da je vrlo teško ostvariti takvu gospodarsku jedinicu, kako su je definirali spomenuti autori. Radi toga se ograničujemo na ovaj ili onaj kriterij za formiranje gospodarskih jedinica, zbog čega kreiranje gospodarskih jedinica postaje subjektivno. Osim već spomenutih kriterija za formiranje gospodarskih jedinica, potrebno je istaknuti još jedan važan momenat, koji utiče na stvaranje gospodarskih jedinica. To su saobraćajna sredstva, O njihovoj količini i kvaliteti ovise površinske granice za postizavanje principa potrajnosti. Budući da mreža saobraćajnih sredstava neprestano pogresivno raste, evidentno je, da se istodobno proširuju granice za postizavanje potrajnosti (do izvjesne granice!). Time hoćemo naglasiti, da okvir za postizavanje principa potrajnosti nema trajni i fiksni karakter, što se naravno odrazuje i na gospodarske jedinice, čije su granice prema tome promjenljive i pomične13. 13 Radi bolje ilustracije navest ćemo jedan primjer. Neka planinska bukova šuma razdijeljena je na tri gospodarske jedinice (I, II i III). Te su gospodarske jedinice formirane na temelju prirodnih gravitacija. Prva gospodarska jedinica gravitira prema skupini naselja A, druga prema naseljima B, a treća prema naseljima C Budući da između spomenutih naselja A, B i C ne postoji prikladna saobraćajna veza, odlučeno je, da će gospodarska jedinica I služiti za snabdjevanje naselja A, dok će gospodarske jedinice II i III služiti svaka posebno za snabdjevanje naselja B i C. U tom smislu ima se gospodariti sa svakom gospodarskom jedinicom po principu potrajnosti. Međutim, nakon izvjesnog vremena izgrađena je vrlo dobra cesta, koja povezuje naselja A, B i C. Osim toga provedeni su u samoj šumi neki putevi, koji omogućuju prometnu vezu između pojedinih gospodarskih jedinica. Na taj je način naseljima A postala pristupačna gospodarska jedinica II, u kojoj se nalaze Veće drvne mase nego u susjednim gospodarskim jedinicama I i III, koje zbog oskudice na zrelim sastojinama ne mogu više podmirivati potrebe naselja A i C. Zbog toga su sve tri gospodarske jedinice (I, II i III) fuzionirane u jednu gospodarsku jedinicu, koja će u buduće služiti za trajno podmirenje naselja A, B i C. Tako su proširene teritorijalne «granice za postizavanje principa potrajnosti. No nakon nekog vremena iskrčeni su periferni dijelovi te nove gospodarske jedinice i pretvoreni su u poljoprivrednu kulturu zbog oskudice na obradivom zemljištu. I tako su se opet promijenile granice gospodarske jedinice — baze za određivanje etata. Slični slučajevi dešavat će se u najrazličitijoj formi, a rezultat njihova djelovanje odrazit će se u dinamici granica gospodarskih jedinica. Moramo istaknuti, da bi se umjesto fuzioniranja gospodarskih jedinica I, II i III moglo postupiti i na taj način, da su zadržane stare gospodarske jedinice (I, II i III) sa svojim granicama, time da se princip potrajnosti primjeni na cijelu šumu. Držimo, da je nepotrebno dokazivati, da bi se ovakvim postupkom omogućilo samo djelomično izravnanje viškova i manjkova na drvu unutar te šume, pošto bi se svaka gospodarska jedinica tretirala za sebe. 147 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Kasnije H u f n a g l10 ne uzimlje više razlike u ophodnjama kao kriterij za formiranje gospodarskih jedinica, nego smatra osnovnim kriterijem za stvaranje gospodarskih jedinica način gospodarenja. Osim toga, on navodi i druge kriterije za izlučivanje gospodarskih jedinica, kao što su zakonska ograničenja u pogledu uživanja šume, servituti, zaštitne funkcije šume i si. U Pruskoj se razvio pojam pokretnih gospodarskih jedinica (»fliegende Betriebsklasse«). Zbog prirodnih kalamiteta u šumi, kao što su štete od vjetra, snijega, te zbog šteta od vatre, insekata, gljiva i t. d. razumljivo je .da ne mogu sve sastojine istog cilja gospodarenja doseći željenu ophodnju u potpuno zdravom stanju. Zbog toga je T r e b e 1 j a h r11 predložio, da se unutar jedne šumske uprave osnuje više gospodarskih jedinica prema ciljevima gospodarenja, ali tako, da dobni razredi takvih gospodarskih jedinica ne budu na terenu razlučeni po gospodarskim jedinicama, jer se unapred ne može znati, da li će sastojine ovog ili onog dobnog razreda doseći željenu ophodnju u dobru stanju. Radi toga se traži upostava normalne količine dobnih razreda za šumsku upravu kao cjelinu uzimajući u obzir različite ophodnje u njoj i površine, koje im pripadaju. Prema tome, u stvari ne postoje na terenu fiksirane granice takvih gospodarskih jedinica, zbog čega se one zovu pokretne gospodarske jedinice. Osnova sječa sastavlja se samo za prvi period, tako da se sastojine pojedinih dobnih razreda dodjeljuju za sječu gospodarskoj jedinici sa onom ophodnjom, koja najbolje odgovara dotičnim sastojinama s obzirom na njihovo zdravstveno stanje, obzirom na njihov obrast, kvalitet i t. d. To znači, da će se one sastojine, koje su iz bilo kojeg razloga lošeg stanja, dolijeliti za sječu gospodarskim jedinicama sa nižom ophodnjom, dok će se druge sastojine, koje su dobrog stanja, dodijeliti gospodarskim jedinicama sa duljom ophodnjom. Kod takvog premještanja saistojina iz jedne gospodarske jedinice u drugu računska je podloga površina i ophodnja odgovarajućih gospodarskih jedinica. Trebeljahrov a zamisao pokretnih gospodarskih jedinica našla je primjenu u praktičnom uređivanju pruskih šuma, kako se to vidi iz pruske instrukcije 1 2 za uređivanje šuma od 1929. Karakteristika pokretnih gospodarskih jedinica sastoji se u tom, da one nisu teritorijalno fiksirane, no baza za obračunavanje etata je ipak površina pojedine gospodarske jedinice. Osim toga, pokretne gospodarske jedinice uslovljavaju istovrsne sastojinske tipove. Iz definicija pojedinih autora o gospodarskoj jedinici vidimo, da je pojam gospodarske jedinice bio u prvo vrijeme isključivo vezan za princip potrajnosti (Breymann, Heyer, Graner, Judeich, Weber, S t o e t z e r). Tek kasnije (Guttenberg, Hufnag 1) se toleriraju šire granice za postizavanje principa potrajnosti (područje jedne šumske uprave, područje jednog šumskog posjeda i t. d.), ali opet na temelju gospodarske jedinice kao baze za određivanje etata. 10 Hufnagl: Lehrbuch der Forsteinrichtung, Neudamm 1938, str. 18. 11 Trebeljahr: Die Zerlegung der Mischbestände nach Teilflächen. Die preussischen Betriebsregelungsvorschriften. Zeitschrift für Forst-und Jagdwesen, 1922, str. 578 i 746. 12 Anweisung zur Ausführung der Betriebsregelungen in den Preussischen Staatsforsten vom 1. April 1929, str. 13. 146 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 19 <-- 19 --> PDF |
veće kod malenih gospodarskih jedinica. U pogledu kriterija za stvaranje gospodarskih jedinica Granerihj e razvrstao na dvije grupe, Prvu grupu čine oni kriteriji na temelju kojih se moraju formirati posebne gospodarske jednice. To su ophodnja i način gospodarenja. Drugu grupu čine oni kriteriji, na temelju kojih se mogu formirati posebne gospodarske jedinice. To su vrsta drveća i gospodarska raznolikost sastojina. Prema W e beru 0 je gospodarska jedinica skup svih sastojina jedne šume, koje će biti podvrgnute u godišnjem potrajnom gospodarenju jednom sječnom redu bez obzira na to da li te sastojine čine prostorno suvislu ili nesuvislu cjelinu. Prema Stoetzeru 7 je gospodarska jedinica skup sastojina, koje pripadaju istom načinu gospodarenja i istoj ophodnji, a njezina je svrha, da se za isti način gospodarenja ili za istu vrstu drveća osigura kontinuitet jednakih prihoda. Stoetzer, kao i Weber i Graner, naglašuje, da se kod formiranja gospodarskih jedinica ne smije ići predaleko, jer je unutar malenih gospodarskih jedinica teže postignuti princip potrajnosti. Osim toga Stoetzer upozorava, da se kod nepravilnog poredka dobnih razreda ne smije zahtjevati kontinuitet jednakih prihoda, ako bi to bilo uvjetovano sa gospodarskim žrtvama. Guttenberg 8 je definirao gospodarsku jedinicu kao skup sastojina unutar šumskog kompleksa, koje su podvrgnute istom načinu gospodarenja i istoj ophodnji kao i istoj svrsi gospodarenja ili istom cilju dobivanja prihoda. Razloge za formiranje gospodarskih jedinca vidi Gutten ber g prvo u različitim formama gospodarenja i drugo u različitim svrhama gospodarenja ili dobivanja prihoda. Poput Judeich a i Gutten ber g naglašava, da gospodarska jedinica ne mora činiti suvisli kompleks. Obzirom na princip potrajnosti Guttenber g je tolerantniji od ostalih autora. On kaže, da je održanje stroge potrajnosti u okviru gospodarskih jedinica potrebno samo u slučaju naročitih potreba (na pr. servitutne šume). U ostalim je slučajevima — naglašuje Guttenber g — dovoljno, da se postigne kontinuitet jednakih prihoda unutar šumskog kompleksa sastavljenog od više gospodarskih jedinica. No i Guttenber g ističe, da treba po mogućnosti nastojati, da se uspostavi normalno stanje unutar svake gospodarske jedinice, jer će se time najsigurnije postignuti najbolje stanje za cijelu šumu. H u f n a g 1!