DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1949 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Za vrijeme Colbertove reformacije (druga polovica XVII vijeka) vršila se gospodarska podjela listopadnih šuma na ovaj način: Najprije su se šume dijelile na šumske uprave (»gardes« ili »gardaries«), koje su bile dalje podijeljene na gospodarske jedinice (»triages«, »canton«). Moglo se razlikovati više kategorija gospodarskih jedinica. Prvi tip gospodarskih jedinica činile su najbolje šume, koje su bile stavljene van uređivanja. To su bile rezerve. Ostali dio šume činile su gospodarske jedinice sa različitim sječivim dobama određenima prema klimi i plodnosti tla. Gospodarska jedinica je bila definirana jednim potpunim nizom sječina. Dužinom ophodnje i površinom gospodarske jedinice bio je definiran površinski etat. U četinjavim šumama bila je stvar drugačija. Huf f el spominje, da su šume Vogeza bile koncem srednjeg vijeka podijeljene u manje dijelove (»marche«), koji su pretstavljali gravitaciona područja pojedinih pilana potočara. U prvo vrijeme se etat određivao prema kapacitetu svake pilane, a ne prema prihodnoj sposobnosti odgovarajućeg gravitacionog područja. Kad se iscrpio jedno gravitaciono područje, prelazilo se na drugo i tako dalje. No kasnije su gravitaciona područja (»marche«) poprimila karakter gospodarskih jedinica, te su imala za cilj, da trajno alimentiraju pilanu određenog kapaciteta. U tu svrhu se površina gravitacionog područja određivala po metodi »par pieds arbres«7. Tokom XIX stoljeća primjenjene su površinske metode također i na preborne šume. Na taj je način i kod prebornih šuma postala gospodarska jedinica jedan niz sječina, samo što njihov broj nije odgovarao broju godina ophodnje, kao kod nizinskih šuma, nego je bio jednak broju godina ophodnjice. Kako vidimo, u Francuskoj se razvila gospodarska jedinica iz pojma niske uređene šume (»le ta&llis revenant«), te je postala baza za određivanje etata i baza za gospodarenje po principu potrajnosti. Takvo su 7 Najstariji način uređivanja prebornih četin javih šuma sastojao se u" određivanju etata po broju stabala (»par pieds arbres«). Metoda »par pieds arbres« vuče svoj korijen još iz XV vijeka, a razvila se iz uređivanja prebornih šuma u Vogezima. Dralet (1760—1(844) opisuje određivanje etata po broju stabala ovako: bazirajući se na iskustvu, može čovjek pretpostaviti, da u jelovoj šumi dobra stanja ima po jednom hektaru 120—200 stabala zrelih za sječu (ili starijih od 70 godina). Može se dakle uzeti, da svaki hektar jelove šume ima oko 150 takovih stabala. Ako se pretpostavi, da je ophodnja 110 godina i da po jednom hektaru ima 150 zrelih stabala, 150 onda će se moći svake godine posjeći -.. -= 3.7 stabala po hektaru. Obzirom na izvale i sušce preporuča Dralet, da se etat zaokruži na niže, što bi u tom slučaju značilo, da će godišnji etat po hektaru iznositi 3 stabla. To je bila stara praksa u francuskim planinskim šumama, pomoću koje su se određivale gospodarske jedinice (»marche«), koje su bile dodijeljene pojedinim pilanama na trajno iskorišćivanje. Metoda »par pieds arbres« je originalna francuska metoda, koja se očituje u prvom redu svojom jednostavnošću, a u drugom redu time, da se njezinom primjenom postizava u šumi normalno stanje. Mana te metode leži u tome, što ne vodi računa o međuprihodima i što etat nije definiran u kubicima, iz čega rezultira nejednakost godišnjih prihoda. Zadnji pristaša te metode bio je Puton (1832—1893 god.). Danas se u Francuskoj više nigdje ne primjenjuje ta metoda. (Huiffel: Les methodes l´amenagement forestier en France, Annales de L´Ecole National des eaux et forets, Nancy 1927, str. 174) Huf fei: Economie forestAere, tome III, Paris 1926, str. 53 i 431.) 140 |