´ tretira gospodarsku jedinicu kao skup sastojina, za koje treba odrediti zajednički etat i zajednički sječni red. On spominje kao kriterije za stvaranje gospodarskih jedinica kategoriju vlasništva, način gospodarenja i veće razlike u ophodnji. Što se tiče principa potrajnosti, on kaže, da taj princip valja primijeniti na cjelokupni šumski posjed. H u f n a g 1 zastupa mišljenje, da treba stvarati veće gospodarske jedinice, kako bi se uklonile gospodarske žrtve, koje nastaju kod uspostave noranalnog stanja u malenim gospodarskim jedinicama. 6 Weber: Lehrbuch der Forsteinriohtung, Berlin 1891, str. 88. 7 Stoetzer: Die Forsteinrichtung, Frankfurt 11898, str. 193. 8 Guttenberg: Die Forstbetriebseinrichtung, Wien-Leipzig 1911, str. 183. 9 Hufnagl: Praktische Forsteinrichtung, Wien 1910, str. 28. 145 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. Karakteristike baze za određivanje etata iz maloga u veliko kod sastojinskog oblika gospodarenja Kod sastojinskog oblika gospodarenja gospodarska jedinica je baza za određivanje etata po principu iz maloga u veliko. Radi toga ćemo se detaljnije osvrnuti na pojam gospodarske jedinice, kako je on tretiran u teoriji i praksi. Judeich 2 smatra pod gospodarskom jedinicom (»Betriebsklasse«) sve sastojine dodijeljene istom sječnom redu, odnosno istom poretku dobnih razreda. Za formiranje gospodarskih jedinica navodi on one iste motive, koje smo već ranije spomenuli (ista vrsta drveća, ista stojbina i ista ophodnja) . No u to vrij eme j e već i normalna šuma izgubila neke osobine. Tako se na pr. nije više tražila pravilna postepenost dobnih razreda u prirodnoj šumi. To se odraizuje i u Judeichovo m shvaćanju pojma gospodarske jedinice, koja ne mora činiti suvisli kompleks, ali se mora za svaku gospodarsku jedinicu posebno odrediti etat. J u d e i c h uvida, da je praktički nemoguće u isti mah udovoljiti svim kriterijima za formiranje gospodarskih jedinica. Zbog toga on napominje, da kod obrazovanja gospodarskih jedinica ne treba ići predaleko, pogotovu što se tiče ophodnje. Manje razlike u ophodnjama — kaže Judeic h — ne treba da budu razlog za formiranje posebnih gospodarskih jedinica, jer je poznato, da je ophodnja promjenljiva veličina. Potpunosti radi osvrnut ćemo se i na druge autore u vezi sa gospodarskom podjelom šuma na gospodarske jedinice. Breymann 3 razumijeva pod gospodarskom jedinicom skup svih onih sastojina jednog šumskog kompleksa, s kojima će se gospodariti na isti način i uz istu ophodnju i za koje će se odrediti etat i sastaviti posebna gospodarska osnova, Hey er4 je definirao gospodarsku jedinicu kao skup sastojina jednog istog poretka dobnih razreda, za koje će se ustanoviti posebni etat. Prema G r a n e r u5 je gospodarska jedinica gospodarsko jedinstvo za postignuće normalnog stanja. U suštini G r a n e r također smatra pod gospodarskom jedinicom skup sastojina, koje su udružene u svrhu zajedničkog gospodarenja, time da se za njih mora uspostaviti normalni poredak dobnih razreda i odrediti zajednički etat. Što se tiče veličine gospodarske jedinice, G r a n e r govori načelno o gornjoj i donjoj granici. Gornja granica gospodarske jedinice je veličina »gospodarske cjeline«, a donja granica je određena dopustivom granicom površine godišnje sječine. Kod toga G r a n e r preporuča, da broj gospodarskih jedinica bude svrsishodan, imajući u vidu, da su gospodarske žrtve za uspostavu normalnog stanja 2 Judeich: Forsteinrichtung, Leipzig 1904, str. 169. Osim pojma gospodarske jedinice Judeich razlikuje pojam »gospodarske cjeline« (»Wirtschaftseinheit«), koja je definirana istom kategorijom vlasništva i jedinstvenom upravom. To je upravna jedinica, koja odgovara pojmu šumske uprave sa površinom od 1.000—5.000 ha. »Gospodarska cjelina« se dijeli na gospodarske jedinice, a ove dalje na sjekorede, odjele i otsjeke. 3 Breymann: Anleitung zur Holzmesskunst, Wien 1868, str. 65. 4 Carl Heyer: Die Waldertrags-Regelung, Leipzig 1883, str. 196. U tom djelu Carl Heyer kaže, da izraz »Betriebsklasse« potječe od Hundshagena (Hundshagen: »Forstabschätzung«, 11826.) 5 Gramer: Die Forstbetriebsemrichtumg, Tübingen 1889, str. . . 144 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 17 <-- 17 --> PDF |
onda normalna, kad svaka gospodarska jedinica — promatrana za sebe — odgovara normalnom stanju«15. Prema J u deic h u je dakle etat neke šume jednak sumi etata svih gospodarskih jedinica u toj šumi. Tako se razvio princip gospodarenja i određivanja etata po gospodarskim jedinicama. II. Baza za određivanje etata iz maloga u veliko 1. Definiranje određivanja etata iz maloga u veliko Kod sastojinskog, kao i kod mješovitog oblika gospodarenja razumi jevat ćemo pod određivanjem etata iz maloga u veliko računanje etata na bazi gospodarskih jedinica1. Kod stablimičnog oblika gospodarenja smatrat ćemo pod određivanjem etata iz maloga u veliko računanje etata na bazi odjela tretirajući svaki odjel kao posebnu jedinicu. 15 Judeich: Forsteinrichtung, Leipzig 1904, str. 1169 i 17i3. Judeich je išao još i dalje, pa je počeo tretirati svaku sastojinu za sebe kao nezavisnu jedinicu sa ...kidnim gospodarenjem. Iz takvog shvaćanja se razvilo njemačko »sastojinsko gospodarenje «. 1 Mi ćemo u ovoj radnji razlikovati sa gospodarskog gledišta tri oblika gospodarenja. To je gospodarenje sa sastojinama ili sastojinski oblik gospodarenja (»sexploitation de peuplement«), stablimično gospodarenje (»1´exploitation d´arbres«) i koinbinovano ili mješovito gospodarenje (»Sexploitation mixte«). Sastojinski oblik gospodarenja uključuje u sebi niski uzgojni tip sa golom sječom i visoki uzgojni tip sa golom i oplodnom sječom. Stablimično gospodarenje uključuje u sebi visoki i niski uzgojni tip sa prebornom sječom, a komlbinovani oblik gospodarenja se odnosi na srednji uzgojni tip šume. Njemačko sastojinsko gospodarenje (»Bestandeswirtschaft«) je prema Miklitzu metoda uređivanja šuma, koja se sastoji u tome, da se etat gospodarske jedinice ustanovljuje na temelju zrelosti i šumsko-uzgojnih momenata svake pojedine sastojine bez obzira na potrajnost prihoda i normalno stanje u cijeloj šumi. Prema Wagneru je sastojinsko gospodarenje jedan gospodarski sistem, koji je Judeich teoretski razradio na temelju teorije čistog zemljišnog prihoda (»Bodenreinertragslehre«). Bilo bi pogrešno smatrati, da je njemačko sastojinsko gospodarenje jedini oblik gospodarenja sa sastojinama, jer ima i drugih uređajnih metoda, koje operiraju sa sastojinom, kao najnižom jedinicom. Takve su metode na pr. kombinovano rašestarenje prema Naputku od 19CÖ god., metoda dobnih razreda, francuske kombinovane metode i t. d. Radi toga ćemo u ovoj radnji smatrati pod sastojinskim oblikom gospodarenja takvo gospodarenje kod kojeg je najniža jedinica gospodarenja sastojina čija se drvna masa iskorišćuje ili odjednom (čista sječa) ili postepeno (oplodna ili postupična sječa) bez obzira na metodu i gospodarski sistem, koji se primjenjuje. Pod uzgojnim tipom razumijevat ćemo stanje šume s obzirom na njezin postanak (visoki, niski i srednji uzgojni tip). Pod načinom gospodarenja smatrat ćemo vrstu sječa razlikujući tri osnovna tipa sječe (čista sječa, oplodna sječa i ........ sječa), od kojih svaki tip ima svoje modifikacije. (Miklitz: Bestandeswirtschaft und Altersklassenmethode, Wien 1916, str. 30. Wagner: Lehrbuch der theoretischen Forstetinrichtung, Berlin 1938, str. 199, 210, 214 i 328. Huffei: Economie forestiere. tome II, Parts 1919, str 329; i tome III, 1926, str. 319. Parde: Traite pratique d´amenagement des forets, Paris 1930, str. 24, 108 i 109. Schaeffer: Principes d´estimation forestiere, Nancy 1949, str. 16.) 143 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 16 <-- 16 --> PDF |
love šuma, koji su bili razlučeni samo prema načinu gospodarenja. Unutar takvih dijelova moglo je postojati više različitih sječivih dobi, koje su bile obuhvaćene jednim uredajraim vremenom12. Tek kasnije su primjenjene i kod šestarskih metoda gospodarske jedinice istih stojbinskih i istih sastojinskih uslova sa istim ciljem gospodarenja (istom ophodnjom). Takve su gospodarske jednice produkt teorije normalne ili idealne šume. Ideja normalne šume razvila se u njemačkom šumarstvu koncem XVIII stoljeća, te je početkom XIX vijeka teoretski razrađena po Hundeshagenu (1826 god.) i Carlu Heyeru (1841 god.). Tokom XVII i XVIII stoljeća njemačke su šume jako stradale od »divlje preborne sječe«13. Posljedica toga je bila, da je s jedne strane prevladao princip uzgajanja čistih i jednodobnih sastojina, dok je s druge strane princip potrajnosti zauzeo dominantan položaj14. Svi ostali šumskogospodarski momenti (momenat ekonomičnosti, šumsko-uzgojni momenat i t. d.) bili su podređeni principu najstrože potrajnosti, koji se morao osigurati pod svaku cijenu. Teorija normalne šume je nastala iz principa potrajnosti i iz šumsko-uzgojnih načela tadanjeg shvaćanja uzgajanja šuma. Princip potrajnosti i princip jedinstvenih stojbiniskih, sastojinskih i gospodarskh uslova dvije su osnovne karakteristike normalne šume zamišljene za šume čiste ili oplodne sječe. Dok je princip potrajnosti bio ograničen na manje šumske površine uslijed slabo razvijene mreže saobraćajnih sredstava, dotle je princip jedinstvenih stojbinskih, sastojinskih i gospodarskih uslova bio nužno vezan na takove površine, jer je ostvariv samo na manjim površinama. Evidentno je prema tome, da se kod prevođenja zbiljne šume u normalnu mora prirodna šuma raščlaniti na manje dijelove istih stojbinskih, sastojinskih i gospodarskih uslova. Isti faktori, na temelju kojih je stvorena normalna šuma, služe za raščlanjivanje prirodne šume na pojedine dijelove ili gospodarske jedinice. Ti faktori jesu: stojbina, vrsta drveća, način gospodarenja i cilj gospodarenja (ophodnja). Tako se u njemačkom šumarstvu razvio pojam gospodarske jedinice iz pojma normalne ili idealne šume. Normalna gospodarska jedinica je površina normalne šume. Zbiljna gospodarska jedinica je ona površina prirodne šume, koja se želi pretvoriti u normalnu šumu. Podjela prirodne šume na gospodarske jedinice na temelju spomenutih faktora ima za cilj, da se osigura princip potrajnosti prevođenjem prirodne šume u normalnu. U tom duhu piše Judeich , »da je šuma, sastavljena iz više gospodarskih jedinica 12 Judeich kaže, da se pod uređajnim vremenom smatra vremenski interval, unutar kojeg je po gospodarskoj osnovi određeno, da se sječom prođe kroz cijelu gospodarsku jedinicu, odnosno da se zavede red u sastojinske odnose te gospodarske jedinice. (Judeich: Die Forsteinrichtung, Leipzig 1004, str. 338.) Francuske metode promjenljive afektacije (»methode des affectations revocables«) i jedinstvene afektacije (»methode de l´affectation unique«) također ne uslovljavaju formiranje gospodarskih jedinica istih sastojinskih i gospodarskih uslova, te pokazuju u tom pogledu sličnost sa prvobitnim šestarskim njemačkim metodama, iz kojih su se zapravo razvile putem metode stalnih afektacija (»methode des affectations permanentes«). 13 Röhrl: Geschichtliche Entwicklung und waldbauliche Bedeutung der Vorratsund Zuwachsmethoden, Neudamm 1927, str. 1. 14 Wagner: Lehrbuch der theoretischen Forsteinwchtung, Berlin 192S, str. 88, 137 i 314. 142 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 15 <-- 15 --> PDF |
značenje zadržale gospodarske jedinice u Francuskoj sve do danas, kako ćemo kasnije vidjeti. I u Njemačkoj je također prvo uređivanje šuma vezano uz površinsko razdjeljenje šume na godišnje sječine, što se uspješno primjenjivalo u niskim i srednjim šumama. Kod prebornih je šuma također došao ovaj način uređivanja do izražaja, samo što se mjesto ophodnje primjenjivala ophodnjica. U literaturi se spominju mnogi primjeri podjele šuma na godišnje sječine. Jedan od prvih primjera potječe iz XIV vijeka i odnosi se na šumu grada Erfurta8. Kasnije je podjela šuma na godišnje sječine (»Schlageinteilungen«) postala metodom uređivanja šuma, te je bila propisana za Prusku po Fridrichu Velikom, a za Austriju po Mariji T e re z i j i9. No već u drugoj polovici XVIII stoljeća dižu se glasovi protiv podjele visokih listopadnih šuma na godišnje sječine, te se javljaju prve metode određivanja etata po drvnoj masi i prirastu (Bucht in g, 1756; Beck mann, 1759; Oettel, 1765; W e d ell - Wd e sen ha ve r n, 1770— 1794; Henne rt 1791; i dr.). Dok je u francuskom šumarstvu služila površina od davnine kao regulator principa potrajnosti (barem u nizinskim šumama), dotle je u Njemačkoj taj regulator potrajnosti postepeno napuštan i zamijenjen sa drvnom masom i prirastom. Radi toga se pojam gospodarskih jedinica razvijao u Njemačkoj u nešto drugačijem smjeru nego u Francuskoj. U njemačkoj se literaturi prvi puta spominju gospodarske jedinice uWiesenhavernovo m djelu »Anleitung zur Forstschätzung und zur Forstfächeneintheilung«, 1794.10 U tom djelu opisuje Wisenhaver n gospodarske jedinice »(Haupttheiile«), koje je Wede l 1 (1777 god.) primijenio u Šleskoj prilikom uređivanja tamošnjih šuma. Wedellov e gospodarske jedinice služile su kao baza za računanje etata, a formirale su se prema vrsti drveća, prema kvaliteti tla, prema položaju, prema načinu gospodarenja, prema servitutima i t. d. J u d e i c h11 ističe ,d.a je ideja gospodarskih jedinica poznata već Biichtingu (1756 god.). Henner t (1791 god.) također poznaje gospodarske jedinice (»Blocke «), pod kojima smatra dijelove šume iste vrste drveća, za koje se određuje zajednički etat. Schilche r (1796 god.) smatra pod gospodarskom jedinicom (»Abteilungen «) dijelove šume sa istim stojbinskim uslovima. Šestarske metode (prelaz XVIII u XIX vijek) nisu u prvo vrijeme poznavale gospodarske jedinice u onom smislu, kako su ih tretirali pretstavnici normalne šume. To je sasvim razumljivo, jer primjena šestarskih metoda ne uslovljava podjelu šume na gospodarske jedinice istih stojbinskiih, istih sastojimskih i istih gospodarskih uslova. Kod prve primjene šestarskih metoda gospodarske osnove su se sastavljale za pojedine dije 8 Judeich: Forsteinrichtung, Leipzig 1904, str. 302. 8 Wagner: Lehrbuch der theoretischen Forsteinrichtung, Berlin 1928, str. 3llß. 10 Heyer: Die Waldertrags-Regelung, Leipzig, 11883, str. 196. " Judeich: Die Forsteinrichtung, Leipzig 1904, str. 303. 141 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Za vrijeme Colbertove reformacije (druga polovica XVII vijeka) vršila se gospodarska podjela listopadnih šuma na ovaj način: Najprije su se šume dijelile na šumske uprave (»gardes« ili »gardaries«), koje su bile dalje podijeljene na gospodarske jedinice (»triages«, »canton«). Moglo se razlikovati više kategorija gospodarskih jedinica. Prvi tip gospodarskih jedinica činile su najbolje šume, koje su bile stavljene van uređivanja. To su bile rezerve. Ostali dio šume činile su gospodarske jedinice sa različitim sječivim dobama određenima prema klimi i plodnosti tla. Gospodarska jedinica je bila definirana jednim potpunim nizom sječina. Dužinom ophodnje i površinom gospodarske jedinice bio je definiran površinski etat. U četinjavim šumama bila je stvar drugačija. Huf f el spominje, da su šume Vogeza bile koncem srednjeg vijeka podijeljene u manje dijelove (»marche«), koji su pretstavljali gravitaciona područja pojedinih pilana potočara. U prvo vrijeme se etat određivao prema kapacitetu svake pilane, a ne prema prihodnoj sposobnosti odgovarajućeg gravitacionog područja. Kad se iscrpio jedno gravitaciono područje, prelazilo se na drugo i tako dalje. No kasnije su gravitaciona područja (»marche«) poprimila karakter gospodarskih jedinica, te su imala za cilj, da trajno alimentiraju pilanu određenog kapaciteta. U tu svrhu se površina gravitacionog područja određivala po metodi »par pieds arbres«7. Tokom XIX stoljeća primjenjene su površinske metode također i na preborne šume. Na taj je način i kod prebornih šuma postala gospodarska jedinica jedan niz sječina, samo što njihov broj nije odgovarao broju godina ophodnje, kao kod nizinskih šuma, nego je bio jednak broju godina ophodnjice. Kako vidimo, u Francuskoj se razvila gospodarska jedinica iz pojma niske uređene šume (»le ta&llis revenant«), te je postala baza za određivanje etata i baza za gospodarenje po principu potrajnosti. Takvo su 7 Najstariji način uređivanja prebornih četin javih šuma sastojao se u" određivanju etata po broju stabala (»par pieds arbres«). Metoda »par pieds arbres« vuče svoj korijen još iz XV vijeka, a razvila se iz uređivanja prebornih šuma u Vogezima. Dralet (1760—1(844) opisuje određivanje etata po broju stabala ovako: bazirajući se na iskustvu, može čovjek pretpostaviti, da u jelovoj šumi dobra stanja ima po jednom hektaru 120—200 stabala zrelih za sječu (ili starijih od 70 godina). Može se dakle uzeti, da svaki hektar jelove šume ima oko 150 takovih stabala. Ako se pretpostavi, da je ophodnja 110 godina i da po jednom hektaru ima 150 zrelih stabala, 150 onda će se moći svake godine posjeći -.. -= 3.7 stabala po hektaru. Obzirom na izvale i sušce preporuča Dralet, da se etat zaokruži na niže, što bi u tom slučaju značilo, da će godišnji etat po hektaru iznositi 3 stabla. To je bila stara praksa u francuskim planinskim šumama, pomoću koje su se određivale gospodarske jedinice (»marche«), koje su bile dodijeljene pojedinim pilanama na trajno iskorišćivanje. Metoda »par pieds arbres« je originalna francuska metoda, koja se očituje u prvom redu svojom jednostavnošću, a u drugom redu time, da se njezinom primjenom postizava u šumi normalno stanje. Mana te metode leži u tome, što ne vodi računa o međuprihodima i što etat nije definiran u kubicima, iz čega rezultira nejednakost godišnjih prihoda. Zadnji pristaša te metode bio je Puton (1832—1893 god.). Danas se u Francuskoj više nigdje ne primjenjuje ta metoda. (Huiffel: Les methodes l´amenagement forestier en France, Annales de L´Ecole National des eaux et forets, Nancy 1927, str. 174) Huf fei: Economie forestAere, tome III, Paris 1926, str. 53 i 431.) 140 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Podjela šuma na »svlvae minutae« i »forestae« izvršena je na temelju ekonomskih momenata onog vremena, te ju možemo smatrati prvom gospodarskom podjelom šuma. »Sylva caedua«, odnosno »sylva mimita« bila je niska šuma, koja se tretirala prema starom romanskom običajnom pravu kao objekt za podmirenje životnih potreba. Visoka šuma — »sylva glandifera«, kasnije »foresta« — smatrala se naprotiv kao ušteda ili rezerva.2 Takvo tretiranje šuma u rimskoj provinciji Galiji imalo je velik utjecaj na kasniji razvoj francuskog šumarstva. Iz pojma »svlvae caeduae« razvio se današnji tip niske šume, koji se u Francuskoj prvi puta javlja kao gospodarski oblik šume (les taillis revenants «) tokom XIV vijeka. Takva niska šuma bila je razdijeljena na godišnje sječine, koje su se sukcesivno iskorišćivale čistom sječom, ali tako da se na posječenoj površini ostavljalo 8—10 pričuvaka po jednom kat. jutru. (»La coupe de proche en proche« ili »ä tire et aire«). U tim je šumama bio postignut princip kontinuiteta podjednakih prihoda (princip prihodne potrajnosti).3 Spomenuti način iskorišćivanja niskih šuma postao je u XVI stoljeću metodom uređivanja šuma. U to doba već se javljaju pojmovi gospodarske jedinice i ophodnje.4 Gospodarska jedinica je bila definirana pojmom niske uređene šume (»le taillis revenant«). Metoda uređivanja niskih šuma po površini (»methode du tire et aire«) primijenjena je u XVI vijeku i na visoke listopadne šume, u kojima se do tada vršila neuredna preborna sječa. Površinska metoda primjenjena na visoke listopadne šume sastojala se u tome, da se gospodarska jedinica dijelila na godišnje sječine, kojih je broj bio jednak broju godina ophodnje. U visokim se šumama u načelu nije provodila potpuno gola sječa, nego su se na sječini ostavljali sjemenjaci, koji su imali karakter rezerve, a istovremeno su služili za naplodenje sječine5. U Lorraini ima primjera iz prve polovine XVI vijeka, da su šume bile podijeljene na gospodarske jedinice0. "- Schaeffer: Cours d´amenagement, (skripta), Nancy 194., str. 2. Schaeffer: Principes d´estimation forestiere, Nancy 1949, str. 19. 3 Huffel spominje, da je princip potrajnosti bio poznat u francuskom šumarstvu već u XIV vijeku prema naredbi kralja Philippa de Valoisa. (Huffel: Economie forestiere, tome Ili, Paris 1926. str. 101.) * Huffel kaže, da su gospodarske jedinice bile obrazovane po istim principima, s kojima se rukovodimo i danas u sličnim slučajevima. Stvaranje gospodarskih jedinica imalo je svrhu, da se pojedinim zajednicama osigura opskrba na ogrjevu u neposrednoj blizini naselja. Takvu su svrhu zapravo imale »sylvae minutae«. Svaka »sylva minuta« bila je gospodarska jedinica za sebe. (Huffel: Economie forestiere, tome III, Paris 1926, str. 13 i 127.) 5 Potel ističe, da bi bilo neispravno smatrati, da se primjena metode »a tire et aire« na visoke listopadne šume sastojala u čistoj sječi, tako da su se na sječini ostavljali pričuvci (oko 10 kom. po 1 k. jutru). Metoda »ä tire et aire« protegnuta na visoke listopadne šume pretstavljala je u Francuskoj u XVII i XVIII vijeku jedan tip oplodne sječe. To je Potel dokumentirao na temelju gospodarskih osnova onog vremena i na osnovu postojećih šuma (šuma Berce), s kojima se gospodarilo prema tim osnovama po metodi »ä tire et aire« u vremenu od 1669—1730. (Potel: Du tradtement en futaie par le mode dit »ä tire et aire«, Revue des eaux et forets 11925, str. 230.) 8 Huffel: Les methodes de l´amenagement forestier en France, Annales de L´Ecole National des eaux et forets, Nancy 1927, str. 40 i 91. 139 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 12 <-- 12 --> PDF |
grand dans une exploitation de peuplements — .............. ....1 ... ........... ....... ......... ........... ......... .. ...... . ........ ... .......... ..... .........). 3. Karakteristike baze za određivanje etata iz maloga u veliko kod^stablimienog oblika gospodarenja (Caracteriques de la base de determination de la possibilite du petit au grand dans une exploitation d´arbres — .............. ....1 ... ........... ....... ......... ........... ......... .. ...... . ........ ... .......... ..... .........), III. Baza za određivanje etata iz velikoga u malo (Base de determination de la possibilite du grand au petit — .... ... ........... ....... ......... ........... ......... .. ........ . ......). 1. Definiranje određivanja etata iz velikoga u malo (Definition de la determination de la possibilite du grand au petit — ......... ........... ....... ......... ........... ......... .. 6....... . ......). 2. Prednosti i nedostaci određivanja etata iz velikoga u malo kod različitih oblika gospodarenja (Avantages et desavantages de la determination de la possibilite du grand au petit dans les differentes formes d´exploitation — ............ . .......... ........... ....... ......... ........... ......... .. 6....... . ...... ... ........1. ...... ....... .........). 3. Određivanje etata iz velikoga u malo s obzirom na različite funkcije šuma (Determination de la possibilite du grand au petit par rapport aux differentes functions de la foret — ........... ....... ......... ........... ......... .. ........ . ...... . ........... .. ......... ....... .....). 4. Teritorijalne granice baze za određivanje etata iz velikoga u malo (Limites territoriales de la base de determination de la possibilite du grand au petit — ................ ....... ....1 ... ........... ....... ......... ........... ......... .. 6....... . ......). 5. Karakteristike baze za određivanje etata iz velikoga u malo (Carasteristiques de la base de determination de la possibilite du grand au petit — .............. ..... ... ..........1 ....... ......... ........... ......... .. ........ . ......). IV. Zaključak (Conclusion — ...........). Sadržaj na francuskom (Resume en franeais — .......... .. .......... .....). Sadržaj na ruskom (Resume en russe — .......... .. ....... ...1..). Upotrebljena literatura citirana je u tekstu (La bibliographie se trouve en note au bas des pages — ..... . ...... .. icoTOpsie .......! ...... .......! . ......). I. Baza za određivanje etata i njen historijski razvoj iz historije šumarstva je poznato, da je prvo određivanje etata vezano sa podjelom šuma na godišnje sječine. Takva podjela šuma datira još iz vremena Rimljana. H u f f e l1 spominje, da se u rimskoj provinciji Galiji moglo razlikovati tri vrste šuma. Prvo su bile »sylvae caeduae« ili »svlvae minutae«, kao periferni dijelovi pojedinih šumskih kompleksa, koji su se nalazili u blizini naselja. Te su šume služile za podmirenje potreba na ogrjevnom drvu. Drugo su bile »svlvae glandiferae« (kasnije zvane »forestae«), koje su se protezale u centralnim dijelovima šumskih kompleksa, a služile su za pašu i žirenje kao i za podmirenje potreba na građevnom drvu. U tim su šumama bile dozvoljene samo izvanredne preborne sječe i to onih vrsta drveća, koje nisu rađale korisnim plodom. Treće su bile šume, koje su se nalazile izvan dohvata naselja, pa se uopće nisu iskorišćivale. 1 Hufffel: Les methodes de l´amenagement forestier en France, Annales de 1´EcoIe Nationale des eaux et forets, Nancy 1937, str, 6. 138 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 11 <-- 11 --> PDF |
........ ........... ............ . .............. ..........., — ...... nponibi......... .. 12/48 .... 4—8. — Benić R., Motorne lančane pile — prilog poznavanja rada i efekta pila »Teles« i »Mercury« — Š. L. 1948 str. 249—261. — Reichskuratorium für Wirtschaftlichkeit., Handbuch der Rationalisierung. — Berlin, 1930. — ........... .. .., ........... ......... ............ . ...... .. .................. .......... — ......, ...... 1946. ........... ...... . .... .. ...... ......... ............ . .... ...... ..... ......... ...... . ........... ........ ...... ......... ............ ... ......... ......... ............ ..... ..... ....... .............. ......... ............ ..... ...... ero ........... ........ . ...... ............... . ero ........... ............. . ........ ......1 . ..... ........... ......... ......... ..... ............. ...... ....... .... . ........ ..... ...... ............. ..., ...6.1 .............. .......... .............. ......!, ..... ..... .......... ............ ........ ....... .......1. ..... ... ....... ........ . ... ............... ............. ......!. ........... ....... ......... ..... . .......... ............... .......... ........, .......... ....... ......! . .... . .. ..........1. ......., .. .... ... .............., ....... ........... . ......... ..ooToii .. .......... THE ORGANISATION OF THE WORK IN THE FOREST BY CHAIN SYSTEM The author discusses in this article the possibilities of the introduction of track system of the work on elaboration of forestproducts. Havdng analysed the characterics of the track system of the work, he described the special importance and meaning of it in the forestproduction, and the specifications of it with regard to the circumstances of the work in the forest. The organisation of the several working groupes, which are doing the rings of the working places in the chain must be executed so that it makes possible the /productivity of the work as more as possible. This can be arreached by building of working groupes as little as possible, but there must be a facultativ division of the work executed in it. The building of great working groupes with working operations, perfectly limbed, do not give, with regard to the special circumstances of the work in the forest and its difficulties, such an effect which it gives in the work on the conveyer in the industry. Ing. Dušan Klepac (Zagreb): BAZA ZÄ ODREĐIVANJE ETATÄ (Base de determination de la possibilite — .... ... ........... ....... ....................), Sadržaj (Sommaire — ..........). I. Baza za određivanje etata i njen historijski razvoj (Base de determination de la possibilite et son developpement historiqe — .... ... ........... ....... ......... ........... . .. ............ ........). II. Baza za određivanje etata iz maloga u veliko (Base de determination du petit au grand — .... ... ........... ....... ......... ........... ......... .. ....... . ........). 1. Definiranje određivanja etata iz maloga u veliko (Definition de la determination de- la possibilite du petit au grand — ......... ........... ....... ......... ........... ......... .. ...... . ........). 2. Karakteristike baze za određivanje etata iz maloga u veliko kod sastojinskog oblika gospodarenja (Caracteristique de la base de determination de la possibilite du petit au 137 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Osim toga, izdvajanjem šuma lokalnog značaja gubi šumsko-privredno područje onaj smisao, koji mu je namijenjen spomenutim uputstvima. Na šume lokalnog značaja trebalo bi primijeniti princip određivanja etata na bazi gospodarskih jedinica. Doprema ogrjevnog drveta iz udaljenih krajeva za podmirenje lokalnih potreba nužna je posljedica nestašice šuma u blizini naselja. No u koliko u blizini naselja ima šuma, onda je bezuvjetno potrebno, da se sa onim dijelom tih šuma, koje su nužne za trajno snabdjevanje dotičnih sela, gospodari na bazi gospodarskih jedinica. Radi toga bi bilo dovoljno izvršiti teritorijalnu podjelu republike na šumsko-gospodarske oblasti. U pogledu metodike rada kod formiranja šumsko-gospodarskih oblasti, mi zastupamo pluralističku metodu uzimajući u obzir prirodne (geografska, topografska i hidrografska svojstva, klimu, tlo, konfiguraciju terena, biotske momente i t. d.) i ekonomsko-antropogeografske elemente (gustoća pučanstva, lokalne potrebe na drvu, potreba na drvu gradskog pučanstva .alimentiranje šumske industrije, veličina i procentualni odnos šuma spram ostalih kultura i neplodnog tla, odnos između potrošnje drveta i vlastite produkcije, stanje prometnih sredstava i t. d.).ls Oslanjajući se na spomenute elemente kod rajoniranja šuma, šumskogospodarske oblasti treba tako formirati, da one pretstavljaju ekonomske cjeline ne samo u šumsko-gospodarskom, nego i u opće-gospodarskom i geografskom pogledu kako bi njihove granice imale što trajniji karakter. Osim toga, šumsko-gospodarske oblasti treba da su baza za postizavanje principa potrajnosti. Radi toga je važno, da one ne budu ni prevelike ni premalene. Budu li šumsko-gospodarske oblasti jako velike, onda će se u njihovim granicama moći laganije postignuti pravilna unutrašnja gospodarska struktura šuma gole i oplodne sječe. No u tom će slučaju kod određivanja etata iz velikoga u malo prijetiti opasnost, da bi pojedini krajevi u većem opsegu mogli ostati u izvjesnom vremenskom intervalu bez zrelih šuma za sječu. Kod malenih šumsko-gospodarskih oblasti taj momenat ne će doći toliko do izražaja, ali će se teže moći itspostaviti pravilni odnos dobnih razreda u napred spomenutim šumama. Zato valja i o tom momentu voditi računa kod formiranja šumsko-gospodarskih oblasti. Da bi se određivanje etata i gospodarenje po principu iz velikoga . malo moglo uspješno provesti, bez štetnih posljedica za snabdjevanje lokalnog pučanstva i lokalne industrije, držimo, da je izdvajanje šuma lokalnog karaktera nužno, bez obzira na veličinu šumsko-gospodarskih oblasti, Sume lokalnog značaja, za koje treba etat određivati na bazi gospodarskih jedinica, regulirat će opasnost, da bi pojedina naselja i lokalna industrija ostala u izvjesnom vremenu bez zrelih šuma za sječu, što bi se moglo dogoditi onda, kad bi se na sve šume bez razlike primijenio princip određivanja etata iz velikoga u malo. Površina šumsko-gospodarskih oblasti ne može se unapred odrediti. Ona će biti rezultat različitih faktora ,koje smo već napomenuli. Najpovoljnije bi bilo, kad bi se šumsko-gospodarske oblasti mogle tako formirati, da bi šume unutar njihovih granica imale pravilnu ili barem približne 18 Marinović: Ibidem, str. 667. 163 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 38 <-- 38 --> PDF |
pravilnu gospodarsku strukturu, a da su usto zadovoljeni i ostali već spomenuti faktori. Na taj bi način dobili prirodne cjeline — prirodna područja šuma — na koja bi se mogle primijeniti slične (ako ne baš iste!) metode tizgajanja i njegovanja šuma, uređivanja šuma, gospodarske politike i si., pogotovu kad bi takve oblasti postale i upravne jedinice višega reda (šumska gospodarstva). Unutar tako osnovanih šumsko-gospodarskih oblasti razlikovat će se u pravilu zona lokalnih i zona republikanskih i općedržavnih šuma. Na gospodarske šume gole i oplodne sječe druge zone trebalo bi primijeniti princip određivanja etata iz´velikoga u malo. Okvir za takvo određivanje etata bit će granice šumsko-gospodarskih oblasti. To znači, da bi šumskogospodarska oblast bila baza unutar koje bi se moglo disponirati sa drvnim masama spomenutih šuma po principu periodičke potrajnosti, koja u tom slučaju dobiva karakter dinamičnosti. 5. Karakteristike baze za određivanje etata iz velikoga u malo Privremena Uputstva za uređivanje šuma FNR J od 1946 god, ! Opća uputstva za uređivanje šuma FNRJ od 1948 god, propisuju uređivanje šuma na bazi gospodarskih jedinica višega reda. Premda se šumsko-privredno područje smatra prema tim uputstvi m a kao osnovna jedinica uređivanja šuma, ipak su ta uputstv a zadržala princip određivanja etata iz maloga u veliko kod sastojinskog oblika gospodarenja. No iz dosadanjeg smo izlaganja vidjeli, da određivanje etata iz velikoga u malo ima naročite prednosti pred određivanjem etata iz maloga u veliko baš kod sastojinskog oblika gospodarenja. Stoga držimo, da bi se novi način računanja etata na bazi računskih gospodarskih jedinica — kako smo ga opisali — mogao primijeniti na naše republikanske šume gole i oplodne sječe. Potpunosti radi spominjemo, da se u njemačkoj literaturi sličnom problematikom bavio Abetz , Stoga ćemo se ovdje detaljnije osvrnuti na njegova razmatranja i na njegove zaključke. U svojoj raspravi »Zur Frage der Bildung von Betriebsklassen19 bavi se Abet z pitanjem da li su gospodarske jedinice dosadanjeg tipa potrebne i kakvo značenje one imaju kod proširenog shvaćanja pojma potrajnosti, koji se odnosi na cjelokupni šumski posjed (Wirtschaftsbezirk). Abet z je nazvao gospodarske jedinice dosadanjeg tipa realnim gospodarskim jedinicama, koje je definirao, kao jasno izdvojene šumske površine jednog šumskog kompleksa bilo da čine suvisli ili nesuvisli kompleks s kojim treba gospodariti po principu potrajnosti. Abet z ističe, da su takve gospodarske jedinice nepodesne kod šireg shvaćanja pojma potrajnosti ,te kaže, da su one zakazale kod mje 10 Abetz: Zur Frage der Bildung von Betriebsklassen, Forstarhiv, 1935, str. 210— 226. Abetz: Nachhaltigkeit und Reinertrag in ihrer Bedeutung für die Herleitung angemessener Rohholzpreise, Der Deutsche Forstwirt, .39, str. 661. 164 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 45 <-- 45 --> PDF |
na pojedine šumsko-uzgojne gospodarske jedinice na temelju šumskouzgojnih, gospodarskih, eksploatacionih i ostalih razloga. Sto se tiče etata međuprihoda, taj bi trebalo odrediti za svaku šumsko-uzgojnu gospodarsku jedinicu posebno (u glavnom po površini). Kod prebornih šuma druge zone treba da su gospodarske jedinice u načelu suvisli kompleksi šuma homogeni obzirom na stojbinske uslove. No kako unutar gospodarskih jedinica tih šuma nije nužna potrajnost prihoda, to se može provoditi izravnavanje etata medu gospodarskim jedinicama unutar iste oblasti. Takvo izravnavanje etata može se uspješno obaviti samo na temelju kombinacije određivanja etata iz velikog u malo (na bazi gospodarskih jedinica) i iz maloga u veliko (na bazi odjela). RESUME La division des forets en series d´exploitation classiques ne peut ćompletement satisfaire l´amćnagement actuel des forets, La Serie d´exploitation classique a en meine temps des fonctions differentes, Elle est la base de determination de la possibility, la base pour atteindre I´etat normal et la base pour 1´application d´une technique uniforme de gestion. La formation de telles series d´exploitation est subjective dependant de criteriums heterogens, qu´on ne peut prendre en consideration tous ä la fois. Avec le developpement economique (unite de la proprićte forestiere, developpement des moyens de transport etc.), le rapport soutenu a perdu sa signification dans le cadre des series d´exploitation, signification lice ä l´idee de serie d´exploitation classique. L´amenagement contemporain des forets est base sur les regions forestieres. II faut que ces regions soient dee unites economiques tant an point de vue economic forestiere, qu´au point de vue economique general et geographique, de telle sorte que lews limites soient anssi fixes que possible. En Yougoslavie, dans chaque region forestiere, on peut distinguer en principe deux zones forestieres: forets gerees par des comites populaires locaux (premiere zone) et forets gerees par les directions forestieres des Republiques (deuxieme zone). Vu la fonction des forets de caractere local, nous pensons qu´il faudrait y appliquer les series d´exploitation du type qu´on appliquait jusqu´ä present. Leur formation dependra en premier lieu de la position et de la grandeur des villes ou villages qu´on ravilaillera, avec ces forets, en bois de chauffage. Comrne ces series d´exploitation auront le caractere de series classiques, il sera necessaire d´appliquer les methodes de determination de la possibilite, qui sont independantes des caracteristiques de series d´exploitation et qui assurent un rapport soutenu de rendement. Dans les forets de futaies pleines de la deuxieme zone, on pourrait determiner la possibilite selon le principe du grand au petit, c´est-ä-dire au moven de »series d´etudes«. De telles »series d´etudes« comprennet ä l´interieur d´une region forestiere tous les peuplements du meme type de forets et de la meine station. Dans les peuplements purs, le type de la foret est defini par les essences et, dans les peuplements melanges, par la meme proportion de melanges. Nous recommandons, pour plus de simplicity de faire ä l´interiur d´une region forestiere moins de types de forets et nioins de station. La formation des »sćries d´etudes« diminuera le moment subjectif, lors de la determination de la possibility, qui s´est manifeste lors de la formation subjective des series du type actuel. En outre, nous separerons la base pour la sylviculture de la base pour l´amenagement des forets. II faudrait faire, pour chaque »serie d´etudes« un reglement d´exploitation, qui se truverait dans le Reglement general d´exploitation de la region forestiere. On ne devrait pprmeltre le nivellement de possibilites qu´entre des »series d´etudes« du type de forets analougue, et seulement a l´interieur d´une region forestiere. »Les series de gestion« servent de base pour gerer et cultiver la foret. Ce sont des parties de forets d´un seul tenant, de stations analogues, sans egard ä l´essence et ä la revolution. Dans les »series de gestion« il faudrait appliquer les meines principes de sylviculture et de gestion sans tenir compte de leur ćtat normal ni de leur rapport soutenu de rende 171 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 46 <-- 46 --> PDF |
nient. D´apres le reglement general d´exploitation pour toutes les »series d´etudes« d´une region forestiere, on procedera ä la repartition de la possibilite des produits principaux entre les »series de gestion« sans perdre de vue les moments economiques, d´exploitation et de sylviculture. La possibilite des produits intermediates, il faudrait la determiner separement pour chaque »serie de gestion«. Dans lcs futaies jardinees de la deuxieme zone, les series doivent, en principe, etre d´un seul tenant et homogenes au point de vue du sol et du climat. Mais le rapport soutenu du rendement n´etant pas necessaire dans ces series, on peut proceder au nivellement des possibilite des series d´une region forestiere.. Ce, nivellement des possibilite ne peut etre efficacement fait qu´en combinant la determination de la possibilite du grand au petit (sur la base de series d´exploitation) et du petit au grand (sur la base de parcelles). .......... .......... ..... .. ............ .............. ..... .. ..... ...... ............. ........... .............., ............ ............. ..... ......... ...-......... ......... ........ Ona ...... ..... ... ........... ....... ......... ...........; ... ........ ..... ... .......... ............ . ....... ona ........ ..... ... .......... ...... ....... ....... .......... ............ ..... ............1. ...... ...-........, ..... ............. ............ .......... ....... .. ........ ... ............. ........ .. ....... ... ........ . ......... ............. ....... (........ ........ ....., ........ ..... ......... . .. ..) ....... ........... .......... . .............. ...... ....... .... ........, ....... ....... . ........ . ............ ............. ....., ........... .............. ........... .. .............. ...... BBicmero ......., ... .... paiioHBi ....... .......... ..... ......1 ......! 6BITB ............ ..........1, .. ...... . ................., .. . . ................... ..... ......, .....! .. .......! 6.1.. no ........... ..... ............ Bo ...... ................. ...... ..... . ...... ........... ... ....... ....: .... .......... ........ (...... ....) . .... ................ ........ (...... ....). ........ .. ........ ....... ..... .......... ........, MBI .............. ......, ... . ... .... .... 6BI ......... ............1. ..... ................ .. ... nop ..... .. ............ ..... ........, ...... ....., .. ......... . ........1 .......... ......., ....... ......... ........ ....... .. .....1. ....., ..... ...., ... ..... ............1. ..... ..... ........ .......... ............ .............. ......, . ... ..... ..... ......... ......1 ........... ........ ......... ........... ........... .. .............. ............1. ...... . . .. .. ..... ............... .......... ......... ......, . ............1. ..... . ........ . . ......... .......... .......... ...... ....1, ...... ......... ........... ... 6.1 ............ ........ ........ ............ ........ .. ........ . ...... .. .. .. .... »paczernhix ............. zacteiit. ..... ............1. ..... ........... ...... .................. ...... ... .......... ........... .... .... ... ».......... ........ ................... ... .... ............ .......... ....... ........ . ....... ........... . .........1. ....... ..... n ........1. ..........., ... ....... ........1 MBI ........... ........... ...... ....... .................. ...... ....... .......... ..... .... . ...... ......... ....... ................... ......... »......... ............. ......« ..! ........ ............ ...... ... ........... ....... ........... .............. ... ....>........ ............ .............. ...... .............. .. .......... ....... ..... ..... .... ... ........ ... ........ .... ................ ............ .. ....1 .................. ............. | ) . f) ... ...... ~»......... ............. .....« ..... .... .. ......... ......... .... ....... ........., ....... ...... ..... . ...... ............ ..... ........... ................ ....... ........... ....... .......... ........... ..... .. ........... ...... ..... ........... ».......... .............. ......« .. ........ ...... .... u ...... . ........ .... .. ......, »................ ............. .....« ........... .... ... ....... ........., ..........., ................. ........... .... . ..... .. ..., ... .... ......1. ... 172 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 39 <-- 39 --> PDF |
šovitih sastojina ne samo s obzirom na statističke podatke, nego i s obzirom na princip potrajnosti pojedinih vrsta drveća. Pri tom misli A b e t z na prusku instrukciju za uređivanje šuma (BRA) od 1929 godine20, koja se osniva na realnim gospodarskim jedinicama i na metodi dobnih razreda. Kod primjene površinskih metoda na mješovite sastojine događa se, da godišnji etati budu po kumulativno} količini drvne mase podjednaki, ali da divergiraju obzirom na drvne mase pojedinih vrsta drveća. To je — kako A b e t z piše — posljedica metode dobnih razreda i realnih gospodarskih jedinica kod kojih se u ime godišnjeg etata dodjeljuju ukupne površine mješovitih sastojina prema glavnoj vrsti drveća. Radi toga A b e t z zabacuje u načelu upotrebu realnih gospodarskih jedinica, kao sredstva za postizavanje principa potrajnosti. Umjesto njih on preporuča idealne gospodarske jedinice (»ideellen Nachhaltsregelungsklassen«) pod kojima smatra računski skup sastojina ili elemenata sastojina razlučenih po vrstama drveća, ophodnjama i sortümentima. Ako prema A b e t z u razlučimo sastojine po vrstama drveća, ophodnjama i sortimentima, rijetko kada će nam uspjeti zadržati s as toj inu kao cjelinu. Takvim ćemo postupkom doći do debljmskih, odnosno sortimentskih razreda. Zbog toga su Abetzove idealne gospodarske jedinice u stvari sortimentski razredi razlučeni po vrstama drveća i ophodnjama, što i sam A b e t z ističe u spomenutoj raspravi, kad govori o idealnim gospodarskim jedinicama. (»Wir haben es hier mit ausgesprochen ideellen Nachhaltsklassen zu tun, da es sich in diesem Fall nicht nur um keine Bestände, sondern streng genommen nicht einmal um ganze Bäume handelt, vielmehr nur um Teile solcher!«) Osiguranje potrajnosti prihoda želi A b e t z postići unutar jednog šumskog posjeda pomoću takvih idealnih gospodarskih jedinica primjenom prirasnih i kontrolnih metoda21. Za uspješno vođenje šumskog gospodarenja on predlaže formiranje gospodarskih jedinica (»Betriebstyp«), koje imaju za cilj jedinstveni način gospodarenja. Te gospodarske jedinice pretstavljaju skup sastojina, koje pokazuju iste stojbinske i sastojinske odnose, ili za koje će se u buduće nastojati uspostaviti isti sastojinski odnosi. Formiranje takvih gospodarskih jedinica ovisno je o biljno-sociološkim i pedološkim elementima s jedne strane i ekonomskim elementima s druge strane. Kako vidimo Abetzov e gospodarske jedinice (»Betriebstyp«) odgovaraju donekle pojmu naših šumsko-uzgojnih gospodarskih jedinica. A b e t z je protegnuo kontrolne metode uređivanja šuma na sve oblike gospodarenja22. On kao pretstavnik bilanciranja i knjigovodstva -" Anweisung zur Ausführung der Betriebsregelungcn in den Preussischen Staatsforsten von 1 april 1929. 21 Pojam idealnih gospodarskih jedinica prihvaćen je kasnije u Pruskoj (Pruska instrukcija za uređivanje šuma od 1938 god.) Abetz: Forsteinrichtung und Waldbau in den neuen Preuss. Erlassen und Verfügungen, Allgemeine Forst- und Jagdzeitung, 1938, str. 366.). 22 Pod utjecajem njemačkog uređivanja šuma, koje je prvo primijenilo kontrolnu metodu na visoke šume gole i oplodne sječe (Baader: Forsteinrichtung, Frankfurt 1942, str. 275), počela se i kod nas primjenjivati ta metoda na sastojinski oblik gospodarenja. 165 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 40 <-- 40 --> PDF |
traži, da se drvna masa periodički kontrolira na bazi idealnih gospodarskih jedinica kako u pogledu količine .... i u pogledu sastava obzirom na razne vrste drveća, debljinske i sortimentske razrede. Takav način uređivanja šuma je vrlo kompliciran i zahtjeva intenzivno gospodarenje, te je kod stablimičnog gospodarenja potreban i opravdan, Kod sastojinskog oblika gospodarenja naprotiv mnogo je jednostavnije i prikladnije kontroliranje drvne mase i njezine strukture pomoću površine i starosti, odnosno pomoću dobnih razreda. Prednost takve kontrole sastoji se u jednostavnosti, sigurnosti i brzini obračuna, koji se može obaviti bez teškoća u svako doba na temelju površina i starosti pojedinih odjela i otsjeka. Dok je francusko uređivanje šuma nastojalo iskoristiti prednosti površinskih metoda i kod nejednodobnih šuma, dotle je njemačko uređivanje šuma pošlo obrnutim putem, te je protegnulo kontrolu po masi i prirastu i na jednodobne šume. No primjena kontrolnih metoda na jednodobne visoke šume unosi samo nepotrebnu komplikaciju i nesigurnost u određivanje etata. Osim toga, takav bi postupak doveo do toga, da bi se od sastojinskog gospodarenja prešlo na stablimično gospodarenje. S time u vezi spominjemo, da francuski autori također izričito zastupaju mišljenje, da primjena kontrolnih metoda ima smisla samo kod prebornih šuma23. Stoga razloga smatramo, da je kod sastojinskog oblika gospodarenja nepotrebno razlučivati sastojinu na pojedina stabla ili čak na pojedine dijelove stabala kako to A b e t z preporuča. Da bismo mogli kod sastojinskog gospodarenja ipak razlučiti etat po vrstama drveća, mi smo pošli drugim putem, te smo zadržali sastojinu kao cjelinu, ali tako da smo sve sastojine istog tipa šume i iste stojbine udružili u posebne računske gospodarske jedinice. Što se tiče Abetzovi h idealnih gospodarskih jedinica držimo, da se one mogu upotrijebiti kod stablimičnog gospodarenja, kao š.to je na pr. preborno gospodarenje. U stvari se one upotrebljavaju kod određivanja etata prebornih šuma po principu iz velikoga u malo, gdje se realne gospodarske jedinice teritorijalno poklapaju sa fiktivnim ili idealnim gospodarskim jedinicama. Kod sastojinskog oblika gospodarenja značenje idealnih gospodarskih jedinica je fiktivno obzirom na princip potrajnosti po vrstama drveća i sortimentima. 23 »On peut d´ailleurs pratiquer le jardinage sans controle. Mais on ne peut pas comprendre cette methode d´amenagement sans avoir en vue ce regime de culture, et on l´appliquerait alors ä faux«. (Schaeffer-Gazin-D´Alvermy: Sapinieres, Paris 1930, str. 1; Schaeffer: Cours d´amenagement, (skripta), Nancy, 1948, str. 105; Parde: Tratte pratique d´amenagement des forets, Paris 1930, str. 423). Potpunosti radi spominjemo, da ima i u njemačkoj literaturi pojedinih autora, koji zastupaju isto stanovište. Tako na pr. Wittich kaže: »Die Einführung der Kontrollmethode als Ganzes in den schlagweisen Hochwald an Stelle der Bestandeswitrschaft würde einen unverständlichen Rückschritt bedeuten« (Wittich: Über die Kontrollmethode, insbesondere ihre Anwendung im schlagweisen Hochwald, Zeitschrift für Forst- und Jagdwesen, 1934, str. 364). 166 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Etat razlučen po vrstama drveća i sortimentima ,a određen na bazi idealnih gospodarskih jedinica pomoću prirasnih i kontrolnih metoda ne će se u pravilu moći realizirati kod sastojinskog oblika gospodarenja, jer je vrlo malo vjerojatno, da bi u svim sastojinama postojao isti omjer smjese2´. Radi toga držimo, da su idealne gospodarske jedinice nepodesne za sastojinski oblik gospodarenja. One za sada nisu uopće kod nas naišle na primjenu25. Umjesto idealnih gospodarskih jedinica predlažemo računske gospodarske jedinice kao bazu za određivanje etata iz velikoga u malo kod sastojinskog oblika gospodarenja. Pod računskim gospodarskim jedinicama — kako rekosmo — razumijevamo skup svih sastojina istog tipa šume i iste stojbine unutar jedne šumsko-gospodarske oblasti. To praktički znači^ da će svi odjeli, odnosno odsjeci, iste vrste drveća, odnosno istog ili sličnog omjera smjese i iste stojbine činiti posebnu računsku gospodarsku jedinicu. Kod određivanja tipova šume valja se ograničiti u prvom redu na čiste i mješovite sastoj´ine. Ove posljednje treba dalje podijeliti prema omjeru smjese na nekoliko najglavnijih tipova. Što se tiče boniteta stojbine, smatramo, da bi za formiranje računskih gospodarskih jedinica trebalo uzeli manje stojbinskih boniteta, a samo bonitiranje valjalo bi izvršiti direktnim metodama isključujući istodobnu upotrebu različitih prirasno-prihodnih tabela. Stvaranjem računskih gospodarskih jedinica uklonili smo subjektivni momenat kod određivanja etata, koji se očitovao u subjektivnom formiranju gospodarskih jedinica dosadanjeg tipa. Za razliku od neprirodnih realnih i idealnih gospodarskih jedinica, računske gospodarske jedinice pretstavljaju prirodna područja šuma. Takva područja ne će biti, doduše, suvisli kompleksi, nego će to najčešće biti povezani ili nepovezani pojasevi, lanci, krpe, krpice i si., no oni će uvijek prestavljati prirodnu šumu, prirodnu zajednicu čistih ili mješovitih sastojina. Osim toga, formiranjem računskih i šumsko-uzgojnih gospodarskih jedinica odijelili smo bazu za određivanje etata od baze za prostorno uređivanje šuma. Računske gospodarske jedinice imaju samo funkciju baze za određivanje etata i baze za planiranje šumskog gospodarstva, dok šumsko-uzgojne gospodarske jedinice služe kao baza za gospodarenje, uzgajanje, njegovanje i prostorno uređivanje šuma. 24 Pretpostavimo, da smo za jedan šumski kompleks mješovitih bukovih i hrastovih šuma sračunali na temelju idealnih gospodarskih jedinica etat od A m3 bukovine i B m´ hrastovine. Kod sastojinskog oblika gospodarenja je sigurno, da ćemo sjeći one sastojine, koje su zrele za sječu, a u kojima se može provesti sječa sa šumsko- uzgojnog i uređajnog gledišta. Malo je vjerojatno, da će se moći realizirati izračunati etat u željenom omjeru (A : B). U koliko bi baš i postojao u tim sastojinama spomenuti omjer smjese morat će se prilikom oplodne sječe više voditi računa o stanju pomlatka, nego li o realizaciji izračunatog omjera vrsta drveća. 23 Frančišković: Savremeni problemi uređivanja šuma u Njemačkoj, Šumarski List, Zagreb 1940, str. 591. Loger: Osvrt na članak ing. Frančiškovića: »Savremeni problemi uređivanja šuma u Njemačkoj«, Šumarski List, Zagreb 1941, str. 264. Frančišković: Primjedbe mojem referatu o problemima uređivanja šuma u Njemačkoj, Šumarski List, Zagreb 1941, str. 3*14. 167 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Što se tiče stalnosti (nepromjenljivosti) granica računskih gospodarskih jedinica ističemo, da ie tu sitalnost nemoguće postignuti. No periodičkim revizijama uređajnih elaborata moći će se ipak promjene granica računskih gospodarskih jedinica obuhvatiti. Kod stablimičnog gospodarenja je gospodarska jedinica baza za određivanje etata iz velikog u malo. Ako se ponovno osvrnemo na definicije pojedinih autora o gospodarskoj jedinici, vidjet ćemo, da se te definicije odnose kod njemačkih autora u glavnom samo na sastojinski oblik gospodarenja. Definicije francuskih autora obuhvataju i stablimični oblik gospodarenja. Kod sastojinskog oblika gospodarenja definirana je serija jednim potpunim nizom dobnih razreda. Kod stablimičnog gospodarenja definirana je serija jednim nizom sječina (podjednake površine!)26 čiji je broj jednak broju godina ophodnjice. Što je ophodnjica kraća, to se više približavamo čistom prebornom obliku šume, a to postizavamo onda, kad je ophodnjica jednaka jednoj godini. Obrnuto, što je ophodnjica duža, to se više udaljujemo od prebornog oblika šume i približamo se visokoj šumi oplodnc sječe, te konačno dolazimo do visoke šume gole sječe. To se događa onda, kad je ophodnjica jednaka ophodnji. Iz ovog se izlaganja jasno razabire pojam i veličina gospodarske jedinice. Dok je kod sastojinskog oblika gospodarenja minimalna površina gospodarske jedinice definirana onolikim brojem dobnih stepena (naravski jednake površine!) koliko ophodnja broji godina, dotle je kod prebornog načina gospodarenja minimalna površina gospodarske jedinice jednaka površini jednog odjela (nekoliko nektara). Za preborne šume smatraju Francuzi kao optimalnu površinu gospodarske jedinice 250—300ha27. Ta je površina u stvari produkt dužine ophodnjice (10—15 godina) i površine godišnje sječine, odnosno odjela (oko 20 ha). Iz ranijeg izlaganja je poznato, da su kod formiranja serija u šumama sastojinskog oblika gospodarenja mjerodavna tri kriterija: pravilna gospodarska struktura, jedinstvo stojbinskih uslova i teritorijalna suvislost serije. Kod stablimičnog gospodarenja formiranje serija je daleko jednostavnije, jer ovisi samo o dva kriterija. To je jedinstvo stojbinskih uslova i teritorijalna suvislost serije. Zbog toga je smanjen subjektivni momenat kod formiranja serija u prebornim šumama, U koliko bi taj momenat došao do izražaja, on ne će utjecati na etat preborne šume, ako se upotrijebi kombinacija određivanja etata iz velikoga u malo i iz maloga u veliko. Kako vidimo francuske serije kod prebornih šuma odgovaraju našem pojmu šumsko-uzgojnih gospodarskih jedinica, koje bi se mogle primijeniti i na preborne šume republikanskog i općedržavnog značaja. U prebornim šumama lokalnog značaja ovisit će formiranja gospodarskih jedinica u prvom redu o položaju i grupaciji naselja, koja dolaze u obzir za trajno podmirenje ogrjevnim drvetom iz dotičnih šuma. Takve će gospodarske jedinice imati u glavnom karakteristike klasičnih gospo -e Potpunosti radi spominjemo, da u njemačkoj literaturi Wagner također zamišlja prostorno uređivanje prebornih šuma na taj način, da se gospodarska jedinica razdijeli na jednako vrijedne sječine kojih broj treba da odgovara broju godina izabrane ophodnjice. (Wagner: Lehrbuch der theoretischen Forsteinrichtung, Berlin 1938, str. 126.) 27 Parde: Traite pratique d´amenagement des forets, Paris 1930, str. 400. 168 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 43 <-- 43 --> PDF |
darskih jedinica, pa je na njih potrebno protegnuti one uređajne metode, koje su neovisne o tim karakteristikama. Podjela šuma na šumsko-uzgojne i računske gospodarske jedinice kako smo je naprijed opisali počiva na unutrašnjoj podjeli šume na odjele i odsjeke. Kod unutrašnje podjele šuma mogu se razlikovati dva sistema — njemački i francuski.28 U našim je šumama primijenjen njemački sistem unutrašnje podjele.29 Taj se sistem sastoji u tom, da se najprije izvede podjela šume obzirom na gospodarske i upravne momente. U tu svrhu se nizinske šume dijele pomoću prosjeka na odjele pravilnih forma i podjednakih površina. Planinske šume se također dijele na takove odjele, ali ne na temelju prosjeka nego pomoću konfiguracije terena i prirodnih granica. Tako izvedena podjela šume je u pravilu stalna i trajna, te služi u prvom redu potrebama gospodarenja. To je u pravom smislu riječi unutrašnja gospodarska podjela šume. Evidentno je, da se na temelju takove podjele šume ne mogu dobiti uvijek takvi odjeli, koji bi bili homogeni obzirom na stalne i promjenljive faktore šumske proizvodnje. Međutim, za proučavanje šume, za njezino analiziranje, kao i za sastav uređajnog elaborata, potrebno je šumu razlučiti na manje dijelove istih stojbinskih i sastojinskih uslova. To se postizava tako, da se kod sastojinskog oblika gospodarenja unutar odjela izluče pojedini homogeni dijelovi, kao zasebni odsjeci, naravno samo tamo, gdje za to ima opravdanja, bilo zbog raznolikosti stojbine ili sastojine. Kako vidimo njemački sistem unutrašnje podjele šume služi istovremeno s jedne strane kao baza za analizu šume i s druge strane kao baza za provedbu uređajnog elaborata, odnosno kao baza za vođenje šumskog gospodarstva. Radi toga nam takva unutrašnja podjela može poslužiti za formiranje šumsko-uzgojnih i računskih gospodarskih jedinica. IV. Zaključak Podjela šuma na klasične gospodarske jedinice ne može potpuno zadovoljiti savremeno uređivanje šuma. Klasična gospodarska jedlinica ima istovremeno različite funkcije. Takva gospodarska jedinica je baza za određivanje etata; ona je baza za 28 Francuski sistem unutrašnje podjele šuma se razlikuje od njemačkog sistema u tome, što se prvenstveno počinje sa analitičkom podjelom šume uzimajući u obzir samo faktore šumske proizvodnje bez obzira na oblik i veličinu odjela. Svaki tako stvoreni odjel čini homogenu jedinicu u pogledu stojbine i sastojine. Takva podjela šume ima analitički karakter. Kad je ona završena, tada se granice pojedinih odjela ispravljaju i prilagođuju potrebama gospodarenja. Unutar odjela se također izlučuju odsjeci, koji imaju privremeni karakter, jer pretstavljaju samo sastojinske diferencije. Huffel i Parde navode, da se u francuskom uređivanju šuma u prošlom vijeku zasebno provodila analitička unutrašnja podjela šume, a posebno se provodila unutrašnja gospodarska podjela šume. Kao kombinacija analitičke i gospodarske podjele razvila se u Francuskoj jedinstvena podjela šume, koja ima istovremeno analitički i gospodarsko-upravni karakter kao i njemački sistem unutrašnje podjele. (Huffel: Economie forestiere, tome III, Paris 1926, str. 332. Parde: Traite pratique d´amenagement des forets, Paris 1930, str. 229.) . Martin: Die Forsteinrichtung, Berlin 1926, str. 36—55. 169 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 44 <-- 44 --> PDF |
postizavanje normaliteta i konačno, ona je baza za provođenje jedinstvene tehnike gospodarenja. Formiranje takvih gospodarskih jedinica je subjek tivno, jer ovisi o heterogenim kriterijima, koji se istodobno ne mogu pot puno uzeti u obzir. Razvojem ekonomskih prilika (jedinstvo šumskog posjeda, razvoj saobraćajnih sredstava i t. d.) izgubio je princip potrajnosti unutar gospodarskih jedinica svoje značenje, koje je vezano uz pojam klasične gospodarske jedinice. Savremeno uređivanje šuma se osniva na gospodarskim jedinicama višega reda. To su šumsko-gospodarske oblasti. Takve oblasti treba da su ekonomske cjeline ne samo u šumskogospodarskom, nego i u općegospodarskom i geografskom pogledu, tako da im granice budu što stalnije. U svakoj se šumsko-gospodarskoj oblasti mogu u načelu razlikovati dvije zone šuma. Šume lokalnog značenja (prva zona) i šume republikanskog i općedržavnog značenja (draga zona). Obzirom na funkciju koju imaju šume lokalnog značenja, mišljenja smo, da bi na njih trebalo primijeniti gospodarske jedinice dosadanjeg tipa. Njihovo formiranje će ovisiti u prvom redu o položaju i veličini naselja, koja dolaze u obzir za podmirivanje ogrjevnim drvetom iz dotičnih šuma. Budući da će takve gospodarske jedinice imati svojstva klasičnih gospodarskih jedinica, to će biti potrebno na njih primijeniti one metode određivanja etata, koje su neovisne o karakteristikama gospodarskih jedinica. U gospodarskim šumama gole i oplodne sječe druge zone mogao bi se etat određivati po principu iz velikoga u malo t. j . na bazi računskih gospodarskih jedinica. Takve gospodarske jedinice obuhvataju unutar jedne šumsko-gospodarske oblasti sve sastojine istog tipa šuma i iste stojbine. Tip šume je definiran istom vrstom drveća kod čistih sastojina, a istim omjerom smjese kod mješovitih sastojina. Radi jednostavnosti preporučamo, da se unutar jedne šumsko-gospodarske oblasti odredi manje tipova šuma i manje stojbinskih boniteta. Stvaranjem računskih gospodarskih jedinica smanjit ćemo subjektivni momenat kod određivanja etata, koji se očitovao u subjektivnom formiranju gospodarskih jedinica dosadanjeg tipa. Osim toga, razlučit ćemo bazu za šumsko-uzgojno planiranje od baze za uređajno planiranje. Za svaku računsku gospodarsku jedinicu trebalo bi sastaviti posebni uređajni elaborat, koji će se kumulirati u generalnom uređajnom elaboratu šumsko-gospodarske oblasti. Izravnavanje etata moglo bi se dozvoliti samo između srodnih računskih gospodarskih jedinica sličnog tipa šume, ali samo unutar iste oblasti. šumsko-uzgojne gospodarske jedinice su baza za gospodarenja, uzgajanje, njegovanje i prostorno uređivanje šuma. To su suvisli kompleksi šuma istih ili sličnih stojbinskih uslova, bez obzira na vrstu drveća i ophodnju. Unutar šumsko-uzgojnih gospodarskih jedinica trebalo bi primijeniti iste principe uzgajanja šuma i gospodarenja, ne vodeći računa o postizavanju normaliteta i prihodne potrajnosti unutar njihovih granica. Na temelju uredajnog elaborata sastavljenog za sve računske gospodarske jedinice jedne oblasti izvršit će se razdioba etata glavnog prihoda 170 |